Milovan Drecun: Unija albanskih država do 2010.
Датум: 31.05.2009


Unija albanskih država do 2010. 

Strategija i ciljevi velikoalbanskih separatista su definisani još 1878. 
godine, kada je održana Prva prizrenska liga.Tada je odlučeno da se radi na 
stvaranju velikoalbanske države od delova teritorija više balkanskih država. 
Ključni novi dokumenti koji su definisali i „opravdali” koncept stvaranja 
„velike Albanije” su: „Memorandum” Foruma albanskih intelektualaca Kosova od 
26. oktobra 1996. godine i „Platforma za rešenje albanskog nacionalnog pitanja” 
Albanske akademije nauka iz Tirane, koja je napisana u leto 1998. godine, i kao 
i „Memorandum” prevedena na engleski jezik i poslata u ceo svet. 

Jedini cilj Albanaca po „Memorandumu” je njihovo ujedinjenje u jednu 
jedinstvenu samostalnu albansku državu. I albanska Akademija nauka u svojoj 
„Platformi” polazi od toga da su Albanci praktično podeljeni u pet država i 
smatra da je jedini put za rešenje albanskog pitanja ujedinjenje u jednu 
državu.Ova „Platforma” albanske Akademije nauka je zapravo precizno definisana 
velikoalbanska strategija koja je jasno odredila pravce delovanja, ciljeve i 
razvoj događaja na ovom delu Balkana. 

Borba za stvaranje „Velike Albanije”, po konceptu Albanske akademije nauka, će 
se voditi na sledeći način: 
1. Kosovo sa Preševom, Bujanovcem i Medveđom u prvoj fazi treba da postane 
republika (država), a Albanci treba da pruže garanciju da će ta republika 
podjednako biti otvorena prema Srbiji kao i prema Albaniji, čime će postati 
faktor mira u jugoistočnoj Evropi. Dakle, najmanje što se može prihvatiti u 
sadašnjim okolnostima je da Kosovo postane konstitutivni element (država) u 
SCG; 

Svoje za svoje 

Amerika uz pomoć Velike Britanije i uz ćutanje i pomirljiv ton 
Nemačke,Francuske i Italije nameće, po svaku cenu, svoje rešenje o statusu 
Kosova i Metohije (KiM). Plafon američkog cinizma je u tome što se, u takvoj 
situaciji Beogradu nudi da preuzme odgovornost za aktivno i konstruktivno 
učešće u pregovorima o statusu KiM i za njihov ishod koji su oni već unapred 
predvideli kakav će biti. Amerikanci uz to mudro ćute da bi nezavisno KiM 
nanelo ozbiljnu štetu ulozi Srbije na Balkanu. Imajući sve to u vidu; ne dolaze 
u obzir nikakve priče o kompenzacijama na čijoj drugoj strani su: ulazak u EU 
ili evroatlantske integracije, čak ni o razmeni teritorija jer se na kraju sve 
svodi na trgovinu „svoje za svoje”. 

2. Problem Albanaca u Makedoniji, koji čine 35 odsto stanovništva treba rešiti 
na jedan od dva načina: ili da se Makedonija konstituiše kao dvonacionalna 
država (status konstitutivnog naroda za Albance) po uzoru na Austrougarsku, ili 
tako što će se u Republici Makedoniji formirati posebna albanska autonomna 
pokrajina; 
3. Albansko pitanje u Crnoj Gori rešiće se tako što onaj deo kompaktne albanske 
etničke teritorije, koju čine Plav, Gusinje, Rožaje, a to je „severozapadno 
Kosovo”, treba da postane samostalna autonomna pokrajina, sa Ulcinjem kao 
glavnim gradom. Albanci u Crnoj Gori čine samo 8 odsto stanovništva, ali 
navodno ne uživaju nacionalna građanska prava. Zbog toga su, kaže se, 
pravoslavni Albanci iz Crne Gore potpuno asimilovani, dok su uspešan otpor 
pružili jedino katolički i muslimanski Albanci, samo zahvaljujući tome što 
imaju kompaktnu teritoriju; 

4. U Grčkoj navodno Albanaca ima znatno više nego što se to priznaje, pa u 
cilju zadovoljavanja i njihovih prava, treba dozvoliti da u osnovnim školama 
albanska deca uče pisanje i čitanje na albanskom jeziku, a u srednje škole 
moraju se uvesti predmeti kao što su istorija Albanije, istorija albanske 
književnosti na albanskom jeziku i drugi njima slični. Naravno, uz sve to da se 
Albancima koji su proterani 1945. godine, tj. njihovim potomcima omogući 
povratak. Granice „Velike Albanije” bile bi: Niš na severu i Epir na jugu. 
Ova „Platforma” je zapravo definisala ciljeve u prvoj, prelaznoj fazi, kada 
treba stvoriti nove albanske države i autonomije na Kosmetu, u Crnoj Gori, 
Makedoniji i Grčkoj, steći prevlast i homogenizovati teritorije na kojima 
Albanci žive. U drugoj, konačnoj fazi te države treba spojiti sa maticom 
Albanijom. U svealbanskoj političkoj strategiji u okviru fazne „Velike 
Albanije” i federalizacije „albanskog prostora” ključ je nezavisnost Kosmeta. 
Stvaranjem te druge šiptarske države dobilo bi se jezgro koje bi sebi privuklo 
ostale „albanske okupirane teritorije”. 

Ohrabreni podrškom dela međunarodne zajednice i otvorenom pomoći SAD i Nato 
politički i vojni(teroristički) lideri velikoalbanskog separatističkog pokreta, 
čije su centrale u Prištini i Tirani, su tokom 2004. godine usaglasili 
strategiju i usvojili planove aktivnosti za realizaciju definisanih ciljeva na 
„albanskim etničkim teritorijama”. Određene su, organizovane i delimično 
raspoređene vojne (terorističke) snage na područjima koja su na udaru 
velikoalbanskih pretenzija. Pored političko-diplomatske akcije velikoalbanski 
pokret je, dakle, pripremio planove i snage za vojno delovanje, koje treba da 
pojača političku akciju ako to bude potrebno, i da uputi poruku međunarodnoj 
zajednici da Šiptari uvek mogu da pribegnu i vojnim metodama rešavanja krize i 
ostvarenja svojih ciljeva. 

Šiptarski političari i paravojne formacije okupljene oko terorističke 
organizacije „Albanska nacionalna armija”, zajedno sa njenim političkim krilom 
„Nacionalnim komitetom za oslobođenje okupiranih teritorija” definisali su 
2004. godine strateške interese Šiptara na Balkanu. Njihov cilj je nezavisno 
Kosovo (potpuno odvajanje od Srbije), federalizacija Makedonije (severozapadni 
deo bi pripao Šiptarima) i ujedinjenje Albanaca kroz procese albanske balkanske 
federalizacije (federacija, odnosno unija albanskih država),što je koncept 
„velike Albanije”. Taj proces treba da se odvija u više faza. Planirano je da 
se „nezavisno Kosovo” stvori u periodu 2005-2006. godina; federalizacija 
Makedonije da se okonča do 2007. godine, a da se uspostavljanje albanske unije 
obavi po principu stvaranja Evropske unije, do 2010. godine. U sastavu te 
planirane nove države na Balkanu bili bi; Kosovo i Metohija, jug centralne 
Srbije, jug Crne Gore, severozapadni deo Makedonije, severozapadni deo Grčke i 
zapadni deo Bugarske. 

Političko krilo terorističke „Albanske nacionalne armije”, „Front za nacionalno 
ujedinjenje Albanaca”(FNUA) je krajem oktobra 2005. godine u izveštaju 
„Departmana za diplomatiju” upozorilo da „teritorija Kosova pored aktuelne 
teritorije koja je pod protektoratom OUN obuhvata i druge teritorije koje su 
kolonizovali Srbi i drugi narodi, a to su: istočno Kosovo, koje obuhvata 
Preševo, Bujanovac, Medveđu i Toplicu i vardarska dolina u Makedoniji”. Dalje 
se kaže da su „sve te nabrojane teritorije bile, jesu i uvek će biti albanske, 
da su sve te teritorije odvajkada nacionalne teritorije Albanaca i 
predstavljaju pokrajinu Republike Albanije koja se naziva Kosovo”. 

Traže Toplicu 

Ahtisari je američki emisar 

SAD otvoreno govore da njihov stav o statusu Kosova i Metohije podržava i 
specijalni izaslanik generalnog sekretara UN Marti Ahtisari. Postavlja se 
pitanje, a ko bi smeo u to i da posumnja u Kontakt - grupi osim Rusije. 

Takva strategija ozvaničena je sredinom januara 2006. godine u „Platformi o 
specijalnom statusu Preševske doline” koju su usvojili šiptarski odbornici 
skupština Preševa, Medveđe i Bujanovca. Platformom se traži rešavanje 
„nerešenog političkog statusa albanskog stanovništva” tako što bi Šiptari na 
tom području dobili poseban status u okviru Srbije(„poseban konstitucionalno - 
teritorijalni region”), što bi bila izvršena „totalna demilitarizacija 
Preševske doline”, a pitanje javne bezbednosti bilo u isključivoj nadležnosti 
„multietničke” policije. Za ostvarivanje tih ciljeva traži se formiranje 
zajedničkog predstavničkog tela-Nacionalnog veća, povratak raseljenog 
stanovništva, uz naknadu štete na njihovim imanjima. Podrazumevaju se 
„specijalne veze” Preševske doline sa Kosovom. Rečju, šiptarski odbornici traže 
da to područje bude zapravo pokrajina sa statusom republike, što je Kosmet bio 
u jednom periodu. Ključni zahtev, međutim, je stav da se „odbornici obavezuju 
da će se u slučaju nepoštovanja načela Kontakt - grupe u vezi sa statusom 
Kosova i eventualnih promena njegovih granica, angažovati za ujedinjenje 
Preševske doline sa Kosovom”. 

Plan velikoalbanskih separatista je da se izdejstvuje promena statusa juga 
centralne Srbije, a da se tokom prelaznog perioda ka konačnoj nezavisnosti 
Kosmeta stvore uslovi za pripajanje toj planiranoj novoj šiptarskoj državi. 
Šiptarske političke vođe su veoma zadovoljne sadašnjim stanjem na jugu 
centralne Srbije jer su stavili pod kontrolu institucije lokalne vlasti, imaju 
ekonomsku i finansijsku premoć, nesmetano deluju na planu stvaranja uslova za 
specijalni status i otcepljenja tog dela teritorije Srbije i njegovom 
pripajanju Kosmetu, a potpuno su , skrivajući se iza manjinskih prava i 
građanskih i verskih sloboda, vezali ruke državnim organima da se takvim 
aktivnostima suprotstave.

Paralelno sa političkim i medijskim aktivnostima na planu promene statusa 
tzv.Preševske doline velikoalbanski separatistički pokret deluje i na vojnom, 
tačnije terorističkom planu. Za slučaj da bude potreban dodatni pritisak na 
Srbiju radi nezavisnosti Kosmeta napravljen je plan vojne akcije na jugu 
centralne Srbije i određene snage za tu operaciju. Mogući novi sukobi na 
prostorima „albanskih okupiranih teritorija” predviđeni su u Makedoniji i na 
jugu centralne Srbije i oni bi po planovima šiptarskih separatističkih 
političkih i vojnih lidera trajali kratko, dok je jači sukob, koji bi trajao 
osam do dvanaest meseci, predviđen na severozapadu Grčke. Velikoalbanski štab 
za rukovođenje mogućim vojnim (terorističkim) akcijama na jugu centralne Srbije 
nalazi se u Gnjilanu, u komandi Kosovskog zaštitnog korpusa. Ratnim planom 
šiptarskih separatista za jug centralne Srbije predviđeno je izvođenje jačih 
akcija i širenje sukoba sa glavnim ciljem da se preseče Koridor 10 i stavi pod 
kontrolu šiptarskih formacija. 

Plan za jug centralne Srbije 

Presecanje Koridora 10 je od posebne važnosti za šiptarske stratege da bi mogli 
da predstave svoje ciljeve i animiraju međunarodnu zajednicu po pitanju 
definisanja novog statusa za Šiptare u tri opštine na jugu centralne Srbije. 
Sastavni deo tog ratnog plana, koji će biti realizovan ako bude potreban 
dodatni pritisak na Srbiju, je da preko svojih lobista na zapadu pojačavaju 
pritisak na Srbiju da se demilitarizuje taj deo njene teritorije. Šiptarski 
stratezi procenjuju da bi u slučaju da preseku Koridor 10 međunarodna zajednica 
dala zeleno svetlo Srbiji da deblokira taj izuzetno značajan međunarodni putni 
pravac, ali da bi odredila broj vojnika i policajaca za tu akciju koju bi 
strogo kontrolisali posmatrači. U tom slučaju, smatraju šiptarski stratezi, 
njihove snage bi odnele pobedu i porazile „srpske snage”. 

Tu „pobedu” bi ostvarili zbog „premoći u ljudstvu, savremenoj tehnici i 
oružju”, te zahvaljujući podršci određenih obaveštajnih i bezbednosnih 
struktura sa zapada. Osnovni cilj šiptarskih stratega u tom ratnom planu za jug 
centralne Srbije je da što duže drže pod blokadom Koridor 10, da ne dozvole 
našim snagama da ga deblokiraju, pa da kontrolu nad Koridorom, uz jaku medijsku 
kampanju, predaju međunarodnim snagama, koje bi posle neuspeha snaga 
bezbednosti Srbije, sa Kosmeta prešle na jug centralne Srbije. Teroristi bi 
pred kamerama svetskih televizija predali Koridor 10 pod uslovom da se naše 
snage potpuno povuku sa juga centralne Srbije i da se opštine Preševo, Medveđa 
i Bujanovac stave pod protektorat NATO ili EU. 

Ponovo oružje u ruke 

Šiptarski separatisti i teroristi za sada na jugu centralne Srbije nemaju snage 
potrebne za pokretanje većih akcija, ali mogu pojedinačnim akcijama, ako to 
bude potrebno, da podižu napetost i utiču na šiptarsko stanovništvo. Većina 
ekstremista i bivših pripadnika terorističke organizacije OVPMB nalaze se na 
Kosovu, u Gnjilanu i selima duž administrativne linije s kosmetske strane. 
Nosilac aktivnosti Šiptara sa juga centralne Srbije na području Kosova je 
„Udruženje raseljenih istočnog Kosova-Vatra” čija je ispostava u tzv. 
Preševskoj dolini „Savet za integraciju Albanaca istočnog Kosova”. 

Na novembarskom sastanku predstavnika tih udruženja i političkih partija 
Šiptara „istočnog Kosova” sredinom novembra 2005. godine u Gnjilanu naređeno je 
da „bez obzira na propagandu srpskih političara” za Šiptare prioritet ostaje 
nezavisnost Kosova, zbog čega se mora nastaviti sa pritiscima na državne organe 
Republike Srbije, što će biti „najveći doprinos i pomoć Albanaca Preševske 
doline braći na Kosovu”. „Savet za integraciju Albanaca istočnog Kosova” je u 
pismu Aljbinu Kurtiju poručio da u slučaju da „prostor istočnog Kosova bude 
zaboravljen, albanskom narodu preostaju samo dve mogućnosti: da ponovo uzme 
oružje u ruke ili da odoli srpskim okupatorima i kompletno se preseli na 
Kosovo”. 

Budući da na jugu centralne Srbije šiptarske vojne(terorističke) vođe ne 
raspolažu značajnijim snagama sa Kosmeta je nedavno ubačena specijalna 
dvadesetočlana teroristička grupa koja se nalazi na području Velikog Trnovca. 
Zadatak terorista iz te grupe je da vrbuju, regrutuju, obuče i naoružaju nove 
teroriste sa područja „istočnog Kosova” i da po dobijenom naređenju s Kosova 
izvode terorističke akcije do pristizanja glavnine terorističkih snaga sa 
Kosmeta (formacije ANA i KZK) i iz Makedonije. Pomoć bi im pružili i islamski 
ekstremisti poput vehabija koje su za godinu dana delovanja uspele da stvore 
značajna uporišta na tom području. 

Za vojne (terorističke) akcije šiptarskih separatista na području juga 
centralne Srbije zadužena je „divizija Adem Jašari”, koja je jedna od četiri 
„divizije Albanske nacionalne armije”, sa sedištem u Gnjilanu. Rečju jug 
centralne Srbije zajedno sa severozapadnim delom predstavlja narednu etapu 
nakon planirane nezavisnosti Kosova u realizaciji „unije albanskih država” 
odnosno „velike Albanije”. Ako taj anticivilizacijski, anahroni i ratni 
projekat bude realizovan onda će za Balkan ključna reč u periodu pred nama 
umesto mira biti ekstremizam, terorizam, kriminal i rat. Da li je to evropska 
budućnost Balkana? 

piše: Milovan Drecun, vojnopolitički komentator

 
<http://forum.vidovdan.org/viewtopic.php?f=12&t=3590&start=0&st=0&sk=t&sd=a&hilit=drecun>
 TEKSTOVI MILOVANA DRECUNA

film Pakao Kosara

http://video.google.com/videop...97219212819574923 
<http://video.google.com/videoplay?docid=2697219212819574923&q=kosare> &q=kosare

http://www.vidovdan.org/arhiva/print477.html



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште