U slucaju da ovaj clanak niste vec procitali...
===========
http://www.nspm.rs/istina-i-pomirenje-na-ex-yu-prostorima/genocid-bez-kraja.html
 
Genocid bez kraja        
Slavoljub S. Lekiæ     
subota, 13. decembar 2008.  
 
Milorad PupovacMeðunarodni sud pravde proglasio se nadležnim po hrvatskoj tužbi 
protiv Srbije podnetoj 1999. U vreme podnošenja tužbe Zapad je želeo i sa te 
strane da pritisne zloèinaèku Srbiju, a odlukom o nadležnosti 2008. da ispita 
njen puls posle otkidanja Kosova i Metohije i demokratskog razvoja regionalizma 
u Vojvodstvu Srpskom. Otuda je Hrvatska u arenu meðunarodnog prava pripuštena 
tek 1999, èetiri godine posle okupacije i evakuacije RSK, pod zaštitom UN-a. 
Zagreb je optužio Srbiju za “etnièko èišæenje hrvatskih graðana, kao oblika 
genocida, zato što je direktno kontrolisala aktivnosti svojih oružanih snaga, 
obaveštajnih agenata i raznih paravojnih odreda koji su poèinili zloèine na 
teritoriji Hrvatske, u regionu Knina, istoène i zapadne Slavonije i Dalmacije”. 
Hrvatska je tražila da Srbija bude oglašena krivom, da plati ratnu odštetu koju 
bi utvrdio sud, kazne svi poèinioci i vrate kulturna dobra.1 Tužbom je,
 misli Zvonimir Šeparoviæ, tadašnji ministar pravde Hrvatske “sustavno 
predoèena totalna slika zloèina koje su poèinile srpske snage.”2 
Ali onda je došla stanka od devet dugih godina da bi sud odluèio da je nadležan 
u tužbenom zahtevu Hrvatske protiv Srbije. Ovaj je dogaðaj vratio u žižu 
javnosti Milorada Pupovca, uglednog Srbina u Hrvatskoj, posveæenog razvoju 
demokratije i rešenju srpskog pitanja u neovisnoj Hrvatskoj.3 Uvek u središtu 
hrvatske politike rešavanja srpskog pitanja, Pupovac je ovih dana predložio 
osnivanje Saveta poverenja Hrvatske i Srbije u kom bi bile javne liènosti iz 
politièkog i javnog života, kao i predstavnici crkava. Nakon što je hrvatska 
javnost trijumfalno pozdravila odluku meðunarodnog suda, Pupovac skreæe pažnju 
da ga ideja o osnivanju Saveta drži ne samo poslednjih nedelja veæ i poslednjih 
godina.4 Ipak, dogodilo se da je ovu želju saopštio tek pošto je Vuk Jeremiæ, 
ministar spoljnih poslova Srbije, najavio da æe Srbija podneti kontratužbu 
protiv Hrvatske zbog etnièkog èišæenja Srba u akciji `Bljesak` i `Oluja` 1995. 
godine.5
 Pupovac svim srcem želi da pomogne Hrvatskoj, Srbiji i Srbima u Hrvatskoj, 
podseæa na Oluju i Vukovar i zapaža da razmena tužbi u Hagu izaziva 
uznemirenost meðu ljudima.6 Dok Pupovac brine o kontratužbi Srbije, Svetozar 
Livada, ugledni profesor zagrebaèkog sveuèilišta, ukazuje na genocid koji je 
izveo Tuðman, obnovitelj NDH i projektant proreðivanja Srba na bezopasan broj.7 
Pošto je Hrvatska tužbu podnela 1999. godine, a Srbija tek sada najavila 
kontratužbu nije jasno otkuda potièe uznemirenost koja Pupovca podstièe na 
akciju? Pored najave tužbe, srpski ministar otišao je korak dalje i napomenuo 
da æe ona obuhvatiti vreme NDH i apeluje da se konaèno pred sudom pravde i 
sudom istorije uspostavi istina o tome šta se zaista dogaðalo tokom operacije 
`Oluja`.8 Možda je ovaj odluèan stav pomogao Pupovcu da prekine predomišljanje 
i pokrene osnivanje Saveta i podstakne pacifikaciju srpskog pitanja. Pupovcu je 
