Uvek se nadje neko da, kada se govori o Belgiji, napomene da je Belgija pred 
raspadom, a zatim to poveze sa propadanjem EU. Drama, katastrofa, apokalipsa. 
Cudi me da vec nije dosadio taj pristup da se tesite time sto ce nekom biti 
lose, ako vec to nije slucaj. 

Zivim u blizini Brisela vec 10 godina, radim kao istrazivac na univerzitetu. 
Ekonomski standard, kvalitet zivota, obrazovanja, posla, opsti utisak je 
neuporediv u ta dva grada. Svaki let u Beograd je povratak u neku varvarsku 
proslost, u svakom smislu. 

Nije stvar u tome da je Belgija u EU. Niti je Belgija savrsena, daleko od toga. 
Ali Belgija jeste uzor (kakav-takav, nadjite bolji, ali ga bar nadjite) zemlje 
koja je uspela da uradi stvari koje deluju ne samo nedostizne vec duze vreme u 
Srbiji, nego kao nesto sto uopste nije cilj: da pronadje poziciju medju vecim 
susedima i da ih postuje, da odvoji crkvu i drzavu, da izoluje politicke 
partije do te mere da promene vlasti i rasprave oko toga ciji je koji resor 
nemaju praktivno nikakav uticaj na svakodnevni zivot i ekonomski standard, cija 
se ekonomija zasniva najvecim delom na malim i srednjim preduzecima, i dobrim 
delom na izvozu ekspertize i visoke tehnologije. 

I na raspad Belgije, i na raspad EU ce skeptici cekati jos jako dugo.
(ij, 1. jul 2010 14:12) 
# Link komentara


      

[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште