Lažno svedočenje za Kosovo
Hrvatska je u ponedeljak svedočila pred Međunarodnim sudom u Hagu protiv Srbije kako bi se odužila Americi na njenoj potpori za što brži ulazak u EU. Da je to tako, svedoči za Jutarnji list jedan neimenovani izvor hrvatskog Ministarstva spoljnih poslova. Hrvatska je, kako kaže taj izvor, svedočila protiv Srbije kako bi „vratila dug“ Americi koja je posredovala između Slovenije i Hrvatske u deblokadi pretpristupnih pregovora. „SAD je insistirao da u procesu sudeluje i jedna zemlja bivše Jugoslavije, a Hrvatska je bila „najpodobnija“ za to“, kaže dotični izvor MVP – a, i dodaje: „Vašington i Brisel zauzvrat su pomogli u deblokadi Hrvatskih pristupnih pregovora, što nam omogućava gotovo siguran ulazak u EU 2012. godine“. Amerika je navodno Hrvatsku još nečim zadužila; time što je nije kritikovala posle nedavnog nepovoljnog izveštaja Sergeja Bramerca pred Skupštinom OUN – a o saradnji s Haškim tribunalom. Dakle, Hrvatska je pristala svedočiti protiv Srbije u Hagu kako bi vratila dug Americi. Zaista sramotno! To da je Hrvatska dužna do guše, to je poznata stvar, ali da će morati da laže pred Međunarodnim sudom kako bi vratila dug, to se ipak nije moglo očekivati. A odluka da Hrvatska svedoči protiv Srbije, „usaglašena je na najvišoj državnoj razini, između predsednika Mesića i premijerke Kosor“. Parafrazirajući Ivu Sanadera koji je neki dan na grobu Franje Tuđmana u jednom sasvim drugom kontekstu izjavio za Mesića, da je on, za razliku od prvog hrvatskog predsednika, svoj prvi mandat započeo i završio s vicevima i lažima; mi ćemo reći da je Hrvatska svoje svedočenje pred Međunarodnim sudom u Hagu protiv Srbije započela i završila i s vicevima i s lažima. Prvo, tvrdnja hrvatske zastupnice pred Međunarodnim sudom u Hagu Andreje Metelko – Zgombić, da je Srbija godinama vršila represiju na Kosovu nad albanskim stanovništvom, zaista zvuči kao neslani vic, kad znamo da je Hrvatska proterivanjem Srba došla do svoje države. Uostalom, nisu Srbi proterali Albance s Kosova, nego su Albanci s Kosova proterali Srbe, o čemu govore i demografske činjenice. Drugo, ordinarna je laž ono što je izrekla „lijepa naša“ Andreja Metelko – Zgombić (zbilja, ne zna se koje joj je prezime lepše: je li ovo Metelko ili ono Zgombić, koje asocira na zgubidana ili zombija!), da je po Ustavu iz 1974. Kosovo bilo konstitutivni deo i SFRJ i Srbije s pravom otcepljenja. Ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić izjavio je u intervjuu za beogradsku Politiku kako je „izuzetno razočaran činjenicom da se Hrvatska odlučila uključiti u javnu raspravu“, smatrajući pri tome, da je na nju izvršen veliki pritisak. To što je na Hrvatsku izvršen veliki pritisak, ne amnestira je od laži. Osim toga, na Hrvatsku po svemu sudeći uopšte nije napravljen pritisak, već se ona sama, dobrovoljno javila da brani kosovsku nezavisnost. Hrvatska je, kao Slovenija, na primer, mogla sudu da preda samo svoje pismeno očitovanje, u kojem, dakako, nije morala lagati, te se tako izvući čista obraza, ali ne – trebalo je biti veći Šiptar i od Ramuša Haradinaja i veći Amerikanac od Bila Klintona. Predsednik Srbije Boris Tadić takođe je reagovao na hrvatsko svedočenje u Hagu za kosovsku neovisnost, ustvrdivši da je „iznošenje neistinitih tvrdnji hrvatskog predstavnika pred Međunarodnim sudom u postupku ocene legalnosti jednostrano proglašene nezavisnosti mešanje u unutrašnje stvari Srbije“. Tom prilikom odbacio je i optužbe hrvatskog predsednika Stipe Mesića da Srbija tobože podržava Republiku Srpsku u njenim nastojanjima da razbije jedinstvenu BiH. Srbija ne želi podelu BiH, jer bi time izgubila na kredibilitetu, kaže Tadić, budući da se i sama zalaže za svoju teritorijalnu celovitost. Odnosi Srbije i Hrvatske toliko su zahladneli da je Tadić odbio da dođe u Zagreb. Da podsetimo, Tadić je još u septembru trebalo da dođe u posetu Zagrebu, ali je tu posetu odložio za neka bolja vremena. Postoje najmanje dva razloga zbog kojih Tadić ne želi u Zagreb. Prvi je svakako Hrvatsko priznanje kosovske nezavisnosti. Srbija bi možda prešla preko tog priznanja da Mesić nije dolio ulje na vatru odlukom da pred kraj svog mandata poseti Prištinu – i to na sam pravoslavni Božić! Drugi razlog zbog kojeg Tadić ne želi da vidi Mesića je navodno solidarnost s Miloradom Dodikom, premijerom Republike Srpske, kojeg Mesić kontinuirano proziva za nastavak Miloševićeve politike u BiH. Od završetka rata, službena hrvatska politika stalno daje do znanja da bi trebalo ukinuti Republiku Srpsku koja je tobože, nastala na genocidu. Bilo kako bilo, odluka Mesića da nakon svega poseti Kosovo, prvorazredni je diplomatski skandal. To mu je valjda hvala Tadiću što se izvinio Hrvatskoj za sve zločine koje su Srbi u prošlosti počinili nad Hrvatima. Izbor iz nedeljnika „Pečat“, 18. decembar 2009, broj 94 [Non-text portions of this message have been removed]
