http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/feljton/glas-javnosti-17-10-2008/rat-u-bosni-bitka-za-islamizaciju
KOSOVO I METOHIJA - PALESTINA SISTEM KRIZA (7) Rat u Bosni - bitka za islamizaciju Na Bliskom istoku, saudijski i iranski zvaničnici i mediji prenose zapadnu medijsko-političku halabuku (koja povremeno dobija elemente histerije). Tvrdi se nemoguće. Navodno 1,3 miliona bosanskih Srba ugrožava 1,2 milijarde muslimana Alan Žipe, francuski ministar inostranih poslova za vreme građanskog rata u Bosni, otvoreno izjavljuje da pomaganje režimu u Sarajevu otvara „mogućnost stvaranja jednog otvorenog i popustljivog islama“. General Pjer Galoa ogorčeno komentariše ovu licemernu i selektivnu podršku Pariza muslimanima u Sarajevu koja treba da zabašuri zločine Zapada na Bliskom istoku.“Kako objasniti ljudima ove generacije, iračkom muslimanu i srpskom pravoslavcu, da Francuska generala De Gola na koju su se oslanjali više ne postoji i da je u Parizu namesto plemenitosti posle dvadeset godina došla samo puka taština“. Retki međunarodni službenici kao Butros Gali koji su ukazivali na ove dvostruke standarde Zapada, bivali su smenjivani ili kritikovani od američkih političara (koji su imali efektivnu kontrolu nad međunarodnim organizacijama). Tako je Holbruk bio posebno ogorčen na Butrosa Galija jer: „Godine 1992, tokom svoje jedine posete Sarajevu, njegov je komentar šokirao novinare istog dana kada sam stigao u opkoljeni grad. Izjava koja je ogorčila Holbruka je bila: „Bosna je rat bogatih ljudi. Haška lakrdija Shvatam vašu frustraciju, ali vi ovde imate situaciju koja je bolja nego na deset drugih mesta na svetu... Mogu da vam dam listu. Više puta se činilo da mu Bosna guta budžet odvajajući ga od drugih prioriteta i ugrožavajući ceo sistem UN“. Dakle, Gali je kvario američki plan o Bosni kao centralnom problemu planete. POZIV ZA VOJNU INTERVENCIJU Iranske vlasti upućuju i propagandni poziv Zapadu da dopusti vojnu intervenciju u Bosni: „Nacija sa starom islamskom tradicijom u svojoj zemlji, Bosni i Hercegovini, izložena je genocidu zbog svog opredeljenja islamu. Zbog čega zapadne zemlje samo stoje i posmatraju ovu scenu?“, navode islamski zvaničnici i zatim poručuju: „da bi zapadne zemlje trebale intervenisati u ovom ratu i ne dopustiti Srbima da vrše genocid nad muslimanima. Ako oni nisu spremni da intervenišu i zaustave rat neka otvore panmuslimanskim zemljama, mladim muslimanima, put iranskim mudžahedinima dok sami muslimani ne uzmu učešće u ratu i ne oteraju Srbe iz ove muslimanske zemlje“. Osnovan 1993, usred građanskog rata u Bosni, Haški tribunal je bio još jedan primer američke želje da se prikaže kao „zaštitnica islama“ Sudije su birane i iz tako nedemokratskih zemalja sa Bliskog istoka kao što je Egipat (gde još traje vanredno stanje iz 1981). A egipatski pravnici sastavljaju međunarodna dokumenta pod nakaradnim i besmislenim naslovima kao što je „Izveštaj o prethodnoj (?) odgovornosti Srbije za užasne zločine u Bosni“. U tom kontekstu prvi veliki slučaj (i spektakularno hapšenje) je bio onaj protiv anonimnog bosanskog Srbina Duška Tadića koji je optužen za zločine nad muslimanima koje je navodno izvršio, ni manje ni više, nego u dosluhu sa političkim vođstvom iz Beograda i sa Pala. Ova pravnička nebuloza iz slučaja Tadić postaje osnov za sve druge presude Haškog tribunala protiv Srba od tada pa do danas. Uostalom, Holbruk iznosi da je ovaj takozvani međunarodni sud osnovan samo kao deo sveobuhvatne američke politike: „Rad Suda je krenuo... Zasluge za jačanje njegove uloge u ovim prvim danima imaju Medlin Olbrajt i Džon Šatak koji su se borili za njegov status i finansiranje... Druge zemlje takođe su pružale znatnu podršku. Pokazalo se da je Sud dragocen instrument politike... Nekoliko puta sam vršio pritisak na Goldstona u vezi s tim“. Bosanska kriza i Iran Na Bliskom istoku, saudijski i iranski zvaničnici i mediji prenose zapadnu medijsko-političku halabuku (koja povremeno dobija elemente histerije). Bosna postaje problem u rangu pitanja statusa Jerusalima, palestinskih izbeglica i Iraka. Po svaku cenu se pravi veštačka simetrija. Tvrdi se nemoguće. Navodno 1,3 miliona bosanskih Srba ugrožava 1,2 milijarde muslimana. Ipak, ova besmislena simetrija se koristi. Tako novi „šah“, tadašnji iranski predsednik Rafsadžani izjavljuje povodom pogibije jednog iranskog mudžahedina u Bosni: „Naš narod je ponosan što je dao jednog Šehida za Bosnu koji je otišao tamo da pomogne... To je odlikovanje našeg ponosa. Kada smo dali svog Šehida, slobodni smo da kažemo islamskom svetu da džihad na Alahovom putu nije ograničen geografskim granicama naše zemlje, iako je put za Bosnu prekinut i tamo su mnogobrojni problemi u sustizanju naše pomoći“. I iranska vlada objavljuje da građanski rat u Bosni smatra „drugom velikom bitkom za islam“. Iranski ministar inostranih poslova Velajati čak pokušava (bezuspešno) preko Hrvatske da krajem novembra 1992. godine poseti Sarajevo. Iranske novine izveštavaju o pogibijama Iranaca u Bosni 1994. godine, a bosanski državni zvaničnici su u tom periodu uz veliku medijsku i političku pompu posećuju Teheran. Nastaviće se Autor:
