Sarajevski filigrani *********************** Razgovor Svetlane Jajic sa Miloradom Ekmecicem http://www.knjizara.com/pkch/data99/Razgovor_Svetlane.html Pitanje: Kapitalno delo "Stvaranje Jugoslavije 1790-1918." (1989. u izdanju "Prosvete") donelo vam je NIN-ovu nagradu. Pored mnogih pohvala, ostala mi je u secanju ocena da je to "sinteticka studija lisena ideologije". Iako ste u dva toma ove studije raspetljavali zapretane niti uticaja religija, ideologija, tajnih organizacija i velikih sila na Balkanu koje su dovele do stvaranja Jugoslavije i nagovestile njen raspad i ova knjiga je postala "lek koji se daje kasno i nikome nije potreban". Zar nista nismo naucili u medjuvremenu? Odgovor: Danas se u svetu puno objavljuje o istoriji Bosne i bivse Jugoslavije, ali u najvecem broju slucajeva je to jedna mutna reka koja nosi glib i blato. Po metodoloskim osnovama, to je na nivou nauke dok su jos Kantovci vladali svetskom kulturom, pocetkom prosloga i krajem XVIII veka. za petrodolere se sada sve moze dokazati, isto kao sto je jedan istoricar dokazao da je Albanac Mehmedalija, osnivac egipatske dinastije do pukovnika Nasera, bio Muhamedov potomak. Ono sto se danas u Srajevu pise o istoriji Bosne, ili sto se negde u svetu pise o jugoslovenskoj proslosti, vecinom je ispod bilo kakvog nivoa i naucnog dostojanstva. U poredjenju sa vesterdorpovom istoriografijom, reci danas nekome da je stari marksista, nije pokuda nego za nevolju najbolja pohvala. Nova okupacija je tamo pobrisala proslost i stvara sve iznova, istorijsku nauku, zastavu, grb, jezik, novac. Cudi me samo zasto amerikanci ne fabrikuju onaj "Multikultni spomenik" sto su ga podigli usred Sarajeva, pa mu udah! nu dusu i ozive ga. Kad uspevaju ovcu da kloniraju, mogu valjda i spomenik. Nekoliko miliona tih multikulti patriota bi stvorilo jednu novu naciju, koja Amerikancima danas treba. Pitanje: Nekako izbegavam da vas pitam o jednoj veoma bitnoj cinjenici koja se pojavljuje u svim vasim radovima - uticaju crkve. Nezabilazan cinilac u svim prethodnim burama na Blakanu, cini mi se da je ona privezak novih totalitarnih rezima na tom istom prostoru i dobar dekor za razlicite politicke ciljeve. Dolazak pape u Zagreb nedavno kao da upucuje na to? Odgovor: ja sam malo razradjivao ulogu crkve u nasoj proslosti, ali mnogo ulogu religije i crkvene ideologije. Vec u prvoj knjizi o ustanku u Bosni 1875-1878. je ta uloga jako znacajna. Artur Evans je tada napisao da katolicki svestenik svog vernika vodi za nos, a pravoslavni svoga za ruku. Evans je bio protestant i verovao da ima pravo da tako govori. Ipak je cinjenica da je habsburska drzava imala toliko veliki uticaj na katolicko svestenstvo u Bosni i Hercegovini, da je bila u stanju da onemoguci njihovu pobunu zajedno sa pravoslavnim. Kad je na Vidovdan 1876. na cetiri mesta u bosanskim sumama srpska ustanicka vojska proglasila ujedinjenje Bosne i Srbije, zaredao je jedan istaknuti emisar habsburske vlade od jednog do drugog franjevackog samostana, da nagovara franjevce da pisu izjave protiv toga ujedinjenja. Delimicno je uspeo kod nekolicine, ali vecina se izvlacila, davala trazene izjave bez potpisa, neki stiskali petlju da kazu da ocekuju Srbiju da ih oslobodi. Ipak s! u tri vere do modernog doba stvorile tri naroda tamo, koji vec drugi put za pola veka vode velike batoubilacke ratove. Uputstva za najveci zlocin u nasoj istoriji su ipak dosla od vodjstva jedne velike, univerzalne crkve. Ko se bude zanimao za istoriju raspadanja druge Jugoslavije 1992, morace da prostudira eciklika pape Vojtile "Stota godina" ("Centesimus annus") iz maja 1991. U njoj se veli da crkva pomaze raspadanje komunizma i radjanje novih nacionalnih drzava. jasno se predvidja mogucnost gradjanskog rata i zato trazi da medjunarodna zajednica na vreme pripremi sredstva arbitraze i pomoci. Slicna uloga katolicke crkve je prisutna u svim bitnim dogadjajima koje sam ja istrazivao i o tome objavljivao radove. Glupo je prigovarati namerama Vatikana da Stepinca, Pija XII i habsburskog cara Karla (hrvatskog ideologa Katolicke akcije Johana Merca takodjer) proglasi za svece. Vrsiti takva zlodela i ostati nekaznjen, cak za njih nagradjen, mogu samo vatikanski sveci. Koliko ih