sasluživao glasoviti
 zagrebaèki advokat Nobilo koji se, eto baš sada, prisetio da presudom 
Meðunarodnog suda niko neæe biti zadovoljan.9 Razboriti advokat primeæuje da 
Hrvatska može dokazati prisustvo novosadskog korpusa na podruèju Hrvatske, ali 
ne i genocid jer ga, misli Nobilo, nije bilo.10 On navodi formalne teškoæe 
Srbije u vezi dokazivanja genocida u NDH i izražava mišljenje da može doæi do 
nagodbe izmeðu Hrvatske i Srbije.11 Ali, ovaj probni balon odmah je probušio 
Oli Ren pakosnom opaskom da tužbe ne smetaju integracijama i natuknuo da je 
nužno pomirenje društava u regionu.12 Drugim reèima, EU èuva moguænost da se u 
sukob dva balkanska paæenika umeša kad joj bude shodno.
Posle izjave Vuka Jeremiæa, predsednik Hrvatske Mesiæ obnavlja staru tezu da je 
`Oluja` legitimna akcija.13 U isto vreme saborski Srbin Pupovac izražava veru u 
dijalog Srbije i Hrvatske.14 Ni hrvatski premijer Sanader ne boji se 
protivtužbe Srbije i navodi skoro bizaran razlog – rat se nije vodio u Srbiji 
nego u Hrvatskoj, te nije razoren Novi Sad veæ Vukovar. Sanader ponavlja u 
Zagrebu odomaæenu uètivu frazu o potrebi da se Srbija suoèi sa prošlošæu i 
nežno je polira opaskom da sadašnja srpska vlada nije kriva za prošlost, veæ 
Miloševiæ i velikosrpska politika, a potezanje endehazijskog argumenta odbija 
nabusitim smehom.15
Premda mu rasprava o Drugom svetskom ratu izgleda smešno, Sanader skoro 
skrušeno kaže u Esenu (27.11.08) da je spreman da doðe u Beograd kako bi se 
razjasnili novonastali problemi u odnosima izmeðu dve zemlje i stavlja u izgled 
volju Hrvatske da uspostavi dobrosusedske odnose izmeðu Zagreba i Beograda.16 
Nejasno je šta prvi Hrvat ima da razjašnjava u Beogradu ako je Hrvatska tako 
èvrsta u veri i dokazima svoje tužbe za genocid? To posebno èudi jer je bivša 
ministarka pravde Vesna Škare Ožbolt, kazala da bi presuda u sporu Hrvatske 
protiv Srbije za genocid pred Meðunarodnim sudom pravde u Hagu bila „temelj za 
stvaranje oseæaja da je pravda zadovoljena”.17 Ali kosturi i duše Srba rasutih 
po neovisnoj ne daju mira hrvatskoj europskoj i demokratskoj vrhuški i ona 
traži mir u presudi ovozemaljskog sveta pošto ga nema u košmarnom tisuæletnom 
snu preplavljenom potisnutim sadržajima. Izjava Vuka Draškoviæa, pre skoro 
dvadeset godina,
 o potrebi da se u Hrvatskoj podigne velika duševna bolnica danas je 
zaboravljena, ali deluje pikantno u društvu koje je izgubilo oblik i èvrsto 
veruje da se u našim mozgovima èuva uspomena na buduænost, a ne na prošlost. 
Dan posle Sanadera u Nemaèkoj, Vuk Jeremiæ u Humboltovom institutu drži 
predavanje i odluèno traži uètiviji odnos prema Srbiji, odmrzavanje prelaznog 
sporazuma sa EU, vizne olakšice i status kandidata za Srbiju.18
Ako bi se otvorio širok sudski proces, kako je natuknuo Jeremiæ, nejasno je da 
li bi se Vukovar održao na klackalici Vukovar – Oluja, niti da li bi u javnost 
dospeli detalji etnièkog èišæenja, kako se danas naziva drugi èin hrvatskog 
genocida. Srbija može da rasvetli vukovarsku operaciju i genocid 1991-95. sa 
osvrtom na nastanak i razvoj srbofobije od kraja devetnaestog veka do danas. U 
istorijskom kontekstu, tragedija katolika i pravoslavaca dobila bi nove obrise. 
