http://www.glassrpske.com/
Pismo Vladike Grigorija Arhijerejima SPC Datum: 09.12.2008 12:14 Autor: Glas Srpske Arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve Dragi oci i braæo, nakon na¹eg posljednjeg sabranja imam ¾elju i potrebu da vam se obratim i na ovaj naèin, pisanim slovom, moleæi Gospoda Isusa Hrista da me pomiluje i nadajuæi se u silu i dejstvo i blagodat Svetog Duha da æete razumjeti, ako ne moje rijeèi i misli, ono makar iskrenost srca koja iz njih progovara. Isuvi¹e bi bilo oèekivati poslije svega da æe ovo moje pismo donijeti velike promjene, tom mi¹lju se i ne zanosim, pogotovo znajuæi da je sve ¹to æu napisati manje-vi¹e veæ reèeno. Ali mi se èini da sve to nije i zapisano, pa zbog toga - neka ostane i kao pisano svjedoèanstvo posljednjih zbivanja. Kao ¹to znamo, Sabor na kome smo se sabrali 11. novembra 2008. bje¹e sazvan od Svetog Arhijerejskog Sinoda sa jednom primarnom temom, a to je: molba Njegove Svetosti Patrijarha Pavla da se radi nemoæi i bolesti oslobodi te¹ke odgovornosti i svoje slu¾be, te da se shodno tome izabere i novi Patrijarh na¹e Crkve. Sabrali smo se na taj poziv Svetog Arhijerejskog Sinoda iz cijeloga svijeta, sa ¾eljom, nadom i velikom brigom razmi¹ljajuæi o izboru novog Prvojerarha na¹e Crkve. Nemam ¾elju da govorim o svim peripetijama koje su prethodile na¹em sabranju, niti o svim javnim ¹eprtljarijama koje su nastale povodom Patrijarhove molbe, potpomognute novinarskim senzacionalizmom, i koje su umnogome bile odraz i na¹eg duhovnog stanja i (ne)zrelosti. Reæi æu samo to da sam kao episkop Crkve Hristove na tom Saboru, kao i veæina vas, konaèno doznao da je Patrijarh zaista i potpisao tu molbu u kojoj nas jasno moli da ga zbog bolesti i nemoæi razrije¹imo du¾nosti i izaberemo njegovog nasljednika. Po¹tujuæi elementarnu ljudsku logiku i elementarnu crkvenost, èinilo mi se najnormalnijim da - ako je veæ tu molba Prvoga meðu nama, njegovom rukom potpisana, u ¹ta smo se svi uvjerili i jednodu¹no prihvatili - trebalo je onda da molbu staroga, svetoga i nemoænoga oca uva¾imo. Potom bi uslijedile druge ozbiljne stvari, poput utvrðivanja naèina izbora i konaèno i sam izbor Patrijarha. Tek tada, kada bi novi Patrijarh zakazao Sabor, mi bismo konaèno mogli da radimo po dnevnom redu, rje¹avajuæi goruæa pitanja u na¹oj Crkvi sa punim kapacitetom. Rje¹avanje slo¾enih problema, kao ¹to sam pomenuo, zajedno sa nizom svima dobro poznatih pitanja oko arondacija eparhija, izbora Arhijereja i slièno, ne mo¾e se u potpunosti rije¹iti u odsustvu Prvoga, tj. Njegove Svetosti. Iako je nekolicina nas jasno i sa èuðenjem postavila pitanje: Za¹to su druge taèke na dnevnom redu, a ne ona bez koje ni¹ta drugo ne mo¾e biti rije¹eno? - od predsjedavajuæeg, mitropolita Amfilohija, nismo dobili nikakav odgovor! A nakon toga je poèela rasprava o prvoj taèki dnevnog reda. Èula su se svakojaka razmi¹ljanja, najèe¹æe o neautentiènosti Patrijarhovog potpisa (Lavrentije, Jefrem, Nikanor). O tome postoji pismena prestavka Episkopa Jefrema koja je do same sr¾i dovodila u pitanje molbu Njegove Svetosti i svako djelovanje Svetog Arhijerejskog Sinoda u vezi sa tom molbom. Na to je mitropolit Amfilohije odgovorio da je to uvreda i da je neprihvatljivo sve ¹to je napisao Episkop Jefrem, rekav¹i pritom izrièito da se Patrijarh mora birati. Njegov govor je zvuèao kao glas zdravog razuma u situaciji koja je veæ poèela da poprima razmjere neuviðavnosti po pitanju stvarne situacije u kojoj smo se na¹li. Govorili su i drugi (Ignjatije, Fotije, Maksim, Irinej), ne mnogo ali razmi¹ljajuæi u istom pravcu - da je "sve jasno i logièno" i da nema potrebe za daljnjim obja¹njenjima nego da treba djelati. Meðutim, desilo se ne¹to sasvim neoèekivano. Na samom kraju poslijepodnevnog zasijedanja prvog dana rada Sabora, taèno u 19 èasova, predsjedavajuæi mitropolit Amfilohije ustao je i rekao: "Po¹to vidimo da veæina nije za usvajanje molbe Njegove Svetosti, neka na¹a odluka bude da umolimo Njegovu Svetost da i dalje ostane na tronu SPC". Uzalud je episkop Fotije govorio: "Saèekajte, da glasamo!" Uzalud se jasno èulo: "Zar se tako po¹tuje Patrijarh?!" Uzalud je episkop Irinej baèki rekao: "Ne mo¾emo tako da zavr¹imo, sutra treba nastaviti o ovoj veoma ozbiljnoj temi." Odluka je veæ bila donesena! Te noæi je bilo i veliko veselje kod Vladike banatskog u keliji. Sutradan je sveèano objavljeno kako je narod sa velikim olak¹anjem primio vijest da je na¹ Patrijarh i dalje Pavle. I zaista, u narodu je stvorena slika i prije i poslije Sabora kako postoje "zli" i "dobri" momci. Zli su oni koji hoæe da smijene svetog, starog i nemoænog, a dobri ga ¹tite i brane od njih. Po prirodi stvari, narod se svrstao meðu dobre i za nemoænoga. To je klasièan oblik medijske manipulacije i ovakva slika i ne bi mogla da se formira bez medija, koji su u tome zdu¹no pomagali, kako pisani tako i elektronski. Verujem da se sjeæate kako je ba¹ patrijarh Pavle govorio da su najopasnije poluistine, one nam se potkradaju i kad ih nismo svjesni. O tome hoæu pone¹to da ka¾em, jer je puna istina da je veliki broj onih koji aktivno ¾ive svoj crkveni ¾ivot, i koji razumiju ¹ta to u stvari znaèi bila tu¾na, postiðena i sabla¾njena NA©IM ÈINOM. Svi koji sumnjaju u ovo treba da pitaju na¹e studente i mno¹tvo drugih mladih ljudi, kao i onih starijih, koji se sabiraju u na¹im hramovima - tog jutra kada je vijest sa Sabora objavljena javnosti oni su bili tu¾ni i zabrinuti, i nama se èini s pravom. Jo¹ jednom smo, sada ne samo Sinod nego i cijeli Sabor, pokazali i pred njima i pred svim drugim ljudima koliko smo "ozbiljni" i "odgovorni" prema Crkvi kojoj slu¾imo i prema dru¹tvu u kome ¾ivimo. Jedan ugledan i uèen mladi èovek koji èitavim svojim biæem ¾ivi u Crkvi rekao mi je tog jutra da mu je sada sasvim jasno za¹to smo izgubili i Crnu Goru i Kosovo i do¾ivjeli takav poraz u Hrvatskoj: "Sad mi je jasno", rekao mi je, "za¹to sve vi¹e ozbiljnih ljudi neæe ni da èuju rijeè o Crkvi". A mi i dalje u¾ivamo u populistièkom zamajavanju i govorenju o tome kako je "veæina arhijereja" i "veæina naroda" za neku odluku. Veæina kog naroda? Veæina je postala mjerilo! Gdje? U Crkvi!? Zar je to moguæe! Kako bi sada trebalo da se sjetimo one molitve koju na svakoj Liturgiji èitamo - da se iz sveg srca pomolimo "za grijehe na¹e i neznanja narodna". U èasu kada je teatralno objavljena vijest o "narodnom odu¹evljenju", èak i