AMERICKA OPERACIJA U AVGANISTANU: STA DALJE? 1.11.2001. 11:58 AMERICKA OPERACIJA U AVGANISTANU: STA DALJE? Viktor KREMENJUK, professor, zamenik direktora Instituta za SAD i Kanadu Ruske akademije nauka (Moskva, RIA "Novosti" - ponuda za D A N A S)
Proslo je skoro mesec od pocetka americke kontrateroristicke operacije u Avganistanu, koja predstavlja "akciju odmazde" za teroristicke akte izvrsene u Njujorku i Vasingtonu 11. septembra. Medjutim, bez obzira na optimisticke izjave Pentagona o visokoj efikasnosti raketnih i avioudara, u kojima je, toboze, razorena infrastruktura talibana, zasad je tesko odgovoriti na centralno pitanje: hoce li Amerikancima poci za rukom da u operaciji uhvate >teroristu broj jedan< Osmau bin Ladena, koga opuzuju za organizopvanje septembarskih teroristickih akata. Uopste uzev, traba kazati da od samog pocetka zadaci >akcije odmazde< nisu bili jasno definisani. Stvara se utisak da je za Dzordza Bussa bilo najvaznije da sto je moguce brze preduzme kakav-takav odlucni korak, kako bi umirio rasplamsane strasti javnog mnenja svoje zemlje zbog dogadjaja 11. septembra. Manifestovana je sila, najavljeno neminovno kaznjavanje svih koji su na bilo koji nacin umesani u teroristicke akte u Njujorku i Vasingtonu, ali nekoliko poteza unapred ni Dzordz Bus, ni njegovi blizi savetnici - Kolin Pauel i Kondoliza Rajs - ocigledno nisu proracunavali. Zato se danas, posle cetvoronedeljnog bombardovanja Avganistana, pred njima postavilo pitanje: sta dalje? O bin Ladenu, za koga se ne zna gde se krije, iza okeana sve redje i redje govori. Vise se prica o neophodnosti svrgavanja rezima talibana. Medjutim, talibani se ne mogu primorati bombardovanjem da odu. Prisetimo se kako su SAD i njeni saveznici tokom 78 dana bombardovali Jugoslaviju, ali im to nije pomoglo da >skinu< Slobodana Milosevica. Tada je diplomatski izlaz iz corsokaka pronadjem pomocu posrednistva Rusije. Danas, medjutim, niko nije voljan da se stavi u ulogu posrednika u konfliktu izmedju SAD i talibana, a to znaci da operacija, ukoliko se ogranici samo na vazdusne napade, moze potrajati u nedogled. Istovremeno, na otpocinjanje kopnene operacije - a jedino tako bi se mogli poraziti talibani i ukloniti sa politicke scene - Amerikanci se ne odlucuju. Naravno, imajuci na umu iskustvo sovjetske armije, koja je deset godina bezuspesno ratovala u Avganistanu, Amerikanci shvataju sa kakvim bi se teskocama mogli suociti ukoliko odluce da sa vazdusnih naleta predju na kopnena dejstva. Veliki gubici su pri tom neizbezni, a na njih americko javno mnenje uvek reaguje veoma zestoko. Moguc je cak i neuspeh operacije, sto je opet bremenito veoma neprijatnim posledicama po administraciju Dzordza Busa, koja moze biti optuzena za nekompetentnost, cime bi joj rejting veoma opao. Jednom recju, Buss ima nad cime da se zamisli pre nego sto se odluci za kopnenu operaciju. Vasington je zasad sklon da prebaci breme kopnenih dejstava na pleca Severne alijanse. Medjutim, kao prvo, severnjacima ocigledno manjka ljudskih resursa i vojne tehnike da bi naneli odlucujuci udarac talibanima. Drugo, Ameriaknci jos uvek ne veruju Severnoj alijansi, koja u slucaju eventualnog dolaska na vlast moze zauzeti sasvim drugaciji kurs od onog koji prizeljkuje Bela kuca. Severnjaci, mada danas i imaju zajednickog sa SAD neprijatelja u licu talibana, ne zure da se u potpunosti solidarisu sa Amerikancima. Jer od njihovog bombardovanja stradaju i mirni zitelji, ginu deca, sto dovodi do antiamerickih raspoloizenja medju Avganistancima, a lideri Severne alijanse moraju i to imati u vidu. Zasad situacija ostaje veoma zaostrena. Moguce je da ce se ona jos vise zaostriti, narocito u kontekstu poslednjih dogadjaja u Pakistanu, u kome su se maksimalno aktivizirale pristalice talibana, koji se zalazu protiv toga da rukovodstvo zemlje podrzava americko bombardovanje. Nije iskljuceno da ce protalibanske snage, ili sami talibani, zauzeti u Pakistanu nuklearne objekte, sto moze dovesti do katastrofalnih posledica. Uopste uzev, ma kako se ubuduce odvijali dogadjaji , mogli bismo ustvrditi da je evidentna veoma opasna destabilizacija situacije u citavom centralnoazijskom regionu, sto moze da dovede do nove ekslozije islamskog fundamentalizma, a to je bremenito apsolutno nepredvidivim komplikacijama. Upravo se zato Moskva, podrzavajuci antiteroristicku akciju SAD i iskljucujuci mogucnost ucesca predstavnika pokreta "Talibani" u buducoj vladi Avgansitana, zalaze za politicko resenje konflikta. Kako je na nedavnom susretu u Dussanbeu predsednika Rusije, Tadzikistana i Avganistana izjavio Vladimir Putin, "cilj politike Rusije jeste da se u Avganistanu stvori takva situacija, u kojoj bi avganistanskom narodu bilo omoguceno da samostalno odredjuje svoju sudbinu, kako bi mogao da pocne ziveti mirno, imajuci takvu vladu i takvu drzavu koja bi bila prijateljska sa svojim susedima". Od takve principijelne pozicije Moskva nece odstupiti. - 0 - Moskva, 1. novembra 2001. RIA "Novosti" NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