Sasvim je izvesno da brojna stratišta na prostoru NDH nisu delo grupe fanatika 
ili izolovanih grupa, veæ dobre organizacije uticajnog dela hrvatske politike 
pomagane od prijateljskih zemalja. Povijesne težnje Hrvata dobile su nov izraz 
i pedesetak godina posle NDH broj proteranih nadvladao je broj pobijenih Srba i 
to zahvaljujuæi srpskom oružju i amerièkoj gadljivosti prema neobuzdanim 
nacistièkim prolivanjima krvi. Valja priznati da je hrvatska politièka javnost 
za pola
 veka osetno uznapredovala. Od vremena kada je problem rešavala srbosjecima u 
konclogorima za decu i odrasle, dospela je dotle da na kraju dvadesetog veka 
higijensko èišæenje obavi uz `minimalne` žrtve i konaèno odstrani blato, 
zajedno sa opancima i Srbima koji su ga doneli na tlo krajina. Uz to, stiže da 
samouvereno optuži Srbiju za genocid upravo na onim prostorima na kojima je NDH 
u Drugom svetskom ratu uspešno istrebljivala Srbe. Dakle, plodovi genocida u 
savremenoj Hrvatskoj prihvaæeni su sa lakoæom, a tužba kao zgodno sredstvo da 
se on kanonizuje odlukom nekog pilatskog suda.
Posledice odustajanja Srbije od kontratužbe
Od Ante Starèeviæa do Ante Ðapiæa, srpsko-hrvatski odnosi bili su otvoreno ili 
prikriveno neprijateljski. Belezi mržnje rasuti su u obliku spomen-kosturnica 
širom Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Like, Banije, Korduna, Slavonije, Srema i 
Baranje. Najveæi je Cvet, nadomak Zagreba, koji se izdiže iznad najveæeg 
srpskog grada pod zemljom – Jasenovca. Ako Srbija odustane od kontratužbe, onda 
je jasno da æe srpski politièari voditi svetsku politiku bratstva i jedinstva 
do poslednjeg Srbina. Odustankom od razjašnjenja stogodišnjeg srpsko-hrvatskog 
sukoba, Srbija æe priznati genocid kao legitimno sredstvo pri osvajanju 
teritorija koji od kifle treba da naèine somun. Možda æe posledice odustanka 
biti humanije pošto u Kanadi i Rusiji još uvek ima dovoljno mesta za novu 
srpsku emigraciju.
O majstorstvu hrvatske politike govori i odustajanje od sliène tužbe protiv 
Crne Gore u maju 2008. što je, možda, posledica uèestalih isprièavanja 
crnogorskog rukovodstva i predusretljivosti prema Stjepanu Mesiæu koji je 
postao prvi Podgorièanin 2007. godine.19 Hrvatska je odlièno procenila da bi 
Crna Gora sa svojih pola miliona žitelja podeljenih oko novog identiteta mogla 
biti dobar zalogaj te je odustankom od tužbe otvorila vrata za misiju u Crvenoj 
Hrvatskoj. Stjepan Mesiæ objasnio je da je izvinjenje crnogorskih vlasti 
hrvatskim graðanima bilo “jasno i uverljivo”. Ipak, snishodljiva izvinjenja 
predstavnika Srbije, nisu zadovoljila Hrvate, jer problem ne postoji izmeðu 
Hrvatske i Crne Gore, veæ izmeðu Hrvata i Srba. Hrvatska velikodušnost prema 
junaèkoj Crnoj Gori podstakla je crnogorske perjanike da surovost `Bljeska` i 
`Oluje` naivno objasne osvetom za Vukovar i traže izmirenje sa komšijama.20
No, èim se Srbija usprotivila hrvatskoj megalomaniji odjednom je omekšala 
evropska retorika koja srpske žustre reakcije neutrališe, naizgled 
nezainteresovanim izjavama o nemoæi da bilo koja strana dokaže genocid.21 Ovim 
se relativizuje sudski proces da bi se izbeglo otkrivanje fakata neugodnih za 
Hrvatsku i zapadnu javnost koja više brine o svojim tajnama nego o hrvatskim 
zloèinima i srpskim žrtvama. I zato se, preko Slovenije, prijateljske èlanice 
EU, vešto pominje sprozumno poravnanje.22 Ali srpsko-hrvatski sudski proces, 
kao i stoletna omraza, nije jednostavna stvar, ponajmanje je pravne prirode a 
ponajviše politièke i moralne. Dokaza o zloèinima i genocidu ima napretek a 
Hrvatsku posebno uznemiruju fusnote koje preko haškog megafona šalje radikalski 
voða Šešelj. On tvrdi da je Hrvatska izbegla denacifikaciju posle zloèina u 
Drugom svetskom ratu i koristi termin retorzija tamo gde nije zgodno. Šešelj 
grmi o onome o èemu se æuti
 u Beogradu i haški proces koristi za obraèun sa hrvatskom dozemunskom 
ideologijom. On preprièava dogaðaj koji se zbio kod Ruzvelta 1941. godine kada 
su Hrvati negirali veæ sumorne vesti o masovnom istrebljenju Srba što je Duèiæa 
izazvalo da da èuvenu izjavu o hrvatskoj hrabrosti: `Vi Hrvati ste najhrabriji 
narod na svetu, ali ne po tome što se nikoga ne bojite, vi Hrvati ste 
najhrabriji narod na svetu po tome što se nièega ne stidite`.23 Ali ovo nije 
jedini Šešeljev uznemirujuæi potez pošto je veæ pokušao da dokaže umešanost 
tajnih službi u likvidacije u Vukovaru i pobije klevete o srpskim zloèinima.
Srpski pesnik i diplomata Duèiæ bio je dobar znalac prošlosti i ciljeva 
hrvatske politike. Pred kraj života, u Amerikanskom Srbobranu, Duka je 
objavljivao èlanke u kojima je propitivao smotrenost Srba pri udruživanju sa 
Slovencima i Hrvatima. Kao protivnik obnavljanja Jugoslavije zalagao se za 
objedinjenje srpskog etnièkog prostora. Današnje srpske vlasti i posle 
tragiènog iskustva ponašaju se kao da Duèiæ i drugi razboriti ljudi nisu niti 
postojali, niti pisali, i kao da sve što se desilo izmeðu Srba i Hrvata treba 
još jednom da se ponovi. Otuda oni koji bi belu šengensku vizu trampili za 
izmirenje sa Hrvatima pre ukrštanja argumenata na sudu, pomažu Zapadu u 
balkanskim poslovima, kleveæu svoje pretke koji su spokoj našli u masovnim 
grobnicama endehazije i preporuèuju svoje potomke sledbenicima Ante Starèeviæa.
Plan hrvatskih vlasti
I pored svega, Hrvatska još uvek nema ozbiljnih razloga za brigu zbog 
najavljene kontratužbe Srbije. Sanaderova spremnost da razgovara sa zlikovcima 
u èetnièkom Beogradu ima preventivno-dijagnostièku prirodu. Hrvatska akcija 
može dati rezultate u Beogradu, a ne u Hagu gde stoji loše. Pre svega zato što 
je vlada u Beogradu zauzeta važnim poslovima tranzicionog šenluèenja, a ne 
preispitivanjem mraène prošlosti devedesetih i ranijih godina. Povrh toga, 
hrvatske vlasti imaju na raspolaganju tri kanala delovanja. Prvi su javna 
glasila i nevladine organizacije kojima se lagano mogu stišavati strasti 
izjavama o srpskim zloèinima i potrebi pomirenja. Uticaj medija, posebno 
Helsinškog odbora i srodnih organizacija, kadrih da proizvode lažne dileme i 
optužbe o navodnim srpskim zloèinima i velikosrpskom ugnjetaèkom mentalitetu, 
biæe èvrst oslonac hrvatske akcije u Beogradu uz asistenciju dela vlasti, 
ravnodušne prema srbofobiji. Ovde treba
 obnoviti zapažanje tzv. umerene srpske javnosti da Helsinški odbor širi 
hrvatsku istinu o Srbiji u Srbiji i nameæe joj hrvatski nacionalni program. Ali 
dogaðaji koji æe se zbiti do kraja æe otrezniti i najnaivnije. Naime, izlazi na 
videlo da je Helsinški odbor za ljudska prava u Beogradu ovako sluèen pošto su 
Vašington i London nepogrešivo procenili da je za borbu protiv zaboravnih i 
zapuštenih Srba najbolje koristiti srbofobiju katolièke hrvatske 
provinijencije, jer Hrvati bolje poznaju Srbe nego ovi njih. Upravo meðu njima 
najagresivniji su nedavno kroatizovani ili pokatolièeni Srbi èiji prozelitizam 
u Beogradu ili ne razumeju ili potcenjuju. Mediji mogu preparirati javnost, no, 
odluke o tužbi i drugim merama donose vlasti koje æe se, ako javna glasila 
zavape za slogom braæe po materi, nagoditi sa Hrvatskom u razlièitim 
modalitetima.
Drugi kanal delovanja Zagreba je preko Brisela, posebno prijatelja u Vatikanu i 
Berlinu koji su u prvom i drugom èinu srpske drame pomagali Hrvatskoj te žele 
da izbegnu nepotrebne zaplete na Balkanu i olakšaju svoj položaj u buduænosti.
Napokon, najvažniji kanal hrvatskog uticaja na srpsku politiku jeste podzemna 
aktivnost u Beogradu. Nju bi Hrvati valjalo da okrenu u dva pravca: 
zvaniènicima politièkog vrha i advokatskom timu koji æe zastupati Srbiju pred 
sudom. Najzanimljiviji su zvaniènici vlade i politièkih stranaka koji ne 
podržavaju kontratužbu i mogu postati polazište hrvatskih lobista. Posebno 
valja imati u vidu da u javnosti postoje nedoumice o celishodnosti dosadašnjeg 
postupanja srpske strane pred meðunarodnim sudom o kome se manje govori nego o 
krizi na Volstritu. Napokon, diskretan uticaj na zastupnike srpske tužbe, u 
struènim stvarima i daleko od oèiju javnosti, mogao bi omekšati srpske 
protivtužbe.
Hrvatska æe izgubiti proces ako se zadovolje dva uslova. Prvi æe biti ispunjen 
ako samouverena hrvatska javnost, koja veæ dugo pluta u izmaglici strasti, 
snova, projekcija i potiskivanja, zatraži od svoje vlade da ide do kraja i 
dokaže srpsku krivicu. Drugi æe biti ispunjen ako Srbija podnese kontratužbu 
protiv Hrvatske za genocid u povratu, angažuje tim domaæih i stanih istorièara, 
pravnika, forenzièara i drugih struènjaka i dokaže ono što se veæ dobro zna. 
Prvi problem hrvatske strane mogu otkloniti politièari maèekovskih metoda i 
njihovi prijatelji u Vatikanu i Berlinu, kadri da izazovu preokret hrvatske 
javnosti jednom diskretnom okružnicom. Druga teškoæa hrvatske politike, može se 
otkloniti samo u Srbiji, možda èak i lako, buduæi da znaèajan deo vladajuæe 
nomenklature oseæa nelagodnost što æe Srbija podneti kontratužbu. Zato mediji i 
spikeri srpske vrhuške fundamentalni sukob Srba i Hrvata smeštaju u sferu
 meðunarodnog prava, a svim srcem raspredaju o trgovini i razvoju privrednih i 
drugih veza sa susedom opasnih namera.24 Ova nelagoda izlazi iz domena 
politièke i pravne analize i uplovljava u vode antropologije i etnopsihologije, 
koja treba da odgonetnu šta srpsku stranu èini tako predusretljivom prema 
braniteljima tekovina endehazije.
Mnogi su u Srbiji 1990. tvrdili da neæe biti graðanskog rata u SFRJ, a neki 
danas veruju da je moguæe Srbiju raskomadati, a da njene soène delove ne požele 
glaðu moreni susedi. Pupovac se nikada nije sastajao sa Arkanom kao što su se 
najviši predstavnici demokratske srpske vlasti sastajali sa Antom Ðapiæem. O 
èemu su æaskali saznaæemo èim se srede formalnosti u Vojvodstvu Srpskom. 
Zaboravni Srbi misle da je novi genocid u Vojnoj krajini nemoguæ, što je 
istina, pošto tamo više nema ljudi. Ali zdrava pamet i iskustvo navode na 
zakljuèak da hrvatskoj nedovršenoj državi ne smetaju krajiški, veæ Srbi iz 
stešnjene Srbije, bledog seæanja na Drugi svetski rat.
Pucnjava u Zemunu i Petrovaradinu 5. i 6. avgusta 1995, pored izbeglièke kolone 
rastegnute od Zemunika i Garešnice do Beograda, pre je bila izraz mržnje i 
namere nego izraz sreæe. Cvijiæ je primetio da su Srbi sagradili kuæu na sred 
puta, a za naše nesreæne i zlurade susede (vezane osobine) Hrvate da su državu 
napravili na srpskim kosturnicama, mada se odvajkada groblje smatra nepogodnim 
mestom za zasnivanje ognjišta. Srpski hibris prkosi politièkoj geografiji, a 
hrvatski negira sakralnu geografiju. Zato samo Bog može pomoæi Srbima da 
izbegnu nova stratišta, jer poštovaoci Luburiæa i Starèeviæa smatraju da se 
samo kamom i èekiæem iz njihovih glava može izbiti ideja o ujedinjenju.
________________________________
1. http://www.nin.co.yu/pages/article.php?id=41314[^] 
2. http://www.nin.co.yu/pages/article.php?id=41314[^]
3. Milorad Pupovac (1955) po struci je lingvista školovan u Zagrebu. Bio je 
èlan Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI). Kada je pokojni 
Milan Babiæ 1991. raspisao referendum za nezavisnost Krajine Pupovac je kazao 
da je referendum Srba opasan i neprihvatljiv èin suicidnog samodržavlja. 
Osnovao je Srpski demokratski forum (1991), uèestvuje u osnivanju Srpske 
samostalne stranke (1995) i ulazi u Akciju socijaldemokrata Hrvatske (1995). 
Posle dve godine osniva Srpsko nacionalno vijeæe. Agim Èeku, predsednik 
samozvane vlade Kosova u više navrata tražio je da Pupovac bude imenovan na 
mesto njegovog meðunarodnog savetnika. U svojstvu predsednika samostalne 
demokratske stranke 2004. podržava predsednièkog kandidata Stjepana Mesiæa koji 
je, smatra Pupovac, `svojom politikom ravnopravnih graðana i graðanske Hrvatske 
najbliži interesima Srba`. Posle hrvatskog priznanja Kosova u leto 2008. 
Pupovac traži da Srbija vrati
 ambasadora u Zagreb. Takoðe su zapaženi Pupovèevi istupi i lobiranje u 
meðustranaèkim borbama i izborima u Srbiji, teško podeljenoj oko 
spoljnopolitièkih i nacionalnih ciljeva. Zastupnik je u šestom sazivu Hrvatskog 
Sabora i spada u osobe koje meritorno sude u vezi sa srpskim pitanjem u 
Hrvatskoj.[^] 
4. 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=23&nav_id=330305[^] 
5. Beta, 19.11.08.[^] 
6. Intervju Milorada Pupovca, NIN, 27.11.08. 
http://www.nin.co.yu/pages/article.php?id=41526[^] 
7. Intervju Svetozara Livade (1928), sociologa i demografa i autora knjige 
`Etnièko èišæenje – ozakonjeni zloèin stoleæa` posveæene hrvatskom genocidu sa 
kraja 20. veka. Peèat br. 41/2008, str. 35-37.[^] 
8. 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=19&nav_id=329555[^] 
9. 
http://xs4.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=23&nav_category=206&nav_id=330269[^]
 
