Postmoderna demonizacija Srba
Datum: 20.12.2009 20:01
Autor: Emil Vlajki
Reakcije na moj nedavni tekst "Dosta je", gdje sam spomenuo neke uhodane i
prljave napade na Srbe u ovim postmodernim vremenima, a koji nemaju suštinsku
zasnovanost, bile su očekivano bukačke, iscrpljujući se u jalovoj retorici bez
stvarnih argumenata.
To ne izuzima Srbe od zločina koje su počinili. U ratu: 1992-1995., koji je, u
stvari, bio borba za teritorije na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, velikosrpska
ideja, materijalno osnažena velikim količinama oružja i kadrovima bivše JNA,
odnijela je težak danak u krvi gdje su brojčano najviše stradali Muslimani koji
su se, između ostalog, često nalazili u sendviču između Hrvata i Srba.
Ali, ako je tako, što ćemo sa drugim dvjema stranama?
- Što ćemo sa velikohrvatskim aspiracijama prožetim neoustaškom ideologijom
Tuđmanovog perioda i agresijom regularnih hrvatskih trupa na BiH?
- Što ćemo sa panislamističkom ideologijom muslimanske strane potpomognutoj u
oružju i materijalno od brojnih islamskih zemalja, posebice Iranom i Saudijskom
Arabijom, uz obilatu asistenciju mudžahedina i, naizgled začuđujuću, aktivnu
podršku SAD?
Sve tri strane su radile stravične zločine od kojih su bili akcentuirani
jedino oni srpski! Zločini za koje je Srebrenica glavna metafora koja označava:
- kako stradanja Srba od strane Orićevih trupa u periodu od 1992. do 1995,
- tako i stradanja Muslimana (vojnih formacija i civila) zarobljenih u proboju
prema svojim linijama nakon naređenog (od strane vlastitog ratnog rukovodstva)
napuštanja Srebrenice, te masovno i bespravno egzekutiranih od nekih dijelova
srpske soldateske.
Povrh svega mora se shvatiti da je, pored naših kleronacionalista, osnovni
krivac i najveći zločinac u čitavoj ovoj priči takozvana međunarodna zajednica,
koja je, namjerno razbijajući Jugoslaviju, glavni akter u balkanskom užasu
kojeg je svjesno proizvela i čiji smo mi, građani BiH, Hrvati, Bošnjaci, Srbi i
ostali, svekolike žrtve.
Ako netko sumnja u to, neka razmisli o sličnim ratnim užasima koji bi se
desili, na primjer, u Francuskoj, Španjolskoj ili Belgiji ako bi "međunarodna
zajednica" volšebno odlučila da pomogne separatističke pokrete Korzikanaca,
Baska ili Flamanaca! Povijest Europe i njenih neprekidnih ratova, od kojih su
mnogi trajali više decenija, nas uči da krvoprolićima na tim prostorima nikada
ne bi bilo kraja.
Da je sve ostalo na "uobičajenim" ratnim dešavanjima, "ni po jada" jer bi se
stvari kad-tad smirile, pogotovu 15 godina nakon završetka rata. "Al ne dadoše
dušmani".
Na veliku radost Muslimana i Hrvata, "međunarodna zajednica" (a posebno
Amerika) je, prvenstveno preko svjetskih medija koje najvećim dijelom
kontrolira, (sa dodatnim bombardiranjima i ucjenama Srba), unaprijed bila
"zapikala" ovaj narod kao budućeg krivca za sve što će se dešavati tijekom
ratnih sukoba, a i decenijama nakon toga. Za ovu tvrdnju postoje neosporni
dokazi koje sam objasnio i dokumentirao u svojim knjigama o geopolitici Balkana
("Novo totalitarno društvo..." - engl., "Demonizacija Srba" - engl. i sh.
prijevodi) i u mnogobrojnim člancima.
