https://www.intermagazin.rs/evo-koja-zemlja-stoji-siptarskog-nasrtaja-na-srbiju-pricom-o-genocidu/

 

ЕВО КОЈА ЗЕМЉА СТОЈИ ИЗА ШИПТАРСKОГ НАСРТАЈА НА СРБИЈУ ПРИЧОМ О ГЕНОЦИДУ

 

17 maja 2019

 

 

Albanci sa Kosova ponovo su pokrenuli priču o navodnom genocidu Srba nad 
albanskim stanovništvom, u periodu od 1998. do 1999. godine, čime se još jednom 
otvara stara tema – Račak!

 

Kako se saznaje iz dobro obaveštenih diplomatskih izvora pokretanje teme sa 
„genocidom“ nad Albancima, silovanjem i taksama zakuvala je kuhinja iz 
L-o-n-d-o-n-a.

 

– Cilj je optužiti Srbe po svim poljima. Ponovo će biti pokrenut slučaj Račak, 
a Albance nezanima ni činjenica da je taj slučaj odavno raskrinkan – kaže izvor 
za jedan beogradski medij i dodaje:

 

– Albanci rade sve po planu. Vojska, Platforma o dijalogu, takse, priča o 
silovanju 20.000 Albanki, proširenje ovlašćenja Specijalnog suda u Prištini i 
na Srbe, a evo sada i priča o genocidu. Krajnji cilj je naravno usvajanje 
Rezolucije u UN, a ako se to dogodi onda tu etiketu sa Srba niko neće skinuti. 
Znate kada nešto prođe kroz zvanične dokumente UN, za 200. godina ljudi koji 
budu izučavali istoriju moći će samo da vide da su ovde živeli zveri i ubice, 
jer neće biti nikoga da suprotno kaže. To nije dobro.

 

Podsetimo slučaj Račak se odnosi na oružani sukob između srpske policije i 
pobunjenih Albanaca tokom policijske akcije 15. januara 1999. u 
kosovsko-metohijskom selu Račak, kao i za istražna i politička događanja koje 
je izazvao.

 

O akciji srpske policije postoje stavovi, s jedne strane prevashodno zasnovani 
na izjavama Vilijama Vokera, u to vreme šefa Kosovske verifikacione misije 
(KVM) OEBS, da je srpska policija, uz podršku Vojske Jugoslavije (VJ), izvršila 
masakr nad nedužnim civilima albanske nacionalnosti.

 

Drugu grupu čine stavovi o tome da je to bila legitimna antiteroristička akcija 
policije protiv naoružanih pripadnika tzv. Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) 
koja je politički iskorišćena kao povod da se iskonstruišu navodi o masakru 
civila u cilju stvaranja legitimiteta za NATO bombardovanje SRJ.

 

U zavisnosti od stava, slučaj se karakteriše kao „Masakr u Račku“, kao 
„Incident u Račku“ ili kao „Obmana Račak“.

 

Slučaj Račak je bio prekretnica koja je poslužila kao argument usmeren protiv 
SR Jugoslavije, i kao „legalno pokriće za početak rata“ (NATO intervencije 
protiv SRJ).

 

Da je Račak zaista aktuelizovan potvrdio je i ministar diplomatije tzv Kosova 
Bedžet Pacoli koji je izjavio da će proglasiti nepoželjnom osobom svakoga ko 
„negira Račak i druge zločine“.

 

Da je sve deo smišljenog plana Zapada, smatra i šef srpske diplomatije Ivica 
Dačić koji je u izjavi za jedan beogradski medij rekao da su na Kosovu genocid 
počinili samo Haradinaj, Tači i teroristi OVK, te da Zapad na to ćuti zato što 
je su i nova rezolucija i platforma za pregovore s Beogradom iz kuhinje Zapada.

 

Advokat Toma Fila je tako rekao da je Hag odavno zatvorio slučaj Račak, te da 
za njega niko nije optužen. Prema njegovim rečima, izglasavanje genocida u 
prištinskoj skupštini jednako je zaludna rabota kao izglasavanje da je Zemlja 
ravna ploča.

 

Podsetimo, komisija kosovske skupštine pripremila je nacrt rezolucije u kojoj 
se od vlasti u Beogradu traži da „prizna genocid koji se na Kosovu i Metohiji 
dogodio od 1998. do 1999. godine, da kazni kriminalce i nadoknadi načinjenu 
štetu“?!

 

Najnoviji potez albanskih predstavnika na Kosovu nastavak je niza besmislenih 
akcija, koje su kulminirale uvođenjem ekstremnih taksi na srpsku robu i upornim 
pokušajima da se svetu progura priča da je tokom sukoba silovano čak 20.000 
Albanki, iako nadoknadu prima stotinak žrtava.

 

Da je ta stvar dobro isplanirana govori i činjenica da je pred Odborom za 
spoljne poslove Predstavničkog doma SAD pre nekoliko dana govorila Vasfije 
Krasnići Gudman, žrtva silovanja tokom rata, koje je istakla da Vašington treba 
da učini više kako bi Srbija bila pozvana na odgovornost za ratne zločine. I 
pored toga što ni u jednom dokumentu, pa ni u izveštaju posebnog tima UN koji 
se bavio seksualnim nasiljem tokom rata na KiM, nije naveden tačan broj žrtava, 
predstavnici Albanaca guraju brojku od 20.000.

 

Odboru za spoljne poslove obratio se i Pol Vilijams, profesor prava i 
međunarodnih odnosa, koji je predložio da se nadležnost Specijalnog suda za 
zločine OVK proširi na Srbe odgovorne za silovanja i seksualne napade tokom 
rata.

 

– Nijedna od optužnica protiv počinalaca srpskog režima nije uključivala 
optužbe za silovanje kao samostalni zločin. Tribunal UN za Jugoslaviju osudio 
je samo šest počinilaca srpskog režima – primetio je Vilijams.

 

(Alo)

Одговори путем е-поште