http://www.glas-javnosti.rs/clanak/ljudi-i-dogadjaji/glas-javnosti-03-02-2009/genije-sa-marsa-i-meseca
IZLOŽBA O MILUTINU MILANKOVIĆU U GALERIJI SANU OTKRIVA I NEPOZNATE DETALJE O VELIKOM SRPSKOM NAUČNIKU Genije sa marsa i meseca Nema mesta na svetu gde njegove teorije nisu potvrđene: bilo na dnu okeana, na vrhovima planina, usred pustinja. Rešio je tajnu ledenog doba, uspostavio temelj savremene klimatologije, predložio reformu gregorijanskog i julijanskog kalendara... - Da li je moja dužnost da živim, radim i umrem u svom rođenom gradu, koji mi daje onoliko koliko može da mi pruži? - pitao se te 1909. godine Milutin Milanković, donoseći odluku da napusti lagodan život priznatog građevinskog inženjera koji je prethodnih 17 godina vodio u Beču i u Beogradu i prihvati skromnu platu vanrednog profesora Beogradskog univerziteta i omaleni stančić u Balkanskoj ulici. Ipak, rad na katedri za primenjenu matematiku i saradnja sa Bogdanom Gavrilovićem i Mikom Petrovićem Alasom bila je dobra odluka, jer je upravo u Beogradu stvorio svoje najveća dela, rešio tajnu ledenog doba, uspostavio temelj savremene klimatologije, predložio reformu gregorijanskog i julijanskog kalendara... NASA ga je svojevremeno uvrstila na listu 15 najznačajnijih naučnika svih vremena, Međunarodna astronomska unija imenovala je još 1970. godine jedan krater na Mesecu njegovim prezimenom, tri godine kasnije dobio je krater na Marsu, a potom je i mala planeta koju je otkrio srpski astronom Pero Đurković ponela njegovo ime... Jedino je u Srbiji njegovo ime decenijama bilo nepravedno gurano u zapećak. Izložba „Kanon Milutina Milankovića“, koja će u galeriji SANU biti otvorena do aprila ove godine, jedan je od načina da se višedecenijska nepravda ispravi. Maštovitu i upečatljivu postavku, otvorenu povodom 130 godina od rođenja Milutina Milankovića, osmislila je arhitekta LJiljana Radosavljević, a autori izložbe su akademik Đorđe Zloković i dr Aleksandar Petrović. - Javnost zna da je Milanković veliki naučnik, a ova postavka će, na pristupačan način, osvetliti i zbog čega je to tako. Nema mesta na svetu gde Milankovićeve teorije nisu potvrđene: bilo na dnu okeana, na vrhovima planina, usred pustinja. KNJIGA SA PEČATOM SUDBINE U predvečerje Drugog svetskog rata Milutin Milanković je počeo rad na svom „Kanonu osunčavanja“. Rukopis je potom odneo u SANU, i delo kreće u štampu 1941. godine. U međuvremenu se dešavaju 27. mart i 6. april, bomba pada na štampariju... Tek posle mesec dana, kad je moglo da se priđe ruševini, Milanković na zgarištu pronalazi rukopis... Kako je deo knjige bio uništen tokom gašenja, rešili su da taj deo doštampaju. - I na ovom primerku, sačuvanom iz tog perioda, jasno se vidi da je 80 odsto „Kanona“ štampano na jednom, a 20 odsto knjige doštampano na drugom papiru. Zato taj deo izložbe nosi ime „Kanon s pečatom sudbine“ - objašnjava LJiljana Radosavljević i dodaje kako su mnogi u to vreme, zbog toga što je knjiga štampana u ratu, ali i što je Milanković, zahvaljujući kontaktima iz Beča, bio uredno pozivan na razna stručna predavanja čak i tokom rata, mislili da sarađuje sa okupatorima. - Kao i sve čaršijske priče, i ova je narasla kao magla. Ali, kako pravda uvek pobeđuje, Milanković danas dobija značaj kakav mu i pripada - priča autorka postavke. Pokazaćemo trodimenzionalne