DR SRĐA TRIFKOVIĆ O DOGAĐAJIMA KOJI SU OBELEŽILI 2008. GODINU
Sa dr Srđom Trifkovićem, političkim analitičarem i urednikom časopisa "Chronicles", razgovaramo o godini koja prolazi. Ako bismo nabrajali listu događaja, ona bi bila duga, a prioritetni bi se nadmetali za poziciju. Po čemu ćete je Vi najpre pamtiti? - Izdvajam tri događaja ili pojave: Izbijanje globalne finansijske i ekonomske krize, koja će biti brutalna i dugotrajna i čijeg žrvnja nijedna zemlja neće biti pošteđena. Zatim, brz i efikasan odgovor Rusije prošlog avgusta na Sakašvilijevu provokaciju u Južnoj Osetiji, teledirigovanu iz Vašingtona i Brisela. Ovaj događaj je označio prvi odlučan kontraudarac Moskve zapadnoj strategiji sistematskog zaokruživanja i srubljivanja Rusije, koja se sprovodila od kraja hladnog rata do naših dana. Nemoćni bes političko-medijske mašine SAD, moram priznati, ispunio me je dubokim zadovoljstvom. I treće, smušen, neubedljiv i na duge staze porazan odgovor Srbije na "nezavisnost" Kosova. Srbija je imala niz aduta u rukama koje je mogla da smireno, ali odlučno odigrava. NJihovo nekorišćenje ili traćenje predstavlja dokaz da Srbija više nije ni približno onako ozbiljna država, niti Srbi onako ozbiljan narod kao što su to bili pre stotinu godina. Istorija Krajine • Radite li na nekoj novoj knjizi i šta želite sebi i nama u sledećoj godini? - Radim na istoriji Krajine, verujem da će rukopis biti gotov do sredine nastupajuće godine. I sebi i svim vašim čitaocima želim da nam nova 2009. godina bude manje loša od 2008, premda strahujem da je ta želja neostvariva. • Američki izbori utvrdili su da ova zemlja još nije spremna za ženu predsednika, ali da je crnac za sada OK. Koliko su Vas lično iznenadili rezultati izbora i da li sada Amerika kreće nekim drugim putem? - Ne slažem se sa početnom konstatacijom, jer smatram da bi i Hilari Klinton pobedila DŽona Mekejna da je kojim slučajem odnela prevagu unutar Demokratske stranke. Štaviše, sve su ankete ukazivale da bi ona postigla još ubedljiviju pobedu od Obame, jer je Mekejn bio jedinstveno loš kandidat koga je dodatno hendikepiralo nasleđe Bušove administracije. Obama je, s druge strane, autentični demagog. On je uspevao da svoju praznu poruku razvodni tako da ne otuđi nijedan bitni segment vlastite ciljne grupe. Iza sve te njegove retorike nema supstance. Imenovanja članova Obaminog tima ukazuju da nekog stvarno "novog puta" naprosto neće biti. Na spoljnopolitičkom planu, Obama će biti manje sklon intervencionizmu jer će biti ozbiljnije posvećen domaćim pitanjima. Problem je, međutim, ako vođenje spoljnopolitičkih aktivnosti u potpunosti prepusti Hilari Klinton i njenom timu, a među njima ima ljudi koji ništa dobro ne obećavaju - da o potpredsedniku DŽozefu Bajdenu ne govorimo! Oni će prividno težiti da se odluke donose konsenzusom, bilo na nivou NATO-a ili u odnosima sa Evropskom unijom, premda nema sumnje da to ne znači odricanje od aktivizma, pa i intervencionizma u spoljnoj politici. Jedino što će to činiti pod plaštom nekakvih humanitarnih i univerzalnih principa, a ne onako grubo unilateralno, kao što je to bio slučaj sa prethodnom administracijom. Slučaj Blagojević • Hapšenje Roda Blagojevića ponovo je lice Srba stavilo na naslovne strane svetske štampe. Kako vidite razvoj njegovog slučaja? - Blagojević je srećom sebe toliko de-srbizovao da se u ovom skandalu "srpska veza" ne spominje. On već odavno u Ilinoisu ima krajnje nisku reputaciju čoveka bez moralnih kvaliteta. Imao je brz uspon u političkoj karijeri samo zahvaljujući tome što se oženio ćerkom uticajnog čikaškog političara irskog porekla Ričarda Mela, jednog od "gazda" tzv. čikaške mašine Demokratske stranke SAD. Blagojević je zauzvrat pristao da mu deca budu krštena kao katolici i da se vaspitavaju shodno tome. On sam je rekao tokom kampanje da je "istočnoevropskog porekla" i nije glasao protiv bombardovanja Srbije u Kongresu marta 1999 (za razliku od stotina svojih kolega, republikanaca pre svega). I pre ove afere njegova popularnost je pala na neverovatno niskih četiri odsto (prema anketi od 13. oktobra), jer ga godinama prate skandali i korupcionaške afere... Nema sumnje da je ovo kraj njegove karijere i uvod u proces koji će se završiti dugogodišnjom zatvorskom kaznom. On je, kako reče jedan od komentatora "Čikago tribjuna", mrtvac koji hoda. • Naivno je verovati da će se nešto u odnosu prema Srbiji značajno promeniti. Šta bismo mi morali da uradimo, da bismo osvojili neku bolju poziciju u Evropi i svetu? - Za Srbe imenovanje Hilari Klinton predstavlja krajnje neprijatnu vest. Ona se diči ulogom koju je, po sopstvenom viđenju, igrala u donošenju odluke o bombardovanju Srbije marta 1999. godine. "Vršila sam pritisak na Bila da krene sa bombardovanjem". Ona od ovih stavova neće odstupiti, oni predstavljaju kamen temeljac njenog pogleda na problem Balkana. U tvrdom stavu prema Srbima ona vidi najsvetliju tačku nasleđa svog supruga... Pod njenim rukovodstvom promena može biti samo na gore: za razliku od DŽordža Buša i njegovog spoljnopolitičkog tima, ona gaji prema Srbima grubi animozitet koji nije podložan omekšavanju niti racionalnom ubeđivanju. U svemu je srećna okolnost što globalna pozicija Amerike slabi i opada, ali je teško zamisliti da bi sadašnja vlast u Beogradu iz te činjenice mogla da izvuče odgovarajuće pouke. Globalni car nema odelo, ali se na Balkanu još pravi kao da je neprikosnoveni gospodar situacije. Sve dok lokalni akteri ne preduzmu korake da testiraju njegovu sve vidljiviju nemoć, nekog boljitka za Srbe i Srbiju nažalost neće biti. • Ekonomska kriza je sigurno ono po čemu ćemo godinu pamtiti. Koliko će sledeća godina biti gora po ekonomiju i kada vidite da Amerika ekonomski ponovo može stati na zdrave noge? - Sledeća godina će biti znatno gora od protekle, jer će se efekti krize osetiti i u sektorima koji su do sada bili relativno pošteđeni. NJene posledice još ne mogu ni izdaleka da se naziru - baš kao što ni 1929. nije bilo moguće predvideti Hitlerov uspon četiri godine kasnije - ali će zasigurno imati globalno-istorijske razmere. Zasigurno će označiti krah američkog projekta globalnog hegemonizma, što je možda jedina sreća u nesreći. Stajanje Amerike na zdrave noge tek će potom biti moguće. Iluzije o EU • Tačka na bekstvo Radovana Karadžića stavljena je u 2008, još se traga za Ratkom Mladićem. Kakva je budućnost suda u Hagu i šta će posle Evropa tražiti od Srbije za pristup EU? - Budućnost te zlokobne kvazipravne institucije zagarantovana je sve dok joj Srbija bez roptanja svojim postupcima produžava vek. A što se uslovljavanja iz Brisela tiče, naravno da će se tražiti priznanje Kosova, tj. kako reče Oli Ren, "normalizacija odnosa Beograda sa svim susednim zemljama". Ni to, pak, neće biti dovoljno da Srbija u EU zaista i bude primljena, jer proširenja EU (uz eventualni izuzetak Hrvatske) naprosto neće biti u sledećih 15 do 20 godina; ovo odgovorno konstatujem kao empirijsku činjenicu, a ne kao analitičku procenu. Kada prijem postane realna mogućnost, pak, veliko je pitanje da li će ta institucija uopšte još biti u životu. Strateško vezivanje Srbije za nestabilni briselski brod kome preti potonuće oduvek je bilo besmisleno. Dalje zaklinjanje u "Evropu" sada pak postaje iritantno i neukusno. http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=11134 [Non-text portions of this message have been removed]