uva¾eni mitropolit Amfilohije, uzviknuo je: "Vox populi vox Dei! Podsjetio sam nas tada da to nije ba¹ hri¹æanski izraz, nego da je vi¹e paganska izreka, koja u jevanðelskom kontekstu - ako imamo u obzir novozavjetno judejsko-narodno: "Raspni ga, raspni" - svakako ne mo¾e da stoji! Narod je ¾edan vode ¾ive, ¾ivoga Boga, a mi arhijereji smo prvi pozvani da ih dovedemo do tog izvora, do bogopoznanja. I ne samo da smo pozvani, nego smo i odgovorni pred Bogom i pred ljudima da obavljamo svoju du¾nost, i da budemo u najmanju ruku "profesionalni", da upotrijebim taj grubi ali precizni poslovni izraz. Kao i bojazan od njegovog opozita - od diletantizma, od kog Bog neka nas saèuva. Slava Bogu, u posljednjih dvadeset godina u na¹oj Crkvi dogodile su se mnoge divne stvari. Hramovi su najèe¹æe puni, i opet, prije svega, puni mladih ljudi, ¹to je danas, u vijeku afirmacije subjekta i izolovane samoposveæenosti, prava rijetkost. ©tampano je i prevedeno bezbroj knjiga o kojima smo nekada mogli samo sanjati, i ¹to je jo¹ va¾nije - one su na¹le svoje èitaoce u velikom broju. Mladi ljudi danas znaju ¹ta je Crkva, razumijevaju teologiju i mnogi su u nauènom pogledu prevazi¹li svoje uèitelje. Druga je stvar to ¹to uèitelji nekada to i ne vide, ali i to je valjda prirodno. Na hiljade je novokr¹tenih. Tih ljudi ima iz svih slojeva na¹eg dru¹tva i naroèito mnogo ima obrazovanih. Njih neæemo moæi dr¾ati u strahu od Crkve i kriti se iza Bo¾ijeg autoriteta. Jer ti ljudi nisu prosto "religiozni", oni su hri¹æani. Nekima od nas to, izgleda, nije jasno i zato prelazim na konkretne probleme. Beograd je dvoipomilionski grad bez aktivnog episkopa, gdje se manipuli¹e bole¹æu na¹eg starog i nemoænog Oca, a odatle slijedi dovoðenje Crkve u stanje BLOKADE po svim pitanjima, nemoguænost redovnih zasijedanja Sabora, nemoguænost bilo kakve reorganizacije - A SVE TO "NA POLZU CRKVE I NARODA". Kako æemo ovo objasniti tim mladim ljudima, koji nisu bili ba¹ presreæni na¹om najnovijom odlukom?! Kao oni koji u Crkvu ulaze ponekad ili nikad, njihov crkveni ¾ivot nije sveden na sentimentalno-psiholo¹ki nivo, niti su oni u Crkvi iz nacional-ideolo¹kih razloga. Nasuprot tih liturgijski aktivnih, svje¾ih i odgovornih ljudi, kojih je svakim danom èudom Bo¾ijim sve vi¹e i vi¹e, stoje izanðali, potro¹eni tu¾ni ljudi izgubljene vjere, koji to nadoknaðuju fanatizmom, strahom, sljepilom, divljenjem sebi - kao npr. jedan sabla¾njeni i samozvani akademik i jedan propali pop-politièar, nedouèeni profesor i uz to moralista. Poku¹avaju protivstati tom novom i svijetlom talasu ljudi koji dolaze. Glavna razlika izmeðu tih mladih ljudi i ovih koji upadaju kao razbojnici na Svete Liturgije (prikrivajuæi svoje bezbo¾ni¹tvo pjevanjem pobo¾nih pjesama i psevdohri¹æanskim parola¹tvom) u tome je ¹to ovi prvi vole Crkvu i znaju ¹ta je Crkva po¹tujuæi njenu jerarhijsko ustrojstvo, a ovim drugima nedostaje to zlatno zrno slovesnosti i nadoknaðuju ga vjerskim fanatizmom. Ponukan razgovorima i molbama velikog broja hri¹æana pi¹em vam, braæo i oci - da njihov gnjev ne prepunimo i ne okrenemo ih protiv sebe. Hoæemo li ih primorati da zbog èuvanja ustrojstva i strukture same Crkve prave sabore i