Spisak želja i dnevnik uvreda
Srpsko-hrvatski odnosi daleko su od dobrih, ali i od onih kakvi su između dveju zemalja vladali proteklih godina. Tek, prošlogodišnja poseta hrvatske privredne delegacije Beogradu izazavala je među poslovnim ljudima u Hrvatskoj mnogo veće interesovanje nego poseta Minhenu koja je organizovana u isto vreme. Za oba puta, naime, Gospodarstvena komora Hrvatske obezbedila je po 300 mesta. Za Minhen se prijavilo 50 privrednika, a za Beograd čak 900 Autor: Marko R. Petrović Odnosi Jugoslavije i Hrvatske generalno idu uzlaznom putanjom, ocena je koju u poslednje vreme iznose šefovi diplomatija dveju država Goran Svilanović i Tonino Picula. Koliko je strma, odnosno blaga ta uzlazna putanja, deset godina posle početka, odnosno šest godina po okončanju ratnih sukoba, pitanje je za diskusiju. Prošle nedelje u dvorcu Bezanec kraj Zagreba delegacije jugoslovenskog i hrvatskog komeserijata za izbeglice prvi put su zvanično razgovarale o mogućnosti da se Srbima izbeglim iz Hrvatske naknadno omogući otkup stanarskih prava, na čemu insistira i OEBS. Hrvatska ne gleda blagonaklono na ovu ideju - potpredsednik vlade Željka Antunović čak je otvoreno rekla da Hrvatska neće vratiti stanove izbeglim Srbima - zbog čega su i zahladneli odnosi između zvaničnog Zagreba i ove međunarodne organizacije. Dogovor nije postignut iako je Sanda Rašković-Ivić, šef jugoslovenske delegacije i republički komesar za izbeglice, sastanak ocenila kao "nenadano pozitivan". Predstavnici Jugoslavije postavili su, prema pisanju hrvatske štampe, pitanje stanarskih prava kao goruće, dok su hrvatski predstavnici ocenili da je to moguće rešiti "u okvirima postojećeg hrvatskog zakonodavstva". Koji su to zakonodavni okviri, nekoliko dana pre toga objasnio je hrvatski ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić. On je izjavio da Hrvatska izbeglim Srbima svojim državljanima daje ista prava kao i svim drugim građanima Hrvatske, pa će im omogućiti i pravo na otkup stanova ako u njima budu boravili 10 godina. To je, kako je rekao, uslov iz Zakona o otkupu društvenih stanova. Ali da bi mogli 10 godina da provedu u tim stanovima, Srbi bi najpre morali da dobiju dozvolu za povratak, što, u trenutnoj situaciji, dovodi do novog problema. Više Srba uhapšeno je neposredno po povratku u Hrvatsku pod optužbom da su kao pripadnici Vojske Republike Srpske Krajine učestvovali u pobuni od 1991. do 1995. godine ili da su počinili ratne zločine. A koliko Srbi u tom slučaju mogu da računaju na fer suđenje, svedoči i primer Zorane Banić, optužene za učešće u ubistvu 43 civila u mestu Škabrnja 1991. godine. Nju će po službenoj dužnosti zastupati zadarski advokat Drago Tolić, pošto je Marko Marinović, muž hrvatskog ministra pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, odbio da je zastupa jer se to, kaže, protivi njegovoj savesti. Marinović, naime, tvrdi da je i on žrtva "četničke agresije", jer je njegova kuća u Smilčiću zapaljena, a 83-godišnja majka proterana. Prema podacima Informaciono-dokumentacionog centra Veritas u Beogradu, Hrvatska je do subote raspisala 314 poternica preko Interpola za Srbima iz Hrvatske osumnjičenim da su tokom rata u Hrvatskoj počinili zločine, a dato je oko 1.400 saglasnosti za stavljanje na Interpolove poternice. Savo Štrbac, direktor Centra, istakao je da bi za Srbe za kojima je hrvatska vlast raspisala poternice najbolje bilo da zatraže jugoslovensko državljanstvo kao jedinu nadu da neće biti izručeni, pošto SRJ, prema Ustavu, ne izručuje svoje građane, ali može u zemlji pokretati postupke. Štrbac navodi i da se 118 Srba trenutno nalazi u hrvatskim zatvorima, a njih 55 je uhapšeno po poternicama na teritoriji Hrvatske, od čega je 23 pušteno da se brani sa slobode. Na prošlonedeljnom sastanku pored Zagreba ipak je odlučeno da se uskoro formira zajednička stručna komisija na nivou ministarstava pravde SRJ i Hrvatske, a koja bi imala zadatak da preispita svaku pojedinačnu poternicu i utvrdi njenu pravnu osnovanost. Savetnik jugoslovenskog predsednika za izbeglice Petar Lađević ocenio je da bi se na taj način sve osobe koje žele da se vrate u Hrvatsku rasteretile straha od povratka. Prema podacima hrvatske strane, osoba sa takvim statusom ima oko 30.000, dok je, prema rečima Sande Rašković-Ivić, oko 20.000 Srba do sada predalo zahteve za povratak. Koliko njih je zainteresovano za otkup stanarskih prava, nije poznato. Predstavnici stranaka Srba iz Hrvatske pozvali su sve izbeglice iz te države da podnesu zahteve za vraćanje i obnovu oštećene imovine, posle čega će i dalje moći da biraju u kojoj zemlji žele da žive. Istovremeno su pozvali i Vladu Srbije da izbeglima iz Hrvatske jasno poruči da neće izgubiti izbeglički status u Srbiji ako podnesu zahtev za povratak ili vraćanje imovine. Rok za formalno podnošenje zahteva ističe za mesec dana. Predsednik Srpskog narodnog veća iz Hrvatske Milorad Pupovac podsetio je prošle nedelje da Srbija i Hrvatska imaju obavezu da na svojim teritorijama otklone posledice rata i da na celom prostoru bivše Jugoslavije zavlada stabilan mir. Prema njegovim rečima, to znači da se vraćaju izbeglice, da se poštuju prava imovine i stečena socijalna prava, kao i da se bogatstva ili blaga bilo jedne bilo druge države koja se nalaze na teritoriji druge države u posedu institucija drugih država vrate. - Nerealno je kazati da, recimo, Srbin iz Banjaluke koji je izbegao iz Knina a sad je u Banjaluci mora da isprazni stan Bošnjaka koji se vraća u Banjaluku ili Hrvata, a, s druge strane, ne može da dobije svoj stan u Sisku ili Kninu. Ako je takav status, onda je to nepravda i tu nepravdu treba otkloniti - rekao je Pupovac. On je najavio i da će tužiti državu Hrvatsku ako izbeglim Srbima ne budu vraćeni stanovi. Ako u ovom pitanju i postoje objektivni i realni sporovi koji koče normalizaciju odnosa, nejasno je zbog čega se u nekim stvarima koje su ustanovljene praktično nije mrdnulo s mrtve tačke. Takav je slučaj sa Sporazumom o socijalnom osiguranju koji je sklopljen još 1997. godine. Savezna skupština ga je ratifikovala u maju ove godine, ali Hrvatski sabor to još nije učinio. Zbog toga oko 42.000 ljudi još ne prima svoje penzije. - Ako je u pitanju spor, to je drugo pitanje, ali, pošto je sporazum potpisan i niko to ne dovodi u pitanje, onda nema razloga da se to ne ratifikuje. U suštini, najveća i najznačajnija od svih stavki u međusobnom bilansu između Jugoslavije i Hrvatske nije ni sukcesija niti su to granice, već položaj ljudi - kaže za "Blic News" Živorad Kovačević, nekadašnji jugoslovenski diplomata. Da li će normalizacija odnosa između dveju država krenuti bržim tokom posle susreta ministara inostranih poslova Svilanovića i Picule koji je šef hrvatske diplomatije najavio za decembar? Iako su se njih dvojica više puta sretali u Zagrebu, Splitu, Parizu i Njujorku, ovo bi trebalo da bude njihov prvi zvanični ministarski sastanak. Svilanović se slaže da su neke pozitivne stvari počele da se događaju, naročito u poslednja dva meseca. On naročito naglašava značaj zajedničke izjave koju su prilikom nedavnog susreta u Njujorku dali on i