Hag

Dva ratna druga

Dok Koštunica tvrdoglavo čuva Pavkovića, policiji se nimalo ne dopada da
u Hag ode njen veoma važan čovek Sreten Lukić. Hag bi, opet, tamo hteo
baš njega, kao formacijski najbližeg policajca političkom vrhu Srbije
tokom kosovskih operacija. Natezanje Haga i Beograda oko Lukića tek je
počelo i nije isključeno da će vlast u Srbiji uspeti da ga spase, 
niti je isključeno da će ga Hag privesti, niti da će tamo 
umesto njega neko drugi

Autori: Marko R. Petrović/Branimir Gajić


Savezni ministar za inostrane poslove Goran Svilanović pre skoro mesec
dana najavio je da će do kraja godine biti krupnih promena u vrhu Vojske
Jugoslavije i srpske policije. Prošle nedelje to je ponovio i Ivan
Andrić, član Predsedništva Građanskog saveza Srbije, dodavši i da
"nekakvi dogovori već postoje, bez obzira na to da li se vrh Vojske
nalazi na Haškoj optužnici". Andrićeva izjava je, međutim, došla samo
dan posle izjave Grejema Bluita, zamenika glavnog tužioca Tribunala, da
se načelnik Generalšaba VJ, general Nebojša Pavković i načelnik Resora
javne bezbednosti MUP Srbije, general Sreten Lukić nalaze pod istragom
Haškog suda zbog zločina počinjenih na Kosovu. U doba rata na Kosovu
Pavković je bio komandant Treće armije, pod čijom se odgovornošću
nalazilo Kosovo, a Lukić je bio načelnik Štaba policijskih snaga u ovoj
pokrajini. 

Njih dvojica pomenuti su u predraspravnom podnesku u kojem Tužilaštvo
navodi osnovne elemente koje će dokazivati u delu suđenja Slobodanu
Miloševiću posvećenom kosovskoj optužnici. Tužilaštvo će, navodi se u
podnesku, dokazati da je Milošević imao punu kontrolu nad snagama VJ i
MUP angažovanim na Kosovu, "pored ostalog i kroz generala Nebojšu
Pavkovića i generala Sretena Lukića". 

Zajedno sa Pavkovićem i Lukićem navedena su još šestorica oficira VJ i
MUP: general Vladimir Lazarević, komandant Treće armije VJ i ratni
komandant Prištinskog korpusa, bivši šefovi Javne i Državne bezbednosti
MUP Srbije Vlastimir Đorđević i Radomir Marković, kao i njegov zamenik
Nikola Ćurčić. Konačno, pored Franka Simatovića Frenkija (koji se i u
optužnicama za Hrvatsku i Bosnu pominje kao učesnik "zajedničkog
zločinačkog poduhvata"), Tužilaštvo kao zapovednika Jedinica za
specijalne operacije navodi Milorada Ulemeka Legiju. 

Republički ministar policije Dušan Mihajlović izjavio je u nedelju da ni
Lukić ni Pavković nisu na tajnim optužnicama Haškog tribunala.
Komentarišući informaciju da Tribunal vodi istragu protiv generala
Lukića, Mihajlović je istakao da je, pre nego što je Lukić postavljen na
čelo Resora javne bezbednosti, utvrđeno "da je reč o visokom
profesionalcu koji ima brilijantnu policijsku karijeru". 

- Za nas ovo nije nikakvo iznenađenje, jer to je ta nesretna komandna
odgovornost koju primenjuje Haški tribunal, i želja da prikupe što više
dokaza protiv Slobodana Miloševića - izjavio je Mihajlović. 

Da li će svi navedeni biti i optuženi, zavisiće svakako od rezultata
istrage koja je u toku. 

Jasno se, međutim, vidi da su još samo Pavković, Lazarević i Lukić u
aktivnoj službi, dok su ostali ili otpušteni iz službe ili su već odavno
u beogradskom Okružnom zatvoru. Utoliko i priča o tome kako najavljene
promene u Vojsci i policiji nisu iznuđene pritiskom Zapada izgledaju još
neubedljivije. Činjenica je međutim da je iz Haga pokrenut do sada
najveći pritisak na Beograd da izruči svoje ljude. Takođe, tvrde izvori
"Blic Newsa" bliski Vladi Srbije, policiji se nimalo ne dopada da u Hag
ode njen veoma važan čovek Sreten Lukić. Hag bi, opet, tamo hteo baš
njega, kao formacijski najbližeg policajca političkom vrhu Srbije tokom
kosovskih operacija. Isti izvori tvrde da je natezanje Haga i Beograda
oko Lukića tek počelo i da nije isključeno da će vlast u Srbiji uspeti
da ga spase, kao što nije isključeno ni da će ga Hag privesti. 

- Vlada bi čak i pristala da pošalje nekog drugog iz policije umesto
Lukića, tako da će možda on biti spasen, ali da će neko iz policije
otići, to je sigurno - kaže naš izvor iz vlade. 

Dodatni pritisak na državni i armijski vrh dolazi i preko optužbi Karle
del Ponte, glavnog tužioca Tribunala u Hagu, da upravo Vojska
Jugoslavije skriva ratnog komandanta bosanskih Srba, generala Ratka
Mladića. 

Tu, prema Bluitovim rečima, informaciju dobijenu "iz vrlo pouzdanih
izvora u Beogradu, u čiju pouzdanost nema ni najmanje sumnje",
demantovao je Pavković, a savezni ministar policije Zoran Živković, uz
ogradu da je "teoretski moguće da je na toj teritoriji bilo ko", rekao
je da bi Del Ponteova trebalo da ponudi i odgovarajuće dokaze. U nedelju
2. decembra je, međutim, agencija "Rojters", pozivajući se na jednog
srpskog političara ponovila tu vest. 

Prilično direktnu smernicu o tome šta je jugoslovenskim vlastima činiti
dao je i Nikolas Berns, američki ambasador u NATO. On je u razgovoru s
delegacijom Atlantskog kluba Jugoslavije istakao da bi SAD želele da SRJ
postane član Partnerstva za mir, ali je dodao da pre nego što Vašington
podrži ulazak u Partnerstvo, Amerika očekuje "da će vlasti u Beogradu
rešiti neka pitanja u vojnoj sferi", ali i neke druge stvari o kojima je
već razgovarano. 

- Vrlo je verovatno da će pre kraja godine general Pavković otići u
penziju - ocenjuje za "Blic News" Aleksandar Radić, vojni analitičar i
publicista, ali dodaje: - Ni na taj način, međutim, stvari neće biti
drastično promenjene, jer grupa ljudi koja će doći na pozicije
penzionisanih biće iz istog kruga. 

Tajna Pavkovićevog opstanka na funkciji sve do danas leži u njegovom
(ne)delovanju 5. oktobra, ali i u polarizaciji unutar DOS. Vojska je 5.
oktobra, prema Radićevim rečima, dočekala krajnje ispolitizovana i
spremna da brani stari sistem. U trenutku kada je došlo do loma režima,
Pavković je izbegao svaki kontakt sa JSO, koja je očigledno bila spremna
da uđe u sukob sa Vojskom, i sačekao je razvoj situacije. Nekoliko dana
posle pada Miloševića, generali su prvi put upotrebili izraz "vrhovni
komandant" i za Vojislava Koštunicu. 

Istina je da su u tom trenutku Pavković i Koštunica bili potrebni jedan
drugom. Novom predsedniku države bio je potreban pouzdan načelnik
Generalštaba koji će kontrolisati vojsku kako bi mogao da održi balans
sa Đinđićem koji je, iako bez zvanične državne funkcije, pod svojom
kontrolom, na osnovu dogovora sa Legijom, držao elitne policijske
jedinice, a ubrzo zatim i celu policiju. Pavkoviću je, s druge strane,
bio potreban politički zaštitnik koji je bio spreman da zaboravi na
njegov prisan odnos sa, tada već bivšim, predsednikom i "vrhovnim
komandantom". Ta simbioza potrajala je i do današnjih dana, a Pavković
je preživeo više napada koji su dolazili i spolja i iznutra. Veći deo
vladajuće koalicije i dalje na njega gleda kao na čoveka bivšeg režima
kojeg je trebalo smeniti još pre godinu dana. 

Ali, da ni Pavković ni Koštunica nisu baš sto odsto otporni na pritiske,
naročito na one koji dolaze iz Haga, pokazalo je i prevremeno
penzionisanje pukovnika Veselina Šljivančanina, donedavno jedinog
aktivnog oficira VJ iz takozvane "vukovarske trojke". 

