Svedočanstvo o stradanju Srba u logorima Srebrenice
Beograd - Stradanje Srba u srebreničkim logorima - potresno je svedočanstvo knjige „Krici i opomena“ LJiljane Bulatović-Medić, poznate književnice iz Beograda, juče je promovisana u Udruženju književnika Srbije. Trećom knjigom iz edicije „Istinita Srebrenica“, LJiljana Bulatović-Medić učinila je dragocen prilog utvrđivanju pune istine o mučeničkom stradanju Srba u Srebrenici. Posredstvom svojih sagovornika, ona autentično objavljuje svetu kako su bestidno i zverski mučene srpske žene, majke, njihova deca u kolevkama, kako su ubijani nepokretni starci i kako su se muslimanski „borci“ iživljavali nad zarobljenim Srbima i kako se mnogima ni dan-danas ne zna sudbina. NJene potresne priče, ispisane književnim jezikom, u čitaocu izazivaju uznemirenost i saosećanje. - Ležali smo na betonu. Preko puta nas bilo je 14 žena i četvoro dece. I tu su nas krvnički batinali. Polomili su mi jednu stranu rebara. Tu su me klali, uvo su mi sekli. Kad sam oslobođen, morao sam na operaciju bruha u Milićima. I danas se patim od tih bubotaka i mučenja... Batinanje, udaranje. U ovom zatvoru su bili još svirepiji od prethodnog. Češće su nas tukli, u svako doba dana i noći. Ti ne možeš da poznaš ko je sve bio, ali ovi što su nas redovno tukli, to su bili mudžahedini. Psovali su sve što je moglo biti i sve je bilo srpsko. Majku četničku, najčešće. Nisam znao da se tako i toliko može psovati i šta sve nekome može pasti na pamet da opsuje. Iživljavali su se na najprimitivniji način - gasili opuške po nama, pljuvali vređali, gazili... „, zapisala je LJiljana Bulatović-Medić svedočenje Ratka Nikolića iz Kravice, koji je preživeo strahote kazamata ratnog zločinca Nasera Orića. LJubica Gagić iz sela Karna kod Srebrenice umrla je avgusta 1992. godine pod najtežim mukama u zatvoru Nasera Orića u Srebrenici. Između sramoćenja i iživljavanja Nasera Orića i Zulfa Tursunovića i smrti, izabrala je je sedmodnevno umiranje, popivši živu sodu. Nesrećna LJubica bila je trudna i zato iz zatvora nije želela da izađe oronulog lica i ponižena. Svesno je izabrala smrt. „Ko zna kakvim su je mukama mučili... Govorili su da da su je tamo Orić i Zulfo silovali... Samo je ona znala kako su je mučili. Ni reč iz nje nije izlazila. Ko zna kakvu je tajnu premučena sa sobom u zemlju odnela“, posvedočila je njena rođaka Danica Gagić. Autor: <http://www.glas-javnosti.rs/autor/12> Petar Pašić http://www.glas-javnosti.rs/clanak/tema/glas-javnosti-04-12-2008/svedocanstvo-o-stradanju-srba-u-logorima-srebrenice [Non-text portions of this message have been removed]
