http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Društvo/29696/Devedeset+godina+od+Podgoričke+skupštine.html

kao i:
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Društvo/30554/Devedeset+godina+od+stvaranja+Kraljevine+SHS.html
====
sreda, 26. nov 2008, 20:00 -> 00:44
Devedeset godina od Podgoričke skupštine
Na današnji dan pre 90 godina u Podgorici je održana Velika narodna skupština 
srpskog naroda u Crnoj Gori, na kojoj je doneta odluka o prisajedinjenju 
Kraljevine Crne Gore Kraljevini Srbiji.
Aleksandap I Karađorđević
Srpsko narodno veće u Crnoj Gori obeležava danas  dan kada je aklamacijom i 
bezuslovno doneta odluka o sjedinjenju dve kraljevine na čelu sa regentom 
Aleksandrom Karađorđevićem, sinom Petra Karađoređevića i Zorke Petrović.
Sjedinjenje dve srpske kraljevine - jedne u Podunavlju, a druge u Primorju - 
kako ih je, u proglasu crnogorske kraljevine 1910. nazvao Nikola I - bilo je, u 
formi realne unije, predviđeno 1914, kada su započeti prvi pregovori, piše 
istoričar Dušan Bataković u eseju objavljenom na sajtu rastko.org.yu. I dalje:
Ostvarenje toga plana sprečilo je iznenadno izbijanje "Velikog rata", prvog 
vojnog okršaja svetskih razmera.
Zajednička vojna i politička saradnja Srbije i Crne Gore u Prvom svetskom ratu, 
sve do zajedničkog sloma krajem 1915 i početkom 1916, pokazala je da snaga 
srpskog oružja, uprkos početnim nesporazumima, u sukobu s višestruko nadmoćnim 
neprijateljem, može da pruži zadivljujuće rezultate.
Bitke na Ceru, Kolubari i na Mojkovcu, stale su u red velikih pobeda u 
prethodnim stolećima, na Martinićima i Krusima, na Mišaru i Ivankovcu, na 
Grahovu i Šumatovcu, sve do bitke na Kumanovu 1912, kada je konačno, kako se 
svuda smatralo, bilo "osvećeno Kosovo".
Herojski otpor, u odsustvu spoljne pomoći, završio se okupacijom Srbije, padom 
Lovćena, crnogorskom kapitulacijom i "albanskog golgotom" srpske vojske.
Ona je preživela samo zahvaljujući divovskoj borbi Crnogoraca koji su im na 
Mojkovcu na Božić 1916, stvorili štit za odstupanje srbijanskih trupa ka 
Jadranu.
Crnogorci u srpskoj vojsci 
Staro dinastičko rivalstvo je, u opštem rasulu, dobilo na težini; stari kralj 
Nikola je, neočekivano, napustivši narod i vojsku prešao u Italiju, a zatim i u 
Francusku, dok je takođe star i iznemogao njegov najstariji zet, kralj Petar, 
nevoljan da sretne tasta, prešao u posebnim kolima snegom zavejanu Albaniju da 
bi se, s preostalom vojskom, uz savezničku pomoć, smestio na Krfu, a vojsku pod 
zapovedništvom prestolonaslednika Aleksandra, rasporedio na Solunskom frontu.
Tamo su im se pridružile i mnogobrojne crnogorske snage, sastavljene od onih 
koji su ili prešli Albaniju sa srpskim trupama ili pristigli iz Amerike da 
pomognu oslobođenju porobljene otadžbine.
Komitski pokret u okupiranoj Crnoj Gori, sve snažniji posle prvih meseci 
okupacije, rastao je svakim danom, spirajući žig kapitulacije s hrabre 
crnogorske vojske. Komitski pokret, sve uspešniji u sukobu s austrijskim 
okupatorima, težio je, po svaku cenu, sjedinjenju sa Srbijom, znajući da će, po 
okončanju sukoba, samo zajednica Srbije i Crne Gore omogućiti "srpskom plemenu" 
da se dostojno uhvati u koštac sa budućim neprijateljima.
Autentična volja naroda 
Ujedinjenje je sprovedeno, posle pobedonosnog prodora savezničkih snaga, u 
čijem su sastavu, kao vojnici u srpskim trupama, bili i mnogobrojni crnogorski 
dobrovoljci, od bivših vojnika kralja Nikole do dobrovoljaca iz Južne i Severne 
Amerike. Crna Gora je, zajedno sa Srbijom bila vaspostavljena kao država, a na 
talasu opšteg oduševljenja, krenuo je, nasuprot očekivanjima i uputstvima 
kralja Nikole, zabrinutog pre svega za opstanak dinastije, politički pokret za 
ujedinjenje sa Srbijom.
Premda se danas prenaglašavaju mnoge nepravilnosti prilikom priprema velike 
Narodne skupštine u Podgorici, uz isticanje da je prisustvo srpskih trupa bilo 
korišćeno kao neka vrsta pritiska, činjenica je, van svakog spora, da je većina 
naroda u Crnoj Gori, preko svojih uglednih izabranika, s mnogo autentičnog 
entuzijazma 26. novembra 1918. izglasala bezuslovno sjedinjenje sa Srbijom.
Svrgavanje dinastije Petrović-Njegoš, koje je prethodilo činu ujedinjenja pod 
dinastijom Karađorđevića imalo je, međutim značajnije posledice: kraljeve 
pristalice su, uz finansijsku pomoć italijanskih oficira, pokušali da oružjem 
ospore novo stanje, i najstarijega srpskoga kralja Nikolu Petrovića Njegoša, 
vrate na presto Crne Gore.
Brzo i brutalno skršena Božićna pobuna, ostavila je, bar u lokalnom predanju, 
ako ne i u proverivim istorijskim izvorima, gorak ukus međusrpskog sukoba, koji 
se danas, iz sasvim drugih razloga, namerno, tj. nenaučno, preuveličava. 


      __________________________________________________________________
Yahoo! Canada Toolbar: Search from anywhere on the web, and bookmark your 
favourite sites. Download it now at
http://ca.toolbar.yahoo.com.

[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште