RASPLET ILI ZAPLET PRED MEĐUNARODNIM SUDOM PRAVDE

Jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova biće tema koju će razmatrati 
Međunarodni sud pravde nakon što je Generalna skupština UN tako odlučila. 
Srbija je tako nakon mnogo godina dobila bitku u Ujedinjenim nacijama ali i na 
unutrašnjoj političkoj sceni. 

Sve što je moglo da se uradi da bi se kosovsko pitanje sa političkog prebacilo 
na međunarodno pravni teren je učinjeno, rezultat je evidentan, ali prava borba 
tek sada sledi. Nakon izglasavanja odluke u UN Srbija ima razloga da bude 
zadovoljna, ali nema vremena za slavlje i opuštanje. 

Profesor međunarodnog prava i bivši šef našeg pravnog tima za sporove pred 
Međunarodnim sudom pravde Tibor Varadi objašnjava da je Srbija tek sada, nakon 
tolikih godina drugačije borbe oko očuvanja svog integriteta, našla način da se 
svetu postavi pravo i direktno pitanje o kosovskoj nezavisnosti i njenoj 
legalnosti, jer će pravno pitanje najzad dobiti i pravni odgovor, a politički 
efekti će se videti tek kada konačna sudska odluka bude doneta. Drugim rečima, 
tek sada je međunarodno pravo dobilo bitku sa politikom ali to, kako je ukazao 
profesor Varadi, nikako ne znači da će odluka biti onakva kakvu Srbija očekuje, 
ali isto ne znači i da ona neće biti potvrđena. Međutim, to što Međunarodni sud 
pravde može potvrditi srpski stav da je odluka o proglašenju nezavinosti 
suprotna međunarodnom pravu ne znači da će države koje su već priznale Kosovo 
poništiti svoju odluku, niti da će druge države odustati od njegovog priznanja 
i nakon savetodavnog mišljenja suda. 

Najbolji dokaz za to je činjenica da su Crna Gora i Makedonija na Generalnoj 
skupštini UN podržali srpski zahtev da se o povredi međunarodnog prava izjasni 
Međunarodni sud pravde, a da su dan nakon toga obe donele odluku da priznaju 
kosovsku nezavisnost. Istoričar Čedomir Antić podseća da je vladajuća koalicija 
u Srbiji upravo na ovakvom putu traženja međunarodnog mišljenja o kosovskom 
pitanju i dobila izbore, ali dodaje da to još uvek nije “velika pobeda Srbije”, 
jer tek treba viditi šta će se nakon glasanja u UN događati. 

- Ne sme se smetnuti s uma kako Međunarodni sud pravde funkcioniše. Naime, čak 
i da donese pravno mišljenje u našu korist, ono ima značaj samo u domenu etike 
i nije obavezujući ni za UN ni za zemlje koje su priznale Kosovo, kao ni za one 
koje će to tek uraditi. Među uzdržanim zemljama u UN je veliki broj država koje 
su već priznale Kosovo, a među državama koje su glasale protiv slanja ovog 
stava pred Međunarodni sud ima mnogo država koje su male i za koje malo ko 
uopšte zna da postoje. Do dana dnašnjeg se nije dogodilo da neko pitanje bude 
izneseno pred Generalnu skupštinu da se traži savet Međunarodnog suda pravde, a 
da je ona to obila. Znači, i sa anšim zahtevom se dogodilo nešto što je već 
viđeno. Mnogo veći test za ovaj predlog naše države biće pred samim 
Međunarodnim sudom pravde nego što je bio pred Generalnom skupštinom UN. Naše 
vlasti se nadaju da će, ukoliko sud zaključi da proglašenje kosovske 
nezavisnosti nije u skladu sa međunarodnim pravom, vremenom države koje su već 
priznale kosovsku nezavisnost, posebno velike sile koje su stale iza Albanaca, 
biti prinuđene da obnove pregovore i da bi to zapravo bila ona pobeda koju mi 
želimo. Ona bi, barem se tako napominje u javnosti, ova vlast mogla ići na 
podelu KiM, jer je očigledno da više od autonomije a manje od nezavisnosti 
predstavlja opciju koju Albanci nikada neće ni hteti - objašnjava Antić. 

Naš sagovorenik upozorava da se može dogoditi da Međunarodni sud pravde proceni 
i da u kosovskom slučaju nije prekršeno međunarodno pravo, pa će se time priča 
o našoj borbi za očuvanje teritorijalnog integriteta zauvek završiti jer smo 
igrali samo na tu kartu. 

- Ako smo mi već predali takav zahtev sudu i insistiramo da to za nas nije samo 
savetodavno mišljenje, onda bi bilo logično da, ako sud kaže da su Albanci u 
pravu, to i prihvatimo.. Treba podsetiti i na to da Međunarodni sud pravde ne 
funkcioniše po principu veta na odluku kao Savet bezbednosti, pa mi ne znamo da 
li naš predlog ima većunu koja će podržati da je nezavisnost proglašena 
nelegalno ili će prevagnuti oni koji Albancima daju za pravo. Mi ćemo doći u 
nepovoljniji položaj ako odgovor suda bude negativan nego velike sile koje su 
već priznale Kosovo i koje će time dobiti samo potvrdu da su dobro uradile. 
Opet i ako odgovor bude u našu korist, te velike sile će se onda pozivati na 
savetodavnu ulogu Međunarodnog suda pravde i neće odustati od onoga što su već 
učinile - zaključuje Antić. 

Saradnik Instituta za Međunarodnu politiku i privredu Aleksandar Fatić se slaže 
sa ocenom da se samo u Srbiji odluka Generalne skupštine UN o savetodavnom 
mišljenju Međunarodnog suda pravde predstavlja kao velika diplomatska pobeda 
ili međunarodno politički trijumf, a da je stvarnost sasvim drugačija: 

- Postupak Crne Gore i njeno priznanje Kosova pokazuje koliko je pogrešno 
tvrditi da je reč o trijumfu Srbije. Nije crnogorski postupak nikakav šamar 
našem uspehu niti zabadanje noža u leđa. Naime, Crna Gora je u UN glasala za to 
da se zahtev Srbije usvoji, znači podržala je ono što smo mi hteli, a onda je 
naredni dan priznala Kosovo, što govori da je reč o jednom koizistentnom 
procesu i da je priča da je usvajanje našeg zahteva put do nastavak pregovora 
netačna. Ako Međunarodni sud pravde bude doneo mišljenje koje glasi da 
odvajanje KiM nije u skladu sa međunarodnim pravom, mi time nećemo dobiti 
apsolutno ništa jer njegovo mišljenje nije obavezujuće i ne samo to već su sve 
velike države koje su već priznale Kosovo unapred rekle da one svoju politiku 
neće menjati. Uostalom, dan posle “srpske pobede” u UN Oli Ren je došao u 
Prištinu i razgovarao sa liderima kosovskih Albanaca o predkandidaturi za 
prijem u EU. Ono što zabrinjava jeste da se ovde ćuti o drugom scenariju: šta 
će se dogoditi ako Međunarodni sud pravde kaže da su Albanci imali pravo da 
proglase nezavisnost? Naša politička elita uvek polazi od toga da smo mi u 
pravu i nikad ne uzima u obzir mogućnost da možda i neki drugi poznaju neke 
druge aspekte međunarodnog prava koje može da donese opravdanje za secesiju . I 
šta će se desiti ako presuda bude suprotna od našeg stava – mi gubimo sve i 
više nećemo moći ni razgovarati o evropskim integracijama ako ne priznamo 
nezavisnost Kosova. Zato i tvrdim da je ovo traženje mišljenja Međunarodnog 
suda pravde pokazalo da imamo ili totalno nesposobnu ili totalno zlonamernu 
političku elitu, a činjenica da mediji to umesto da budu kritični proglašavaju 
trijumfom je neshvatljiva – ukazuje Fatić. Koliko je , po oceni Fatića, 
pogrešno proglašavati nešto što je inače uobičajeno u Generalnoj skupštini UN 
potvrđuje crnogorsko priznanje Kosova koje na najbolji način “ogoljuje” taj naš 
trijumf. 

- Šta znači crnogorsko priznanje Kosova i zar neko stvarno ovde misli da je 
Generalna skupština slučajno dozvolila da naš predlog prođe? Nikoga mi nismo 
tim činom naterali da promene svoju polutiku, a pogotovo to ne možemo da 
učinimo sa velikim silama, a Crna Gora nam je to i praktično pokazala. Ona je 
jedno rekla dan pre, a sasvim drugo dan posle naše pobede. Pošto to nismo hteli 
da vidimo, ili smo lažno verovali da se posle odluke u UN to neće dogoditi, mi 
reagujemo emotivno i proterujemo crnogorsku ambasadorku a da pre toga one 
zemlje koje su ranije priznale Kosovo i Metohiju nismo smeli ni da pipnemo, čak 
nismo smeli ni da prigovorimo njihovim ambasadorima koji se slobodno šetkaju po 
Srbiji – zaključuje Fatić.

Istina je, dakle, da je građane Srbije posebno zabolela crnogorska so na 
kosovskoj rani i reagovanja nakon što je Vlada Crne Gore priznala Kosovo su 
burna i sa ove i sa one strane. Profesor Aleksandar Fatić, pak, smatra da nas 
odluka Crne Gore ne treba posebno da boli jer oni kao država imaju svoje 
interese, pošto ima albansko stanovništvo koje predstavlja bezbednosni rizik za 
nju samu .
LJubinka Malešević 

 

 

http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&file=article&sid=45602

 

 



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште