Tragom novih haških optužnica protiv Srba za rat u Hrvatskoj Agresija vrhovništva nad sopstvenim narodom srpske nacionalnosti Šta su izjavljivali Milan Martić, dr Biljana Plavšić, dr Branko Kostić, dr Zoran Đinđić, Vladimir Štambuk i drugi državnici, političari i stranački prvaci. U EZ znali za izjavu Mesića da će biti „poslednji predsednik Jugoslavije”, a insistirali da bude izabran • Hrvatska se naoružavala, Armija snimala, a niko nije reagovao • Srbi u Hrvatskoj se samoorganizovali da bi se zaštitili
<http://www.jutarnje.co.yu/slike/tema/un.jpg> Haški tribunal se ove nedelje opet oglasio i, što je nažalost već „poslovično” u praksi tog ad hok „suda” – protiv Srba. Karla del Ponte je podigla novu optužnicu protiv bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića, obelodanila spisak njegovih saradnika za tragične događaje u Hrvatskoj i zatražila da se što brže isporuče Hagu četvorica visokih oficira bivše JNA za, kako se kaže, „razaranje Dubrovnika”. „To je stvar političke celishodnosti”, kaže ugledni ekspert međunarodnog prava i politički analitičar prof. dr Kosta Čavoški i podseća da se „Srbi optužuju za najteža dela”, da su najbrojniji u haškim kazamatima, a da su zločinci poput Izetbegovića, Tačija i drugih za njih još „nedodirljivi”. Stvar je, dakle, političke celishodnosti. U takvu ocenu može da stane i pitanje – zašto baš sada, jer o nekakvoj „krivici” je besmisleno govoriti? Odgovor je dosta jednostavan: Amerika je ušla, kako kaže, u obračun sa „svetskim terorizmom” i ovo je prilika da se izbrišu njeni uticaji na tragediju koju je doživeo srpski narod od terorista koje su oni pripremali, formirali, finansirali i obučavali, s jedne, a s druge strane, grubom agresijom na našu zemlju pogazili sve međunarodne pravne norme. To mora da se jednostavno zaboravi i – amnestira. Uz pomoć „iznutra”. A nije teško pretpostaviti koliko je „šaptača” iz Srbije i Jugoslavije uticalo na novu optužnicu protiv Miloševića i listu petnaestorice novih! Umesto da puca, armija – snimala Nova optužnica se odnosi na period maj 1991. – juni 1992. godine. Bilo je to vreme kada su Srbi u Hrvatskoj izbačeni iz Ustava te republike kao konstitutivni narod, kada se Hrvatska tajno naoružavala pod nadzorom generala Špegelja, a Armija sve to tajno snimala i ništa nije preduzimala!? Bilo je to vreme kada se Predsedništvo SFRJ „cepalo”, kada je Stjepan Mesić učinio sve da bude „grobar” Jugoslavije, kada su Srbi u Hrvatskoj i vojska u kasarnama napadani i ubijani, kada se vodio jednostavno – građanski rat. Milan Martić, u to vreme ministar unutrašnjih poslova SAO Krajina, rekao je u emisiji „Pečat vremena” Radio Kragujevca 10. juna 1991. godine: „Rasporedili smo snage da branimo svoj narod. Sukob ne želimo, ali ga hrvatsko vrhovništvo nameće. Masakrirali su Srbe na Plitvicama, u Klini. Predsedništvo SFRJ i JNA su dozvolili pred očima celog sveta masovno naoružavanje Hrvata i povratak fašizma na ove prostore. Predsednik SIV-a Ante Marković je po inostranom nalogu poslao goloruke vojnike u Sloveniju. Radi se o sprezi unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja da nas rasture. Tuđman i Mesić čine nečuvene zločine nad Srbima, a sve to pripisuju drugoj strani”. (10. jun 1991). Tih dana, Predsedništvo SFRJ nikako da izabere predsednika s obzirom na to da je mandat Borisavu Joviću istekao. Na red je došla Hrvatska koja traži da to bude Mesić. Predstavnici Srbije i Crne Gore to neće, jer je Mesić izjavio da će biti „poslednji predsednik Jugoslavije”. I Makedonija se „nećka”. EZ pritiska da se Mesić izabere. Istovremeno, u Borovo selu redarstvenici napadaju kolonu Srba, a u Splitu – napadnuta vojska. U sarajevskom hotelu „Stojčevac”, podno Igmana, predsednici republika, posle sastanka na Brdu kod Kranja, razgovaraju kako da izgleda nova država. Izetbegović i Gligorov predlažu „asimetričnu” federaciju. Oglasila se odmah dr Biljana Plavšić, član Predsedništva BiH i predsednik Saveta za zaštitu ustavnog poretka: „To što su predložili Izetbegović i Gligorov ima sve elemente konfederacije. Konfederacija isključuje državu. To je prvi korak da se na mudar način sruši Jugoslavija. Nema govora o tome” (10. jun 1991). Ultimatum i presuda Uz neviđene pritiske inostranih faktora 30. juna 1991. izabran je Stjepan Mesić za predsednika Predsedništva SFRJ uz prisustvo „evropske trojke” – Žak Posa (Luksemburg), Van Den Bruka (Holandija) i Đani de Mikelisa (Italija). Prave namere EZ je iskazala u tekstu Deklaracije od 27. avgusta 1991. Toje bio pravi ultimatum sa izraženom osudom Srbije i JNA, a ni jednom rečju se ne pominju oni koji razbijaju SFRJ. Zatražili su u Deklaraciji i organizovanje mirovne konferencije i ultimativno nabrajaju ko treba da učestvuje. Stranački prvaci su to ovako komentarisali: „Ne slažemo se da bude održana mirovna konferencija kako traži EZ koja sebe uspostavlja kao vrhovnog arbitra. Jugoslavija nije član EZ, a EZ ignoriše Sovjetski Savez i neke druge države važne za stabilnost evropskog poretka. Ton saopštenja je ultimativan. Unutrašnje granice na kojima insistiraju nemaju nikakav značaj. Nikakvu ulogu u tome ne mogu imati Nemačka i Austrija” (Zoran Đinđić, Demokratska stranka, 1. septembar 1991). „Ne treba odbijati posmatrače, već treba postaviti uslove pod kojima će doći” (dr Jovan Marjanović, SPO, 1. septembar 1991). „Na sceni je zamena teza: jedan deo Zapada i novinara prave od Srbije agresora. U Hrvatskoj je sukob između građana Hrvatske: Srba koji se bore za svoja prava, jer niko nije hteo da prihvati politički razgovor, pa su morali da se late oružja, jer su ugroženi. Ovo je agresija hrvatskog vrhovništva nad sopstvenim građanima srpske nacionalnosti” (dr Vladimir Štambuk, SPS, 1. septembra 1991). Stjepan Mesić bez sednice Predsedništva donosi 15. septembra naredbu da vojska ne sme da napušta kasarne. Ako ne prihvati, biće proglašena okupatorskom. Hrvatska je time objavila rat JNA. Iz te republike stižu pretnje o „premeštanju rata” na BiH. Vojsci isključena voda Na dubrovačkom području – hrvatski gardisti granatiraju Trebinje, zatvaraju slavine na Platu, odakle se crnogorsko primorje snabdeva vodom. JNA uzvraća. U Cavtatu 20. novembra 1991. sastanak predstavnika JNA i lokalne vlasti. Potpukovnik Radoslav Svičević, pregovarač u ime JNA, kaže da je dogovoreno da prestanu „provokacije”. Bivši javni tužilac Dubrovnika Ivo Lang zahteva demilitarizaciju Dubrovnika, stvaranje republike Dubrovnik, pod nadzorom UN. „Tuđman je ovde doveo 2.000 gardista. Neka idu, hoćemo sa svima da živimo u miru. Hoćemo autonomiju” (Ivo Lang, 23. novembra 1991). Potpisano je između Knina i Zagreba još jedno primirje – 14. po redu, na isteku 1991. Potpredsednik Predsedništva SFRJ dr Branko Kostić je najavio: „Bliži smo prekidu ratnih sukoba. Iz više razloga: prvi, hrvatsko vrhovništvo kome nije odgovarao mir došlo je do zaključka da ratnom opcijom ne može postići ono što je očekivalo i da eskalacija oružanih sukoba neće dovesti do bržeg priznavanja Hrvatske i Slovenije zbog čega su oni stalno išli u eskalaciju sukoba. Drugo, u samoj Hrvatskoj je došlo do ozbiljnih gibanja i, treće, štoje posebno važno, uključili su se sada i UN, kao i SAD i Sovjetski Savez, neposrednije i jače. Ako dođe do angažovanja mirovnih snaga UN, u kratkom roku doći će do prekida ratnih sukoba, a političko rešenje naše krize rešavaćemo u mirnim uslovima. Italija i Nemačka, mada najavljuju, neće brzo priznati Hrvatsku i Sloveniju” (dr Branko Kostić, 1. decembar 1991). Nažalost, prognoza Branka Kostića se nije ostvarila. Nemačka je ubrzo unilateralno priznala Hrvatsku i Sloveniju, rat se prenosi u Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu citiranih izjava može se steći utisak o početku eskalacije sukoba u Hrvatskoj za šta se optužuje Milošević i petnaestorica njegovih „saučesnika” kao i četvorica visokih oficira JNA. Ali, kako reče, prof. Čavoški „stvar je političke celishodnosti”. S. S. Jezivo svedočenje – bivšeg pripadnika hrvatske vojne policije U Luci Lora Srbima su kopali oči i sekli im jezike i uši ZAGREB – Da su se u splitiskoj ratnoj luci Lora 1992. godine događali stravični zločini protiv srpskih i cnogorskih civila i zarobljenika pokazuje i svedočenje bišeg pripadnika hrvatske Vojne policije Marija Barišića. On je u istrazi koja se u Splitu ovih dana vodi protiv osmorice osumnjičenih zbog ratnih zločina u Lori izjavio da je ga je po dolasku u inspekciju u taj zatvor pred posetu delegacije Međunarodnog crvenog krsta, Tvrtko Pašalić, šef vojne policije u Šibeniku, odveo u deo zatvora gde su bili neevidentirani zatvorenici, rekavši mu da „od njih mogu da rade šta žele”. Zastrašujući prizor Iza vrata okovanih gvožđem Barišića je čekao zatrašujući prizor. U prostoriji poprskanoj krvlju bio je samo jedan sto na kome je bio takozvani poljski telefon za mučenje zatvorenika strujom. Barišić je izjavio da se čulo zapomaganje zatvorenika koji su molili da ih neko ubije jer nisu mogli da izdrže torturu. To su bila devetorica zaroboljenih crnogorskih rezervista, od kojih su neki, kako je rekao, krkljali kao da nemaju jezik, a neki su bili bez očiju i ušiju. Kad je posle nekoliko dana ponovo došao u zatvor u Lori, Barišić je video dva vojna policajca kako se tuku, jer se nisu mogli dogovoriti ko će dalje da bije zatvorenika, koji je, izobličen od mučenja, ležao kraj njih. Smaknuća i bacanja u jamu Barišić je o svemu što je video podneo izveštaj, ali se ništa nije dogodilo, osim što je 30-tak neidentifikovanih zatvorenika, pre dolaska delegacije Crvenog krsta, premešteno u šibenski zatvor Kuline. Međutim, prethodno su morali da prođu kroz špalir vojnih policajaca koji su ih tukli letvama i bezbol palicama. Barišić kaže da je kasnije saznao da su sedmorica od tih zatvorenika ubijena i bačena u Kevinu jamu na Kozjaku, gde su obavljana smaknuća u prisustvu Tvrtka Pašalića. (Tanjug) http://www.jutarnje.co.yu/tema/1.htm NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email To: [EMAIL PROTECTED] This email was sent to: [email protected] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
<<un.jpg>>