10. 
http://xs4.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=23&nav_category=206&nav_id=330269[^]
 
11. 
http://xs4.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=23&nav_category=206&nav_id=330269[^]
 
12. 
http://xs4.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=23&nav_category=206&nav_id=330269[^]
 
13. 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=19&nav_id=329555[^] 
14. 
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=11&dd=19&nav_id=329555[^]
15. 
http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=51718§ionId=37&seriesId=134[^]
 
16. Tanjug, 28.11.08.[^] 
17. 
http://www.politika.rs/rubrike/tema-dana/Tri-odgovora-Srbije-na-tuzbu-Hrvatske.sr.html[^]
 
18. 
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0/30051/%D0%88%D0%B5%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D1%9B+%D1%83+%D0%91%D0%B5%D1%80%D0%BB%D0%B8%D0%BD%D1%83.html[^]
19. http://www.novinar.de/2007/03/02/mesic-pocasni-podgoricanin.html[^] 
20. Intervju Novaka Kilibarde Glasu javnosti 5.3.2007. 
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2007/03/05/srpski/T07030301.shtml[^] 
21. http://www.vesti.rs/izvor/Tesko-dokazati-genocid.html[^] 
22. Beta, 24.11.08.[^] 
23. http://www.youtube.com/watch?v=a5NZ2qP51Ig[^] 
24. Èak i Vuk Jeremiæ, šef srpske diplomatije, u hrvatskoj javnosti prokazan 
kao naslednik Miloševiæa, svojevremeno je dao pomirljivu izjavu: `Okrenimo se 
buduænosti, ostavimo iza sebe zloèine kao što su zloèin u Ovèari ili 
proterivanje 250.000 Srba iz Krajine.` Nelagodu srpske nomenklature prema onom 
što je svršena stvar otkriva Jeremiæev simetrizam zloèina: `Ostavimo te 
zloèine. Mi smo prema vama neke stvari radili. Vi ste uradili isto tako neke 
stvari. Ostavimo to, idimo napred.` Sa oseæajem krivice Jeremiæ govori o 
zloèinima u prvom a potom u drugom licu i uzda se u zaborav ali nevolja je u 
tome što Hrvati ne žele da ispuste adut srpske krivice na putu za Zemun. 
Nerazumevanje balkanske drame ilustruje poziv srpskog ministra na kulturnu 
saradnju sa narodom koji govori `našim` jezikom i èije voðe etnièko èišæenje 
Srba ne vide kao okonèan proces. Neprijateljski stav hrvatske javnosti prema 
njemu Jeremiæ racionalizuje
 sledeæim reèima: `Meni je jako žao zbog toga, mi kada razgovaramo, kada 
razgovaramo ja i ministar spoljnih poslova Hrvatske, kada se naðemo na nekom 
multilateralnom skupu, mi na jedan normalan naèin komuniciramo.` Citati su na 
osnovu transkripta emisije `Utisak nedelje` na televiziji B92 od 7.12.08. 
http://www.b92.net/info/emisije/utisak_nedelje.php[^]   


      __________________________________________________________________
Instant Messaging, free SMS, sharing photos and more... Try the new Yahoo! 
Canada Messenger at http://ca.beta.messenger.yahoo.com/

[Non-text portions of this message have been removed]


------------------------------------

===============
Group Moderator: [email protected] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> Your email settings:
    Individual Email | Traditional

<*> To change settings online go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join
    (Yahoo! ID required)

<*> To change settings via email:
    mailto:[email protected] 
    mailto:[email protected]

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [email protected]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/

Одговори путем е-поште