mitinge, na kojima zasigurno ne bi bilo po dva autobusa zbunjenih i sabla¾njenih, nego mase odgovornih, slobodnih, zdravorazumnih hri¹æana. Ne pada nam, naravno, na pamet da poku¹amo da tako ne¹to iniciramo, nije problem, ali, itekako smo uvjereni da je vrijeme da jasno ka¾emo kako je naru¹en red i poredak. I da mi veæ odavno, na¾alost, kao jerarhija ispoljavamo nemoæi dramatiènih razmjera. Bez ikakvog valjanog razloga uveli smo vanredno stanje u ¾ivot na¹e Crkve, a za¹to? Nije ni rat, niti glad, ni epidemija niti ¹ta slièno po srijedi. Nego umjesto da rje¹avamo probleme, mi ih godinama guramo pod tepih i odla¾emo za neka druga vremena. Pona¹amo se kao ljekar koji zagnojene rane umjesto da otkrije i oèisti, jo¹ vi¹e skriva i zatvara da vremenom prerastu u otvorenu ranu na tijelu na¹e Crkve. Kao da nemamo volje ni snage za pokajanje, za preumljenje, ispravljenje... Na¹a saop¹tenja su uglavnom stereotipna, i biva to da nam se ljudi smiju govoreæi da treba da prestanemo da la¾emo i njih i sebe. Evo samo nekoliko primjera oèigledne nemoæi: - Javni nesreæni skandal sa episkopom vranjskim, kada je sve bilo prepu¹teno graðanskom sudu i sudu javnosti, a mi, Crkva, do dana dana¹njeg ne uèinismo ni¹ta vi¹e do pilatovskog pranja ruku, niti smo stali uz njega niti mu sudili, niti ga opravdali, a ¹to je moralo biti po Ustavu i kanonima; - Punih sedamnaest godina episkop Artemije, svjesno ili nesvjesno, naoèigled svih gradi graðevinu raskolnièkog duha. Hri¹æani monasi, mirjani, laici, klirici TO VIDE i jasno im je ¹ta se de¹ava. A nama? I ¹ta èinimo? - Episkop Nikanor banatski pred kamerama izop¹tava jednog neosporno KANONSKOG arhijereja Crkve, uz to jednog od najuglednijih kako u na¹oj tako i u svim pomjesnim Crkvama, ¹to i preosveæeni Nikanor zasigurno zna. Opet æutimo!; - Mnogouèeni episkop Filaret na sablazan svih, nejevanðelski i nehri¹æanski ¹trajkuje glaðu, i na tom mjestu posjeæuju ga arhijereji, i na tom mjestu podi¾e se hram, crkva sablaznica, ¹ta li? I sve to biva iskori¹teno u dnevno-politièke svrhe; - Punih sedamnaest godina Pavlovom rukom i djelom zacijeljeni raskol u Americi ne zacjeljuje. Kao da se raskolnicima daje vremena da se uspostave. - Vjeronauka u Beogradu je pred fijaskom. A hram Svetog Save gradimo kao da je Skadar na Bojani. - Nije li èudno, na primjer i to ¹to je sa toliko gnjeva primljena prestavka episkopa Gerasima i Fotija o lustraciji? Kad se podsjetim na sva na¹a slu¾enja nacijama, ideologijama i ljudima, skrivanjima iza ideje srpstva , svetosavlja, nacionalne Crkve, "èuvarke narodnog biæa" itd. kojim izrazima se branimo od navodnih "nesvetosavskih" i kojekakvih drugih uticaja, a u stvari u licima Episkopa projavljujemo nespremnost i nesposobnost za pastirske izazove vremena u kome nas je Bog postavio za pastire slovesnoga stada. Projavljujemo vidljivu nesposobnost da budemo Crkva. Jasno postaje, imajuæi naprijed reèeno u vidu, za¹to je episkop Ignjatije branièevski za neke "jeretik" i "izdajnik vjere pradedovske" - upravo zato ¹to on stalno insistira na tome da budemo Crkva. Postaje jasno i to za¹to veæ skoro polovinu arhijereja toliko kleveæu i ogovaraju raskolnièki sajtovi, nazivajuæi ih "izdajicama", "vatikanskim slugama" ili "slugama cia-e". Zato ¹to hoæemo da slu¾imo na¹oj Crkvi i nismo pod kontrolom UDBE ili BIA-e. Jasno je i zbog èega sada od nas brane Patrijarha Pavla, bolesnog i nemoænog, onog kojeg su otvoreno i javno mrzeli i oni koji ga sada spasavaju od du¹mana, oni koji su ga htjeli ¾ivog zakopati. Zar je za nas vlast isto ¹to i ¾ivot? Mitropolit Amfilohije je i ovog puta pravio kompromis, koji je katkad dobar i koristan. Ono ¹to je sad, nakon Sabora, jasno jeste to da pomirljivi ton Visokopreosveæenog Mitropolita nije bio kompromisan, vjerujem vi¹e nesvjesno nego svjesno, veæ potpuno i jasno opredjeljen za status ljuo, za besporedak i nastavak postojeæeg neporecivog haosa. Za¹to je tako bilo, barem meni, nije i ne mo¾e biti jasno. On je mudar i pametan... Neka dopusti, da mu ka¾emo kao "ludi Hrista radi..." (1Kor. 4,10). Moram, dakle, upitati najprije njega, pa onda i sve vas, oci i braæo - ima li kompromisa sa Hristom? Gospod i Spasitelj na¹ rekao nam je sa bogoèovjeèanskom revno¹æu: èuvajte se kvasca farisejskoga, a to je licemjerje! O¹tre su rjeèi ali nisu bezrazlo¾ne. Oci i braæo, pi¹em vam ovo pismo otvoreno i iskreno kao ¹to sam i na Saboru svagda iskreno govorio. Znam, nekada grije¹eæi i kajuæi se, ali mi je i to milije nego i pravdu da èinim neiskreno. Ne mogu a da nas sve ne zamolim da se upitamo: zar je individualizam toliko prevladao u svijesti na¹ih arhijereja da je va¾nija popularnost na¹ega Patrijarha u narodu, nego sama zajednica u kojoj je on Predstojatelj? Na ¾alost, èini se da je na¹ otac i Prvojerarh postao paravan iza kojeg skrivamo bezbroj sopstvenih nedostataka. Ne sumnjam da je svet, ali isto tako ne sumnjam da je smrtan, i prema tome otiæi æe u zemlju od koje je i uzet (Post 3,19). A èvrsto se nadam i vjerujem da æe ga odatle Gospod podiæi i u naruèje Avramovo nastaniti. Ali, pitam se i pitam vas - kome èinimo uslugu svojom odlukom o "umoljavanju za ostanak na tronu"? Da li Svjatjej¹em Pavlu odbijajuæi NjEGOVU VOLjU I ®ELjU, da li Crkvi koja je, ponavljam, BLOKIRANA, da li narodu prestonog grada, ili pak odreðenom broju onih kojima haos odgovara? Meðutim, mi vi¹e neæemo moæi da se skrivamo iza lica svetog i skromnog starca, na¹eg Patrijarha, koji se trenutno, kako reèe jedan od Arhijereja, ne lijeèi na VMA, nego tamo stanuje na na¹u op¹tu sramotu. Pored tolikih manastira i konaka, gdje bi, mo¾da, i u boljim uslovima mogao provesti ostatak svog zemaljskog ¾ivota, ne zauzimajuæi mjesto nekom mlaðem bolesniku. Pretpostavljam i gotovo zasigurno znam, dragi oci i braæo, da sam vas uznemirio i naru¹io ovaj tzv. "mir", prividni i nestvarni, koji moju jadnu du¹u tako silno potresa. Onaj èije ime nosim, Sv. Grigorije Bogoslov, nauèio me je jednom reèenicom, od koje zemlja na kojoj smo drhti i du¹a koju nosimo trese se: "Bolji je rat nego mir koji odvaja od Boga." Moguæe je da æe na sve ovo neki od vas reæi kako sam ja prosto mlad i ambiciozan, i kako hoæu da budem na mjestu prvog. Ali ja znam i vi znate da onaj koji bi htio da bude Patrijarh mudro bi æutao i gledao da se dopadne svima, no ja ne vjerujem u takav naèin ¾ivota. Ne vjerujem tako u Boga i iznad svega stalo mi je do jedinstva Crkve. Kako veli Sv. Dionisije Aleksandrijski: "Umrijeti da ne bi razderao Crkvu, isto je tako slavno kao i ne prinijeti idolima ¾rtvu." Po mome mi¹ljenju prvo je i uzvi¹enije, jer se u tom sluèaju umire radi dobra cijele Crkve, a u drugom radi spasenja svoje du¹e. Patrijarh je garant tog jedinstva Crkve, zato se i borim da ga izaberemo ¹to prije, Tijela radi Hristovog koje se na zemlji u prvojerarhu vozglavljuje i bez njega ne mo¾e, kao ¹to vam je po ustrojstvu Crkve poznato, da ima ¾ivot i da opstane. Nije to borba da izaberemo ovog ili onog, mene, Janka ili Marka - nego Patrijarha. Nikad i nikome nisam rekao da li to hoæu ili neæu da budem ja, jer mi se i jedno i drugo èini krajnje neukusnim. Ali sam zato èuo i vidio kako neki govorahu da ne ¾ele da budu na tom mjestu, a sve èine da ga se domognu, i to me kao èovjeka i va¹eg brata ¾alosti. Zato ¾elim da se u ovom va¾nom trenutku za istoriju i ¾ivot na¹e Crkve sjetimo rijeèi Svetog Pisma, i da za episkopa, pa i Patrijarha, biramo onoga koji, po rijeèima Ap. Pavla, svojim domom dobro upravlja, ima poslu¹nu djecu sa svakom skromno¹æu. A ako neko ne umije svojim domom upravljati, kako æe se moæi starati za Crkvu Bo¾iju? (1Tim. 3,4-5). I naroèito bih se usudio da dodam - da ne biramo one koji upadaju u tuðe domove i radije po njima vr¹ljaju nego ¹to se svojom kuæom bave. To je ono za ¹ta æu se, siguran sam, kao èlan ovog Sabora, sna¾no zalagati. ®elim da budem do kraja iskren prema vama pa da ka¾em i ovo. Na¹ ministar vjera je sa ponekim od vas razgovarao o ovom pitanju, kao zreo i ozbiljan èovjek, koji kao hri¹æanin i èovjek na odgovornom polo¾aju u dru¹tvu ima uvida u istorijski trenutak u kome se nalazimo i sagledava kao pronicljiv um svu ¹irinu i dubinu situacije u kojoj smo. Predlo¾io je da taj koji æe da bude prvi ima vitalnost i energiju, da bude mlaði èovjek koji æe imati snage da se sa pomenutim nosi i mnogi su mu to uzeli za zlo. Kao da èovjek kome je to i po zanimanju du¾nost, a jo¹ èovjek sa takvim neporecivim kvalitetima, nema pravo da ka¾e svoje mi¹ljenje? Izgleda da se sav na¹ konzervativizam i izolacionizam svodi na to da niko ni¹ta nesmije da nam ka¾e, ni èak da misli i brine se. Za sve ono za ¹ta imamo pravo da se molimo treba i da brinemo i promi¹ljamo. Na¾alost, ponovo se meðu nama pokazala moæ i ¾elja vlasti - i ne samo da nije izabran neko po volji onih koji misle da vlast imaju, nego nije izabran niko. ®elja biv¹ih vlastodr¾aca ovog svijeta, olièena u dejstvu raznih "tajnih slu¾bi" ispunjena je sto procentno. Mo¾da i u ovoj prilici oèekuju da im èestitamo jer jo¹ uvijek vladaju situacijom, i nama nije poblem da to i uèinimo. A ¹to se tièe tolikog pozivanja na narod na ovom Saboru, samo æu reæi toliko da kad se veæ pozivate na narod onda ga pitajte. Pitajte narod i vidjeli biste kuda bi vas-nas to odvelo. Zato vas, braæo Arhijereji, molim da otvoreno i iskreno govorimo o svemu, da bismo do¹li do sabornog jedinstva, da bi Hristos bio meðu nama, da se èuvamo toga ¹to se, na ¾alost, uvuklo u na¹u Crkvu, a ¹to veliki Pavle izoblièava: A ovo ka¾em zato ¹to svaki od vas govori: Ja sam Pavlov, a ja Apolov, a ja Kifin, a ja Hristov. Zar se Hristos rezdijeli? Da se Pavle ne razape za