Picula, što, kako kaže, "nije mala stvar, jer treba stići do nje". Šef jugoslovenske diplomatije nije, međutim, siguran da će do njegove posete Zagrebu doći do kraja godine. Za njega je od datuma posete, na čijem utvrđivanju insistiraju Hrvati, mnogo značajnije da se cela poseta dobro pripremi, da se tačno znaju svi elementi njegovog boravka u glavnom gradu Hrvatske. - Ne želim da ispadne da sam samo bio u Zagrebu a da ništa ne uradimo. Hajde da se prvo dogovorimo oko svih elemenata posete, pa ćemo lako da utvrdimo i datum - kaže Svilanović za "Blic News". Posebnu stranicu u približavanju Hrvatske i Jugoslavije predstavljaju i famozni uslovi za normalizaciju odnosa koje je izneo Picula. - Za novi iskorak u normalizaciji odnosa Hrvatske i Srbije još nisu ispunjene nužne političke, pa ni psihološke pretpostavke - rekao je hrvatski ministar, a potom dodao kako je za to "odgovoran Beograd, koji nije povukao dovoljno ozbiljnih poteza kojima bi uverio Zagreb u svoju zainteresiranost za uspostavu boljih i kvalitetnijih međudržavnih odnosa". Navodeći uslove koje bi Jugoslavija odnosno Srbija trebalo da ispuni, Picula nabraja: "nova vlast u Srbiji, kao i Miloševićev režim ranije, izbegava da se definitivno skine s dnevnog reda rasprava o granici na Prevlaci"; "za Hrvatsku je apsolutno neprihvatljivo da u vladi premijera Đinđića i dalje sedi general Momčilo Perišić koji je u Hrvatskoj osuđen kao ratni zločinac"; "vlasti u Beogradu odbijaju da nastave saradnju s Hagom, pa još nisu izručile trojicu glavnih optuženika za zločine počinjene u Vukovaru"; "srpska vlada ne ulaže dovoljno napora niti pokazuje potrebnu volju da se ustanovi sudbina gotovo hiljadu i po Hrvata koji su nestali za vreme agresije na Hrvatsku, a od kojih su mnogi bili zatočeni u Srbiji"; "još nisu vraćeni oteti umetnički i drugi vredni predmeti koje je iz Hrvatske odneo srpski okupator"; "nije razrešeno pitanje hrvatske imovine koja je posle raspada Jugoslavije ostala u Srbiji"; "već duže vreme Hrvatska i Srbija nemaju veleposlanika"; "Srbija još nije definisala svoje odnose sa susedima"; "još se ne zna unutar kojih će se granica Srbija situirati, šta je ona zapravo danas" i "još se ne zna kakav će biti odnos Srbije prema BiH, odnosno koji su planovi Beograda s Republikom Srpskom". Piculi je odgovorio potpredsednik Vlade Srbije Žarko Korać izjavivši da bilo kakvo uslovljavanje normalizacije odnosa hipotekom prošlosti tu normalizaciju vraća natrag. - To ne znači da se određeni uslovi ne mogu postaviti. Ali je sasvim sigurno da treba dobro promisliti šta je veći interes: ti uslovi ili normalizacija odnosa - rekao je Korać. On je ponovio i da je teško govoriti o rešenju vukovarske tragedije ako se oni koje je Haški tribunal direktno naveo za zločin u Ovčari ne nađu pred licem pravde. Povodom hrvatskih zahteva za izvinjenje, Korać je uzvratio i da "postoji golema razlika između odgovornosti i krivice", te da "odgovornost može biti i često jeste kolektivna, ali krivica je isključivo individualna", pa ih treba i razlikovati. Korać je kritikovao i Piculino mešanje u personalni sastav srpske vlade, ocenivši da to "dugoročno ne vodi rešenju otvorenih pitanja". - Dakako, svaka vlada, pa i njen šef diplomatije, ima pravo na političke i javne stavove, ali tamo gde se kao uslov za saradnju postavlja sastav vlade, onda ta saradnja neće baš daleko otići - rekao je Korać. Živorad Kovačević ocenjuje da je većina uslova koje je Tonino Picula izneo prihvatljiva, ali kaže da nije dobro što su oni izneti u formi uslova. - Mislim da se - ocenjuje Kovačević - mogu učiniti gestovi dobre volje s obe strane, koji ne bi morali da zahtevaju reciprocitet, jer je to onda neka vrsta pritiska na drugu stranu. Ne znam šta je ispalo s inicijativom ministra Svilanovića koji je rekao da je spreman da predloži vladi jednostrano ukidanje viza prema Hrvatskoj. To bi bio pravi potez. Prema njegovom mišljenju, ni godišnjica ulaska JNA u Vukovar nije smela biti dočekana, a da Hagu nije isporučena takozvana "vukovarska trojka". Saradnja s Tribunalom, ocenjuje on, funkcioniše po sistemu spojenih sudova, jer čim na jednoj strani nešto zapne, na drugoj strani to jedva dočekeju. Istovremeno, kad na jednoj strani nešto krene, kao što je bilo sa izručivanjem Miloševića, odmah je došlo i do predaje hrvatskih i bošnjačkih generala. - To su neke stvari koje mogu da pomognu i, ukoliko s hrvatske strane postoji veća uzdržanost i zadrška, to je više potrebna naša inicijativa. Razume se da postoji dostojanstvo zemlje i da se očekuje reciprocitet, ali neke stvari nisu normalne - kaže Kovačević. Blizu rešenja je, kako stvari stoje, i pitanje umetnina iz Bauerove vukovarske zbirke, koja leži u Novom Sadu i koja je još za vreme Miloševićevog režima prijavljena u Unesko. Ta zbirka je, prema Kovačevićevim rečima, dobro čuvana, a sa njenim vraćanjem otezano je "zbog otpora Crkve i nekih drugih". - Naravno da se istovremeno očekuje i nekakva deklaracija ili izjava hrvatske vlade da će dobra Pravoslavne crkve biti vraćena - dodaje Kovačević. On ocenjuje i da se ne može kritikovati zahtev Hrvatske za smenu Momčila Perišića s mesta potpredsednika srpske vlade. - Ne može biti da on ne bude smenjen. Mi moramo biti svesni toga - kaže Kovačević. A Perišić je na pitanje da li bi pristao da se povuče sa mesta potpredsednika vlade ukoliko bi to doprinelo normalizaciji odnosa sa Hrvatskom, uzvratio kontrapitanjem: - A za koga vi radite, za Hrvatsku ili za Jugoslaviju? - Zašto niko ne pita da li mi hoćemo da sarađujemo s njima, kad je njima Stipe Mesić na čelu države? - kaže Perišić za "Blic News", i nastavlja: - Da li smo mi njih napadali ili je njihova paravojska dok još nisu bili međunarodno priznati napadala JNA? Da li je njima trebalo da prepustim mlade vojnike da ih ubijaju? Ako je trebalo negde da odgovaram, onda bolje da odgovaram pred hrvatskim sudom zato što sam spasao naše mladiće nego pred srpskim sudom zato što sam ih izdao. Perišić ističe da Hrvatska samo izmišlja razloge za nesaradnju, jer im ne odgovara regionalna saradnja, pošto je od 5. oktobra prošle godine Jugoslavija preuzela primat u regionu u saradnji sa međunarodnom zajednicom. - Nema osnova da nas oni uslovljavaju više nego mi njih - zaključuje potpredsednik Vlade Srbije. Da u Hrvatskoj ima izvesne bojazni od regionalne saradnje, misli i Živorad Kovačević, koji ocenjuje da u toj republici strahuju od mogućnosti da iza svega stoji ideja o rekonstrukciji Jugoslavije. On učestvuje u radu Igmanske inicijative koja okuplja više od sto nevladinih organizacija iz Jugoslavije, BiH i Hrvatske i koja stalno ocenjuje dokle se stiglo u odnosima između zemalja tzv. dejtonskog trougla. - Razume se da ni nama u nevladinim organizacijama, a ni vladama ovih zemalja ne pada na pamet da idu na neko obnavljanje Jugoslavije, ali činjenica je da regionalne incijative i regionalni aranžmani imaju prednost nad bilateralnim - dodaje Kovačević. Zona slobodne trgovine bila bi, na primer, mnogo bolja ako bi bila dogovorena multilateralno nego ako se ostvari kroz bilateralne odnose. Jedan od razloga za zadršku u normalizaciji odnosa koju pokazuje Hrvatska jeste i taj da nije došlo do potpunog "suočavanja sa prošlošću". Hrvatska je, ocenjuje Kovačević, objektivno bila žrtva, a Vukovar i Dubrovnik su najočitiji primeri koji to potvrđuju. - Ali, s druge strane, oni ne vole da se priča o tome šta se desilo Srbima u Krajini - primećuje bivši jugoslovenski ambasador u Vašingtonu. Ključni doprinos u približavanju Jugoslavije i Hrvatske trebalo bi da imaju pritisci na vlade Hrvatske, odnosno Srbije i Jugoslavije koji bi došao iznutra, ali i spolja. Primera radi, prošlogodišnja poseta hrvatske privredne delegacije Beogradu neposredno posle petooktobarskih promena izazvala je među poslovnim ljudima u ovoj državi mnogo veće interesovanje nego poseta Minhenu, koja je organizovana u isto vreme. Za oba puta, naime, Gospodarstvena komora Hrvatske obezbedila je po 300 mesta. Za Minhen se prijavilo 50 privrednika, a za Beograd čak 900! - Tom pritisku vlade teško mogu da se odupru - ocenjuje Kovačević. Drugi pritisak za normalizaciju odnosa dolazi iz Evropske unije. Jedan od uslova za ulazak u EU jeste i da zemlje imaju uspostavljene normalne veze sa zemljama u regionu. - Iluzorno je pretpostaviti da te zemlje mogu paralelno, odvojeno ili čak kompetitivno da idu prema EU. Ta uslovljenost ide u korist bolje saradnje - dodaje Kovačević. Kamen spoticanja predstavljaju i nerešeni granični odnosi, odnosno pitanje Prevlake, ali bi i to trebalo relativno brzo da se reši, s obzirom na to da su se ministri Svilanović i Picula dogovorili da je potrebno formirati međudržavnu komisiju za granicu. Pre toga, naravno, potrebno je da Srbija i Crna Gora usaglase svoje stavove o ovome. - Dok se ne reši pitanje granice, teško je očekivati nešto drugo. Uz to, sigurno su potrebni i aranžmani za zaštitu manjina - kaže Kovačević, i dodaje da je i vizni režim još uvek rigidan, nepropustan i dosta obeshrabrujući, što svakako ne koristi razvoju privrednih, kulturnih i drugih odnosa. Hrvatska i Srbija upućene su, prema mišljenju Stipe Šuvara, nekadašnjeg visokog hrvatskog funkcionera u SFRJ, jedna na drugu, pre svega po komplementarnim tržištima, i to više Hrvatska na Srbiju. To će, misli on, morati da dovede do pune normalizacije odnosa, samim tim što ne postoji ni jezička barijera. Šuvar dodaje i da u Srbiji, a najviše u Vojvodini i Beogradu, živi bar milion ljudi koji su rođeni u Hrvatskoj ili potiču iz nje u drugoj ili trećoj generaciji, dok u Hrvatskoj živi najmanje 100.000 ljudi koji su se rodili u Srbiji. - Njima je najpotrebnija sloboda putovanja, a Hrvatska za sada ne želi ukidanje viza. No, do toga će ipak morati da dođe u najskorije vreme - zaključuje Šuvar za "Blic News". Hrvatska i SRJ do sada su potpisale 20 sporazuma o bilateralnoj saradnji, a 18 ih je u pripremi. Dobar deo njih trebalo bi da bude potpisan prilikom sledećeg susreta ministara Svilanovića i Picule u Zagrebu, krajem ove ili početkom iduće godine. Uskoro bi trebalo da budu razmenjeni i ambasadori, mada nije jasno zašto do toga nije došlo u proteklih godinu dana kada se zna da su ambasadori postojali i u Miloševićevo i Tuđmanovo vreme. Sve to neumitno vodi punoj normalizaciji odnosa dveju susednih zemalja. Vreme kada će građani Srbije ponovo moći bez problema da se odmaraju na Hrvatskom primorju na kojem su mnogi od njih imali i kuće, međutim, još nije ni blizu. Dvojno državljanstvo Jugoslavija je otvorena i spremna za zaključivanje bilateralnih ugovora o dvojnom državljanstvu s bivšim republikama SFRJ. Ugovor će imati posebnu vrednost za izbegla lica, izjavio je prošle nedelje sekretar Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova Dragan Radulović. On je na ekspertskom skupu o međunarodnim standardima o materiji državljanstva u zakonodavstvu SRJ podsetio da su SRJ i BiH pristupile izradi nacrta ovakvog ugovora. Njime će biti obuhvaćeno sticanje dvojnog državljanstva, jednakost u pravima i obavezama dvojnog državljanstva s državljanima države-ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi, vojnoj obavezi, biračkom pravu, poreskim obavezama i slično. Generalni direktor za pravna pitanja Saveta Evrope Džens Olander istakao je da je glavni cilj SE da uskladi propise država s njenim standardima kako bi se izbegla apatridija, posebno u državama u kojima se odvija sukcesija. Lakše praštamo Dragiši Biniću, sportskom direktoru Fudbalskog kluba "Obilić", najviše nedostaje jaka liga kakva je postojala pre raspada Jugoslavije. - Bilo bi dobro kad bismo imali takvih utakmica. Kada je atmosfera kakva je nekada bila u Splitu, Zagrebu ili Rijeci, veća je i želja da se igra i pobedi. Kada bi tako bilo, opet bismo mogli da imamo ono što je uradila moja generacija - kaže Binić. Narod bi to, kaže, rado prihvatio, naročito u Srbiji, jer "mnogo lakše praštamo mi nego oni". - Mada mislim da je i njihovom narodu dosta te politike - dodaje nekada najbrže krilo Yu-fudbala. Slična je situacija, prema njegovom mišljenju, i u muzici. - Eto, moja gazdarica (Svetlana Ražnatović) bavi se muzikom i ona je ugostila muzičare i iz Hrvatske i iz Bosne - kaže Binić. Igrao bih s Partizanom - Meni ništa ne nedostaje - kratko je za "Blic News" na pitanje da li mu nešto nedostaje iz Srbije odgovorio Stjepan Spajić, predsednik Nogometnog kluba "Hrvatski dragovoljac" iz Zagreba. Spajić, ipak, ne vidi razlog zašto ovaj hrvatski prvoligaš ne bi odigrao makar prijateljsku utakmicu s, recimo, Partizanom. - Igrali bismo, zašto da ne igramo? A zašto s Partizanom? Pa zato što su mene u Hrvatskoj proglasili za partizana iako vi verovatno mislite drugačije - kaže Spajić, koji za sebe kaže da nije sportski radnik, već "sportska budala", jer se tim poslom bavi samo iz entuzijazma, pošto novca nema. - Tako je isto i kod vas, zar ne? Samo ste vi još malo gori. Ali s ovim rukovodstvom i mi ćemo vas brzo stići. To je moje mišljenje iako će ovdje uskoro i pravo na sopstveno mišljenje ukinuti - kaže Spajić, kome je baš u utorak istekla dvomesečna zabrana Nogometnog saveza Hrvatske da daje izjave za javnost. Basna o medvedićima Jura Stublić, frontmen zagrebačkog benda Film, na pitanje da li mu i šta nedostaje iz Srbije, odgovorio je ispričavši nam, kako kaže, istinitu basnu: - Bio je krasan sunčan dan, prije 12 godina. Šetao sam s gitaristom po parku u Novom Sadu. Vidjeli smo da je neki lokalni teatar stavio u parku kostime da se malo osunčaju. Najviše su nam se dopali kostimi medvjedića. Obukli smo ih. Kostimi su bili kompletni, imali su dio za glavu sa ušima i njuškicama. Jedan je bio narandžasti, a drugi zeleni. Ja sam imao zeleni. Stavili smo sunčane naočale i šetali parkom, na radost djece kojima je bilo simpatično da vide dva medvjedića sa sunčanim naočalama kako šetaju i puše "marlboro". Otišli smo čak i do obližnje banke. Ručali smo u restoranu, a potom smo legli pod jedno stablo i odspavali. Ja bih voleo, ako bih mogao opet, prerušen u medvjedića prošetati tim parkom. Samo, svako ko šeta prerušen u medvjedića mora snositi rizik da sretne nekog ko je prerušen u lovca. Opasnost se povećava ako sretnete pravog lovca. Vi sada vidite da to što meni nedostaje nije tako daleko u prostoru, već je daleko u vremenu. Bio sam na rođendanu Nekadašnji pevač Idola Srđan Šaper kaže da on nema nikakvih problema u komunikaciji sa ljudima iz Hrvatske, i dodaje da je upravo pre desetak dana bio u Zagrebu na jednom rođendanu. - Mogu čak da kažem da sam 50 odsto ljudi sa kojima sam se sad video upoznao u međuvremenu i nisam ih poznavao pre deset godina. Ipak smo mi ljudi koje povezuje isti jezik i koji imaju potrebu da razmenjuju ideje - kaže Šaper. Za njega ne bi bio problem ni da sada snimi neku pesmu sa nekim od hrvatskih muzičara. - Nemam problema da uradim bilo šta sa bilo kim odande, pod uslovom da mi ta osoba leži i da nema nekih životnih problema - kaže Šaper. Imamo i viška Borisav Jović, srpski predstavnik u poslednjem Predsedništvu SFR Jugoslavije, kasnije visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije, najpre je rekao kako nema razloga da odgovara na pitanje da li mu i šta nedostaje iz Hrvatske, i posavetovao nas da zovemo nekog drugog. Usput je ipak dodao: - Nisam o tome razmišljao, ali ne nedostaje mi ništa. Mi imamo i viška iz Hrvatske, a to je pola miliona ljudi koji su iz Hrvatske došli u Srbiju. Stvarno mi ništa ne nedostaje. Prijatelji i knjige Prijatelji, knjige i srpske novine - tri su stvari iz Srbije koje najviše nedostaju Stipi Šuvaru, nekadašnjem funkcioneru SFRJ iz Hrvatske. - Nedostaju mi - kaže Šuvar - kontakti sa prijateljima u Srbiji sa kojima bih se ponovo rado viđao. Nedostaju mi i knjige koje u Srbiji izlaze, a Hrvatska ih nema, pa čak i novine. U poslednjih 10 godina u Hrvatskoj ne možete da kupite nijedne srpske novine, pa ljudi koji su ih željni moraju ići čak u Sloveniju po njih. Od knjiga mu, kaže, najviše nedostaju one iz oblasti sociologije, ali i prevodi, recimo, Noama Čomskog. Fali mi Oliver Saša Dragić, tekstopisac i menadžer Željka Samardžića, kaže da on ne posmatra stvari kroz prizmu odnosa Srba i Hrvata, jer njemu nedostaju i italijanska i francuska, "pa zašto ne i hrvatska muzika". - Želim da čujem što više dobrih stvari. U tom smislu nedostaju mi pesme, recimo, Olivera Dragojevića. Nemam ništa protiv toga - kaže Dragić. On ne bi imao ništa protiv ni da piše pesme za nekog od hrvatskih izvođača. - Radio bih sa svakim čija mi se muzika dopada i čiju muziku cenim. Ja, inače, već radim i s Portugalcima i sa Grcima, pa zašto ne bih i sa Hrvatima. Ja to ne gledam tako usko, već malo šire - kaže Dragić. Prvi sam ugostio Beograđane Tonči Huljić, vođa grupe Magazin, često je u žiži srpske javnosti. Nekad su razlog za to koncerti Magazina u Beogradu, a nekad su to njegove navodne izjave koje se pojavljuju u srpskim medijima. Jedna od takvih objavljena je prošle nedelje, a u njoj Huljić napada srpske pevače koji, zapravo, arlauču, zbog čega im i nema mesta u Hrvatskoj, dok hrvatski muzičari gostuju u Srbiji kako bi Srbi osetili "miris i kulturu zapadne civilizacije". - Nije istina da sam to rekao. Ne znam ni u kojim je to novinama objavljeno, a ja inače nikakve izjave nisam ni davao - kaže Huljić. - Pa ja sam prvi ugostio muzičare iz Beograda, još pre nekoliko godina. Kad ne mogu da ti pariraju jer te ljudi vole, oni te napadaju - kaže vođa Magazina, i dodaje: - Kada bih morao da biram 10 najsrećnijih momenata u karijeri, jedan od njih sigurno bi bila i ona četiri koncerta u Centru "Sava" početkom godine. http://blic.gates96.com/ NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ This email was sent to: [email protected] EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email to: [EMAIL PROTECTED] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
