http://www.emportal.rs/vesti/svet/83645.html
Dolarska drama Izjava od koje su mnogi zadrhtali 27. mart 2009. | 11:56 Izvor: EMportal Grad: Njujork Autor: Zdravko L. Dragaš Cena održavanja tekućeg globalnog monetarnog režima postaje sve veća, i to ne samo za one koji se služe dolarom, već i za SAD. To je poruka Žua Hsiaćuana, guvernera Centralne banke Kine, koju su početkom ove nedelje objavili sajtovi kineske i britanske centranobankarske institucije. Poruka je odjeknula žestoko jer je posle te ocene tražena i smena dolara sa pijedestala glavne svetske rezervne valute, uz komentar da ukupna šteta prevazilazi korist. U nešto blažem tonu, ali i sasvim upućujuće o tome je progovorio i kineski premijer Ven Žabao, kada je saopštio da ga brine pozicija valute preko koje Kinezi Amerikancima čine velike usluge, odlažući do u nedogled njihove sopstvene obaveze. Čak ni blag komentar izjave sekretara SAD za finansije Timotija Gajtnera da se o tome da i razmišljati nije mogao odagnati senku koju je ta izjavom nadnela nad ekonomske odnose Kine i SAD. Iako sporna izjava obavezno unosi veliku nelagodnost među investitore, pad monete SAD na berzama je bio realtivno umeren i očekivan. Dolar je prema evru za dva dana skliznuo oko 4,5 procenata. Prema drugim valutama mnogo više, ali ne i dramatično, To je samo značilo da valute drugih ekonomija stoje još lošije. Sve je potom podvukla i izjava predsednika SAD Baraka Obame da će dolar još dugo ostati vodeća svetska rezervna valuta. Svejedno, kineski stav umnogome potkopava stabilnost na mnogo načina potkopanog dolara. Jer, kineska strana drži fantastičnih 2.000 milijardi dolarske vrednosti u deviznim rezervama, od čega su dve trećine nominovane u dolaru. Nije teško zaključiti da svaki poremećaj njegove vrednosti na svetskim berzama može naneti, kao što i čini, veliku štetu pozicijama koje u ovom trenutku drži kineska strana. A da bi stvari krenule još više nizbrdo američka strana je, samo dva dana kasnije, poturila veliku monetarnu kreaciju kojom namerava da uz pomoć 1.150 milijardi svežih dolara navodno „potopi“ kompromitovane papire s hipotekarnom podlogom u posedu najvećih i teško miniranih, pre svega američkih banaka i da pokupuju silne nove dugoročne papire Ministarstva finansija SAD. Namera, bar u ovom poslednjem slučaju, može biti ohrabrujuća koliko za američku toliko i za kinesku stranu jer je upravljena na podizanje vrednosti američkih papira. Problem je u tome što se sve to radi novokreiranim dolarskim obavezama koje snažno potkopavaju njegovu internacionalnu vrednosnu poziciju. Američka strana je, očigledno, najnovijim potezom do gole kože isukala mač monetarne moći, sve u bezglavom pokušaju da spasava sopstvene banke i finansijere, a da za to cenu plate svi oni koji svakodnevno na svetskim tržištima u njenoj valuti obavljaju neophodne transakcije. Čini se da su najnovijim potezom američkih monetarnih autoriteta i sami Kinezi uhvaćeni u svojevrsnu zamku jer makoliko da s jedne strane strahuju od razgorevanja inflacionog dolarskog plamena, s druge strane osećaju da su im ruke u velikoj meri vezane jer ne poseduju efikasno oružje kojim bi očuvali svoje interese. Na kocki su koliko vrednost imovine koju poseduju no, isto tako, i očuvanje visokog privrednog dinamizma sopstvene ekonomije. A njega za sada nema bez dolarskog utega. Otuda i njihova reakcija, makoliko bila dramatična. To je vrlo indikativnom izjavom, odmah potom, potvrdila zamenica guvernera Centralne banke Kine Hu Hsiaolijan, koja se požurila da uveri investitore da će Kina nastaviti finansiranje duga SAD. Povlačenje Kineza sa tržišta američkih dugova moglo bi naneti katastrofalne posledice ne samo za obe zemlje, već i celinu svetskih finansija i globalne ekonomije. Kina je, praktično, stavila do znanja koliko je moćna i jaka, ali je i odmah „priznala“ da je ta moć od samo potencijalne važnosti, ne i stvarne. Ipak, kinesku opomenu bi trebalo ozbiljno shvatiti jer je ona data u kontekstu izjava koje su stigle i iz izvora drugih važnih ekonomija, Rusije i ostalih njoj sličnih, koji drže relativno visoke iznose dolarskih dugova. Nije tajna i da su zemlje BRIC-a pre samo nedelju dana razmatrale „dolarski problem“ za sopstvenim okruglim stolom i da su se dogovorili da traže „globalnu smenu dolara“ na idućem zasedanju grupacije G20, drugog aprila u Londonu. Na redu je, po svoj prilici, „velika dolarska igra“ u kojoj su različiti interesi dostigli kulminacionu tačku.
