http://www.vesti-online.com/Dijaspora/drzava/Australija/Vesti/59722/Izbegle-u-Albaniju-cekalo-oruzje
12. 06. 2010. 12:00h | S. Princip - Vesti <http://www.vesti-online.com/autor/41/S-Princip--Vesti> Izbegle u Albaniju čekalo oružje Komentara 0 <http://www.vesti-online.com/Dijaspora/drzava/Australija/Vesti/59722/Izbegle-u-Albaniju-cekalo-oruzje#comment-info> veličina teksta:+ <http://www.vesti-online.com/Dijaspora/drzava/Australija/Vesti/59722/Izbegle-u-Albaniju-cekalo-oruzje#>- <http://www.vesti-online.com/Dijaspora/drzava/Australija/Vesti/59722/Izbegle-u-Albaniju-cekalo-oruzje#> *U svojoj knjizi "Krv na mojim rukama" dr Krejg Jurišević opisuje stanje u bolnici u Kukešu. Organizovana mafija nije se stvorila tamo preko noći, niti su izbeglice čekale na moderno naoružanje mesecima, već je bilo obrnuto: oružje je bilo spremno kad su se našli preko granice* Od osam njegovih dan ranije preživelih pacijenata, četvoro je nestalo. Pitao je jednu od dve jedine školovane sestre u bolnici šta se s njima desilo, a ona mu je na kraju, potištena, rekla da su otišli. "Otišli? Kako je to uopšte moguće? Troje od njih četvoro bilo je amputirano, plus, svako od njih imao je i operacije na grudima i stomaku", bio je zapanjen doktor. Kaže da je sestru pitao je li sigurna i upozorio da je to "do kraja neodgovorno". - Tim ljudima je trebalo da danima budu pod medicinskom negom. Sestra mu je na kraju priznala da je jedno od njih mrtvo. Nije znala da kaže ime, ali je po opisu doktor shvatio da je reč o devojčici kojoj je amputirao ruku i nogu. "Hteo sam da protestujem kod nekoga. Kod koga? Direktora bolnice? Čoveka koji je uživao dok su dečaka operisali bez anestezije?" Ko i kako je naoružavao Albance "Objašnjeno mi je da novac za oružje dolazi od iseljenih Kosovara i albanskih biznismena iz Njujorka i Čikaga. Oružje se nabavlja u SAD i istočnoj Evropi, a onda prebacuje u Albaniju, morem i kopnom. CIA, američko konzularno osoblje u Njujorku, Rimu i Tirani i operativci specijalnih jedinica američke vojske u Albaniji organizuju prevoz do (albanske) baze u Helshanu", piše Jurišević. Malo kasnije, susreo se sa sličnim prizorom od juče. Sestra je tukla dete koje je plakalo. Detetova majka skočila je na nju pokušavši da je spreči, ali se umešao naoružani telohranitelj. Oborio je majku na zemlju i pritisnuo joj vrh cevi na leđa. Doktorov prevodilac vukao je Juriševića i ponavljao mu da moraju da odu. Izašli su kad je telohranitelj uperio pušku u njih. "Ovo ovde je kraj sveta. Dno dna" - tada je napisao jedan kanadski lekar u članku za američke vojne novine "Stars end strajps". Dr Jurišević iznosi detalje koji pokazuju da je on, u stvari, bio inicijator pojavljivanja tog teksta u američkom vojnom listu u kome je, prvi put, svet saznao za neverovatnu atmosferu kakva je vladala u ovoj bolnici i njenom okruženju. "Bolnica u Kukešu je smrtonosna klopka. Da je ovo osoblje u SAD, svake nedelje bi neko bio stavljen iza rešetaka zbog ubistva drugog stepena. Gori su od Srba", izjavio je Jurišević o mafiji u Kukešu. Dr Krejg Jurišević je nesumnjivo zanimljiv svedok jednog izuzetno burnog vremena o kome se još uvek nedovoljno zna. O kome nije znao ni sam i u kome je preuzeo na sebe ulogu koja mu nije pripadala. On je, u stvari, bio naivni romantičar, nošen idealima, uspomenama na svog dedu, slovenskog antifašistu iz Italije. Nije prva osoba takve vrste, istorija to poznaje, mi sa Balkana pogotovo, koja je baš iz naivnog romantizma, počela da - ubija! Dozvolio je sebi da bude naivno zloupotrebljen od Albanaca, istih onih kojima je otišao da pomogne. I da doživi, ma šta učinio za njih, da mu nikad do kraja ne poveruju i da im njegovo ime često bude sumnjivo. Njegovo neposredno svedočenje ne odnosi se samo na posledice proterivanja sa Kosova zbog kojih je i otišao u Albaniju, već i na dešavanja baš na toj strani gde je bio. Uz piće i heroin Doktor iz Adelejda bio je prvi koji je obelodanio postojanje mafije nesporedno uz granicu. On svedoči o pacijentima koji su nestajali posle operacija, o ranjenima puštanim da iskrvare jer nisu imali da plate, o medicinskoj opremi iz inostranstva vrednoj milione dolara koja je stajala neotpakovana, o supermodernim američkim snajperskim puškama koje su kosovski Albanci imali u posedu, o "Američkom baru" u Kukešu gde je barmen uz piće "uredno" nudio i heroin... A radilo se o mobilisanju vojnika iz celog sveta, izdašnom naoružavanju kosovskih Albanaca, svesrdnoj pomoći CIA i SAD. Tako on, uz ostalo, navodi susret sa "Mister Stivom", koji je "mogao da bude CIA, mogao je da bude i trgovac oružjem". Doktor Jurišević je, na taj način, u određenom smislu i svedok u korist Srba, makar sve vreme bio na drugoj strani. Time on postaje očevidac jednog stanja koje nije nastalo odjednom, uz razumom inače teško objašnjiv progon sa Kosova, već je trajalo godinama ranije. Nije se organizovana mafija stvorila tamo preko noći, niti su izbeglice čekale na moderno naoružanje mesecima, već je bilo obrnuto: oružje je bilo spremno kad su se našli preko granice. Traženje novca od ranjenika sa Kosova da bi bili "lečeni" makazama, kao način da ih se pusti da umru ako nemaju para, liči na dobro pripremljen plan koji nije nastao u glavi direktora seoske bolnice. Dakle, da li prašina koja se podigla povodom knjige doktora iz Adelejda može nešto da promeni u celoj kosovskoj stvari? Odgovor je, naravno, jednostavan i glasi: Ne. To je, naime, i početo i završeno bez njega. Njegova uloga u svemu je minorna. Pogrešan čovek na pogrešnom mestu.
