TEMA NEDELJE: U KOSOVSKOJ MITROVICI OD 1999. GODINE DO DANAS BILO JE 1.080 
NASILNIH POKUŠAJA PRELAZAKA ALBANACA IZ JUŽNOG U SEVERNI DEO GRADA


Trn u oku lažne države


Incidenti koji su se desili pred Novu godinu mogu da se pretvore, sami po sebi, 
u nešto gore, ali skreću pažnju na dešavanja koja albanska opozicija sprema na 
proleće - kaže Milan Ivanović, lider SNV


Ranjavanje srpskog dečaka uoči Nove godine u naselju Bošnjačka mahala u 
severnom delu Kosovske Mitrovice, bacanje bombe na srpske vatrogasce, pa potom 
napad na dvojicu Srba u ovom delu grada samo je dokaz da mutni Ibar, reka koja 
seče Kosovsku Mitrovicu na srpski i albanski deo, nije dovoljno duboka da 
zaustavi međusobnu netrpeljivost. Četiri mosta koji povezuju dve obale, umesto 
simbola spajanja, odavno su u Mitrovici simbol razdvajanja. Ovaj nekada poznati 
industrijski grad, koji se kroz istoriju nazivao i Titovom Mitrovicom sad je 
srpski ili albanski, zavisi na kojoj strani mosta se nalaziš. U južnom, 
albanskom, ostao je najveći deo mitrovačke industrije, Dom kulture, Sportski 
centar, Jugobanka, autobuska i železnička stanica, gradska pijaca, hotel 
„Adrijatik“, crkva i pravoslavno groblje... I samo sedam Srba. U severnom, 
srpskom delu, ostao je nekada gigant „Trepča“, centralni zatvor i muslimansko 
groblje. I više od 2.000 Albanaca, stacioniranih u dva naselja u „zoni 
razdvajanja“ - Mikronaselju i već pomenutoj Bošnjačkoj mahali, epicentru gotovo 
svih incidenata. Srbi gotovo nikada ne prelaze most, osim kada u pratnji Kfora 
idu na Zadušnice. Albanci, pak, dolaze da kupuju jeftiniju robu od Srba u 
severnoj Mitrovici.
S obe strane Glavnog mosta, doduše u znatno manjem broju nego pre deset godina, 
još uvek stoje kolutovi bodljikave žice, kontrolni punktovi, strani vojnici, 
tenkovi, borna kola i transporteri. I to smeta, mnogo više nego nama Srbima, 
Albancima, jer sever Mitrovice je jedini grad na Kosmetu u kome žive Srbi, a ne 
kontroliše ga albanska vlast. To je, kako kaže Oliver Ivanović, državni 
sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju, „greška koju Albanci pokušavaju 
da isprave“.

NE TREBA IM MNOGO
Rada Trajković, i dalje tvrdi da su Srbi bacili bombu na naše vatrogasce i tu 
informaciju je kako kaže, dobila od Srba sa severa.
- Iznela sam je u javnost jer nisam htela da Albancima dam prostor za još jedan 
povod da napadnu moj narod. U Prištini se već osećalo nezadovoljstvo što se 
pale albanski lokali na severu Mitrovice. Znala sam da će moja izjava da naiđe 
na sablažnjavanje kod dela srpskih ekstremista, ali ona je imala za cilj da 
spreči, možda i neku goru stvar, koja je mogla da se desi. Albancima ne treba 
mnogo da se homogenizuju oko nečega. Sever može da se brani, ali enklave nemaju 
taj kapacitet ni mogućnost - kaže Rada Trajković.


