http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4869748_page_2,00.html
Evropa | 08.11.2009 Zabranjeno raspeće Povratak na početnu stranicu Zurück2 / 2 Raspeće u katedrali u Pasauu u BavarskojBildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Raspeće u katedrali u Pasauu u Bavarskoj Zabraniti i ulična raskršća, ukrštenice i bol u krstima! Komentar Klausa Kremera Zamislite sledeće: Zbog intervencije neke agnostičke manjine u Nemačkoj s najvišeg suda odjednom se zabranjuje ulična raskršća nazivati tim imenom (krst!). Naređuje se da se ubuduće takva mesta nazivaju isključivo samo „ulični prelazi“. Osim toga, ulice više ne smeju da se ukrštaju pod pravim uglom, jer bi pripadnike drugih religija mogle previše da podsećaju na Hristov krst. Duboko u tradiciji i svakodnevnom životu Uz to, zamislite da sva raspeća po bavarskim brdima moraju da budu demontirana jer se neki ateistički planinar osetio povređenim u svojim verskim osećanjima. Kad posle mukotrpnog uspona stigne na vrh planine, on očekuje da tamo u najboljem slučaju naiđe na kolac koji će označavati vrh, ni u kom slučaju na raspeće. Osim toga, krstasti šrafovi, ukrštenice i bol u krstima – sve to bi bilo ukinuto zbog povrede verskih osećanja! Tako daleko nemačke i evropske presude, srećom, još nisu stigle, ali nisu ni daleko od toga. Nisu samo hrišćani nezadovoljni zbog presude Evropskog suda o raspeću u Italiji, već i ostali ljudi, totalno neopterećeni religijom, koji jednostavno smatraju da su time dovedene u opasnost hrišćanska, zapadna kultura, identitet jedne zemlje i celog jednog kontinenta. A mogli bi da se zamislite i pripadnici drugih religija, jer već sutra bi se isto to moglo dogoditi i njihovim verskim simbolima u javnosti. Probuđeni inat Činjenica je bila i ostaje da je Evropski sud za ljudska prava presudio. Dao je za pravo majci koja je podigla tužbu protiv kačenja raspeća u javnim školama. Taj hrišćanski simbol, presudile su sudije u Strazburu, krši učeničku slobodu religije, roditeljsku slobodu odgoja i versku neutralnost države. A država mora da promoviše pluralizam vrednosti, uverenja i religija. Demontirati sva raspeća po bavarskim brdima?Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Demontirati sva raspeća po bavarskim brdima? Nije upitno, i to se Evropskom sudu za ljudska prava mora priznati, da država mora da bude verski neutralna i ni jednom građaninu ne sme da nameće neku veru. Uz to, zakonodavstvo koje se bavi ljudskim prvima, usmereno je u takvim pitanjima uvek samo na pojedince. To znači da se Sud u ovom slučaju koncentrisao samo na dete i njegove roditelje, kako bi dokazao jesu li prekršena njihova prava. Oni će od presude možda imati koristi. Na kraju krajeva, detetu je obećana poprilična odšteta - jer je godinama moralo da „deli“ učionicu s raspećem. Istovremeno, teško je i predvidjeti štetu koju će ta presuda prouzrokovati. U sekundi je cela italijanska nacija, zajedno sa svojim Ustavnim sudom završila na stubu srama. Kad se religija većine, kao što je Katolička crkva u Italiji, dovodi u red na ovakav način - to može da izazove neslućene reakcije pogođenih ljudi. Sve prema motu: sad je dosta! Primer Bavarske Već sad ljudi, spontano, na vidljivim mestima po celoj zemlji namerno postavljaju raspeća. Naručuje se veći broj raspeća nego pre, kako bi se njima ukrasile zgrade. Jedan gradonačelnik je ispred gradske većnice postavio dva metra visok krst. Dosad neopterećen odnos prema hrišćanskim simbolima to više, čini se, nije. A ako ova presuda dovede do toga da ljudi, koji su u načelu bili za verske slobode, postanu netolerantniji kako bi zaštitili sopstvenu veru, onda je Sud za ljudska prava u Strazburu, Evropi napravio medveđu uslugu. Neka pragmatična presuda bila bi bolja. Raspeća bi mogla da se, kao što je praksa u Bavarskoj, povremeno skinu, ili još bolje, da se određeni učenici rasporede u učionice tako da im raspeće stoji iza leđa. Ali kladim se, to bi smesta bilo shvaćeno u metaforičnom značenju i ponovno imalo za posledicu neku tužbu! Komentar: Klaus Kremer