modele i objasniti način delovanja „Milankovićevih ciklusa“, i predstaviti obrazovni softver za učenje njegove teorije - kaže Aleksandar Petrović dok objašnjava da je Milutin Milanković prvi omogućio egzaktnu rekonstrukciju klimatske prošlosti Zemlje i stvorio mogućnost da se predviđaju budući klimatski uslovi na našoj planeti. Cilj izložbe je, objašnjava LJiljana Radosavljević, da se širokoj publici na zanimljiv način prikaže svestrana istraživačka ličnost ovog naučnika. - Prvi deo izložbe pruža uvid u njegovu širom sveta prihvaćenu teoriju ledenih doba. U drugom delu bavili smo se njegovom biografijom - detinjstvom provedenim u Dalju, školovanjem u Osijeku i Beču, radom na kapitalnom „Kanonu osunčavanja“. U trećem delu izložbenog prostora za posetioce je rekonstruisana Milankovićeva radna soba, onakva kakva je u Akademiji do dana današnjeg očuvana, i otkriven delić njegovog misaonog sveta, između ostalog, omiljeni likovi iz opera, književnosti, literature - kaže LJiljana Radosavljević. Jer, objašnjava Radosavljevićeva, i ono što široka publika zna o njemu teško joj je razumljivo, jer se bavio kompleksnim naučnim pitanjima. - Osnova njegove teorije je, pre svega, dobro poznavanje matematike. Zanimljivo je da je Milanković po obrazovanju bio građevinski inženjer, na Tehničkom fakultetu u Beču je diplomirao i doktorirao, ali je brzo shvatio da građevinarstvo nije njegova oblast, iako je i u njoj bio poznat i tražen. Video je da može više, pa je zato i došao u Beograd. Ovde ga, međutim, dočekuje tužna sudbina Srbije - Balkanski, pa Prvi svetski rat. Milanković se u međuvremenu ženi, kreće na svadbeno putovanje u Ženevu, ali na usputnom skretanju ka Dalju, u kom je hteo da poseti rodnu kuću na obali Dunava, zatiče ga rat. Tu ostaje u Osijeku kao neka vrsta zatvorenika, ali ga ni tamnica ne ometa u radu. Čim su se za njim zaključala ta teška vrata, video je u tome priliku da na miru razreši svoje matematičke dileme. Docnije je učestvovao u Drugom svetskom ratu kao inženjer, a po povratku se posvetio radu na svom kapitalnom delu, „Kanonu osunčavanja“, delu koje je i dan-danas svojevrsna nova teorija pismenosti, koja objašnjava da Zemlja nije kriva za sve, nego da su sve promene na zemlji posledica sunčevog delovanja. Samo je u našoj sredini ostao zaboravljen... Kao i uvek u životu, postoje ljudi koji vuku napred i koji vuku nazad. Nažalost, uvek su oni koji vuku nazad glasniji i bučniji - priča Radosavljevićeva i dodaje da upravo zato izložba ima i pomalo patriotski prizvuk, jer je posvećena čoveku koji je celog sebe založio u svoju naciju. Milanković je bio bolešljivo dete, a kako potiče iz imućne porodice, školovao se kod kuće. - Bio je radoznalo dete, koje je zahvaljujući učenju kući izbeglo školske šablone, slobodno se razvijao. To se videlo i po njegovim docnijim interesovanjima. Jer, Milanković je poznavao narodnu književnost, Geteovog „Fausta“ je stalno nosio u džepu, redovno je išao u operu, uživao u Vagnerovim delima... Idol iz detinjstva bio mu je Marko Kraljević, a njegovo poslednje napisano delo nije naučna rasprava, već ogled o pesmi „Smrt Marka Kraljevića“. I tu se vidi taj patriotizam, koji nam svima fali, da ne bežimo od svojih korena i sačuvamo onu esenciju našeg bića i naše kulture - priča Radosavljevićeva. Autor: Aleksandra Klarić Žak
