Postovana Gospodo,
trenutak u kome se nalazimo moze da se pokaze kao prelomni
za nasu buducnost.
Ono sto daje povoda ovoj pretpostavci, je sukob zakona i politike
morala i sile, bede i suvereniteta.
Pred ultimatumom Amerike, celnici nase vlasti spremni su da
bez roptanja popuste, ali ne znaju kako to da izvedu a da ih
nista ne "kosta".
 
Vec smo jednom bili u istoj situaciji. 1914 god. Austrougarski
ultimatum je odbijen i poceo je WWI, samo zbog toga sto nismo
prihvatili jednu tacku ultimatuma: Da njihovi istrazitelji slobodno
po Srbiji istrazuju povezanosti sa Sarajevskim atentatom!
 
Ovog puta, gotovo da i nema autsajdera. Svi su u "igri"!
I SVAKO moze i da pobedi, i da propadne.
Ako ucesnike grupisemo, dobicemo nekoliko koalicija koje mozemo
svrstati po njihovim liderima, i to:
Kostunicu - Predsednika SRJ i DSS-a,
Djindjica - Predsednika Vlade Srbije i DS,
Ivkovica - clana predsednistva SPS-a,
Djukanovica - Predsednika Crne Gore i koalicije "Pobjeda je C.G.",
Bulatovica - Predsednika najvece opozicione koalicije u Crnoj Gori -
"Za Jugoslaviju" i SNP,
Taci - vodja Siptara na Kosmetu.
 
Dakle, izruciti ili ne, pitanje je sad!
 
Koje su sve moguce varijante?
 
1. Izrucenje bez izglasavanja posebnog zakona.
Ne bi nam bilo prvi put. Ipak, svedoci smo da je to izazvalo ozbiljne
potrese u DOS-u, i realna je mogucnost da bi ponavljanje tog akta
dovelo do raspada DOS-a! Raspad te koalicije najverovatnije bi
znacio raspisivanje novih republickih izbora. Koliko god bi to odgovaralo
npr. DSS-u vise nego ostalima, postoji realna bojazan da bi, u zbiru,
moc bivsih clanica koalicije znatno opala. To ugrozava opstanak
Djindjica, pa je verovatno da on tu opciju nece forsirati. Sa druge strane,
Kostunica je nezavisan od rezultata izbora, pa je njegova pozicija
insistiranja na legalnosti prilicno jaka.
Ivkovicu ova opcija nikako ne odgovara jer bi vodila izrucenju SM, tako da
je i on izricito protiv ove solucije.
Djukanovic i Bulatovic, kao i Taci, se ovde nista ne pitaju. Mada bi
ovakvo resenje najvise odgovaralo svoj trojici. Djukanovicu, jer bi skinuo
sa sebe odgovornost izrucenja i ojacao poziciju otcepljenja (zbog
promene "koooperativne" vlasti u Srbiji). Bulatovicu, jer bi takodje
skinuo odgovornost za izrucenja, a promenom vlasti u Bgd. bi imao
"patriotskije" saradnike na saveznom nivou. Taci bi samo dobio
argument da je promenom vlasti "vise ugrozen", a u stvari bi bio
potpuno smiren, jer bi i u Beogradu na vlasti bio "americki" covek.
Sve u svemu, ova varijanta je malo verovatna.
 
2. Izrucenje uz jedinstven zakon na saveznom nivou.
Da bi se doslo do ovog razresenja, morao bi da popusti Bulatovic.
I ako bi to veoma odgovaralo i Djindjicu i Djukanovicu, jer bi prvo
skinuli sa sebe odgovornost od izrucenja, a drugo, ocuvao bi se
status quo i u Srbiji i u Crnoj Gori, malo je verovatno iz dva razloga.
Prvo, jer bi to znacilo izneveravanje jednog od osnovnih predizbornih
nacela koalicije "Za Jugoslaviju", i drugo: Bulatovic bi sav odijum
nezadovoljnih zbog izrucenja, primio na sebe. A to, u nestabilnoj
politickoj "ravnotezi snaga" u Crnoj Gori, nikako ne bi bio pametan
potez pred referendum o otcepljenju.
Kostunici ovo resenje ne bi odgovaralo jer bi "uskocio sebi u usta",
i sigurno bi snosio posledice u izbornom telu. Osim toga, za njega
bi to bilo znatno zaostajanje u trci za primatom sa Djindjicem.
Ivkovicu ovo resenje odgovara samo u zavisnosti od izglasanih
modusa o tome ko odlucuje i kako o izrucenju, jer ima veci "uticaj"
na saveznom, nego na republickom nivou.
Taciju bi to bila garancija da Amerikanci i dalje drze sve konce u
svojim rukama.
 
3. Izrucenje uz zakone na republickom nivou.
To ima za predpostavku da je Djindjic popustio, sto njemu nikako ne
bi odgovaralo, jer bi to znacilo da nije tako mocan kako zeli da se
predstavi Zapadu.
Kostunica bi se izborio za "legalitet", a ne bi bio licno odgovoran
za izrucenja. Zato bi njemu ovo resenje bilo najpovoljnije! Rejting
bi mu jos skocio, a Djindjic bi znatno zaostao.
Bulatovicu ovo resenje takodje odgovara, jer bi skinuo sa sebe
odgovornost za izrucenje, a naterao bi Djukanovica da preuzme
taj teret i time znatno upropastio njegove sanse na predstojecem
referendumu. A ovome bi to bilo najnepovoljnije resenje.
Ivkovicu ovo resenje ne odgovara nikako jer bi u praksi dovelo do
skoro trenutnog izrucenja SM Hagu.
Taciju bi to bio "znak" da Ameri i nisu vise tako zainteresovani za
Balkan.
 
4. Zakon bez izrucenja.
Moguc je samo na saveznom nivou. Znacio bi pobedu Ivkovica i
Bulatovica, ali posto su obojica predstavnici manjinskih partija,
mala je verovatnoca da dodje do ovakvog ishoda. Za Kostunicu
bi to bilo pomirenje savesti i stvarnosti, a za Djindjica nocna mora!
Djukanovicu bi odgovarao jer bi nastavio po starom, a Taciju bi to
bio odlican slagvort za "ugrozavanje stabilnosti regiona".
 
5. Kriza Vlade bez zakona.
Do ovoga moze doci ako ni Djindjic ni Bulatovic ne popuste, a
Kostunica ne uspe da snagom svog autoriteta i polozaja natera
Djindjica na kompromis.
U slucaju razlaza vladajuce koaliciji na saveznom nivou, u praksi su
moguca samo dva izlaza. Jedan je, da sa radom nastavi "manjinska
vlada" DOS-a, koja ce pokusati da "proturi" zakon na republickom
nivou, sto ce naici na otpor Kostunice (zbog legalnosti), a drugi, da se
raspisu novi savezni izboru.
Ovakav razvoj stvari znacio bi da Djindjic nema nikakvog
izbora kad su naredjenja Zapada u pitanju. Takodje bi znacio da je
za Zapadne nalogodavce Djindjic od primarnog, a Kostunica od
sekundarnog znacaja. Moguce je, da bi takav razvoj stvari bio posledica
procene Zapada, da bi raspisivanje novih saveznih izbora donelo apsolutnu
vlast DOS-u i na saveznom nivou? To je naravno mac sa dve ostrice,
jer bi rezultati bilo kakvih izbora, po svim procenama, danas bili znatno
nepovoljniji za DOS. U slucaju raspisivanja izbora, bilo bi za ocekivati
da bi doslo i do raspada DOS-a, jer bi ocekivani sukob Kostunice i
Djindjica postao stvar principa a ne finesa. Sa te strane, to ne odgovara
Djindjicu jer bi povod za rasplet tog sukoba bio nepovoljan za njega.
Kad tako posmatramo stvari, realnije je da ce posao nastaviti "manjinska
vlada", a da ce Zapad "ucutkati" Kostunicu.
Znaci, novi savezni izbori bi odgovarali Kostunici ali ne i Djindjicu.
Odgovarali bi i Ivkovicu, ali se ne bi uklapali u Djukanovicevu, takodje
manjinsku vladu (tako da bi ih ovaj opet "ignorisao").
Varijantu sklapanja neke nove, drugacije koalicije na saveznom nivou
niko za sada ne pominje, mada je realno i ona moguca!
 
Sve u svemu, samo varijanta 4. bi predstavljala iznenadjenje. 
Cak i varijante 1. i 2., okarakterisane kao "malo verovatne", nisu uopste
iskljucene, jer dobro znamo da se sa dovoljno para svako moze
posuti pepelom (za 1. - Kostunica, a za 2. - Bulatovic). Znajuci definiciju
morala u politici samog Djindjica, ni varijanta 3. nije iskljucena!
Ostaje varijanta 5. i to onaj njen deo koji se odnosi na nastavak
manjinske Vlade DOS-a na saveznom nivou.
Ta varijanta nosi sobom najmanje potresa i neizvesnih ishoda, pa
time ima i najvise izgleda u ostvarenje.
 
U ostalom, jos malo, pa cemo videti. Lose je samo to sto se nista
ne pitamo!
Pozdrav svima od Branka O. Bojovica
STOP NOVOM SVETSKOM PORETKU
==^================================================================
EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email To: [EMAIL PROTECTED]
This email was sent to: archive@jab.org

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште