Zapadne tajne slu¾be i sluèaj Srebrenice
"SRPSKO ZLO" IPAK NIJE SAMO SRPSKO
Pi¹e: ®ivota Ivanoviæ

       Predlog deklaracije Narodne skup¹tine Republike Srbije o osudi
zloèina u Srebrenici, koji je podnelo 114 poslanika vladajuæe veæine, i
zvanièno je u skup¹tinskoj proceduri.
       Predlog deklaracije podneli su predstavnici poslanièkih grupa ZES,
G17 plus, PUPS i SPS.
       Oko samog testa deklaracije veæ podu¾e se u srpskoj javnosti lome
koplja, za jedne je delaracije baz jasno naznaèene reèi "genocid"
bespredmetna, za druge je upravo pominjanje genoicida razlog da se ne glasa
za deklaraciju, a za treæe je "osuda svih zloèina", pravo re¹enje?!
       Oèito je, kako sada stoje da æe se u Skup¹tini Srbije voditi ¾estoka
rasprava, sa neizvesnim ishodom. Jer, èinjenica je da je tu, u okolini
Srebrenice, upijeno i preko tri i po hiljade Srba, ali o njima niko vi¹e i
ne raspravlja, a kamoli da se donose deklaracije ili rezolucije, ¹to jasno
pokazuje da ni u smrti ljudi nisu jednaki.
       Naravno, da je u Srebrenici poèinjen zloèin, ali je takoðe zloèin bio
i u Bratuncu. Sad, kad se licitira sa brojem mrtvih, a nedeljnik "SVEDOK" je
u nekoliko prethodnih brojeva, baveæi se ovom neveselom tematikom,
obelodanio niz zakulisnih radnji oko Srebrenice, poèev od izmi¹ljenog broja
mrtvih, do najobiènije licitacije brojevima, ali i èinjenicom da su u
Srebrenici sahranjeni i mnogi koji tu nisu stradali, a da u grobovima
poèivaju i mnogi pripadnici vojnih formacija muslimana, koji su ubijeni u
borbi, a ne u navodnom masakrau...
       Takoðe, vidljivo je, da i u meðunarodnoj javnosti, naroèito u
poslednjih godinu-dve, na povr¹inu izlaze neki novi podaci, neke nove
èinjenice, koje u mnogo èemu, bacaju novo svetlo, na ovaj mraèan trenutak
novije istorije.
       U ovom broju pazabaviæemo se "Sluèajem Srebrenica", ali iz arhiva
Zapadnih tajnih slu¾bi, koje su bar dosad bile nedostupne javnosti, ili se
nisu uklapale u "nacrtanu srpsku krivicu"...
       Vladan Diniæ,
       glavni i odgovorni urednik nedeljnika "SVEDOK"
       x x x x x x x
       Zapadne tajne slu¾be niko ne mo¾e da optu¾i da su znale ¹ta srpska
strana smera. Ni sama nije navodno znala ¹ta hoæe - teza je koju je dugo
branio Holandski institut za dokumentaciju rata (NIOD), baveæi se veæ
godinama padom Srebrenice, stvarnim i navodnim zloèinima bosanskih Srba pod
voðstvom tandema Mladiæ-Karad¾iæ i ulogom pripadnika holandskih plavih
¹lemova.
       Razumljivo, ni Holandanima, kao ni drugim neposrednim, ili posrednim
akterima u aferi Srebrenica, nije stalo do otkrivanja istine, veæ samo do
opravdanja vlastite uloge.
       Dodu¹e, i sada, kao i na poèetku, svaka strana u sukobu ima svoju
istinu i svaka strana, osim, izgleda, srpske, ima pravo na svoju istinu. To
¹to su sve te istine u suprotnosti jedna s drugom, malo koga zanima.
       Tako, na primer, holandskoj tezi protivreèi izve¹taj dopisnika
berlinskog lista Tagescajtung (TAZ) Andreasa Cumaha koji je objavljen u
jesen 1995. godine. Cumah je tada pisao o protokolima, nastalim kao rezultat
prislu¹kivanja razgovora Ratka Mladiæa i Slobodana Milo¹eviæa. Razgovore su
snimale zapadne tajne slu¾be koje su, dakle, znale ¹ta srpska strana sprema.
Pitanje je, za¹to je nisu spreèile ako je zaista pripremala genocid? 
       Umesto toga, izgleda da je bilo potrebno da se srpska strana "navuèe
na zloèine" koji æe se kasnije - ¾igosati kao genocid, kako bi se opravdala
zapadna intervencija protiv Srba, najpre u korist tuðmanovske Hrvatske i
izetbegoviæevske muslimanske Bosne, a potom u interesu kosovske OVK.
       Prema svedoèenju samih bosanskih muslimana bliskih Izetbegoviæu,
tada¹nji amerièki predsednik Bil Klinton savetovao je muslimanskog
predsednika BiH da mu je za intervenciju NATO potrebno da Srbi u Srebrenici
poubijaju najmanje 5000 muslimana! 
       Sliènim potezom poslu¾iæe se kasnije i OVK u Raèku kako bi pru¾io
Zapadu pokriæe za intervenciju NATO. O tome jasno govori televizijsko
priznanje Ha¹ima Taèija koji je izjavio da mu je najveæe dostignuæe u ratu
protiv Srba i Srbije inscenacija dogaðaja u selu Raèak.
       Za razliku od Izetbegoviæevih saradnika i Taèija, ni nemaèki novinar
Cumah, ni Holanðani, otvoreno ne ka¾u, ali kada se iz razlièitih delova
saèini mozaik, proizilazi da su zapadne obave¹tajne slu¾be anga¾ovane na
Balkanu (pre svih amerièka CIA, nemaèka BND, britanska MI-6 i francuska
obave¹tajna slu¾ba), ne samo znale ¹ta se oko Srebrenice priprema, veæ su na
posredan naèin srpsku stranu navlaèile i podsticale na zauzimanje odnosno
oslobaðanje Srebrenice od muslimana, iako je grad u to vreme bio za¹tiæena
zona OUN. 
       Razumljivo, poslednja namera bila je da im srpsko zauzimanje
Srebrenice kao za¹tiæene zone UN kasnije poslu¾i kao pokriæe za Tudmanovo
"oslobaðanje" Krajine, koja je takoðe bila za¹tiæena zona UN. Zapadne sile
na èelu sa SAD bile su du¾ne da, kako je pisao dopisnik najtira¾nijeg
amerièkog dnevnika Njujork Tajmsa Dejvid Bajnder, ali u èasopisu
"Mediteranien kvoterli" po¹to mu u matiènom listu to nisu hteli da objave,
ispune dato obeæanje i vrate Tuðmanu uslugu koju im je uèinio kada je u
Va¹ingtonskom sporazumu pristao na prekid vatre sa Izetbegoviæevim
muslimanima i ulazak Hrvata u federaciju sa Izetbegoviæevom muslimanskom
dr¾avom.
       Ako je to taèno, a po svemu sudeæi, pre ili kasnije, prava istina
mora izaæi na videlo, Srebrenica je, u stvari, bila neka vrsta Markala i
kasnije Raèka, jer je trebalo da poslu¾i kao izgovor i pokriæe za zajednièko
zapadno-hrvatsko-muslimansko ka¾njavanje Srba i zauzimanje teritorija koje
su oni dr¾ali kako u Hrvatskoj, tako u BiH. Uostalom, ne govori li u prilog
tome da je bilo dogovora i sam podatak da Izetbegoviæ ne samo da nije uputio
snage radi podr¹ke borbi muslimana za odbranu Srebrenice veæ je nalo¾io da
se njegove odbrambene snage povuku! 
       O tome izmeðu ostalog govori i sam Naser Oriæ koji je na mislimanskoj
strani bio zadu¾en za odbranu Srebrenice.
       U naredbi za napad na Srebrenicu, od 12. jula 1995, na èiji se audio
snimak amerièke obave¹tajne slu¾be nemaèki novinar Cumah poziva, Karad¾iæ
jasno daje direktivu Mladiæu da osvoji Srebrenicu. I, ne samo to. Kako se iz
snimljenog dokumenta vidi, Karad¾iæ tra¾i da se navodno ide na potpunu
eliminaciju neprijatelja.
       Holandski Institut za ratnu dokumentaciju sve vreme tvrdi da je Cumah
snimke dobio od tada¹njeg ministra inostranih poslova BiH Muhameda
©aæirbeja, a ne, kako Cumah navodi, od amerièke tajne slu¾be. Tek kasnije
holandski saradnik NIOD-a i autor studije o Srebrenici, Viebes, priznao je
da nema dokaza za svoje tvrðenje, ¹to je otvorilo novu raspravu o tome jesu
li zapadne tajne slu¾be znale ¹ta se sprema oko Srebrenice ili nisu.
       Nemaèki obave¹tajni struènjak Erih ©mit Enbom iz Instituta za
istra¾ivanje mira u Wailhaimu, poznat kao vrhunski struènjak za geostrate¹ka
i geopolitièka pitanja (prvi je u svetu svojevremeno ukazao na ulogu
nemaèkih ministara Hansa Ditriha Gen¹era i Klausa Kinkela u rasturanju
Jugoslavije), iznosi u intervjuu nemaèkom radiju "Deutsche Welle" mi¹ljenje
da su za srebrenièki scenarij postojale tri moguæne varijante:
       - prva, da su u sluèaju biv¹e za¹tiæene zone UN Srebrenice postojali
veliki obave¹tajni proma¹aji u elektronskom osmatranju terena;
       - druga, da su postojale dramatiène gre¹ke u menad¾mentu za
informisanje tajnih slu¾bi;
       - treæa, da su neke tajne slu¾be sa Zapada jednostavno preæutale
informacije o predstojeæem napadu na Srebrenicu, kako bi, s jedne strane,
masakr u Srebrenici poslu¾io kao pokriæe za zajednièku ofanzivu Tuðman-NATO
na Krajinu, a zatim u saradnji sa muslimanima i na BiH, i s druge, kao adut
za ucenu srpske strane na pregovorima u Dejtonu, koji su potom usledili, s
ciljem da se izvuèe politièka i svaka druga korist za prozapadnu stranu u
sukobu.
       Ovu treæu varijantu, nemaèki ekspert iz Instituta za mirovnu politiku
Erih ©mit-Enbom smatra ne samo moguæom veæ i realnom po¹to svi dogaðaji koji
su usledili govore o tome da je ta pretpostavka najverovatnija i da je
dobila potvrdu u buduæem razvoju dogaðaja.
       Holandski institut za dokumentaciju rata NIOD, meðutim, takvu
moguænost iskljuèuje i konstatuje da je reè o èistom cinizmu, iako se u
meðunarodnoj javnosti, posebno meðu akterima na tada¹njoj
bosansko-hercegovaèkoj sceni, èuju glasovi ne samo da su zapadne slu¾be
znale za pripremu srpskog napada, èak i samog zloèina, veæ su ga, vi¹e ili
manje, direktno re¾irale, podstièuæi ga i raspirujuæi njegove razmere do
neverovatnih visina.
       Nemaèki ekspert Erih ©mit Enbom u osvrtu na holandske primedbe u
intervjuu nemaèkom radiju Dojèe vele, istièe:
       - U sluèaju Srebrenice postoje ne samo indicije veæ i nepobitni
dokazi o tome da se znalo ¹ta se sprema ovoj, navodno, za¹tiæenoj UN zoni.
Moralo bi se ispitati da li je Holandski institut za ratnu dokumentaciju
NIOD uop¹te ¾eleo da otkloni sumnje da su Amerikanci 1995. holandski
bataljon i UN svesno ostavili na cedilu. Èak je i nemaèka tajna slu¾ba
"Bundesnachrichtendienst" (BND) znala ¹ta æe se desiti. Ja sam to,
pripremajuæi najnoviju knjigu o radu BND, istra¾io i dobio izrièito potvrdan
odgovor, izjavio je nemaèki ekspert Erih ©mit Enbom.
       On je pojasnio da su mu informacije potvrdili upravo saradnici
nemaèke tajne slu¾be iz sektora za praæenje i prislu¹kivanje.
       Nemaèka tajna slu¾ba je, meðutim, kako se navodi u studiji holandskog
instituta NIOD, to navodno demantovala, ¹to je i razumljivo.
       Bilo kako bilo, izgleda da Holanðanima savest nije èista, ¹to
obja¹njava njihovo pona¹anje sve do danas. 
       Erih ©mit Enbom dalje tvrdi da mu se nije jednom desilo da tajna
slu¾ba negira ne¹to za ¹ta je on sam imao èvrste dokaze. Na pitanje da li
ima utisak da je holandski Institut za ratnu dokumentaciju, istra¾ujuæi ¹ta
su zapadne tajne slu¾be znale o Srebrenici, svesno zametnuo trag, Enbom
odgovara:
       - Moj je utisak da su kljuène informacije o Srebrenici bile
zata¹kavane i da se i dalje zata¹kavaju.
       Prema nalazima istrage Komisije holandskog parlamenta o dogaðajima u
Srebrenici, najveæa odgovornost za propust da se jula 1995. spreèi masakr
le¾i na tada¹njem zapovedniku UNPROFOR- a, francuskom generalu Bertrandu
®anvijeu.
       Pored njega, odgovornost za propust da se spreèi masakr navodno vi¹e
od sedam hiljada mu¹karaca (od kojih se blizu hiljadu i dalje nalaze na
spisku onih koji redovno plaæaju struju u BiH, kao i ne mali broj meðu
¾ivima u inostranstvu, ili medu poginulim ¹irom BiH, ali ne u Srebrenici) i
deportacija oko 25.000 ¾ena i dece, snosi ipak holandski vojni vrh koji je
od civilnih vlasti skrivao informacije o tome ¹ta se dogadja u Srebrenici.
Odgovornost zatim snosi komanda holandskog bataljona u Potoèarima koja je
pogre¹no procenila razvoj situacije i nije na vreme obavestila komandu UN o
zbivanjima nakon ulaska srpskih snaga.
       Na vrhu liste meðunarodnih èinilaca, odgovornih za tragiène propuste,
nalazi se zapovednik meðunarodnih snaga, koji je odbio da Holanðanima pru¾i
vazdu¹nu podr¹ku, iako su se stekli svi uslovi za vazdu¹no delovanje. Kao i
u izve¹taju holandskog Instituta za ratnu dokumentaciju, nakon koga je
usledila ostavka vlade u Hagu (2002. godine), u izve¹taju parlamenta
nagla¹ava se da su Holanðani u Srebrenicu upuæeni nedovoljno opremljeni i
obuèeni, sa nedovoljno jasnim mandatom.
       Te¹ke kritike u izve¹taju upuæene su i na raèun biv¹eg komandanta
holandskih kopnenih snaga Hansa Kouzija. Kouzi je tada¹njeg ministra odbrane
Jorisa Vorhuvea nedovoljno i neprofesionalno informisao o moguæim ratnim
zloèinima, èime ga je doveo u politièke probleme. Istovremeno se kritikuje i
sam Vorhuve zbog slabosti u rukovoðenju. Holandska vlada i parlament su se
prilikom slanja snaga u Bosnu rukovodili "emocionalnim i humanitarnim
aspektima", ali nije preduzeta integralna analiza moguæih rizika na licu
mesta.
       Kao neshvatljivo oznaèeno je pona¹anje holandskog bataljona u odnosu
na informacije tajne slu¾be. Zatim, bataljon nije bio dovoljno opremljen,
¹to se mo¾e dovesti u vezu sa nedovoljno jasno formulisanim mandatom UN.
Holandski bataljon je u julu 1995. godine s pravom tra¾io podr¹ku snaga iz
vazduha. Bili su ispunjeni uslovi neophodni za to. Prema mi¹ljenju istra¾ne
komisije, francuski general ®anvije bio je tada nadle¾an da izda nalog za
podr¹ku iz vazduha, ali nije uèinio ni¹ta. Za¹to?
       Holandske vlasti, dakle, imaju svoj deo odgovornosti - vlada je
morala biti svesna rizika kojem je bataljon izlo¾en u Srebrenici, ocena je
formirane parlamentarne Komisije koja takoðe navodi da je koordinacija
izmeðu ministarstva odbrane i spoljnih poslova bila "nedostatna".
       Drama u Srebrenici je zbog toga postala trauma za Holandiju. Vlada
biv¹eg premijera Vima Koka je u aprilu 2002. godine, nakon objavljivanja
izve¹taja Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju, podnela ostavku kako
bi se razjasnila politièka odgovornost Holandije.
       Meðutim, po Holanðanima, kljuènu odgovornost za poèinjene zloèine
snose "pojedinci iz vojnog i politièkog rukovodstva bosanskih Srba", te se,
s tim u vezi, od vlade tra¾i da sna¾nije insistira na hap¹enju Mladiæa i
njegovom ¹to br¾em suoèavanju sa ha¹kim sudijama.
       Holandija ne mo¾e da se krije iza meðunrodne politike; zemlja snosi
deo odgovornosti, iako su holandski plavi ¹lemovi navodno èasno i savesno
obavljali svoj posao u Srebrenici. Kao i ranije objavljeni izve¹taj, i
parlamentarna istraga navodi na zakljuèak da se "genocid" nije mogao izbeæi.
Glavna krivica za "genocid" pripisuje se bosanskim Srbima. Medutim, o
pozadini se i dalje zna malo ili nimalo.
       "Srebrenica, ®epa i Gora¾de su bile tri ko¹èice u grlu Republike
Srpske," navodi se u jednoj analizi CIA. Ako bi osvojili preostale bo¹njaèke
enklave, Srbi bi osigurali da na kraju rata celo Podrinje pripadne njima. Ta
je jednostavna kalkulacija bila jasna i UN, ka¾e Andreas Cumah, dugogodi¹nji
dopisnik berlinskog Tageszeitunga iz UN.
       - Odeljenje za mirovne operacije UN u Njujorku (DPKO) znalo je jo¹
poèetkom 1995. da Karad¾iæ i Mladiæ planiraju da napadnu Srebrenicu. Do ovih
saznanja UN su do¹le posredstvom nacionalnih obave¹tajnih slu¾bi, ali i
vlastitih obave¹tajnih potencijala u Bosni. Naznake koje su upuæivale na
takav rasplet bile su toliko sna¾ne da je, tokom marta Odeljenje za mirovne
operacije UN, pod predsedni¹tvom tada¹njeg ¹efa tog odeljenja Kofija Anana,
odr¾alo seriju sastanaka na kojima se razgovaralo o tome kako spreèiti napad
na Srebrenicu. Napravljen je plan po kojem je postojeæih oko 300 lako
naoru¾anih holandskih vojnika trebalo zameniti te¹ko naoru¾anim danskim
kontingentom koji je, u to vreme, bio rasporeðen u okolini Tuzle. 
       Drugog aprila 1995. u Njujorku su se sastali Kofi Anan i amerièka
predstavnica u UN Madlen Olbrajt. Na tom sastanku plan za odbranu Srebrenice
je odbaèen. Nikad nisam doznao - za¹to? Sastao sam se s Kofijem Ananom 1999,
stavio pred njega na sto pismene i potpisane izjave svih uèesnikaa tog
dogovora o Srebrenici i pitao ga ¹ta se dogodilo na sastanku s Madlen
Olbrajt i za¹to se odustalo od plana. Rekao je da mi na to pitanje ne mo¾e
odgovoriti i da je dosije Srebrenica "zvanièno zatvoren", istièe Andreas
Cumah.
       U jesen 1995. doznao sam da je, tvrdi Andreas Cumah, francuska
obave¹tajna slu¾ba dosta ranije znala da se priprema napad na Srebrenicu.
General Bernard ®anvije, koji je u to vreme bio zapovednik UNPROFOR za biv¹u
Jugoslaviju, sa sedi¹tem u Zagrebu, tu je informaciju dobio od francuske
vojne obave¹tajne slu¾be, ali i od svojih podreðenih - holandskog
zapovednika u Srebrenici i zapovednika UNPROFOR u Bosni. Obojica su
upozorili generala ®anvijea da raspola¾u vrlo uverljivim dokazima da je
napad na Srebrenicu neminovan i zatra¾ili da pozove u pomoæ NATO kako bi se
napad spreèio. On je to odbio. ©est dana zaredom, od 6. do 11. jula, primao
je isti zahtev od dvojice ni¾ih zapovednika i uvek ga odbijao. Pouzdano znam
i video sam dokaze da je general ®anvije tako postupio po nareðenju ¹to ga
je primio iz Predsednièke palate u Parizu.
       Francuski general se do poslednjeg trenutka uzdr¾avao da pozove NATO
u pomoæ jer ga je na to obavezivao i tajni sporazum koji je, mesec dana pre
napada na Srebrenicu, u Zvorniku postigao s Ratkom Mladiæem. Da bi izbegao
da vojska bosanskih Srba nastavi da uzima vojnike UNPROFOR kao taoce svaki
put kad NATO izvede vazdu¹ni udar, ®anvije je obeæao da vi¹e neæe tra¾iti
podr¹ku iz vazduha. O tome nesumnjivo znaju vi¹e agenti francuske
obave¹tajne slu¾be, ali ih pripadnost toj slu¾bi i dalje obavezuje na
æutanje.
       Iako su sve zapadne analize ukazivale na neodr¾ivost izolovanih
muslimanskih enklava u Srebrenici, ®epi i Gora¾du, iako je postojalo
uverenje da æe ih srpska strana neutralisati, pripreme za sam napad izvedene
su brzo i gotovo neopa¾eno, tvrdi Cis Vibs (Cees Wiebes), struènjak za
obave¹tajnu delatnost i profesor Univerziteta u Amsterdamu.
       - Ono do èega smo do¹li istra¾ujuæi ove dogaðaje i ¹to do sada nije
osporeno, ni na jednom od procesa koji se vode pred Ha¹kim tribunalom,
sugeri¹e da su pripreme napada na Srebrenicu trajale svega nekoliko dana.
Mladiæ je poèeo pripreme 2. jula, ¹to potvrðuje i strogo poverljiva analiza
napada na Srebrenicu, koju je kasnije izradila britanska vojna obave¹tajna
slu¾ba i koju sam imao priliku da vidim. Pripreme su protekle neopa¾eno.
Napad je poèeo ¹est dana kasnije, 8. jula. Zauzimanjem Srebrenice pro¹irio
bi se etnièki èist prostor uz granicu sa Srbijom, prestala bi potreba za
odr¾avanjem vi¹e od 1.000 kilometara linije dodira oko istoènih enklava i
okonèali bi se stalni napadi koji su iz njih preduzimani, tvrdi Vibs.
       Postavlja se pitanje kakav je bio stav tada¹njeg predsednika
Slobodana Milo¹eviæa prema dogaðajima oko Srebrenice? Dok jedni smatraju da
je Milo¹eviæ bio u¾asnut kada je èuo o tim dogaðajima, drugi pak istièu da
je bio u toku priprema i èak se sa hrvatskim predsednikom Tuðmanom dogovarao
o podeli BiH i sudbini srpske Krajine i drugih oblasti u Hrvatskoj u kojima
su vekovima ¾iveli Srbi.
       Pad Srebrenice i okolnosti koje su do njega dovele jo¹ su 1995.
godine otvorili vi¹e nepoznanica na koje ni do danas uglavnom nema konaènih,
ni do kraja argumentovanih odgovora. Analiza delovanja zapadnih obave¹tajnih
slu¾bi u tom razdoblju, posebno amerièkih i britanskih, mogla bi bar da
uka¾e na deo odgovora.


Jedba nemaèka analiza sluèaja Srebrenica
Istorija salonskog rasizma
       Prema "zvaniènoj" verziji dogaðaja u Srebrenici, u stvari, verziji
nekada¹nje vlade bosanskog predsednika Alije Izetbegoviæa, u leto 1995. u
okolini bosanskog gradiæa Srebrenica pripadnici srpskih jedinica streljali
su 8000 muslimanskih mladiæa i mu¹karaca. Formulacija o "najgorem masakru na
evropskom tlu od zavr¹etka firugog svetskog rata" neprekidno i
nezaustavljivo se ponavlja u zapadnim medijima. Kada je u martu 1999. NATO
bez ikakvog ovla¹æenja OUN zapoèeo rat protiv onoga ¹to je ostalo od
Jugoslavije - Srbije i Crne Gore, rat koji nije dobio ni od koga nikakav
mandat, zapadne sile su se zaklinjale da su taj rat preduzele da bi spreèile
ponavljanje Srebrenice na Kosovu i Metohiji.
       Autore koji veæ godinama ukazuju na preteran broj ¾rtava mediji
uporno ignori¹u. A, oni samo u pitanje dovode razmere "srpskog zloèina koji
se ne mo¾e oprostiti".
       Najnovija knjiga u nizu od stotine knjiga napisanih dosad o "sluèaju
Srebrenica", "Srebrenica - Die Geschichte eines salonfahigen Rassismus"
(Srebrenica - Istorija salonskog rasizma) sadr¾i zakljuèak da, bez obzira na
razlièit broj ¾rtava, obe verzije imaju ne¹to zajednièko: ni jedna, ni druga
ne poèiva na temeljnom i ¹irokom istra¾ivanju. U medijima isfabrikovan mit o
genocidu u Srebrenici i dalje èak i tamo gde postoji i inaèe preovlaðuje
kritièki duh na iznenaðujuæ naèin caruje konformizam, prave se truli
kompromisi ili se jednostavno potpuno æuti. Da li je reè o zastra¹ivanju ili
o samonametnutom preæutkivanju, pita se berlinski dnevnik "Junge velt".
       Pod takvim utiskom autor najnovije knjige o Srebrenici usudio se da
se poduhvati te¹kog zadatka da istra¾i ¹ta se dogaðalo u danima neposredno
posle pada Srebrenice. "Usudio se" zato ¹to se u zvaniènoj verziji o
navodnom genocidu u Srebrenici u medijima sve do danas uop¹te ne postavlja
pitanje o tome veæ se samo zadovoljava da se taj navodni genocid stavlja u
istu ravan sa holokaustom i u jednom broju evropskih zemalja zahteva se
ka¾njavanje odgovornih na isti naèin kao ¹to su svojevremeno ka¾njeni krivci
za holokaust.. Tako je umesto istra¾ivanja navodnog genocida na delu
zastra¹ivanje.
       Autor knjige najpre iznosi situaciju u oblasti Podrinja gde se nalazi
Srebrenica pre dogaðaja koji su predstavljeni kao genocid i pritom navodi
dogaðaje izmeðu 1992. i 1995. lznoseæi izjave svedoka oèevidaca, patologa i
pre¾ivelih, kao i brojne dokumente, koji pokazuju da su muslimanske snage do
leta 1995. poubijale na najbestijalniji naèin nekoliko hiljada Srba, taènije
3300, pre svega ¾ena, dece i starijih mu¹karaca i razorile oko 190 srpskih
sela.
       Brojna putovanja u oblast Srebrenice, intervjui sa patolozima,
politièarima, lokalnim ¾iteljima, novinarima i meðunarodnim posmatraèima
poslu¾ili su autoru kao osnova za njegovo akribijsko istra¾ivanje. Od
pripadnika tada¹njih "plavih ¹lemova" autor je saznao da su se Srbi dobro
pona¹ali prema muslimanskim civilima po preuzimanju grada u svoje ruke.
Jedan je muslimanski komandant izjavio da je u borbama posle pada grada dok
su se snage Nasera Oriæa povlaèile u pravcu Tuzle kroz oblast koju su
kontrolisale srpske snage, palo oko 2000 muslimanskih vojnika. Taj broj
pribli¾no odgovara broju mrtvih do koga su prvobitno mogli doæi istra¾itelji
Ha¹kog tribunala za zloèine poèinjene na tlu biv¹e Jugoslavije.
       Dokumenti muslimanske vojske do kojih je autor mogao doæi dokazuju da
je broj ¾rtava naknadno poveæan za nekoliko stotina koji su pali u ranijim
borbama 1993. godine.
       Jedan muslimasnski politièar izjavio je u razgovoru sa autorom knjige
da je tada¹nji predsednik Klinton jo¹ 1993. sugerisao Izetbegoviæu varijantu
"srebrenièkog masakra": Samo u tom sluèaju mo¾e NATO da interveni¹e u korist
muslimanske vojske. Protivreènosti koje govore same za sebe. Uvek iznova
poslednjih godina nagaðalo se da su se na muslimanskim izbornim listama
1996/97. nalazila imena ljudi koji su se vodili kao ubijeni u srebrenièkom
masakru. Cak su se 3000 takvih imena nalizila i na listi ubijenih, i na
izbornoj listi. Autor je takoðe do¹ao do podataka za jo¹ 1000 lica koja su
kao muslimanski borci izginula u ranijim borbama koje nemaju nikakve veze sa
Srebrenicom, a nalaze se na listi srebrenièkih ¾rtava!
       Autor je op¹irno istra¾io "sluèaj krunskog svedoka" Hrvata Dra¾ena
Erdemoviæa, koji danas ima ulogu glavnog aduta Tribunalu u Hagu u stvari
Srebrenica.
       Erdemoviæ se izdaje za èlana bosansko-srpske jedinice koja je navodno
streljala ukupno 1200 muslimanskih mu¹karaca a sam Erdemoviæ je, po
vlastitoom priznanju ubio 100 ljudi. Autorova analiza sluèaja Erdemoviæ
potvrðuje na impresivan naèin protivreènosti i apsurdnosti koje je razotkrio
dugogodi¹nji dopisnik nemaèkog radija "Dojèe vele" ®erminal Èivikov u svojoj
knjizi "Krunski svedok".
       Autor najnovije knjige pokazuje ne samo kako su iskazi i svedoèenja
nekolicine pre¾ivelih streljanja u Srebrenici ne samo u meðusobnoj
protivreènosti veæ i kako su se vremenom menjali. Zbunjujuæe te¹ko padaju
analize sudskih procesa nizu Srba osudenih zbog dogaðaja u Srebrenici na
dugogodi¹nje zatvorske kazne.
       Vidi se kako je nekoliko optu¾enih primenom tzv.>Plea Agreements<
namamljeno i primorano da la¾nim iskazima tereti druge optu¾ene oèekujuæi da
æe na taj naèin sebi osigurati bla¾u kaznu.
       Pred èitaocima je zaista spektakularna knjiga, koja navodi na
zakljuèak: Ne samo da ne postoji nikakav dokaz o tome da je rukovodstvo
bosanskih Srba naredilo streljanje, veæ uop¹te nema nikakvog razloga da se
prihvati srpski masovni zloèin kakav se podmeæe srpskoj strani. Ono ¹to
ostaje jeste 2000 ubijenih u borbenim okr¹ajima.
       Mo¾da æe ova knjiga najzad, pi¹e na kraju Junge velt, probuditi
savest bar onih protivnika rata kojima nisu bile dovoljne tvrdnje da
Dubrovnik nikada nije bio u ru¹evinama", da nikada nisu postojali nikakvi
srpski koncentracioni logori, da je najveæe etnièko èipæenje bilo
proterivanje Srba iz Hrvatske, da na Kosovu polju 1989. Milo¹eviæ nije
odr¾ao nikakav ratnohu¹kaèki govor, da u kosovskom selu Raèak nikada nije
bilo >masakra< nad nevinim kosovsko-albanskim civilima i da su Srbi u
Rambujeu po drugi put u XX stoleæu stavljeni pred ultimatum koji ne bi bio
prihvatljiv ni bilo kojem drugom narodu. Srebrenica je dakle samo izgovor,
da se Srbima, ¾rtvama jednog imperijalnog rata, ospori svaka solidarnost.

 


Dr Cis Vibs, struènjak za obave¹tajnu delatnost i profesor Univerziteta u
Amsterdamu:
Masovna pogubljenja nisu bila deo 
prvobitnog plana za napad na Srebrenicu
       Da li su masovna pogubljenja srebrenièkih mu¹karaca bila ranije
planirna, jedno je od kljuènih pitanja koje je za holandsku vladu istra¾io
struènjak za obave¹tajnu delatnost i profesor Univerziteta u Amsterdamu, dr.
Cis Vibs (Cees Wiebes).
       - Ako planirate masovna pogubljenja, morate prethodno osigurati
kamione, bagere i gorivo. Kada smo istra¾ivali ovo pitanje na licu mesta,
oti¹li smo u graðevinske kompanije na srpskoj teritoriji u istoènoj Bosni i
pitali direktore kada im je nareðeno da po¹alju te¹ke kamione na mesta gde
su otkrivene masovne grobnice. Svi su odgovorili da su takvu zapovest
primili 12. ili 13. jula, neki èak i kasnije. U to vreme je vladala i
nesta¹ica goriva. Ako nameravate izvesti zloèin takvog obima, morate
osigurati i dovoljne zalihe goriva. Takvih uputstava, meðutim, nije bilo,
istièe holandski struènjak i ocenjuje da veæ to sugeri¹e da masovna
pogubljenja nisu bila deo prvobitnog plana za napad na Srebrenicu.
       - Voðstvo bosanskih Srba nameravalo je srebrenièkom operacijom
("Krivaja 95") da smanji deo enklave na jugu i preseèe vezu sa ®epom.
Ogranièena vojna akcija, meðutim, zavr¹ila je kao ratni zloèin bez presedana
u novijoj povesti.
       Na pitanje kako se to dogodilo, dr. Vibs odgovara: "Verujem da je u
srpskim podruèjima oko Srebrenice bilo dosta mr¾nje i ¾elje za osvetom zbog
èestih napada koje su iz ove enklave preduzimale jedinice Nasera Oriæa. U
srpskim selima oko Srebrenice, u tim je akcijama do leta 1995, prema nekim
procenama, poginulo izmeðu 1.200 i 1.500 srpskih civila. Èini se da su
upravo zbog toga u masovnim pogubljenjima Srebrenièana uèestvovale lokalne
srpske grupe. Nema sumnje da je ta smaknuæa lièno odobrio Ratko Mladiæ, ali
su ih uglavnom izvodili pripadnici srpskih vojnih i policijskih formacija iz
tog dela Bosne. Zakljuèili smo da masakr nije bio prethodno planiran, i da
je moguæe da su nakon zaposedanja Srebrenice stvari unutar vojske bosanskih
Srba izmakle kontroli."

http://www.svedok.rs/index.asp?show=71412



[Non-text portions of this message have been removed]



------------------------------------

===============
Group Moderator: sorabia-ow...@yahoogroups.com 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> Your email settings:
    Individual Email | Traditional

<*> To change settings online go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join
    (Yahoo! ID required)

<*> To change settings via email:
    sorabia-dig...@yahoogroups.com 
    sorabia-fullfeatu...@yahoogroups.com

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    sorabia-unsubscr...@yahoogroups.com

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/

Одговори путем е-поште