Organe vadili i umno oboljelima Beta | 10.11.2008 20:00
U dokumentaciji koju je povodom istrage o trgovini organima otetih na Kosovu Tužilaštvo Srbije za ratne zločine dostavilo državnom tužilastvu u Tirani jeste i dosije o četrdeset pacijenata psihijatrijske bolnice u Štimlju, rečeno je u Tužilaštvu. Prema navodima Tužilaštva, istragu o štićenicima Štimlja, vodio je i KFOR. Prema riječima radnice u Centru za socijalni rad u Boru Emilije Stojanović, sudbina dvije štićenice tog centra koje su 1996. godine prebačene na liječenje u bolnicu u Štimlju neizvjesna je i dalje. Emilija Stojanović je rekla da su Liljana Salim-Jovanović (44) iz Bora i Mirjana Paunović iz okoline Knjaževca, 12. januara 1996. godine prevezene iz Bora na liječenje u Štimlje jer za njih nije bilo mjesta u ustanovama u Srbiji, ali od tada se o njima ne zna gotovo ništa. - Uvijek kada smo se interesovali za zdravstveno stanje Ljiljane Salim, dobijali smo uvjeravanja da je dobro. Međutim, kada smo 2. juna 2003. godine posredstvom Međunarodnog crvenog krsta zatražili da se ona preveze u Bor, dobili smo informaciju da je ona umrla deset dana poslije podnošenja zahtjeva za njen transport - rekla je Stojanovićeva. Prema njenim riječima, tek nakon zahtjeva za premještaj u Bor, Centru je posredstvom UNMIK-a stigla 21. jula 2003. godine umrlica Ljiljane Salim, u kojoj se navodi da je umrla deset dana pošto je zatražen njen premještaj. Od tada, ona je skinuta s liste primalaca socijalne pomoći iz Srbije. Stojanovićeva, koja je bila njihov pratilac u transportu do Kosova 1996. godine, zaključuje da je i sudbina druge žene neizvjesna. - Rodbina starije žene Mirjane Paunović je insistirala da saznamo šta se dogodilo s njom, i na naš poziv, albanske kolege su nam kazale da je umrla. Insistirali smo od tamošnjih albanskih kolega da dobijemo dokument o tome, ali i pored obećanja nikada nismo dobili podatke. Ne znamo ni kada je umrla, ni kada je i gdje sahranjena - kaže ona. Direktor Bolničkog centra u Kosovskoj Mitrovici, Marko Jakšić, iznio je 2002. godine alarmantne podatke da je 150 bolesnika nealbanske nacionalnosti, među kojima je najviše Srba, izloženo svakodnevnom maltretiranju i ponižavanju albanskih ljekara i medicinskog osoblja i da ih niko ne štiti. Tretman pacijenata u Centru u Štimlju bio je na udaru medija te, 2002. godine, pa je Suzan Manuel, tadašnji portparol UNMIK-a, priznala nezdrav odnos prema pacijentima. - Čula sam da mentalno oboljele u bolnici u Štimlju svakodnevno zlostavlja ljekarsko osoblje. Smatram da maltretiranje tih bolesnika nije na nacionalnoj osnovi iako je osoblje albanske nacionalnosti, a bolesnici nealbanske. Problem je u tome što nema donatora koji hoće da ulažu u izgradnju novih ustanova za mentalno zdravlje, pa sada, iako hoćemo da ih premjestimo u neke druge ustanove, to ne možemo, jer u mjestima gdje žive Srbi nema takvih ustanova - rekla je tada Suzan Manuel. Bivša glavna tužiteljka Haškog trinubala, Karle del Ponte, u knjizi "Lov" navela je da je istražujući zločine OVK nad Srbima i drugim etničkim zajednicama, saznala da su ljudima koji su 1999. godine nestali na Kosovu i prebacivani na sjever Albanije vađeni bubrezi i drugi organi, koji su krijumčareni i prodavani stranim klinikama. Kompletnu dokumentaciju o istrazi, tužilac za ratne zločine, Vladimir Vukčević, predao je 27. oktobra državnoj tužiteljki Albanije, Ini Rama. Albanija je, međutim, obustavila istragu. Tužilastvo za ratne zločine, o svim navodima vezanim za trgovinu organima otetih i nestalih, obavijestiće i specijalnog izvjestioca Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, Dika Martija, zaduženog za ovu oblast. http://www.fokus.ba/vidi.php?rub=6&vijest=16157 [Non-text portions of this message have been removed]