vise budu proglasavali toliko ce opomena svetu sve vise rasti. ------------------------------------------------------------------------ -------- Pitanje: Danas je vrlo aktuelna i siroko prihvacena ideja o "zaveri svetskih sila" protiv Srbije. U svojim knjigama cesto se vracate mislima o odmeravanju snaga velikih sila u proslom i ovom veku. Jednom ste citirali Milovana Milovanovica iz 1894. da bi se od te vatre trebalo sacuvati i razumno ogrejati. Odgovor: Ne moramo politiku velikih sila prema Balkanu nazivati zaverama, jer bi ta rec tu gubila pravi smisao. Interesi velikih sila su daleko gore od zavere. Interesi su vecni, a zavere nisu i odnose se uvek na neke pojedinacne dogadjaje koji nisu delovi stalnog kontinuiteta. neko je nedavno pametno rekao da nema zavere za osvajanje globusa, ali su posledice kao da je zaista ima. Jedno od vrlo znacajnih podrucja mog naucnog rada je interes velikih sila za Balkan. To je ono sto se naziva "Istocnim pitanjem". O tome sta to znaci postoji vise teorija. Neki ga smatraju vecnim sukobom orijentalnog Islama i Hriscanstva. Drugi gha ogranicavaju na deobu turskog teritorija od poslednje turske opsade Beca 1683, do propasti Osmanlijske drzave 1923. Neki francuski naucnici smatraju da je njegov osnovni smisao izrastanje samostalnih drzava malih balkanskih nacija. Ako sam nesto u pitanjima definicije Istocnog pitanja pridoneo onda je to razradjivanje izreke Prokes-Ostena, austrijskog drzavnika sredine prosloga veka, da nema Istocnog pitanja, jer ono u Turskoj ne postoji. To je uvek bila samo borba zapadnih drzava protiv Rusije oko raspadanja turske drzave. U mojoj knjizi "Ratni ciljevi Srbije 1914." 1973. sam citirao vladiku Velimirovica da je Balkan vaga na kojoj velike sile mere velicinu svoga greha. One tu greh zaista vrse, jer na toj zemlji polazu ispit za ulazak u klub velikih sila, ili ispadanja iz njega. To je na prvom mestu osnovno polaziste Rusije u svim njenim medjunarodnim poslovima. Ona se ovde dokazivala kao svetska sila, gubila to uverenje i stalno iznova se borila da ga sacuva. Pitanje: Po dolasku u Beograd objavili ste knjigu "Srbija izmedju srednje Evrope i Evrope". Vas kolega, istoricar, zapisao je tim povodom i ovo: "On je najbolji vernik i poklonik jugoslovenske ideje medju istoricarima i najdosledniji sledbenik Vase Cubrilovica". Smatrate li ovu ocenu tacnom, a tvrnju komplimentom. Odgovor: Smatram je komplimentom, jer je zbog toga i napisana, a o tacnosti cemo porazgovarati. Knjiga je pisana kao referat za jedan veliki naucni skup o Evropi i Srbima. Ne znam tacno kad sam taj referat poceo da pisem, ali recenica u tekstu na stranici 36 glasi "Ovih dana (17. maja 1991.) novine javljaju...". Stavio sam datum da sam to pisao u maju 1991. Taj je referat bio predugacak, pa ga ja nisam citao na tom skupu. On je odgodjen i odrzan je neposredno nakon moga bezanja iz Sarajeva ovamo u maju 1992. ja sam bez svake sumnje pisao kao uvereni "vernik i poklonik jugoslovenske ideje", u smislu da je to bila istorijska neminovnost protiv koje srpski narod do gradjanskog rata 1992. nije ratovao, niti joj se suprotstavljao. Srbi su 1918. Jugoslaviju smatrali istorijskom neminovnoscu, nisu je nikad osudjivali, a 1992. je jedini branili. Ja sam uvek tvrdio da je jugoslovenska drzava ujedinila 1918. narod jednog etnickog jedinstva. To je stanoviste nase nauke. Na tom jedinstvenom etnickom prostoru razvile su se religiozne nacije, koje su ga razbile. Jugoslaviju je Evropa stvarala, Evropa ce je i razgraditi, (iz referata 1988. u "Knjizevnim novinama", koji je takodjer objavljen u ovoj knjizi o srednjoj Evropi): Evropa nas je razorila i ja sam bio vro glasan u izrazavanju strahova da se to zaista moze desiti, ali ja je sam nisam razarao. U jednom drugom referatu tog vremena ("Budvanska beseda") ja sam rekao da nas zapadne zemlje mogu pregaziti, kao sto kamion pregazi kornjacu na drumu i ostavi je obogaljenu za sva vremena, ali je nece unistiti. da li je ona unistena, ili je celi taj prostor obogaljen na drumu za sva vremena? samo je katolicka crkva profitirala. Do pocetka gradjanskog rata koji su nam zapadne drzave nametnule iz nekih svojih interesa, cija smo mi zrtva jer se one ispoljavaju na nasoj zemlji, ja nisam verovao da Sjedinjene Americke Drzave mogu postati kamion koji ce iracionalno pregazi jugoslovensku i srpsku kornjacu na drumu. Nije u pitanju jesu li oni pregazili samo Jugoslaviju. U pitanju je da na isti nacin agze svaku drzavu srpskog naroda. Voleo bih da se danas varam. da srpski narod nije stvarao Jugoslaviju kao svoju drzavu, nego na svom etnickom teritoriju na ko! me ima istorijsko pravo samo svoju nacionalnu drzavu, mi bi i danas opet ostali na drumu kao pregazena kornjaca. Svaka jedinstvena i racionalno srocena drzava ovde Americi stoji na putu i posledice bi bile iste. Mi tek danas imamo izgleda da izbegnemo avanturu Jugoslavije. Kad mi danas kukamo sto smo se za Jugoslaviju iakada borili, to je isto ono kukanje od ranije sto nas ne ostave na miru da sami uredimo jugoslovensku drzavu, da nam spolja ne namecu religiozne nacije koje se prostiru do plota zavadjenih crkava. Nama nije smetala Jugoslavija, nego nam je smetala tudja Jugoslavija za koju smo mi davali more krvi, a zapadne drzave besmisleni sadrzaj, sa jos besmislenijim unutraznjim granicama. Sta su radili sa Jugoslavijom, rade i dalje sa Srbijom. Ja sam onom knjigom branio opstanak Jugoslavije i mislim da nisam lose uradio. Srednja Evropa koja nam se kao alternativa nudila, i jos uvek nam se u ovom stanju zgnjecene kornjace nudi, je istorijski i religiozni besmisao. Literaturu u Srednjoj Evropi kao "snu ili snovidjenju" ("Traum oder Trauma") ja sam ispisivao u becu 1989. Steta da to nisam uzeo kao temu mojih istrazivanja znatno ranije, iako je sve to prisutno u mom zivotnom delu "Stvaranje Jugoslavije 1790-1918." Amerika danas na Balkanu tezi istim ciljevima kao nekada Habsburska drzava i Nemacka - zeli da prosiri uticaj i granice katolicke Srednje Evrope koliko je god moguce vise, dok ruski medved mrtvim snom spava. Sada, ona ne zna gde su te granice, a kada sazna mi cemo na drumu ostati zgnjecena kornjaca koja je sposobna da zivi, ali ne i puteve kojima zeli da sama krene. Kada se taj medved i jos neki medved u svetu probude - prica ce biti druga. Srbi ce napraviti gresku ako u buducim americkim krpljacinama ne iza! bere samo svoju nacionalnu drzavu. ------------------------------------------------------------------------ -------- Pitanje: Za kraj razgovora izdvojila bih par licnih pitanja. Posle dramaticnog bekstva iz sarajeva, nasli ste dom u Beogradu i nastavili profesorsku karijeru na Filozofskom fakultetu. Vase detinjstvo i decastvo do 1947. ste proveli u Prebilovcima, Capljini i Mostaru. Osecate li ponekad mirise rodnoga kraja, cujete li znane zvuke i ovde, u Beogradu? Sanjate li svoje drage knjige iz licne biblioteke? odgovor: kada sam u aprilu i maju 1992. u svom stanu u Sarajevu, 47 dana bio sa porodicom izolovan zbog straha "da metak ne zaluta", ja sam dok je telefon jos radio diktirao neke male clanke za "Ekspres politiku". Jedan je imao naslov "Miris Bosne". Nisam ga posle nikada citao, a cini mi se da ga je neko ijekaviziranjem upropastio, jer su reci gubile smisao. Evo i vi pitate o mirisu Bosne. secam se tih mirisa sa nekom tihom tugom. Nigde hercegovacki mirisi nisu tako lepi kao u memoarima. za vreme letnjih pripeka, neretva ne osvezava, nego pocinje da mirise. Ko nije ziveo u Mostaru, ne zna sta znaci reci za coveka da se napio Radobolje. kao da se napije nekog eliksira. Zadnju vest o Prebilovcima mi je pre neki dan doneo jedan japanski novinar. Nagovorio je nekako jednog muslimanskog taksistu da ga za pare odveze iz Trebinja, (Srbin nije smeo, a Hrvat nije hteo). Odmah se vratio iz jednog potpuno mrtvog naselja. Pre pokolja 1941. u Capljini su mirise Bosne donosili vozovi sa severa. puzili su polako odmah kraj nase kuce. Bili su krcati rezanom borovom gradjom. A mirisale su i bosanske kruske kakvih na jugu nije bilo. Mirisao je nekako i sneg na krovu vozova, sa velikim obesenim ledenicama. To su bili mirisi za koje sam saznao da su postojali, tek kada ih je rat prekinuo i kada su iz Bosne vozovi donosili nesto uzasno i strasno. U tom clancicu sto sm ga diktirao telefonom iz mraka, rekao sam da od pre neku godinu ponovo osecam da Bosna ima mirise i da me ej ponovo strah. NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
