| Argentinski skandal u koji je umiješana Hrvatska |
Tajni izvoz oružja u Hrvatsku potresa Argentinu
|
|
Argentinsko pravosuđe zadnjih je dana
pojačalo istragu o ilegalnom izvoru argentinskog oružja za Hrvatsku i
Ekvador od 1991. do 1995., a ona bi mogla sezati do samog ondašnjeg
predsjednika Carlosa Menema. Od pretprošle subote u zatvoru je njegov
šurjak Emir Yoma, brat Menemove bivše supruge Zuleme Yoma, koji je u doba
dok je Menem bio predsjednik, bio jedan od Menemovih najpovjerljivijih
suradnika i političkih savjetnika. Vodi se istraga i protiv nekoliko
ministara iz Menemova doba, protiv Antonija Ermana Gonzaleza, koji je od
1991. do 1993. bio ministar obrane, te protiv njegova nasljednika Oscara
Camiliona, koji je bio ministar obrane od 1993. do 1996., kad je podnio
ostavku upravo zato što je tada prvi put izbila afera s ilegalnim izvozom
oružja. | ||||||
| Hrvatska i Ekvador | |||||||
|
Pod istragom je i ondašnji ministar
vanjskih poslova Guido de la Tella, te još desetak ondašnjih državnih
funkcionara, među kojima je posebno važan Luis Sarlenga, direktor Poduzeća
za vojnu proizvodnju. On je u zatvoru u kojem se mnogo priča. Sve se više
spominje i ondašnji američki ambasador u Argentini James Cheek.
Prema onome što se do sada zna, Argentina je od 1991. do 1995. ilegalno prodala Hrvatskoj i Ekvadoru oružje, iako su obje zemlje bile pod embargom. U oba slučaja prodaja oružja prikazana je lažno pa je u slučaju Hrvatske izvezeno oružje prikazano kao da ide u Panamu, a u slučaju Ekvadora kao da ide u Venezuelu. Slučaj Ekvadora je manji i jasniji. Ekvador se početkom 1995. zaratio s Peruom oko spornog graničnog područja, oko Kondorskih Kordiljera, a našao se u teškoj vojnoj situaciji, jer je peruanska vojska bila bolje naoružana. Argentina je tada ilegalno poslala Ekvadoru veću količinu automatskih pušaka FAL i 35 tona streljiva, a isporuka je prikazana kao da je išla u Venezuelu. Po oružje je u Argentinu stigao jedan avion američke zračne kompanije Fine Air, za koju se tvrdi da često radi za potrebe američke tajne službe CIA. U nekim argentinskim novinama tvrdi se da je američki ambasador u Buenos Airesu James Cheek osobno intervenirao da se avionu te zračne kompanije dopusti slijetanje u Argentini. | ||||||
| Pošiljke iz Argentine | |||||||
|
|
Argentinska vlast svojedobno je, kad se
prvi put počelo pisati o tome kako oružje nije otišlo u Venezuelu, nego je
završilo u Ekvadoru, tvrdila da ne može kontrolirati kamo će oružje kad
napusti argentinski teritorij, ali da će o tome provesti istragu. Kad je
otkriveno da je oružje završilo u Ekvadoru, mnogi su u Argentini postavili
pitanje kako je to argentinska vlada dopustila, jer je Argentina u
peruansko-ekvadorskom sporu imala status posrednika, pa je trebala biti
nepristrana, a od ranije imala je sporazum o posebnim odnosima s Peruom,
koji je ilegalnom prodajom oružja prekrišila. Slučaj s Hrvatskom bio je mnogo složeniji i veći. Argentina je od 1991. do 1995. Hrvatskoj prodala ogromne količine oružja. Prema argentinskim tvrdnjama, riječ je o 6500 tona oružja i streljiva, a govori se da je u tim pošiljkama bilo 36 topova velikog kalibra, više od 25.000 automatskih pušaka, raketa kratkog dometa "pampero", velikih količina mina, granata i nekoliko tisuća tona streljiva. Po te pošiljke u Argentinu su stizali hrvatski brodovi, a postoji svjedok koji tvrdi kako su u prosincu 1994. kamioni argentinske vojske dovozili u luku Buenos Airesa iz skladišta argentinske vojske velike količine oružja i streljiva, a to se sve ukrcavalo na hrvatski brod "Rijeka Express". U buenosaireskom dnevnom listu Clarin tvrdi se da su zaposlenici u argentinskom Poduzeću za vojnu proizvodnju znali da to oružje plovi u Hrvatsku, iako je u dokumentaciji pisalo da plovi u Panamu. I hrvatski izvori potvrđuju da je bila riječ o 6500 tona naoružanja i streljiva, da je to oružje prodalo argentinsko državno poduzeće Fabricaciones Militares iz grada Rio Tercero, i to preko urugvajskih tvrtki "Hayton Trade SA" i "Debrol SA" kojima je upravljao umirovljeni argentinski pukovnik Diego Palleros. U kontigentima za Hrvatsku - prema hrvatskim izvorima - nalazilo se ukupno 36 haubica od 105 i 155 mm, 8000 jurišnih pušaka FAL, 2000 automatskih pištolja, 200.000 granata za ručne bacače, 5750 protupješačkih i protutenkovskih mina, 60 minobacača, raketni sustavi kratkog dometa "pampero" i pripadno streljivo. | ||||||
