Vankuver

Arhitekta u ulozi konzula 


Već više od dve decenije Predrag Vladiković živi i uspešno posluje u Kanadi, ne 
zaboravivši pri tome svoj narod i tradiciju 

  <http://www.politika.rs:8080/uploads/rubrike/62047/i/1/vankuver1.jpg> 

Prvi naš filmski festival u dijaspori 

U ovu nama daleku zemlju, zajedno sa suprugom i sinom, preselio se još 1982. 
godine, nekoliko godina po završetku Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Da bi 
mogao da se bavi svojom profesijom, morao je, nedugo po dolasku, da položi 
državni ispit po tamošnjim standardima, što je podrazumevalo i usavršavanje 
engleskog jezika. Uskoro je počeo sa radom na projektovanju višespratnica. 
Patentirao je novu vrstu oplata koja omogućava bržu izgradnju ovakvih objekata. 
Osnovao je i svoju kompaniju, čije su inovacije u gradnji postigle veliki uspeh 
u Kanadi i zapadnom delu SAD, a postao je i član Kraljevskog arhitektonskog 
instituta Kanade u Otavi.

Uporedo sa profesionalnim radom, otpočeo je i sa aktivnostima u cilju 
socijalnog i kulturnog povezivanja Srba u Kanadi, kojih u Vankuveru, gde živi, 
ima oko dvanaest hiljada. U ovom gradu je projektovao i, zajedno sa Miladinom 
Gordićem, donirao izgradnju crkve Sv. Arhangela Mihaila, koja je završena 2004, 
posle tri godine gradnje. Prilikom otvaranja, crkvu je osveštao mitropolit 
crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, a za doprinos u ovom poduhvatu i 
Vladiković i Gordić su dobili po orden Sv. Save.

– Pre tri godine godine proglašen sam za počasnog konzula Kanade. Moj posao je 
da predstavljam Srbiju u diplomatskom koru, zastupam je ispred vlade Britanske 
Kolumbije, čije je sedište u Vankuveru, pružam pomoć našim ljudima kada im je 
potrebna, posebno pri traženju i obezbeđivanju raznih dokumenata. U poslednje 
vreme, povećan je broj zahteva za izdavanje srpskih pasoša, jer bi mnogi želeli 
da ih imaju bez obzira na to što žive daleko od otadžbine ili je veoma retko 
posećuju – priča naš sagovornik. Zatim nastavlja – poslednjih godina učestvovao 
sam u organizovanju raznih manifestacija, kao što je proslava 150 godina 
rođenja Nikole Tesle, kada je u Vankuveru, na kanadsku inicijativu, proglašena 
nedelja ovog našeg poznatog naučnika. Videvši kako pripadnici drugih naroda 
koji žive u Kanadi imaju mesta okupljanja koja odišu njihovim etničkom 
specifičnošću, pomislio sam da bi i ovdašnji Srbi trebalo da imaju nešto 
slično, što bi, istovremeno, za strance predstavljalo prikaz naše kulture. Uz 
pomoć i donacija srpske zajednice i kredita banaka, izgradili smo dva objekta u 
moravskom stilu iz 13. veka, spojena staklenim prolazom: pravoslavni hram i 
zgradu kulturnog centra. Veoma smo ponosni što smo od naših prijatelja drugih 
nacionalnosti dobili kompliment da je naš centar najlepši i najveći od svih u 
Kanadi.

  <http://www.politika.rs:8080/uploads/rubrike/62047/i/2/vankuver-2.jpg> 

Crkva Sv. Arhangela Mihaila

Do našeg susreta sa Predragom Vladikovićem došlo je uoči Festivala srpskog 
filma u Vankuveru koji će ove godine biti održan od 12–15. novembra u Ridž 
teatru (Ridge Theater), čiji je inicijator. Najvažniji ciljevi zbog kojih se 
festival organizuje jesu predstavljanje srpskog kulturnog izraza i 
kreativnosti, kao i želja da se kroz vizuelnu umetnost obogati, već postojeća, 
kulturna raznolikost Vankuvera i Kanade. U okviru festivala biće prikazana 
četiri domaća igrana filma – „Čarlston za Ognjenku", „Turneja", „Ljubav i drugi 
zločini" i „Četvrti čovek" kao i dokumentarac – „Moj drug Srbija" . 

Svoje gostovanje na festivalu najavili su glumci Feđa Stojanović (glavna uloga 
u filmu „Ljubav i drugi zločini"), Sonja Blagojević (rediteljka filma „Moj drug 
Srbija"), Marko Jočić (izvršni producent filma „Četvrti čovek"), kao i Nevena 
Đonlić (selektor filmova na festivalu).

– Prošlogodišnjem festivalu prisustvovali su i mnogi Kanađani – kazao nam je 
Vladiković, oduševljen time što su naši filmovi na njih ostavili veoma jak 
utisak. Po njegovoj proceni, jedan od razloga za uspeh naših filmova jeste u 
tome što prikazuju događaje iz svakodnevnog života, što je Kanađanima kao tema 
veoma blisko. Dodao je i to da je kroz godine saradnje sa stranim diplomatama i 
poslovnim ljudima stekao utisak da se mišljenje o Srbima i Srbiji poboljšava.

– Nadamo se da će sličnih kulturnih događaja biti još više i da ćemo okupljati 
sve veći broj naših ljudi u dijaspori i pružiti dobrodošlicu svima koji žele da 
nam se pridruže i pomognu u takvim akcijama – poručuje Vladiković.

Angažovanje našeg sagovornika ne odnosi se samo na ono što radi u svojoj drugoj 
domovini. U Šimanovcima završava izgradnju fabrike koja bi trebalo da otpočne 
sa radom iduće godine i u okviru koje će postojati projektni biro, za sada 
smešten u Beogradu. U njemu namerava da zaposli domaće mlade arhitekte kako bi 
im omogućio da rade i ostanu u Srbiji, ali i da kroz posao budu u kontaktu sa 
inostranim partnerima i savremenim tokovima u ovoj struci.

Priča o arhitekti, počasnom konzulu i filmofilu Predragu Vladikoviću pokazuje 
nam da još uvek postoje naši sunarodnici koji svom radom i zalaganjem podsećaju 
na one ličnosti iz naše istorije koje su svoje bogatstvo i uticaj koristili da, 
kada god su u prilici, grade zadužbine za sadašnje i buduće generacije, kao i 
da putujući i boraveći u inostranstvu predstavljaju našu zemlju u najboljem 
svetlu.

 

Slobodanka Zorić 

[objavljeno: 09/11/2008] 

 

POLITIKA



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште