DMITRIJ ROGOZIN O NPRO 27.7.2001. 12:55 Dmitrij ROGOZIN, Predsednik Komiteta za medjunarodne odnose Drzavne dume Rusije O CENI PITANJA NACIONALNE PROTIVRAKETNE ODBRANE (Moskva, RIA "Novosti" - ekskluzivno - specijalno za D A N A S) Uspeo sam procitati veci deo onog sto je svetska stampa posvetila dogovoru izmedju predsednika Rusije Vladimira Putina i njegovog americkog kolege Dzordza Bussa - mladjeg, a sto se odnosi na zajednicke konsultacije o sudbini Sporazuma o protivraketnoj odbrani (PRO). Po mom misljenju takve ocene - kako trijumfalne, tako i sasvim negativne - u sustini su prerane. Treba se prisetiti da je Sporazum o PRO iz 1972. godine u sebe inkorporirao pragmaticni kompromis, saglasno kome je SSSR ogranicio povecavanje broja svojih balistickih raketa, dok su SAD obustavile program PRO "Sejfgard". Na taj nacin razreseno pitanje protivraketne odbrane garantovalo je obema stranama da nece doci do pojedinacnih slucajnih lansiranja balistickih raketa, ali time nije nikada dovedeno u sumnju pravo Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Drzava na uzvratna dejstva u slucaju raketno-nuklearnog napada. Strah od neizbeznog visestrukog uzajamnog unistenja predstavljao je garanciju od direktnog oruzanog konflikta izmedju dve drzave. Nuklearni rat postao je besmislen, a nuklearno oruzje je umesto vojni, postalo politicki argument. Prema tome, mogao bi se izvesti zakljucak da je sporazum o PRO tokom tri decenije svog postojanja dokazao svoju visoku efikasnost i pouzdanost. I upravo je zato na njegovim osnovama izgradjen celokupni pravni sistem danasnje strateske stabilnosti - na desetine kako bilateralnih, tako i multilateralnih sporazuma i obaveza, pored ostalog START-1 i START-2, Sporazum o sveopstoj zabrani nuklearnih proba, Sporazum o nesirenju nuklearnog oruzja i mnogi drugi. Njihova sudbina danas zavisi od toga, u kom obliku ce biti realizovani planovi razvijanja nacionalnog protivraketnog stita u SAD. Americka administracija ne krije svoj plan - cak stavise, ona ga na sve nacine propagira. U toku naredne cetiri godine planirano je da se stvori stit od raketa nazemnog i morskog baziranja u vise nivoa, a takodje instaliranje lasera na avionima. Prve probe u okviru programa NPRO vec su izvrsene, i bice nstavljene. U te svrhe izdvojeno je vec preko 8 milijardi dolara, a to znaci da je proces razvijanja NPRO poprimio ireverzibilni karakter. Postavlja se pitanje: pa o cemu u tom slucaju obavljati konsultacije? U Djenovi su predsednici Putin i Buss priznali, da promene do kojih dolazi u svetu iziskuju otpocinjanje kompleksne i uzajamno povezane diskusije o sudbini strateskog ofanzivnog i defanzivnog naoruzanja. Resenje je sasvim logicno jer, kao sto je poznato, modernizacija jedne vrste oruzja neizbezno vodi u povecanje i kvalitetno poboljsanje drugog oruzja koje se suprostavlja prvom. I sto je stit jaci, tim se duze kuje macc. To je neminovni zakon bezbednosti. Zato su lideri po prvi put iskazali spremnost da uvezu pregovore o strateskoj protivraketnoj odbrani i strateskim nuklearnim snagama. U Rusiji je pozitivno primljena zelja SAD da se drze demokratskih procedura u donosenju definitivne odluke o sudbini Sporazuma o PRO. Medjutim, pri tom se postavlja pitanje, o cemu se to treba dogovarati ako se uzmu u obzir i druge izjave clanova Bussovog tima, koji zahtevaju da SAD jednostrano napuste Sporazum o PRO? Rusija i Amerika imaju zajednicke prilaze kljucnim pitanjima globalizacije, takvim kao sto su nesirenje nuklearnog oruzja i razoruzanje, borba protiv terorizma, nezakonitog prometa narkotika, sive ekonomije, ekologija itd. Ti zajednicki prilazi, zatim orijentacija Rusije na demokratiju i slobodno trziste, priznavanje principa covekovih prava - sve to nas ogradjuje od recidiva "hladnog rata". Predsednik Dzordz Buss-mladji je pre samita tvrdio, da sa okoncanjem "hladnog rata" planovi stvaranja NPRO nece biti upereni protiv Rusije. On se pri tom ogradio: "U svakom slucaju, dok sam ja predsednik". Ja sam licno sklon da u to poverujem. Naravno, ne recima pa makar to bile reci zakonuito izabranog lidera SAD. Misljenja sam da se tome moze verovati, posto nikakav protivraketni stit u doglednoj perspektivi ne moze da pokrije ofanzivni potencijal Rusije. Medjutim, neophodno je razjasniti kako ce nova inicijativa SAD odjeknuti u ostalom svetu koji je, uzgred receno, mnogo blizi Rusiji, Evropi i Japanu, nego Severnoj Americi. Mozemo pretpostaviti da ce rusenje Sporazuma o PRO posluziti kao katalizator za jacanje sopstvene bezbednosti zemalja - kako onih iz redova "nuklearnog kluba", tako