| Luis Sarlenga | |||||||
|
|
Izvoz naoružanja obavljan je u nekoliko
navrata putem brodskih veza i hrvatskog brodara "Croatia Line". U zadnjoj
pošiljci potkraj 1994. ukupno je bilo 39 kontejnera. Na hrvatskoj vojnoj
paradi na Jarunu u Zagrebu 1995 dio kupljenog argentinskog oružja bio je
prikazan domaćoj i svjetskoj javnosti, pa se tada moglo zaključiti kako je
Argentina ilegalno prodala oružje Hrvatskoj kršeći embargo UN-a na oružje
za područje bivše Jugoslavije. Tada se i u Argentini počelo govoriti o prodaji oružja Hrvatskoj. Neki politički komentatori tvrdili su da je riječ o velikoj političkoj pogrešci koja je mogla u tešku situaciju dovesti argentinske vojnike, pripadnike mirovnih snaga UN-a. U Hrvatskoj je u prvoj polovici 90-ih u sklopu UNPROFOR-a bilo 900 argentinskih vojnika. No afera je dobila mnogo šire razmjere kad se više doznalo o političkoj, međunarodnoj i financijskoj pozadini te operacije. Istraga se o tome vodi intenzivnije otkad je ujesen 1999., nakon deset godina, s predsjedničkog položaja sišao Carlos Menem. Tu aferu Menem je, dok je bio na vlasti, uspješno zataškavao, tvrdeći da država u to nije umiješana, te da će on pokrenuti istragu da ustanovi kako to da je oružje namijenjeno Venezueli završilo u Ekvadoru, a ono za Panamu u Hrvatskoj. Nakon njegova silaska s vlasti istražitelji su počeli ispitivati neke državne službenike, koji su prije bili nedodirljivi. Direktor Poduzeća za vojnu proizvodnju Luis Sarlenga je uhićen i podvrgnut intenzivnom ispitivanju jer je on potpisao neke od ključnih dokumenata u vezi s transportom oružja u Hrvatsku. Istražitelji su mu zaprijetili dugogodišnjom zatvorskom kaznom ne bude li surađivao, pa je pretprošlog tjedna odlučio progovoriti. Opravdavao se da je isporuke organizirao na temelju naredbi koje je 1991. potpisao sam predsjednik Carlos Menem, pod brojevima 1697 i 2283, te jedne kasnije, iz drugog Menemova predsjedničkog mandata, pod brojem 103. Prema t Serlengu, na tim Menemovim naredbama pisalo je da je krajnje odredište oružja Panama. Prije dva tjedna Sarlenga je istražiteljima počeo odavati imena. Spomenuo je ministre obrane koji su mu naređivali koji vojni materijal treba pripremiti za transport. Prve pošiljke, prema njegovim riječima, određivao je prvi Menemov ministar obrane Antonio Ernan Gonzalez, a posljednje njegov nasljednik Catilion. No Sarlenga je spomenuo i predsjednikova savjetnika i šurjaka Emira Yomu, a to je cijelom slučaju dalo sasvim novu dimenziju. | ||||||
| Peronist | |||||||
|
|
Bivši argentinski predsjednik Carlos
Menem čovjek je hirovitog karaktera i neobične biografije. Roditelji su mu
iz Sirije te su ga odgajali kao sunitskog muslimana. Iako je Menem poslije
prešao na katoličanstvo, zadržao je jake veze s arapskom zajednicom u
Argentini i s arapskim svijetom. I njegova bivša supruga Zulema Yoma
arapskog je podrijetla. On je po političkom uvjerenju bio peronist,
sljedbenik predsjednika i demagoga Juana Perona, koji je u dva navrata
upravljao Argentinom. Zbog tog uvjerenja Menem je, kad su Argentinom
vladali Peronovi neprijatelji, bio i u zatvoru. Prvi put 1956., kad je
optužen da je pripremao peronistički puč. A 1963. je postao istaknuti član
peronističke partije i omogućio Peronu da drugi put dođe na vlast. On je
pak 1973. izabran za guvernera pokrajine La Rioja. Kad je Peron umro, a
ubrzo nakon toga Peronova druga supruga Isabela svrgnuta s vlasti, Menem
je ponovno završio u zatvoru, gdje je bio za vrijeme vojne hunte, ali je,
nakon što je vojna hunta srušena, opet postao guvernerom. Izabran je 1989.
za predsjednika sa šestogodišnjim mandatom kao prvi peronist u povijesti
Argentine koji je na taj položaj došao na redovitim izborima. | ||||||
| Nepopularne mjere | |||||||
|
|
Iako je bio izabran na ljevičarskoj
populističkoj peronističkoj platformi, te za predizborne kampanje obećavao
masama da će državu usmjeriti tako da njima pomaže, on je smjesta
promijenio politiku, uveo državnu štednju, mjere za suzbijanje vrlo visoke
inflacije, za poticanje privrede i kapitala, pa je podigao cijene i uvodio
još neke nepopularne mjere, ali je izvukao državu iz krize. Potom je
postigao sporazum s ljutim političkim protivnicima kako bi promijenio
ustav i osigurao drugi predsjednički mandat, tako da je 1995. dobio još
jedan četverogodišnji mandat. Njegov stil zabavljao je, ali često i zgražao Argentince. Napadno se odijevao, ekstravagantno ponašao na javnim mjestima, hvalio svojom muškošću. Već za prvog mandata posvađao se sa ženom, od koje se potom i rastao, pa mu je bivša supruga Zulema Yoma postala ljutom političkom protivnicom. | ||||||
| Emir Yoma | |||||||
|
|
Optužila ga je da je odgovoran za
tajnovitu smrt njihova sina Carlita u sumnjivoj helikopterskoj nesreći, a
žalila se i da joj ne dopušta da viđa njihovu kćer, koja je ostala s njim
u predsjedničkoj palači, te umjesto njegove supruge preuzimala zadaće prve
dame Argentine. Iako se sa suprugom posvadio, s njenim bratom Emirom Yomom ostao je u dobrim odnosima, tvrdi argentinski tisak, jer mu je Yoma služio za tajne i prljave poslove. Posljednjih godina Yoma se spominjao u brojnim aferama. Mnogo toga o njemu je prije nekoliko godina otkrila njegova tajnica, posebno o nekim novčanim transakcijama preko jedne off shore kompanije u susjednom Urugvaju u vezi s aferom "IBM-Nacion". Povezivalo ga se i s nekom aferom s trgovcima zlatom. Sada se našao u središtu pozornosti zbog prodaje oružja Hrvatskoj pa je tri dana nakon Sarlengova svjedočenja i sam uhićen. Pred istražiteljima je tvrdio da je nevin, no u tisak su stigle informacije, kako je on zapravo bio presudan u cijeloj ovoj operaciji, jer je vodio njenu novčanu stranu, a u tome su mu pomogle dobre veze u arapskom svijetu. | ||||||
| Argentinska putovnica | |||||||
|
|
Prema tvrdnjama argentinskih medija Yoma
je cijelu operaciju organizirao zajedno s poznatim sirijskim trgovcem
oružja Monzerom Al Kassarom. Kassar od 1983. boravi u Španjolskoj, gdje se
predstavlja kao građevinski poduzetnik, te raskošno živi u Marbelli. No
španjolska vlast već šest godina protiv njega vodi istragu pod sumnjom da
trguje oružjem. Za njega se tvrdi da je 1985. igrao veliku ulogu u
prebacivanju američkog oružja u Iran u sklopu velike tajne operacije
agenta Bijele kuće Olivera Northa, zbog koje poslije izbila afera
"Irangate" koja je uzdrmala administraciju američkog predsjednika Reagana.
Al Kassaru sumnjiče da je imao veze s palestinskim otmičarima talijanskog
broda "Achille Lauro" 1985., da je u južnoameričkim zemljama osnivao
fiktivne tvrtke za pranje novca, a čak su ga i u Argentini sumnjičili da
je povezan s trgovcima drogom, te s djelatnošću arapskih terorista koji su
1992. digli u zrak predstavništvo Izraela. Al Kassar je bio u bliskoj vezi
s Yomom, tvrdi argentinska štampa, te zajedno s njim organizirao prodaju
oružja Hrvatskoj i pritom, navodno, dobro zaradio, te - u znak zahvalnosti
- po izravnoj naredbi predsjednika Menema, s kojim je ručao u
predsjedničkoj palači 1992., dobio argentinsku putovnicu.
