GLAS JAVNOSTI == I n t e r n e t i z d a n j e Petak, 03. avgust 2001. http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/srpski/arhiva-index.html 02. Aug 2001 16:06 (GMT+01:00) GLAS prenosi Kako americki analiticar politickih zbivanja Srdja Trifkovic u cikaškoj „Slobodi-Liberty" vidi posledice izrucenja Slobodana Miloševica Hagu? SRBI IZGUBILI SAMOSTALNOST Predaja ojacala antisrpske pozicije u svetu, a Srbi propustili šansu da se vrate Evropi. Amerika navijala za Miloševica. Kako Ðindic marginalizuje Koštunicu Izrucenje Slobodana Miloševica na Vidovdan je kulminacija procesa koji je zapoceo pre 5. oktobra, a sada su njime ispoljene tri jasne cinjenici: da su Srbi, do daljeg, prestali da postoje kao samostalni akteri na medunarodnoj sceni; da je završen devetomesecni period tokom kojeg su Srbi imali neku šansu da razviju strategiju povratka u svet na bazi zaštite nacionalnih i državnih interesa, samopoštovanja i dostojanstva, i da su naglo ojacale pozicije pobornika antisrpske politike u svetu. Ovako u analizi u „Slobodi-Liberty"- piše filozof Srda Trifkovic, stalno nastanjen u Americi, saradnik Rokfor instituta, urednik u casopisu „Kronikl", sa zavidnim ugledom u americkom intelektualnom svetu, o toku hapšenja i slanja Slobodana Miloševica u Hag. SAD nisu rušile Miloševica Da se americka vlada nadala opstanku Miloševica, predstavlja novost samo za naivne i neobaveštene. SAD su investirale znatna sredstva u razne opozicione stranke (konkretno u sve stranke DOS-a sem DSS-a) ne s namerom da Miloševica ruše vec da ga oslabe, a opoziciju drže na lancu. Zato su tokom izbora stalno puštali informacije o tome koliko su para uložili u tobožnju demokratizaciju Srbije, što je sa stranica "Vašington posta" išlo pravo u vesti RTS-a i biltene Tanjuga. Miloševicev opstanak bio bi im znatno pojednostavio nastavak politike zacrtane još u vreme administracije Buša Starijeg. U tom smislu postojala je razlika izmedu strategije Vašingtona i vecine zemalja Evropske unije (uz izuzetak Velike Britanije) koje su zaista želele da do promena napokon dode. Objašnjavajuci zašto misli da su Srbi ostali bez samostalnosti, Trifkovic piše da su nosioci moci, pre svega Ðindic, verovali kako ce predajom sebi obezbediti status vazala spoljnih mentora. „Sa Zapada ni toliko im nije pruženo, jer Zapadu su Srbi potrebniji kao moneta za potkusurivanje nego kao poslušni partneri. Zato je u Briselu tako grubo i vidljivo odbijena ma kakva ozbiljna finansijska pomoc", piše Trifkovic. Dalje, po Trifkovicu, pošto Koštunica nije svoju latentnu snagu, olicenu u podršci naroda, pretocio u stvarnu moc i sprecio „dalje haranje dosovskih gaulajtera", za šta je, smatra, sada prekasno. Miloševicevim izrucenjem dodatno je poražena nada u demokratiju, piše on. „Umesto ideala 5. oktobra, sada ce još tvrde zavladati opšti cinizam koji ce dodatno utrti put ionako uznapredovalom zapadnjackom nihilizmu. Povratak Srba u zajednicu evropskih naroda, uz ocuvanje samopoštovanja i dostojanstva, odgada se", neumitan je Trifkovic. Rezervna varijanta administracije SAD, u slucaju da Miloševic ipak padne, bila je da se Koštunica neutrališe, a stvarna vlast koncentriše u rukama zapadnih poverenika. Tu je Zoran Ðindic od pocetka bio kljucni igrac. Komicno je slušati price laika o tome kako je on tobože nemacki covek: on je covek svakoga ko mu omogucava da ostvari svoju nezajažljivu glad za vlašcu i novcem, a Vašington može mnogo više da ponudi od Bona. I Ðindic i njegovi spoljni mentori imali su zajednicki cilj: da Koštunicu iskoriste kao „ovna" za razvaljivanje kapije zamka, da bi se potom na njegovim skutima uvukli u tvrdavu i zavladali njome - a pri tom njega zadržali kao cisto nominalnu figuru tokom tranzicije. Iznutra je to znacilo uspostavljanje kontrole nad svim kljucnim institucijama, pre svega medijima i tokovima novca, putem tobože spontanih kriznih štabova. Spolja se strategija svodila na bezocno obecavanje totalne uslužnosti koja je daleko prevazilazila sve što bi Koštunica (ili ma koji pristojan Srbin) ikada pristao da ispuni. Bilo bi sasvim logicno da je DOS raspušten pocetkom novembra, pošto je ispunio ulogu zbog koje je i osnovan: rušenje Miloševica. U njegovom sastavu je bilo toliko raznorodnih, medusobno nesravnjivih licnosti i stranaka da je njihovo ostajanje na okupu za izbore u Srbiji vuklo ociglednu opasnost da ljudi poput Canka, Koraca, Batica... dobiju moc nesrazmernu njihovoj stvarnoj težini i podršci u narodu, kaže Trifkovic, i nastavlja: „Koštunicina odluka o sudbini DOS-a pred izbore u Srbiji bio je kritican trenutak kako za Ðindica, tako i za njegove strane mentore: i jedni i drugi strahovali su da Koštunica i DSS ne odluce da je došlo vreme da se svaka stranka zasebno podvrgne testu izborne snage. Zato je spolja vršen pritisak da se koalicija ocuva, tobože u ime lakše reintegracije u svet. Koštunicin pristanak da se na decembarske izbore ipak ide sa zajednickom listom DOS-a predstavljao je, po mišljenju njegovih najbližih licnih i stranackih prijatelja, ogromnu grešku cije su posledice tek sada sasvim ocigledne", smatra analiticar. Razlog Koštunicinog prihvatanja neminovnosti izrucenja ostaje nejasan. Posebno je cudno što on još drži DOS u životu, premda je ta nazovikoalicija iz braka od racuna sada prerasla u protivprirodni blud. Sada ta farsa mora odmah da se razbije jednom zasvagda. Valja se nadati da ce predsednik SRJ ostati dosledan svom poštenju i rodoljublju i okoncati dosovsku farsu, makar i prekasno, piše Trifkovic. PRIREDILA: M. DR. NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://Topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