i onih zemalja koje vec imaju nuklearno oruzje ili su na pragu njegovog stvaranja. Rusenje Sporazuma o PRO predstavljace signal za ubrzaniju modernizaciju kako odbrambenih, tako i ofanzivnih sistema oruzja. Sumnjam da ce se u tom slucaju na licima americkih politicara zadrzati rumenilo i uobicajeni holivudski osmeh. Jednostrani drasticni potezi SAD neminovno ce dovesti do toga, da se i NR Kina aktivira u vojnoj oblasti, a to ce sa svoje strane dati impulse trci u naoruzavanju u Aziji, gde je ta trka ionako u punom jeku. Indija je nedavno izvrsila probno lansiranje operativno-takticke rakete "Agni-2" dometa do 2 hiljade kilometara. Pakistan ima analogne razrade rakete "Hajder-1" dometa 2,5 hiljade kilometara. Nuklearna punjenja su obe susedne zemlje isprobale vec pre nekoliko godina. A odnosi medju njima, kao i izmedju Indije i Kine, zasad su daleko od idealnih. Zemlje koje su na pragu stvaranja nuklearnih potencijala tesko ce biti ubediti u "svetost" medjunarodnog rezima nesirenja naoruzanja. Hoce li to pridodati stabilnosti u Aziji? Vojni eksperti SAD ne daju odgovor na to pitanje. Osvajanje novih tehnologija svakako ce Amerikancima omoguciti novi skok u vojno-kosmickoj grani i doneti prednost u odnosu na citav ostali svet, pa i u odnosu na Evropu, Rusiji u Japan. Ali zar se i stvoreni u SAD NPRO nikada nece podvrgnuti ispitu iz cvrstoce. Da bi se to ostvarilo, potrebno je obezbediti imitaciju neocekivanog i koncentrisanog raketnog napada na teritoriju SAD. Znaci, NPRO ne moze pruziti nikakvu realnu garanciju bezbednosti. Jedino sto NPRO moze pruziti jeste iluzija garancije bezbednosti, sto ce sa svoje strane kod politickog i vojnog rukovodstva SAD stvoriti osecanje lazne neranjivosti i nekaznjenosti. Na takav nacin stvorena sloboda primene sile od strane SAD u uverenju da nece uslediti odgovor moze izazvati talas agresije protiv samih Sjedinjenih Drzava i njihovih saveznika u NATO, i to u najneocekivanijim ispoljenjima, koja mogu biti nista manje strasna od raketno-nuklearnog oruzja. Na primer, Izraelu je veoma dobro poznat teror smrtnika, protiv kojih u civilizovanom svetu zasad nema zastite. Ni protivraketni sistemi, ni profilakticki avionaleti na "neposluzne zemlje" nece spasti od opasnosti da se na teritoriju ili akvatoriju SAD dopremi oruzje za masovno unistavanje nekim alternativnim putem. Nekoliko reci o argumentima za planove nacionalnog protivraketnog stita SAD. Termin "neposlusne zemlje" kao americki propagandisticki klise negira verovatnocu pozitivne dinamike u civilnom razvoju tih zemalja i koci procese njihove moguce demokratizacije. Ako uceniku kome lose ide u skoli sve vreme govorite da je on umno zaostao i da se to ne moze popraviti, to ne samo da nije pedagoski, nego je i veoma opasno. Nista tako ne konsoliduje drustvo i ne konzervira vladajuci rezim kao izolacija i postojanje spoljne opasnosti. Kao primer za to mogu posluziti Iran, Irak, Libija, a u nedavnoj proslosti i Jugoslavija je tome svedok. Na Korerjskom poluostrvu sve je drugacije - popustanje napetosti tamo se ostvaruje upravo politickim metodama. A upravo dijalog i stvara najpouzdaniji nacin za neutralisanje opasnosti, pa cak i onih smesnih kao sto su opasnost po Ameriku od strane komunisticke Koreje. U jednom svom intervjuu pre djenovskog samita predsednik SAD Dzordz Buss-mladji je govorio, da namerava podrzavati i jacati mir na planeti, i obecao da ce ga do kraja svoje vladavine uciniti jos bezbednijim. Ispod tih izjava mogli bi se potpisati svi zdravomisleci politicari na planeti. Isto kao i pod izjavom o neophodnosti razmatranja u paketu pitanja ofanzivnog i defanzivnog naoruzanja . Tom logikom se rukovodila, uzgred receno, i Dravna duma Rusije kada je prosle godine ratifikovala sporazum START-2 i Sporazum o sveopstoj zabrani nuklearnih proba. Taj zadatak nije uspeo da resi americki kongres. Medjutim, mi verujemo da pozicija nacionalnog egocentrizma nije americka filosofija bezbednosti XXI veka. Amerika je svakako svetski gigant i svako dodirivanje tog giganta izaziva vibracije na citavoj planeti. Ali zato i najveca odgovornost pada na novu americku administraciju za jednostranu reviziju pravnih osnova globalne bezbednosti. Vazno je da zbog zastite od virtualnih opasnosti od strane "neposlusnih zemalja" ne bude srusen rezim ogranicenja i redukcije strateskog naoruzanja. Jer ugovori americkih preduzeca vojno-industrijskog kompleksa vredni milijarde ne vrede ni stoitog dela procenta mira i stabilnosti na planeti. - 0 - Moskva, 27. jula RIA "NOVOSTI" NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
