GORBACOV: ZALAGAO SAM SE ZA REFORMISANU DRZAVU 20.12.2001. 11:34 "UVEK SAM SE ZALAGAO ZA STVARANJE NOVE REFORMISANE SAVEZNE DRZAVE"
(Moskva, RIA "Novosti" - pripremljeno za NIN)Uoci 26. decembra - zvanicnog datuma raspada Sovjetskog Saveza - Mihail Gorbacov dobija mnostvo pitanja inostranih sredstava informisanja u vezi sa tim dogadjajem. Sustina tih pitanja svodi se, uglavnom, na tri teme: kako, deset godina kasnije, Gorbacov ocenjuje raspad Sovjetskog Saveza? Kakav je njegov odnos prema desetogodisnjem periodu novije ruske istorije u vreme predsednikovanja Borisa Jeljcina? I kako ocenjuje rad novog ruskog predsdenika Vladimira Putina? Evo sta o tome kaze Mihail Gorbacov. Ja se kriticki odnosim prema raspadu Sovjetskog Saveza. Jos 1991. godine, kada se u veoma ostroj borbi kristalisao projekat nove savezne drzave - reformisanog Saveza Sovjetskih Socijalistickih Republika - uvek sam apostrofirao da necu ucestvovati u razbijanju sovjetske drzave. Upravo meni pripada inicijativa sprovodjenja Svesaveznog referenduma 17. marta 1991. godine, na kome je ljudima ponudjeno da odgovore na pitanje: "Smatrate li neophodnim ocuvanje Saveza Sovjetskih Socijalistickih Republika kao obnovljene federacije ravnopravnih suverenih republika, u kome ce se u potpunosti garantovati prava i slobode coveka svake nacionalnosti". 76,4 procenta onih koji su ucestvovali na referendumu pozitivno je odgovorilo na ovo pitanje. Medjutim, uprkos volji naroda, ogromna drzava prestala je da postoji. Bio je to kolosalni razarajuci process, koji je bivse sovjetske republike sa njihovim ekonomskim sponama izgradjenim uspostavljenom podelom rada, sateran u bezizlaznu situaciju. I mi cemo se jos dugi niz godina cupati iz nje. Da li je bilo moguce spasti SSSR? Problema u drzavi se akumuliralo previse, ali resenja za te probleme nisu iznalazena. Objektivno gledano, stari Savez je sebe preziveo. Preciznije receno, prezivljavao. Mozda bi on i postojao jos izvesno vreme, ali je situacija zahtevala fundamentalne promene. Centralni put - gledano sa - 2 - aspekta narodnih interesa - nije vodio preko dezintegracije, raspada, vec preko reformisanja, decentralizacije. Otuda I priprema novog Saveznog ugovora. Zahvaljujuci politici perestrojke gradjani SSSR dobili su slobodu, javnost. Oznaceni su poceci demokratskih trzisnih transformacija u ekonomici. Mi smo se, najzad, ratosiljali "hladnog rata". Poznato je svima da su SSSR i SAD trosili po 10 biliona dolara na trku u naoruzavanju. A u to vreme mi u Sovjetskom Savezu nismo mogli obezbediti ljudima najobicnije stvari: stanove, normalnu svakodnevnicu, socijalne garancije, ekoloski cistu sredinu. Sve smo odlagali za kasnije. Bilo nas je sramota do beskraja kada nismo imali ni deterdzenta za pranje rublja, ni zubnih pasti, ni obicnih carapa. Nista se od toga nije moglo nabaviti u radnjama. Tek 9 ili 10 procenata industrtije proizvodilo je zivotno neophodne proizvode. Je li bilo moguce amortizovati na neki nacin takvu situaciju? Jeste, ali je za to bilo potrebno da se od 100 i vise milijardi, koliko se trosilo za odbrambene svrhe, uzme svega 10-15 procenata i usmeri na proizvodnju robe za svakodnevne potrebe. Nismo uspeli da to ucinimo. Mi smo hteli da vlast KPSS iskoristimo u cilju ovaplocenja kursa perestrojke i da demokratizujemo samu partiju. Preracunali smo se. Ona se nije dala reformisati. Preracunali smo se i sa reformisanjem Saveza. Zakasnili smo. Nikom u svetu nije ni padalo na pamet, sem malih izuzetaka, da se Sovjetski Savez samolikvidira. Tada sam sebi postavljao pitanje: zar je Savez i zaista meni toliko potreban? To me je navodilo i na mnostvo drugih razmisljanja. Naravno, prezivljavao sam gorko razocarenje. A zemlja je cutala. Zasto? Misljenja sam da je stvaranje Zajednice Nezavisnih Drzava bilo ishitreno resenje. U skladu sa dokumentima, u toj Zajednici trebalo je da budu ocuvani zajednicki ekonomski prostor, jedinstvena