MOZE LI VOJSKA DA SACUVA DRZAVU 

Sila koja se snebiva 
Srbija pokazuje mozda prenaglasenu ravnodusnost prema vojsci koju inace sama placa 



--------------------------------------------------------------------------------

Pise: Ljubodrag Stojadinovic

--------------------------------------------------------------------------------

Posle serije uzastopnih poraza, vojska, kao neosporno vazna institucija drzave, nalazi 
se "u statusu snebivanja". Njena vrednosna orijentacija je pomerena, ali jos 
neuskladena s nagovestenom demokratskom vizijom drustva. Mnoge kategorije i pojmovi, 
bez kojih se pozicija vojske tesko moze razumeti, nalaze se u rasulu. Tesko je 
odgovoriti i na najjednostavnija pitanja. Na primer, sta danas vojska cuva i od koga, 
ko joj daje zadatke, ako joj uopste daje, i kome ona (vojska) polaze racune? Gde su 
granice drzave, ko ih je zaposeo, i kako razabrati kontroverzu nastalu u vec sumnjivoj 
vrednosti koja se zove suverenitet drzave? 

Naravno, da preciznih odgovora nema, posto su oni sadrzani u svim dimenzijama. Ima ih 
u proslosti, u zabludama, u nedoumicama koje nisu samo nase, u traljavoj konstrukciji 
savezne drzave, u aktuelnoj filozofiji vladavine i licnim pozicijama. I jos na nekim 
nedostupnim mestima. Sigurno je samo da nije ni zapocet proces odvajanja vojske i 
politike, ma koliko taj prvi korak bio neophodan. Vojska jos ne ume da ga nacini, a 
politika to vise ne zeli. Svojom komandnom pamecu, a pogotovo kolektivnim umom, 
ovdasnja oruzana sila je shvatila neophodnost brzog udaljavanja iz sfera politicke 
patologije i utopije. Ali, politika to ne dopusta, posto je ocigledno da glavne stvari 
jos nisu zavrsene. Na Balkanu se u skladu s najgorim iskustvima tvrdo veruje kako se 
nista ne moze okoncati bez vojske, makar kao simbola moci koji i ne mora da ucini 
nista. Samo je vazno da bude tu. 

Zbog svega navedenog, polozaj vojske je prilicno nelogican. On je neugodan i kad 
centri politicke moci od oruzane sile traze apsolutnu lojalnost, ali i kad ignorisu 
takvu neugodnost. Danas je sasvim ocigledan sukob dvojice politicki najmocnijih ljudi 
u Srbiji i administrativnoj Jugoslaviji. Mozda je to uobicajen, no nepomirljiv 
koncepcijski spor. On je sacinjen od vise slojeva, ima u tome i konzervativne leve 
patine i revolucionarne prasine, ali kad se smiri prateca buka, ostaje strateski spor 
izmedu reformske i restauratorske opcije. Na granici obe ideje je socijalna bomba, 
koju, bez totalne kreativne reorganizacije drzave i drustva, ne moze da ugasi nikakav 
novolevicarski egalitarizam. 

Ako je drzava na potpuno nejasnom raskrscu izmedu sopstvene samodefinicije i rasula, 
sta je tek s njenom vojskom? Hoce li ona imati mandat da opstane zajedno s 
federacijom, koja se i dalje nepouzdano bori sa svojom opasnom genetskom boljkom i 
turobnom klinickom slikom. Ili, mozda nesto sasvim drugo: da bude relativno lako 
obradiv objekat grubih politickih igara, gde niko nikoga ne stedi, i gde su udarci 
otvoreno prljavi. 

Sada nam vise ne preti opasnost od rata. Nema takvih tenzija izmedu politickih 
grupacija u Srbiji, koje bi nosile izvesnost sukoba, a Crnoj Gori je ostavljeno na 
volju da cini sa sobom sta hoce. Vojska se, dakle, neposredno suocava sa svojom 
neophodnoscu u konstituciji kakve-takve drzave i osecanjem nezaposlenosti u 
rasplitanju velicanstvene konfuzije oko nas. Nece, izgleda, biti nikakvog posla na 
Kosovu, pa ni simbolicnog povratka na polje istorijske pobede. 

Vrhovni savet odbrane je van pogona, a savezni parlament se lisio zadovoljstva da 
citav zaplet stavi pod svoju kontrolu. Tako se svi poslovi izmedu civila i vojske 
obavljaju na legalistickoj relaciji Kostunica-Pavkovic. To je, naravno, neophodno, ali 
nedovoljno. Ideja o civilnoj kontroli vojske ne moze se zavrsiti na diskrecionom pravu 
navedenog muskog dueta da funkcionise kako zeli. Sve je mnogo slozenije no sto 
izgleda, posto vise nema nijednog razloga za cuvanje monopola oligarhijske, ili 
autoritarne vlasti nad vojskom, niti raznolikih tabua koji odatle izlaze. 

Srbija pokazuje mozda prenaglasenu ravnodusnost prema vojsci, koju inace sama placa. 
Istrazivacke sonde u javnosti pokazuju da opsti ugled VJ kao institucije blago opada, 
ali je rejting jos izuzetno visok. Neuporedivo visi od ugleda vojne elite, koju je, 
uzgred, predsednik SRJ zastitio svojim visokim autoritetom, zadrzao na ugodnim 
polozajima i tetosio prenaglasenim pohvalama, "kako ne bi podrivao temelje drzave". 

Na nivou podrivanja temelja drzave i njihovog spasavanja, moze biti nastavljena 
balkanska utopisticka ideja "o civilnoj kontroli vojske". Takve kontrole svakako ne 
moze biti u nadleznosti bilo kakve nevladine institucije, ako nema demokratske 
javnosti, koja svojim nepristrasnim sudom razbija svaki monopol. 

Tada je lako govoriti o misiji vojske u spasavanju drzave. Taj protivrecni ideoloski 
stereotip u nas se koristi preko svake mere. Istorija svih posrtanja u poslednjih 
deset-dvanaest godina, neodvojiva je od ideje da vojska uzme drzavu pod svoje i tako 
je spasi rasula. Mora da je jako tesko svakoj drzavi, koja se hvata za armiju kao 
poslednju slamku propasti: da je iz ponora vadi ona sila koju drzava, po prirodi 
stvari funkcionalno kontrolise. 

Na tako apsurdan nacin novi vrhovni je razresio sporove oko uloge vojne sile u 
petooktobarskom epu. Vojna elita, koja se u dramaticnoj noci nameracila da po svaku 
cenu sacuva Milosevica, verovatno je cuvala Jugoslaviju. Na tom mestu moze da prestane 
svako zloslutno poredenje, ako je vec u pitanju dragoceno patriotsko iskustvo. Postoje 
ljudi koji umeju da cuvaju kad im se da ono sto najvise vredi, i oni koji rasture sve 
cega se dohvate. I tu je mozda odgovor na pitanje moze li vojska da sacuva drzavu. 

Naravno da ne moze, jer na tom zadatku, koji inace ne pripada vojsci, razum redovno 
uzmice pred najgorim ishodom. Sve sto su razne politicke armije ovde pazile, nestalo 
je ili se raspada u sudnjim mukama. 

Morao bi neko da konacno sacuva nenadleznu vojsku od opasnih poslova u apstraktnoj 
drzavi i tako je ucini zaista potrebnom u realnom svetu.� 

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email To: [EMAIL PROTECTED]
This email was sent to: [email protected]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

vrati.gif

Одговори путем е-поште