Istraga u Argentini pokazala je da su i Kassem i eventualni drugi posrednici mogli dobro zaraditi, jer je oružje za Hrvatsku uvelike bilo preplaćeno. Argentinski sudski i vojni izvori procjenjuju da su Hrvatska i Ekvador za isporučeno oružje isplatili ukupno 100 milijuna dolara (95 milijuna Hrvatska, 5 milijuna Ekvador) a da to oružje nije vrijedilo više od 40 milijuna (ono za Hrvatsku 35 milijuna), što znači da je Hrvatska 60 milijuna platila posrednicima. Dosad još nije ustanovljeno koji su posrednici dobili novac, ali se spominje da je trgovac oružjem Diego Palleros 1995. primio 400.000 dolara za svoje sudjelovanje u poslu od bliskog suradnika predsjednika Menema. Ime tog čovjeka nije otkrio, ali njegov opis odgovara upravo Emiru Yomi, kojeg će istražitelji i o tome ispitivati. | ||||||
| Usluga Washingtonu | |||||||
|
|
Kako tvrdi argentinska štampa, i neki
drugi visokopozicionirani ljudi iz Menemova režima spremni su govoriti o
toj tajnoj operaciji, ali svoje poteze iz onog vremena namjeravaju
objašnjavati širim političkim motivima. Istina je da je za Argentinu
prodaja oružja mogla biti dobar posao, posebno ako su Hrvatska i Ekvador
bili spremni platiti za to oružje mnogo više nego što je ono stajalo. No,
tvrde neki, Argentina je u taj posao ušla samo zato što je za njega dobila
zeleno svjetlo od Washingtona. Neki od sudionika afere već tvrde da je
ondašnji američki ambasador u Buenos Airesu James Cheek izričito odobrio
prodaju oružja Ekvadoru, što je pak sam Cheek prije nekoliko dana
zanijekao. I za prodaju oružja Hrvatskoj tvrdi se da je bila odobrena, a
možda čak i potaknuta od Washingtona, pa se to i politički objašnjava.
Dugo, posebno za vrijeme vojne hunte potkraj 70-ih i početkom 80-ih, Argentina je bila u lošim odnosima s Washingtonom. Nakon što je 1983. vojna hunta srušena, a na vlast došao predsjednik Raul Alfonsin, odnosi su se donekle poboljšali, no Alfonsin je bio pobornik nesvrstane pozicije Argentine, iako je tada nesvrstani pokret već počeo odumirati. Menem je odlučio sasvim promijeniti vanjskopolitičku orijentaciju Argentine te je počeo voditi prozapadnu politiku, posebno razvijajući odnose s Washingtonom. Njegova je želja bila da Argentina postane jednim od američkih saveznika izvan NATO-a, poput Japana, Izraela, Jordana, Egipta, Južne Koreje, Novog Zelanda ili Australije. Menem je već u prvim godinama predsjednikovanja počeo vući poteze koji su odgovarali SAD-u. Prema nekim analitičarima argentinske vanjske politike, i prodaja oružja Hrvatskoj bila je usluga Washingtonu, koji je nakon početka rata na tlu bivše Jugoslavije stvorio mrežu zemalja koje su bile spremne pomoći Hrvatskoj i BiH u naoružavanju. Osim Argentine spominju se i Malezija, Turska, Pakistan, Brunei. Washington Post još je 1996. objavio izjavu Anthonyja Lakea, tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Billa Clintona, da je još 1992. neformalno odlučeno da se omogući tajno naoružavanje Hrvatske i BiH. Prve pošiljke oružja u Hrvatsku su otišle još 1991., prije nego što je u Bijeloj kući bio predsjednik Bill Clinton, koji je podržao takvu dostavu oružja, što bi značilo da je prvi kontakt o dobavi argentinskog oružja napravljen bez posredovanja SAD. | ||||||
| Blokada Šeste flote | |||||||
|
|
No poslije je SAD očito odobrio tu
isporuku oružja, za što postoje i jasne indicije. Clarin je nedavno
objavio i izjavu američkog znanstvenika Daniela Nelsona, koji je u prvoj
polovici 90-ih radio za Agenciju za razoružanje i kontrolu oružja
američkog ministarstva vanjskih poslova i istraživao okolnosti isporuka
argentinskog oružja Hrvatskoj. On tvrdi da je tada ustanovio da se sve to
obavlja po odobrenju Washingtona. Da je SAD odobrio i podržavao te isporuke oružja. vidi se i po tome što je - unatoč embargu na dobavu oružja Hrvatskoj, unatoč tome što je na Otrantskim vratima bila blokada američke Šeste flote, šest brodova hrvatskog brodskog prijevoznika "Croatia Line" nakrcanih argentinskim oružjem prošlo nesmetano kroz tu blokadu i iskrcalo oružje u hrvatskim lukama. Zna se da je velika pošiljka krenula iz Argentine u prosincu 1994., samo mjesec dana nakon posjeta hrvatskog predsjednika Tuđmana Argentini, a nekoliko mjeseci prije operacije "Oluja", kad su umirovljeni američki generali iz instituta MPRI podučavali hrvatske časnike kako će organizirati tako veliku operaciju i osloboditi hrvatske teritorije pod srpskom kontrolom. 
|
Miroslav Antic,
http://www.antic.org/
STOP NOVOM SVETSKOM PORETKU
==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