Za razliku od Pavkovićeve, zvanična biografija Sretena Lukića otkriva
čoveka koji je imao "neravnu" karijeru u prelomnim vremenima
Miloševićevog režima, što ukazuje na to da se nije najbolje snalazio u
političkim igrama. To ga je i "opralo" kod onih koji ga sada drže na
odgovornoj poziciji. Smenjivan i degradiran u vremenima kada su neki
drugi policajci pretvarali zamisli Miloševića u srpsku svakodnevicu,
Lukić je odlikovan i unapređen kada su stvari u jednoj raspaloj
strukturi došle do kraja i kada se u vrhu tadašnjeg režima pribegavalo
svim mogućim personalnim rešenjima u nedostatku ubijenih, odbačenih,
kažnjenih ili ražalovanih "prvoboraca". 

U karijeri mu se pamte i susreti sa delegacijom beogradskih studenata
tokom protesta 1996/97. godine, kao i glasina kako je svojim autoritetom
dugo štitio rođake Milana i Sredoja Lukića, koje je Hag optužio za
stravične zločine u višegradskom kraju. Lukića će njegovi
pretpostavljeni braniti od Haga, sudeći prema oceni neimenovanog izvora
"Blic Newsa" iz samog vrha MUP, on predstavlja "hrabrog i pouzdanog"
policajca, koji "nikada nije bio deo Miloševićeve mašinerije u onolikoj
meri da bi se mogao smatrati njenim ključnim čovekom, već je mnogo više
bio policajac koji je i u tim smutnim vremenima vršio, najpre, svoju
dužnost". 

U fokus znatiželje haških istražitelja Lukić je došao zbog pozicije koju
je imao tokom 1998. i 1999. godine, kada je bio prvi čovek policijskih
snaga na Kosovu i Metohiji. Njegovo imenovanje za šefa Resora javne
bezbednosti, koje je usledilo po formiranju nove srpske vlade, bilo je
delimično iznenađenje za onaj deo javnosti koji nije zaboravio
pojavljivanja Sretena Lukića u vreme režima Slobodana Miloševića, najpre
kao kosovskog načelnika koji je tokom rata sa NATO, zajedno sa generalom
Pavkovićem, podnosio raporte "vrhovnom komandantu" u kojima je tvrđeno
da su "pripadnici vojske i policije uz teške gubitke i velika žrtvovanja
sprečili da strani okupator zauzme i stopu naše teritorije". 

Po okončanju intervencije NATO na SRJ, Lukić 7. jula 1999. biva
odlikovan Ordenom jugoslovenske zastave prvog reda, za "veliki doprinos
herojskoj odbrani naroda i zemlje od agresije". U narednim mesecima
pojavljivao se po Srbiji kao Miloševićev specijalni izaslanik, koji je i
sam uručivao medalje svojim potčinjenima u ime tadašnjeg predsednika. 

Krajem januara 2001. godine, novoimenovani ministar unutrašnjih poslova
i jedan od čelnika DOS Dušan Mihajlović, imenujući Lukića na novu
funkciju, kaže da "stoji iza takve svoje odluke, jer je Lukić dobar
policajac" i da ne razume zašto svako ko je profesionalno obavljao svoju
dužnost na Kosovu mora da bude označen kao zločinac. 

Ovakvo reagovanje ministra Mihajlovića došlo je posle tvrdnji nekoliko
nevladinih organizacija, međunarodnog "Hjuman rajts voča" i domaćeg
Fonda za humanirano pravo, da je Sreten Lukić jedan od odgovornih za
kontroverzni i nedovoljno istraženi događaj u kosovskom selu Račak, kada
je nađeno četrdesetak leševa Albanaca koje su, prema pripadnicima OEBS,
u tom selu ubili srpski policajci. 

Američki dnevnik "Vašington post" je tada objavio i navodni snimak
razgovora Nikole Šainovića, jednog od Miloševićevih ključnih ljudi za
kontrolu dešavanja na terenu, i Lukića, gde je u tekstu stajao i citat
rečenice koju je navodno Lukić izgovorio: "Gazi ih još više", u
kontekstu rešavanja situacije u Račku. Taj navodni razgovor američki
list je dobio od stručnjaka agencije NSA, kao "snimak načinjen njihovim
prislušnim uređajima". 

Hipoteka Račka, ali i čitavog Kosova, ostala je tako nad Lukićem iako
ostaje otvoreno pitanje njegovog realnog učešća u odlučivanju na terenu
i delovanju jedinica koje su mu formalno bile pod kontrolom, dok su
suštinski bile podređene mnogo višim funkcionerima čije su prave komande
izvršavale. Kako će haška zainteresovanost za dvojicu čelnih ljudi
vojske i policije uticati na njihovu profesionalnu karijeru, ali i
životni put, pokazaće se u najskorije vreme, mada su procene prilično
pesimistične.


Kosovski ciklus

Brzi uspon Nebojše Pavkovića na vojnoj hijerarhijskoj lestvici vezuje se
za sredinu 90-ih godina i njegov odlazak na Kosovo, gde je bio zadužen
za operativno-štabne poslove u komandi Prištinskog korpusa. Odatle je
otišao za načelnika štaba, a potom i komandanta korpusa, 24. decembra
1997. godine. 

Za samo dve godine prevalio je put od komandanta korpusa do načelnika
Generalštaba. Najpre je decembra 1998, posle smenjivanja Momčila
Perišića sa čela VJ i postavljanja Dragoljuba Ojdanića za prvog vojnika
Jugoslavije, imenovan za komandanta Treće armije. Na toj se funkciji
zadržao do januara 2000, kada je njegov prethodnik Ojdanić u fotelji
ministra odbrane zamenio ubijenog Pavla Bulatovića, a on zauzeo funkciju
na kojoj se i danas nalazi. 

Rođen je 10. aprila 1946. godine u Senjskom Rudniku, opština Ćuprija. U
neposrednoj blizini njegovog rodnog mesta, inače, danas se nalazi
najveći jugoslovenski vojni poligon - Pasuljanske livade. Osnovnu i
Učiteljsku školu završio je u Aleksincu. Završio je Vojnu akademiju
Kopnene vojske u Beogradu, Komandno-štabnu akdemiju i Komandno-štabnu
školu operatike. Školu nacionalne odbrane završio je kao prvi u klasi, s
ocenom 10. Vojno školovanje okončao je 1970. U vreme početka raspada
Jugoslavije bio je na dužnosti u kabinetu Vuka Obradovića, tadašnjeg
portparola JNA. Po dolasku Milana Panića za premijera, koji je paralelno
obavljao i funkciju ministra odbrane, Pavković prelazi u njegov kabinet,
a posle Panićeve smene, biva upućen na Kosovo.


Đinđićev izbor

Odluku o uključenju Sretena Lukića u rad "nove" srpske policije doneo je
Dušan Mihajlović, uveren da se radi o "kooperativnom" i sposobnom
policajcu, čvrste ličnosti i autoriteta među kolegama, pospešenog
ratničkom aurom. 

Tek nedavne izjave ministra Mihajlovića da je on Lukića prihvatio kao
rešenje srpske vlade dale su povoda glasinama koje su se čule još u
vreme njegovog naimenovanja da je Lukić bio personalno rešenje srpskog
premijera Đinđića. Da li je zaista premijer bio taj koji je izrazio
želju da 46-godišnji policajac dođe na čelo RJB ili je to rešenje bilo
rezultat ranijih priprema, posmatranja kadra i uveravanja o
beskompromisnoj budućoj saradnji, verovatno je poznato samo nekolicini
aktera ove odluke. 

Rođen u selu u okolini Višegrada 28. marta 1955, karijeru je započeo već
kao 19-godišnjak u sekretarijatu u Užicu, gde je radio narednih 13
godina. Premeštaj u Beogradu dobio je 1987. Kada je 1991. došao u sukob
sa Radovanom Stojičićem Badžom, Miloševićevim kadrom u punom usponu,
Lukić verovatno nije ni pretpostavljao da je to jedan od momenata koji
će mu kasnije dobro doći kao dokaz da je od početka bio u sukobu sa
"ratnom strujom" u srpskoj policiji. Stojičić tada preuzima Lukićevo
načelničko mesto, dok ovaj biva naimenovan za pomoćnika načelnika
beogradskog SUP-a, što je tada bio i te kakav korak nadole u karijeri. S
te funkcije preuzima službu na Kosovu 1998, mada nije bilo nikakvog
zvaničnog imenovanja za tu "specijalnu" i privremenu poziciju.
Četrnaestog jula 1999. zvanično je premešten na višu funkciju pomoćnika
načelnika RJB.

http://blic.gates96.com/

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: [email protected]

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште