http://www.glas-javnosti.rs/clanak/svet/glas-javnosti-17-12-2009/hrani-psa-da-te-ujede
SKANDAL U ENGLESKOJ - BANKA DALA KREDIT OD 93.000 FUNTI ALBANSKOM TERORISTI Hrani psa da te ujede Krenar LJuša je u stanu krio razne zapaljive materije, uputstva za pravljenje eksplozivnih naprava i video-filmove kao što su „Hezbolahovo vojno uputstvo“, „Knjiga o pravljenju bombe“ i „Mobilni detonatori“ ... Na video-zapisima detaljno je objašnjeno kako se prave detonatori za bombe, eksplozivi, projektili i pojasevi za bombaše samoubice. LJuša je na internetu često pisao kako bi „voleo da vidi kako ubijaju Jevreje i Amerikance“ Engleska javnost je zgrožena - banka NatVest dala je albanskom teroristi sa Kosova Krenaru LJuši kredit za stan od 93.000 funti, javlja Dejli mejl! Ne samo da banka nije vodila računa o tome čime se LJuša bavi u slobodno vreme, nego nije proverila ni da li je on legalno u Velikoj Britaniji (a ušao je „na crno“). A LJuša je, ispostavilo se, sve vreme radio za Al Kaidu i pripremao terorističke napade u kojima su mogle da stradaju stotine i stotine ljudi, za šta je pre nekoliko dana dobio sedam godina zatvora. I dok mnogi Britanci koji su rođeni u svojoj zemlji i ceo život radili tu ne uspevaju da dobiju kredit, jedan, ispostavilo se, opasan kriminalac, bez ikakvih papira, dobio je skoro 100.000 kao od šale. Bes u javnosti - Neverovatno je da jedna velika banka da kredit ilegalnom imigrantu. A ovo je izbilo na videlo samo zato što je ovaj Albanac optužen i osuđen za terorizam. Možemo samo pretpostaviti da ovo znači da je i mnogim drugim ilegalnim imigrantima na sličan način dat kredit, zar ne? - rekao je poslanik konzervativaca Dejvid Dejvis. - Banke bi od danas trebalo da temeljito proveravaju sve one za koje postoji i najmanja sumnja da su ilegalno u ovoj zemlji. Ali ovo nije sve. Albanski nelegalni imigrant dobio je od države i vozačku dozvolu, posao na kojem je zarađivao 30.000 funti godišnje, a kao šlag na tortu došla je informacija da mu je banka nudila i drugi kredit - koji je ovaj odbio! LJuša je, piše Mejl, u Englesku ušao 2000, pošto se prošvercovao u prikolici kamiona. Nedugo potom otvorio je i bankovni račun u NatVest. Kada su službenike ove banke pitali kako su mogli da naprave takvu glupost, oni su odgovorili da je „LJuša bio prijatan čovek i da im ništa nije bilo sumnjivo“. A šta je to toliko loše uradio ovaj „prijatni čovek“? Na sudu je, posle suđenja koje je trajalo tri nedelje, utvrđeno da je u stanu (za koji je i dobio kredit) krio razne zapaljive materije, uputstva za pravljenje eksplozivnih naprava i video-filmove kao što su „Hezbolahovo vojno uputstvo“, „Knjiga o pravljenju bombe“ i „Mobilni detonatori“. Tužilac Najdžel Gadsmark rekao je da su Hezbolahovi video-zapisi bili na arapskom i da je na njima detaljno objašnjeno kako se prave detonatori za eksplozivne naprave, kako se prave eksplozivi, projektili i pojasevi za bombaše samoubice. Takođe, tužioci su kao dokaz priložili i zapise LJušinih razgovora iz pričaonica na internetu, gde je često govorio kako bi „voleo da vidi kako ubijaju Jevreje i Amerikance“. Među zaplenjenim dokumentima bilo je i onih u kojima je objašnjeno kako se postavljaju nagazne mine i kako se na terenu efikasno rukuje automatskom puškom AK-47 (kalašnjikov). LJuša se na sudu branio rečima da su zapaljive materije „pripadale njegovom bratu“ i da je skladištio, između ostalog, benzin, zato što je „bio skup“. Ipak, sudiji njegova odbrana nije bila dovoljno uverljiva, pogotovo onaj deo oko razloga zbog kojeg je u privatnoj kolekciji imao priručnik sa naslovom „Mobilni detonator“, u kojem je objašnjeno kako mobilni telefon pretvoriti u okidač za bombu. Takođe, sudiji su bile više nego sumnjive knjige „Dizajn bombi bliskoistočnih terorista“, „Uputstvo za pravljenje automobila-bombe“ i „Mudžahedinski priručnik za eksplozive“. Da sve bude gore, LJuša je u stanu imao čak 14 mobilnih telefona u vreme kad je policija izvršila pretres. Možda je najveća „atrakcija“ koju su policajci pronašli bila velika kolekcija snimaka na kojima islamski fundamentalisti odsecaju glave svojim zemljacima i zapadnjacima. Govoreći o sebi, LJuša je rekao da je studirao islam i arapski jezik u Kataru, pošto nije mogao slobodno da se izražava u komunističkoj Albaniji, gde je rođen. Priznao je i da je imao dokumente Jugoslavije i Srbije, i da je živeo i radio i na Kosovu, te da se „jako plaši progona od strane srpskih vlasti“, zbog čega je zatražio i azil. Šta je to tačno i kada radio na Kosovu, pa se plaši „progona nije rekao. Ipak, izgleda da nije bio član terorističke OVK, pošto je engleskom sudiji ispričao i da se „on i njegova četvorica braće nisu borila u ratu na Kosovu, pa se plaši i progona onih koji su se borili“. Obrazlažući presudu od sedam godina zatvora, sudija Baterfild je rekao: „Za spoljašnji svet vi ste bili veseo, radan čovek čiji jedini interes je bio da izgradi bolji život za sebe i da pronađe valjanu nevestu muslimanske veroispovesti, ali iza te fasade, po mom mišljenju, krila se vaša mnogo tamnija strana, strana koja bi na kraju dovela do nasilja, smrti i uništavanja. U vašem stanu je pronađen materijal koji je mogao imati samo jednu svrhu: pripremu i izvršenje terorističkih akcija. Zato vas osuđujem na kaznu od sedam godina u zatvoru, posle koje ćete biti vraćeni u rodnu Albaniju“.
