http://www.politika.rs/rubrike/Pogledi-sa-strane/Stari-srpski-sir-u-krishkama.lt.html
Goran Petrović Stari srpski sir u kriškama S kraja prestoničke pijace čovek izneo sir. Na tezgi je samo jedna oveća posuda, reklo bi se da čovek nije preprodavac. Uostalom, on učestalo gleda na sat, možda je namerio da poseti rođaka u velikoj bolnici u glavnom gradu, beli mrs je poneo da proda onako, usput, da ima za prevoz ili da bi bolesniku mogao da kupi ponude, sok i keks, kakav je ljudski red. Može biti, naravno, da je nekim drugim poslom zapucao dovde, prvim jutarnjim, ali preprodavac sigurno nije, jer robe ima malo, a i cena njegovog sira je znatno niža nego na okolnim tezgama. U svakom slučaju, vidi se da bi što pre da okonča ovu trgovinu. Vidi se, a bogme se i čuje. Čovek, naime, kao da nema stalne mušterije, pa veoma glasno nudi svoj proizvod, gotovo viče: „Stari srpski sir u kriškama!”. Iako je gužva, kupaca, međutim, nema. Svi se odlučuju za skuplji sir, kod okolnih preprodavaca. Za taj, valjda, znaju kakav je. Ljudi nerado menjaju navike. Zato je čovek s kraja pijace sve glasniji, pokušava da privuče pažnju: „Ma, samo probajte! Pravi pravcati stari srpski sir u kriškama! Ima da omastite prste!”. Ovo poslednje kao da nekog ipak zanima. Doduše, ne baš pravog kupca, već malu televizijsku ekipu, novinarku i kamermana, koji ovde „sprovode” anketu, ispitivanje javnog mnjenja, šta li. Novinarka pita: „A znate li da je stari sir zbog velikog udela mlečnih masti tihi ubica?”. Čovek se osmehuje, odgovara: „Ih, ubica? Razumeo bih da rekoste da nije baš najzdraviji... Ma, probajte, da samo osetite šta je pravi srpski sir! To moja žena pravi! Isti i mi u kući jedemo! Nećemo da se trujemo, ne dodaje ona štirak ili brašno kao što neki druge rade!”. „Aha...” značajno zaključuje novinarka. „Znači, sir pravi vaša žena. Ona ga pravi, a vi ga prodajete. Njen je rad, a vaša je zarada! Ne mislite li da su time povređena njena prava, da ne govorimo o polnoj ravnopravnosti...”. Čovek je zatečen: „Pa, tako smo se u kući podelili. Ona radi oko belog mrsa, ja obavljam neke druge poslove. Vidite kakve su mi ruke. Tako je to. A mogu vam reći, to, oko sira, to ona od srca sve uređuje, vari mleko, brine o sudovima, o grudnjači, o grudi... Što ne probate? Kad vam kažem, ovo je pravi srpski sir u kriškama!”. Novinarka odbija ponuđenu krajčicu. Kamerman bi možda i probao, ali su mu obe ruke zauzete napravom koja čas zujkavo uvlači čas izbacuje ono svoje jedno jedino stakleno oko. Novinarka primećuje: „Kriške nisu ujednačene. Nisu sve četvrtaste, nisu za svečano serviranje...”. Čovek koji prodaje je zbunjen: „Pa, to je zato što ga nismo mešali. Zato što ga nismo spajali sa onim što prošle nedelje nismo prodali. Nismo uzeli od više vrsta, već onako kako smo ga redom vadili iz kačice, zato su neke kriške zaobljene. To mora tako. Kačica je odvajkada takva, kružna. Ali, ukus je jedančit. Ma, probajte, sirac je pravi srpski!”. „Neka...”, odrešito odbija novinarka. Na zadatku je, a i nije higijenski tako, s vrha britvice. Ona čkilji u čoveka i postavlja vrhunsko pitanje: „Naposletku, zašto naglašavate da je to srpski sir. Da li ovime nešto želite da poručite? Zar ne mislite da je to malo preterano, da bi to ostale moglo da povredi. Ipak, na ovoj pijaci se okupljaju i drugi. Znate li, uopšte, da srpski sir, kao takav ne postoji. Francuski sirevi, to da. Ali, srpski, to je prenaglašeno...”. Čovek za tezgom širi ruke: „Pa, ja sam od Uba. Zato kažem da je taj sir taj sir. Nisam znao da to nekog cvelja. I drugi nude... svak nudi svoje. Znate šta, a što se vređate, što samo ne probate sir?”. Čovek s kraja pijace prodaje sir. Ćutke. Mušterija nema, svi se odlučuju za robu kod okolnih preprodavaca. Za taj sir, valjda, znaju kakav je. Nije previše, nezdravo masan; ne zna se ko ga je pravio, pa ničija rodna prava nisu grubo narušena; kriške su ujednačene, sve su četvrtaste, taman za svečano serviranje; a i niko ne insistira odakle je, između ostalog i zato što ni sami preprodavci nisu sigurni u poreklo svoje robe. Novinarka i kamerman su odavno otišli. Valja zaokružiti prilog do večernje emisije i sve izraziti u procentima. Znamo li kakvi smo? Ko pogodi procenat do osmomilionitog dela zavređuje nagradu. Ako dobitnika nema, nagradni fond se uvećava i prenosi. Goran Petrović [objavljeno: 31/03/2009] stampanje posalji prijatelju