valuta, zajednicki bankarski sistem, zdruzene oruzane snage, usaglasena spoljna politika. Obicni ljudi, koji se ne upustaju u politicke zavrzlame, sticali su utisak da ce se zemlja sacuvati. A politicka elita je imala svoju racunicu. Bilo je sasvim jasno da Zajednica Nezavisnih Drzava kao sistem ne moze opstati. Medjutim, rusko rukovodstvo ga je izmislilo kako ne bi zaostravalo situaciju u zemlji. Fakticki, gradjani su bili svesno obmanuti tim manevrima. - 3 - 12. decembra 1991. godine Rusija je proglasila svoju nezavisnost. Od koga nezavisnost? Od same sebe? Od Velike Rusije? Ja ne odlazim na praznike Nezavisnosti Rusije, jer za mene to nije svecani, radosni dan. Sta da kazem o Jeljcinovoj epohi. Kada su se na ceremonijalu u Kremlju povodom desetogodisnjice Zajednice Nezavisnih Drzava okupili sefovi drzava Zajednice i culi da je na zasedanje pozvan Boris Jeljcin, predsdenik Kazahstana Nursultan Nazarbajev je upitao: "A zasto je pozvan Jeljcin?" Ne znam kako on licno tumaci tu svoju repliku, ali ja sam je doziveo ovako: covek je razbio zemlju, a potom i Zajednicu Nezavisnih Drzava, a mi mu odajemo pocasti. Rusija je morala da se krece u pravcu trzisne ekonomike. Ali ne i da se otvara za neogranicene potoke uvozne produkcije do te mere nepripremljena zemlja koja je sama proizvodila nekonkurentnu po kvalitetu produkciju. Time je samo ugusena domaca proizvodnja. I ispalo je ovako: postavljen je zadatak da se ide napred, a nasli smo se pozadi. Jeljcinova epoha predstavlja fijasko za zemlju. Kriticki ocenjujuci rezultate deset godina proteklih nakon raspada SSSR objektivnosti radi moram kazati da uz sva razaranja - i nauke, i obrazovanja, i ekonomike, i jednostavno nacina zivota ljudi - Rusija je ipak sacuvala i u izvesnoj meri privila intelektualni potencijal koji je ostao jedan od najvisih u svetu. Sacuvani su ogromni prirodni resursi, mada su mnogi opljackani. I sto je najvaznije, ljudi zive, odupiru se nevoljama i nesto rade. Prezivljavaju i uce! Nastao je i preduzetnicki sloj! I najzad, mi smo poceli da poimamo znacaj slobode, demokratije, trzisne privrede. I uz normalno, pametno i odlucno rukovodjenje zemljom Rusija ima sansu da se iscupa iz ruina. O predsedniku Vladimiru Putinu. Pazljivo pratim rad Vladimira Putina i polazem velike nade u to da Rusija za vreme njegovog predsednikovanja moze izaci iz krize. On je vec postao zreo, ozbiljan rukovodilac. - 4 - Od samog pocetka svog rada Putin vodi pismenu i mudru politiku na medjunarodnoj areni. To se pre svega odnosi na formiranje novog produktivnog kuursa u pravcu uspostavljanja uzajamnih odnosa sa zemljama Zajednice Nezavisnih Drzava, u pravcu kardinalnog poboljsanja odnosa sa Zapadnom Evropom i Sjedinjenim Americkim Drzavama. Poznato je da se napredovanje obezbedjuje preko razresenja nastajucih protivurecnosti. A njih ima podosta u odnosima izmedju Rusije i Sjedinjenih Drzava. Medjutim, zar ne postoje i razlikie izmedju Evrope i Amerike, ali to im ne smeta da realizuju integracione procese. Rusija takodje moze ucestvovati u njima, zadrzavajuci svoju samobitnost i suverenitet. Sve cesce se u poslednje vreme govori i o postepenom ukljucivanju Rusije u mehanizme NATO. Od izuzetnog su znacaja odnosi Rusije i Evropske unije. Zivot pokazuje da je sazrela neophodnost za novom medjunarodnom saradnjom. Cini mi se da postoje realne sanse da se svet promeni nabolje. Jedino pravilni korak u tom pravcu bio bi stvaranje novog svetskog poretka, u okvirima koga bi se na drugaciji nacin resavao problem bezbednosti. Njegovom stvaranju trebalo bi da bude podredjeno sve. Moskva, 20. decembra RIA "Novosti" NSP Lista isprobava demokratiju u praksi ==^================================================================ This email was sent to: [email protected] EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email to: [EMAIL PROTECTED] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
