GLAS

                              27. Sep 2001 16:45 (GMT+01:00)


                              LIČNI STAV

                             Totalni rat

                              Piše: Kosta Čavoški

                              Posle nedavnog ratničkog govora američkog
predsednika Džordža Buša, srpskom
                              premijeru Zoranu Đinđiću je mnogo lakše.
Jer, baš kao što se neopreznom Đinđiću
                              omakla sintagma "totalna mobilizacija",
koju je svojevremeno upotrebio jedan od
                              rodonačelnika totalitarizma Enest Jinger,
tako je i Džordž Buš, u ime SAD objavio
                              "totalni rat" međunarodnom terorizmu "koji
će se voditi svim raspoloživim
                              sredstvima". Da je nešto više čitao ili
bar imao učenije savetnike, sigurno bi znao da je
                              ovaj izraz "totalni rat" (Der Totale
Krieg) naslov čuvenog dela generala Eriha
                              Ludendorfa, u kojem je Kauzeviceva izreka,
da je rat produženje politike drugim
                              sredstvima, preobraćena u postavku da je
politika produženja rata drugim sredstvima.

                              Tu, međutim, nije kraj ovog Bušovog
                              prizivanja krilatica totalitarizma. U svom

                              istorijskom obraćanju Kongresu on je sve
                              države sveta upozorio da je došao trenutak

                              da učine neizbežan izbor: "Ili su sa nama,

                              ili su sa teroristima". Bolji znalci odmah
će
                              se prisetiti da je to ona jednostavna
podela sveta iz prastarih mitova na crno i belo,
                              dobro i zlo, anđele i đavole, prijatelje i
neprijatelje...

                              Prema toj slici sveta, vlastita grupa, kao
ovaploćenje svega što je vredno i dobro,
                              zahteva potpuno poistovećivanje koje
zanemaruje bilo kakve unutrašnje razlike, dok je
                              protivnička grupa oličenje svih zala u
svetu, pa stoga zaslužuje najpre izopštenje, a
                              zatim i potpuno uništenje. Upravo tako
rasuđuje Džordž Buš, koji više ne dopušta
                              neutralnost, jer, kako je već upozorio:
ili ste s nama, ili ste s njima - teroristima.

                              Treća totalitarna crta u Bušovom govoru
jeste ogromna nesrazmera između
                              počinjenog dela i zaprećene kazne, kao i
stavljanje do znanja da se neće praviti razlika
                              između krivih i nevinih. Kad su naša
vojska i policija uzvraćale na ničim izazvane
                              napade arbanaških terorista u Preševskoj
dolini, strani činioci, uključujući i američku
                              vladu, neprestano su upozoravali naše
oružane snage da uzvraćanje mora biti
                              srazmerno izvršenom napadu, a da pri tom
ne smeju da stradaju nevini, naročito kad
                              teroristi pucaju iz kuća u kojima su žene
i nejač.

                              Takva srazmernost, međutim, ne obavezuje
američku vladu. Umesto da individuališe
                              krivicu i krivce, što drugima uporno
preporučuje, Džordž Buš je nagovestio totalni rat
                              svim raspoloživim sredstvima, koji će
podrazumevati i spektakularne udare i
                              neprekidne progone sve dok neprijatelji ne
ostanu bez ikakvog skrovišta i odmora. I,
                              što je najvažnije, ne predočavaju se
nikakva pouzdana jemstva da takvo izvršavanje
                              pravde neće dovesti i do ubijanja nevinih.

                              Najveće nedoumice izazivaju merila kojima
se Buš rukovodi kad pojedine naoružane
                              grupe kvalifikuje kao teroriste. Dok su
Osamu Bin Ladena i talibane naoružavali i
                              obučavali sami Amerikanci za borbu protiv
sovjetskih trupa u Avganistanu, talibani su
                              bili "oslobodioci" i "rodoljubi". Kad
naoružani Čečeni napadaju rusku vojsku u Čečeniji,
                              a svakog otetog stranca drže kao taoca,
oni su i dalje ugnjetena etnička manjina koja
                              se legitimno bori za svoja nacionalna
prava. Kad Bin Ladenova teroristička mreža
                              deluje na području Bosne, Albanije i
Kosova i Metohije, onda je to bratska pomoć
                              ugroženim muslimanima, koji s pravom neće
da žive u državama s hrišćanskom
                              većinom. Kad, pak, ta ista teroristička
mreža otme američke avione i ubije hiljade ljudi
                              u Njujorku i Vašingtonu, onda je to
strašan zločin protiv čijih vinovnika su sva
                              sredstva dozvoljena.

                              Tako dolazimo i do američke zamisli
uzvraćanja na terorističke napade: totalan rat bez
                              ikakvih unapred postavljenih ograničenja
dozvoljen je samo ako ga vode Amerikanci.


Copyright Š 1999 „Glas javnosti” d.d.
Vlajkovićeva br. 8, 11000 Beograd, Jugoslavija

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email To: [EMAIL PROTECTED]
This email was sent to: [email protected]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште