26. Sep 2001 16:30 (GMT+01:00)
GLAS istražuje Da li politika i političari zloupotrebljavaju decu u svom marketingu i koje su posledice toga? Kako su Koštunica i Đinđić pobedili kauboje i Indijance Usta puna dece, a deca gladna i bosa. Mali uče od političara da se "vade" na druge (N. Milenković). Može da se pomogne i bez kamera (B. Marković). Mališani nisu pod staklenim zvonom (N. Korać) Ja sam Koštunica, ti Đinđić, a ti Milošević! Tako prvaci u igri "rekonstruišu" scenu iz političkog života, potiskujući Nemce i partizane, Indijance i kauboje. Junak im je i Šešelj - scene njegovog iznošenja iz Skupštine imitiraju se po školskim dvorištima; dve devojčice naprte malog, debelog dečaka, pa ga "izbacuju" sa govornice. Ratno okruženje i političko nadmetanje ostavili su pečat na najmlađe. Političari, u žaru borbe za vlast, često su spremni da, "radeći za bolju budućnost naše dece", previđaju da svojim ponašanjem i političkim govorima najviše utiču na njihovu sadašnjost, način razmišljanja, pa tako određuju njihovu budućnost. Može li se reći da su deca postala žrtve političkih nadmetanja? Nada Korać, profesor razvojne psihologije na Učiteljskom fakultetu u Beogradu i predsednik jugoslovenske komisije za saradnju sa Unicefom, smatra da je uticaj roditelja presudan u tome kakav će stav dete zauzeti prema političkim događajima. - Roditelji moraju da nađu načina da saopšte i deci objasne svet politike i dešavanja u njemu. Deca ne mogu da budu pod staklenim zvonom jer je politika svuda oko njih; u medijima, porodici, na ulici, u školi. Dečije igre su oduvek crpile ideje iz stvarnog života, a ponašanja političara i njihovi govori mogu kod deteta da razviju samo kritički stav. A to vaspitno uopšte nije loše - objašnjava Koraćeva. Nadežda Milenković, autor bestselera, neke vrste udžbenika za roditelje, pod nazivom "Kako najlakše upropastiti rođeno dete", daje najslikovitiji prikaz ponašanja političara upoređujući ih sa "neurotičnim domaćicama koje bi se sutra razvele od svojih muževa da im nije to dvoje zlatne dece". <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> Kažu da nam je dobro Današnji političari su skinuli Titov šablon. Titovi pioniri su ponovo sa nama. Razlika je u tome što deca tada nisu gladovala i bilo je manje dece koja prose. A to je čudan reciprocitet s obzirom na ovolika medijska davanja i ubeđivanja da nam je dobro, kaže Boda Marković. <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/sapcer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> Uz mamu ili uz tatu? Aktuelna stvar koja me zaokuplja ovih dana je odnos mame i tate, na društvenom planu, to jest odnos Đinđić-Kopštinica. To su one porodice gde se mame i tate uporno svađaju pred decom, komšijama i prijateljima. Ja intimno osećam blago gađenje prema takvim porodicama koje se javno svađaju! Deca, a to smo mi, glasači, usput treba da se opredelimo za to ko je u pravu, mama ili tata. Ja sam dala političarima deo neke vlasti da bi bilo dobro meni i mome detetu, a ne da slušam ono što me ne interesuje - kaže Nadežda Milenković. <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/sapcer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/black.gif> <http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/_g/spacer/spacer.gif> - Najdublje sumnjam u svakog ko poteže decu kao opravdanje onoga što radi. Smatram da je dobrota ono što deci treba. Na sitnim svakodnevnim stvarima vidi se da li se radi za dobrobit dece ili se ugađa sopstvenoj lenjosti i udobnosti - kaže za "Glas" Milenkovićeva, i nastavlja: - Bavljenje politikom je strašno zavodljivo. Kad s ukućanima govorite o politici, znači taj porodičan život obeležavate politikom, a to skida zapravo odgovornost sa ljudi i ljudi se zbog toga osećaju dobro. Jer, eto, nisu oni krivi za sve... To je ono što u stvari mene plaši: da će deca tako dobiti primer da je u životu veoma zgodno vaditi se na druge ljude. To se mnogo razlikuje od ideala uz koje smo mi rasli. Mi smo se igrali kauboja i Indijanaca, i Nemaca i partizana, a današnja deca igraju se DS-a i DSS-a. Ja sam znala za Tita, posle njega za neko predsedništvo. Danas, deca su se pored nas naučila da prate vesti, i oni sada znaju i ono što nije za decu. Znaju imena političara, stranaka, a to je na neverovatan način zloupotreba deteta. Politikom ni mi ne bi trebalo da se bavimo! Zato, kad političar kaže: "Mi to zbog dece...", bolje da kaže: mi to zbog svoje starosti! A mene strašno plaši ako današnja deca sutra odlučuju o mojoj starosti. Boda Marković, reditelj, koji na decu gleda kao "na ljude s malim brojem godina", veruje da je razmetanje političkih stranaka dobrotvornim akcijama za decu farsa kojom političari propagiraju sebe. On smatra da se deci može pomoći i na način koji nije javan, kao što je osnivanje centara u kojima će deca učiti ili nailaziti na potrebnu pomoć. - Ono što je važno za društvo, a samim tim i za dete i njegovu budućnost, jeste tradicija. Kad čovek ostane bez toga, počinje duhovno i umno da se suši. Naša deca su pre dvadeset godina, prema podacima Uneska, bila prva na skali inteligencije. Ono što smo mi uradili s njima je mnogo gore nego debilizacija. Umesto da zaštite decu od provale mržnje koju su sami posejali, političari su pustili mržnju na slobodu. I kako sada da nastavi život dete espeesovca, dosovca uli radikala zajedno? - pita se Marković. Profesor Filozofskog fakulteta i suvlasnik marketinške firme "Sači i Sači" Ivan Štajnberger, komentarišući političke govore i nastupe naših političara, kaže: - Nije dobro što su se u kreiranje marketinških kampanja uvukli ljudi koji nedovoljno znaju o marketingu, o njegovim principima, moralnim sadržajima, mogućnostima, nemogućnostima i o opasnostima. To je isto kao kad bi se neistreniranom čoveku dalo oružje u ruke, pa je mogućnost da ubije sebe ili drugog velika. Mi smo pola veka živeli sa lažnim obećanjima koja su se krila iza bolje budućnosti. Osveštenje ljudi ne može da ide sa ovim porukama koje nikada dosad nisu doživela realizaciju i osvedočenje. Obećavati bolju budućnost uopšte, a samim tim i bolju budućnost za decu - ne znam koliko ima smisla. Ja takav način i nastup vidim kao ostatke prošlosti koja traje u određenim segmentima društva i nedostatak kreativne moći i realne mogućnosti. Prva lekcija iz marketinga kaže da dete u reklami, političkom govoru, tv izveštaju izaziva jake i lepe emocije. Kad upotrebite dete, zagarantovali ste uspeh. Pa bili prodavac sladoleda, makarona ili političkih ideja. I jedni i drugi kod nas su, i posle 5. oktobra, isuviše dobro savladali to prvo pravilo marketinga. I u tome idu do zloupotrebe deteta, na njegovu štetu. BRANKICA RISTIĆ http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/srpski/arhiva-index.html NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
spacer.gif
Description: GIF image
black.gif
Description: GIF image