Što bilo da bilo, psihosociološki posmatrano, neophodno je napraviti analizu
demonizacije Srba koja ne gubi na intenzitetu kako bi se izvukle korisne pouke
iz evolucije ovog fenomena.
Najvažnije je reći da je klevetnička kampanja protiv Srba dobila planetarne
razmjere. Po intenzitetu i prljavoj mašti ona se jedino može mjeriti sa sličnim
napadima vođenim u povijesti protiv Jevreja. Nema nijednog atributa i negativne
"nacionalno-vjerske karakteristike" kojima su se klevetali Jevreji, a da isti
ili slični nisu bili prišiveni Srbima.
"Postmoderna" je i u ovom slučaju dala svoj pečat. Tako su, tijekom ratnih
zbivanja, Srbi bili optuživani čak i za upotrebu genetičkog inženjeringa. Njega
su navodno, u stilu nacističkog ratnog zločinca Mendela koji je djelovao u
koncentracionim logorima, koristili tako što su u materice Muslimanki ubacivali
pseću spermu poradi čega su se rađala djeca-mostrumi! Ova perverzna priča je
zabavljala publiku Zapada više od godinu dana.
Nikoga nije bilo briga za dokaze ovih i sličnih tragikomičnih bedastoća.
Bilo je jedino bitno izmisliti i proširiti vijesti o srpskoj zločinačkoj
prirodi. Pojedine činjenice su se karikirale do besvijesti. Tako je za vrijeme
rata jedna europska komisija, koja je djelovala iz Zagreba (dakle, "izuzetno
objektivna"!), na osnovu četiri (4) obrađena slučaja silovanja Muslimanki od
strane Srba zaključila da su Srbi, u relativno kratkom periodu silovali
dvadeset tisuća (20.000) Muslimanki! (Iscrpan pregled demonizacije Srba
zasnovan na isključivo zapadnim izvorima vidjeti u istoimenoj autorovoj knjizi).
Zato, radi lakšeg razumijevanja i protudjelovanja antisrpskoj propagandi,
poučno je razmotriti i izvore aktuelne demonizacije Srba u BiH:
1) "Međunarodna zajednica" ostaje i dalje glavni izvor ovog fenomena, s tim
što su metodi te demonizacije (osim povremenih kampanja o Srebrenici) danas
indirektni, "suptilniji":
- Demonizacija se sprovodi tako što se preko pravosudnog sistema BiH
"objektivno" procesuiraju prvenstveno Srbi, što se medijski intenzivno difuzira
dok se dosjei o zločinima drugih dviju strana uglavnom zadržavaju u ladicama;
- Drugi vid sistemske demonizacije uspostavljen je tako što se naknadno u
Dejtonskom sporazumu antipravno uvrstila klauzula o konstitutivnosti triju
naroda na čitavom području BiH. Dosadašnja praksa je bila takva da su Bošnjaci
vodeći antisrpske kampanje (npr. povodom grba i himne RS) redovno u Ustavnom
sudu BiH dobijali procese zahvaljujući glasovanju stranih sudija.
- Treći vid demonizacije je najmanje direktan i svodi se na sistematsko
"čerupanje" RS od njenih dejtonskih nadležnosti preko odluka visokog
predstavnika, a u korist Bošnjaka;
- Četvrti vid demonizacije je masovno, nasilničko smjenjivanje legalno
izabranih srpskih narodnih predstavnika, a na osnovi takozvanih bonskih
ovlašćenja;
- Peti vid demonizacije proizlazi iz skandaloznih presuda Haškog tribunala
(ICTY) nedvosmisleno uperenog protiv Srba, a krajnje blagonaklonog prema onima
koji su činili zločine nad Srbima.
2) Bošnjaci (a Hrvati u manjoj mjeri), očekujući novi val turskog
"civilizacijskog" djelovanja koji je na ovim prostorima najavljen, sprovode u
međuvremenu permanentnu i intenzivnu demonizaciju Srba, ne samo medijsku nego i
preko školskih udžbenika, te vjerskog obrazovanja. U tom je kontekstu posebno
monstruozno uvođenje vjeronauka u dječje vrtiće što je u suprotnosti sa
Deklaracijom Ujedinjenih nacija koja proskribira ideološko, političko i vjersko
ideologiziranje najmlađih. Do čega to dovodi, sjetimo se samo komičnih
situacija u vezi s ukidanjem Djeda Mraza, te tragične scene jednog bošnjačkog
sela gdje su djeca tražila oslobođenje njihovog imama optuženog za pedofiliju!
Sve u svemu, bošnjačka demonizacija Srba zasnovana je na sljedećim
nakaradnim konstrukcijama:
- RS je genocidna tvorevina;
- Implicite, Srbi su genocidan narod;
- SPC je jedan od stubova te genocidnosti;
- Srbi su izvršili agresiju na BiH;
- Ne valja stavljati u isti rang agresore i zločince (Srbe) i njihove žrtve
(prvenstveno Bošnjake);
- Ergo (implicite), zločini koje su Bošnjaci počinili prema Srbima bili su
izazvani i praktično nužni;
- Idem (isto tako), pošto su, navodno, Srbi prvi izvršili etnička čišćenja,
etnička čišćenja izvršena od strane njihovih protivnika bila su nužna
posljedica ovakvog srpskog zločinačkog djelovanja.
3) Nažalost, treći vid demonizacije Srba potiče od Srba samih. Srpske
"humanitarne elite" i većim dijelom političari, kako u BiH tako i u Srbiji, kao
da se mazohistički natječu u proglašavanju i potvrđivanju Srba kao zločinaca.
Prevode se i koriste udžbenici gdje se Srbi (posebno bosanski) tretiraju
genocidnim narodom.
Posebno je tragična epizoda sa prihvaćanjem, od dobrog dijela srpske
političke i intelektualne javnosti, kvalifikaciju srebreničkog zločina (11-17.
srpnja 1995.) od strane dvaju međunarodnih sudova u Hagu kao genocidnog akta.
Međutim, to je apsolutno pogrešno jer zdrav razum govori da (djelomično)
uništenje jednog naroda uključuje, u prvom redu, eliminaciju svih reproduktivno
sposobnih osoba (dakle žena i djece) i da se, uzgred rečeno, takav čin izvodi
na mnogo širim prostorima i sa eliminacijom daleko većeg broja individua. A ako
je za genocid, u prvom redu, važna nakana i princip, a ne i broj žrtava, onda
je jasno da su, po tom principu, svi zločini počinjeni od sviju strana u BiH
bili genocidni.
Last, but not least (i tako, za sada, dođosmo do kraja). Pošto se
demonizacija Srba kreira u posebnim institucijama za psihološko ratovanje i kao
takva sprovodi permanentno, sistematski i gebelsovski, bilo bi dobro kada bi
Srbi bili u stanju da adekvatno naučno (te medijski pa i, po potrebi, sudski)
odgovore na ovaj, za njih, najvažniji izazov njihovoj samosvojnosti u
suvremenoj povijesti.
U ovom su eseju dati metodološki osnovi za razumijevanje "antisemitskog"
blaćenja Srba koje se neće ni u sljedećoj deceniji zaustaviti. Dosadašnje
amatersko suprotstavljanje prikazanoj demonizaciji bilo je neefikasno. Potrebno
bi, dakle, bilo stvaranje posebnog instituta za potiranje antisrpskog
djelovanja, instituta koji bi se, radi efikasnosti, povezao sa ostalim
adekvatnim institucijama (mediji, pravosuđe, PR agencije, itd). To je
vjerojatno jedan od suštinskih načina ispravljanja već nanesene teške štete
srpskom narodu i zaustavljanja dalje erozije srpskog identiteta kako unutar
BiH, tako i na međunarodnom planu.
http://www.nezavisne.com/kolumne/vijesti/50714/Postmoderna-demonizacija-Srba.html
[Non-text portions of this message have been removed]