vas? Ili se u ime Pavlovo krstiste? (1Kor.1, 12-13) Ovdje bih rekao, da niko ne bude Amfilohijev ili Vasilijev, Artemijev i ne daj Bo¾e Grigorijev, nego da budemo Hristovi. A svjedoci ste kako je na jednu moju ovakvu rijeè reagovao vladika Zvornièko-tuzlanski Vasilije. Napravio je teatar od toga, vikao i govorio mi svakojake rðave rijeèi, a vi ste opet mudro æutali. (I ja se pitam hoæete li da stvarno otvorim usta do kraja i u rijeèima razve¾em èvorove o èijem postojanju svi decenijama znamo.)?!! Ovo vam pi¹em iz male, drevne Eparhije koja ima 70 000 stanovnika i oko pedeset sve¹tenika, koju volim silnije od svega i koju nikada ne namjeravam svojevoljno napu¹tati. Pi¹em bolno vapijuæi da na¹ prestoni veliki grad (35 puta brojniji od na¹e eparhije) dobije episkopa i episkope, da nam se ne obræu stvari naopako, da ne optu¾ujemo nekog sve¹tenika ¹to vodi Crkvu, kao ¹to je to bio sluèaj prethodnih godina. Znam da æete reæi da mitropolit Amfilohije zamjenjuje oboljelog Patrijarha, ali ja æu vas upitati: a ko onda zamjenjuje mitropolita Amfilohija u njegovoj Eparhiji? Znam takoðe da su se Sveti Apostoli brinuli najvi¹e za velike gradove: Jerusalim, Antiohiju, Aleksandriju, Atinu, Smirnu, Korint, Efes, Solun, Rim... jer su znali da iz tih gradova izvire sve i ¹iri se svuda. Hri¹æanstvo je, kao ¹to znamo, vjera nastala u gradovima i njima prevashodno i pripada. Neka se ne ljuti niko, ili neka se ljuti, ali da ne zaðe sunce u gnjevu njegovom, va¹em. Beograd je danas grad u kome na¹a Crkva ne vr¹i svoje djelo i nema Episkopa. Neko æe reæi da ima Patrijarha Pavla - ali koji je na VMA veæ godinu dana. Sjeæate li se da je isti Pavle svoje najbolje prijatelje, kada su oboljevali i zapadali u nemoæ, a radi brige o njihovim Episkopijama, jo¹ za njihovog ¾ivota (mitropolita Dabrobosanskog Vladislava i episkopa ®ièkog Stefana) penzionisao (zajedno sa saglasno¹æu svih na Saboru) i na te Episkopije postavio episkope. Pavle je itekako znao ¹ta znaèi Episkopija bez Episkopa. To je nekada znao i mitropolit Amfilohije boreæi se sa sve¹tenim gnjevom da Episkopija Zahumsko-hercegovaèka dobije svoga Episkopa, i uvidjev¹i u vremenu koje je uslijedilo kako je i njegova, tada jedna Mitropolija CP stasala da na svojoj teritoriji formira jo¹ jednu Eparhiju. Dru¹tvo u kojem ¾ivimo se rapidno mijenja iz dana u dan. Na¹a Crkva se u savremenom svijetu susreæe sa mnogim pitanjima na koja treba da da odgovore. Jedno od najaktuelnijih pitanja je i pitanje "globalizacije", kao i mnoga druga pitanja koja se u tom procesu nameæu. Da li je to zlo samo po sebi ili mo¾da i mi kao Crkva mo¾emo uticati na taj proces? Da li se pitamo kakav bi odgovor na ovo pitanje dali Apostoli Hristovi, prvenstveno Pavle, koji se nisu skrivali od tada¹nje globalizacije (Rimske Imperije), nego su bili spremni na borbu i ¾rtvu i ¾ivote svoje polo¾ili da bi u toj i takvoj nehri¹æanskoj i antihriæanskoj imperiji hri¹æanske temelje postavili. Na samom kraju bih dodao jo¹ ne¹to o èemu je veæ bilo rijeèi ranije, ali volio bih da i to bude deo ovog pisma i tako ostane zabilje¾eno. Neko se od vas sjeæa, neko mo¾da i ne - 2006. godine je u Peæi slu¾io slu¾bu Patrijarh srpski G. Pavle, na kojoj sam stajao u priprati crkve, a slu¾ba se odvijala uz veliku nemoæ naèalstvujuæeg na¹eg Patrijarha. Kad smo se vratili u Beograd, na samom Saboru njemu lièno i pred svima vama postavio sam tri pitanja rekav¹i: "Va¹a Svetosti, 1) Mo¾ete li da slu¾ite Liturgiju? 2) Mo¾ete li da predsedavate Saborom? 3) Mo¾ete li da vodite Sinod?" Nastao je muk. Odgovora nije bilo. Vi ste svi æutali. Neki su me poslije grdili. Sada Vas ponovo pitam isto: ©ta taèno znaèi to: 1) Da Patrijarh ne slu¾i Svetu Liturgiju? 2) Da ne predsjedava Saborom? 3) Da ne predvodi Sveti arhijerejski sinod? I na kraju, uz ova tri, neka bude i dodato i sljedeæe. Da li je to svetosavski, kada imamo u vidu da se sam Sv. Sava glavom, povukao sa trona u 56 godini ¾ivota, a kako on, tako i u svoje vrijeme Sv. Arsenije, njegov nasljednik na tronu. Da li su time i oni mo¾da "zlo donijeli" kako se danas neki izra¾avaju po pitanju povlaèenja na pokoj Patrijarha, pune tri decenije starijeg od njegovog svetog prethodnika Save i na¹eg Crkvonaèalnika? Da, moguæe je da æe se opet primijetiti da sam grub i tako prenebregnuti moje rijeèi. Za sve to vrijeme Crkva "funkcioni¹e", ili, rijeèima kako reèe neko na Saboru "fantastièno funckioni¹e". Èovjek, zamjenik, rukopola¾e desetine mo¾da i stotine novih sve¹tenika. I to mu svi zamjeraju, a neæe da mu ka¾u. Razmi¹lja li on da mo¾da, ipak neæe biti on na èelu? Kakvu æe uslugu napraviti novom Arhipastiru? Kakav je to naèin-praksa? Kuda mi to idemo? Èule su se poluprijetnje. Episkop Vasilije pominje neku "bosansku crkvu". Neki se boje da ako ne bude Amfilohije Patrijarh, odvojiæe Crnu Goru. Ja mislim da su to neslane ¹ale... Oci i braæo, jo¹ jednom oprostite, ali vas molim da poka¾emo hrabrost i ljubav, inaèe æe nas kompromiserstvo i kukavièluk dovesti u jo¹ nezavidniji polo¾aj i niko nam neæe biti kriv, osim mi sami sebi, i ne samo sebi. Neæemo se valjda i za ovo ¾aliti na novi ili stare "svjetske poretke"? Ako nema poretka u Crkvi, neæe ga biti nigdje i narod - crkva æe da strada, kao ¹to je to sada sluèaj. "Jer svi ovi besporetci po poretku nekome sljeduju" i taj poredak po kome sve sljeduje je struktura i hijerarhijsko ustrojstvo Crkve, koju je osnovao sami Bog, Gospod na¹ Isus Hristos sa Ocem i Duhom Svetim u vijekove, vijekova. [Non-text portions of this message have been removed] ------------------------------------ =============== Group Moderator: [Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] page at http://magazine.sorabia.net for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only) http://radio.sorabia.net Yahoo! Groups Links <*> To visit your group on the web, go to: http://groups.yahoo.com/group/sorabia/ <*> Your email settings: Individual Email | Traditional <*> To change settings online go to: http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join (Yahoo! ID required) <*> To change settings via email: mailto:[Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] mailto:[Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] <*> To unsubscribe from this group, send an email to: [Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] <*> Your use of Yahoo! Groups is subject to: http://docs.yahoo.com/info/terms/