- Mitrovica od 1999. godine ne prestaje da bude „vruće“ mesto, a u to vreme, 
svi su nas otpisali: i Albanci, i stranci, i naša država. Jer tada je u 
Mitrovici ostalo samo 1.500 Srba. U severnom delu pre deset godina živelo mnogo 
više Albanaca koji su bili euforični, i puni entuzijazma misleći da će uspeti 
sve da preuzmu, čitav sever grada, ali im to nije uspelo. Od tada Albanci 
pokušavaju da isprave tu grešku, pa zato incidenti ne prestaju, jer Albanci su 
vrlo dobro svesni šta bi za njih značilo, u strateškom smislu, pad Mitrovice. 
Jer, Kosmet se, uz dužno poštovanje ostalih enklava, brani u Mitrovici. Ako bi 
sever pao, pitanje je šta bi bilo sa ostalim srpskim enklavama na Kosmetu - 
kaže Ivanović.
Oliver Ivanović ne veruje da nedavni incidenti koji su se desili na severu 
Mitrovice mogu da se pretvore, sami po sebi, u nešto gore, ali skreće pažnju na 
dešavanja koja albanska opozicija sprema na proleće.
- Albanska opozicija će se ozbiljno organizovati tražeći smenu vlade u Prištini 
i nove izbore. A to će pre svega uraditi organizovanjem velikih socijalnih 
protesta, što znači masovan izlazak naroda na ulice, a onda može da se desi - 
svašta. U toj situaciji, Srbi moraju da budu oprezni - kaže on.
Doktor Milan Ivanović, lider SNV severne Mitrovice, međutim, smatra da 
incidenti koji se dešavaju nikako nisu slučajni i sporadični, već da su deo 
unapred planiranog scenarija Albanaca.
- Proterivanje Srba iz Mitrovice, značilo bi bezizlaznu situaciju za ostale 
srpske enklave, čime bi proces stvaranja albanske države bio završen. To znaju 
i njihovi mentori ali, nažalost - i naši u Srbiji, koji ove incidente nazivaju 
kriminalnim radnjama, a ne pravim imenom - etničkim čišćenjem Srba - kaže on.
Sve što se sada dešava, tvrdi dr Ivanović, moglo se pročitati u prištinskoj 
štampi u obliku - najava.
- Albanci hoće da destabilizuju lidere Srba na Kosovu, a ako je verovati 
najavama u njihovoj štampi i da uhapse nekih od nas. Srbi nemaju koristi ni od 
međunarodnog prisustva, jer oni svoje snage ne lociraju na tačkama 
potencijalnog sukoba, nego svoju silu demonstriraju raspoređivanjem na severnom 
delu Mitrovice - kaže dr Ivanović.
Rada Trajković, lider SNV, veruje da je podela Mitrovice na sever i jug, kao 
projekat nastao još 1998. godine.
- Milošević je još tada imao svoje paravojne snage koje su štitile Srbe na 
severu. Taj projekat podele grada je svesrdno podržan i posle dolaska 
međunarodnih snaga na Kosmeta, a fundamentalnu ulogu da grad ostane podeljen, 
odigrao je francuski kontingent Kfora. Srbi ispod Ibra nisu bili deo tog plana. 
Nedavni sukobi u Bošnjačkoj mahali sada su posledica dve činjenice: Albanci su 
proglasili nezavisnost, a Srbi pokušavaju da održe princip podele. Zato je 
logično da svi incidenti kreću upravo odatle. Pa i 17. mart 2004. je krenuo 
odatle i proširio se na srpske enklave. Sever nije stradao tada, ali zato 
enklave jesu - podseća Trajkovićeva.
U prilog tome da je sever Mitrovice „trn u oku“ Prištini, govore i podaci 
međunarodnih snaga koji beleže da je od ‘99. do danas bilo 1.080 nasilnih 
pokušaja prelazaka Albanaca iz južnog u severni deo. Od toga 26 sa upotrebom 
oružja. Iste godine napadnut je srpski konvoj kod Šukovca i jedan Srbin je 
ubijen, a 20 njih je povređeno. U februaru 2000. 40.000 Albanaca sa celog 
Kosova jurišalo je na glavni most u pokušaju da pređe na severni deo. Marta 
2000. pripadnici Albanske nacionalne armije, koja je proglašena terorističkom 
organizacijom, izveli su teroristički akt na putu Mitrovica - Leposavić da bi 
se prekinula komunikacija koja Srbe veže sa Srbijom. Diverzija je ponovo 
izvršena na istom mestu 2003. godine. Sedamnaestog marta 2004. godine došlo je 
eskalacije nasilja. Sedam dana je trajalo paljenje i rušenje Romske mahale u 
južnom delu grada, proterano je sedam hiljada Roma, zapaljena je srpska crkva, 
zapaljena je nova kapela, većina spomenika na hrišćanskom groblju je porušena, 
dok je u severnom delu grada albansko groblje netaknuto. Nakon 1999. godine 
promenjena je etnička struktura južnog dela grada kada je tamo živelo 4.000 
Srba, 3.000 Bošnjaka ili muslimana i 7.000 Roma. Oko 400 Albanaca je pokušalo 
nasilno da se „zaposli“ u bolnici na severu Kosmeta, iako ih je 1999. godine 
tamo bilo zaposleno samo 140. Ali i to je, kako kažu naši sagovornici, deo 
pritiska da se Srbi proteraju. S druge strane, svega nekoliko stotina Albanaca 
napustilo je severni deo Mitrovice, pri čemu je, po proceni Oebsa, i Kfora, oko 
2.500 do 3.000 Albanaca ostalo u severnom delu.


Autor:


 <http://www.glas-javnosti.rs/autor/21> Brankica Ristić

 

 

http://www.glas-javnosti.rs/clanak/tema/glas-javnosti-11-01-2009/trn-u-oku-lazne-drzave

 

 

 



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште