PS. hvala na lepoj porodicnoj fotografiji. Ja slavim SV. Arandjela. To je
prava Ivkova slava. Nas je tri porodice , J , moj brat i sestra od strica i svi
slavimo istu slavu. Da bi bili skupa slavimo tri dana i to
svako bude domacin po jedan dan. Ja i moja supruga Nada imamo jedinicu cerku
udatu i ima dvoje dece. Sina od 10 i cerkicu 2. ipo godine. Zet mi je Srbin iz
Teslica. Veoma smo srecni sa unucicima. Prava su nam medicina.
S.V.
----- Original Message -----
Sent: Tuesday, January 01, 2002 10:28
PM
Subject: RE: [NSP] Kiviji beze, Azijati
dolaze
Miko, molim da ovu moju malu amaterski srocenu
studiju proslijedite BDj i na sve liste kojima imate pristup.
Nebojsa
==================
Ovo je malo teze progutat:
"Premijer (Dzon) Hauard je predao Australiju
Medjunarodnom komunizmu/socijalizmu (sada eufemisticki poznatom kao
Globalizam), govoreci da je to
neizbezno"
Znao sam da je BDj ortodoksna antikomunjara al'
da moze otici ovoliko daleko i tvrditi "da je NSP/Globalizam zasigurno
dijelo komunista" to me je nemalo iznenadilo.
Slijedeci tu logiku, po nasem uglednom politickom
komentatoru Bobu ispada da je Srbija sada cvrsce u komunistickim rukama nego
ikada, jer, zaboga, kao sto on samouvjereno kaze: "Srbija je poslednja drzavna
domina u Istocnoj Evropi koja je pala u krilo globalista (citaj medjunarodnih
komunista)!" !!!???
Ako je i od Boba, cuvenog po borbi "za Hrista a
protiv komunista", isuvise je!
Moj licni komentar je: kamo srece da je tako
gospodine Djordjevicu. I vise bi nas bilo i bolje bi zivjeli nego pod
danasnjom vladavinom vazalskog, veleizdajnickog, primitivno kapitalistickog, i
klero nacionalistickog DOS poretka.
Inace, ja vec 4 godine zivim na Novom
Zelandu a prije toga sam 6 godina zivio u Australiji, tako da odlicno poznajem
situaciju u obe ove downunder zemlje. Ima dosta istine u ostalim dijelovima
Bobovog komentara, mada trenutna situacija definitivno nije tako crna ni u
Australiji ni na Novom Zelandu. Npr. trenutna stopa nezaposlenosti na NZ je
najmanja u zadnjih 13 godina.
Da "komunisticka tvorevina globalizacija" nije
primarni razlog zbog kojeg kiviji masovno bjeze iz svoje zemlje najbolji je
dokaz da oni to kontinuirano cine vec par decenija, sa manjim ili vecim
intenzitetom, bjezeci uglavnom odmah preko praga, u drugu njima
najblizu, isto tako "globalizovanu zemlju" - Australiju.
Kao najcesci razlog za to ovdje se pominje da se
u Australiji moze zivjeti bolje ne radeci nista (tj na socijali - dolu) nego
na Novom Zelandu. Sidnej se u sali vec naziva najvecim novozelandskim gradom a
po stampi se cesto mogu vidjeti karikature kivija koji onako, bas
po komunisticki, bladzare na plazi u Bondaj Bichu. Ma koliko se
trudili tesko je ovaj razlog za emigraciju povezati sa globalizacijom. Sem
toga, ovaj razlog gubi prioritet sa nedavnim uvodjenjem zakona u Australiji da
Kiviji ne mogu automatski dobijati "dol" niti pravo na stalni boravak. Sad se,
manje vise, tretiraju kao i svi ostali stranci, sa tim izuzetkom sto im jos
uvijek za putovanje u Australiju ne treba viza i sto odmah po stupanju na tlo
Australije sticu pravo na rad.
Drugi po znacaju razlog za emigraciju sa Novog
Zelanda je izbjegavanje obaveze vracanja stipendija koje mladi uzimaju od
drzave i onda kad diplomiraju sprase za neku od susjednih drzava kako ne bi
morali da vracaju u prosjeku po $50 hiljada dolara zajma (primjecujete li da
ni ovaj razlog nema veze sa globalizacijom, a osobito sa
komunistima?).
Tek na trecem mjestu su bolje nadnice koje se za
isti rad mogu dobiti u Australiji i mnogim drugim razvijenim zemljama (sto,
priznajem, ima neke veze sa gobalizacijim koja, priznajem, ni meni nije
nimalo draga, mada na male nadnice na NZ uticu i mnogi drugi brojni
faktori).
Novi Zeland je inace prekrasna zemlja, sa vrlo
umilnom klimom i vrlo tolerantnim vjerskim i medjunacionalnim odnosima. Brojne
diskusije se vode ovdje oko toga koliko se isplati ici "odavle" u druge zemlje
za 20-30% vecu dnevnicu ako se to mora platiti sa 40-60% pada u opstem
kvalitetu zivota. Osobitu car zivotu na NZ daje draz zivota u drzavi
u kojoj je svaki treci stanovnik ateista i sa kojom u zadnje dvije godine
dosta uspjesno rukovode politicke partije (Labour & Alliance) sa vrlo
ljevom inklinacijom i neskrivenim antiamerikanizmom (po cemu se danas NZ vrlo
razklikuje od americkog batlera Australije). Divno je gladati kako
novozelandjani popustaju amerikancima tek toliko koliko moraju i kad vec
nemaju drugog izlaza, dok servilini australci ponizno otvaraju usta i prije
nego su amerikanci otkopcali slic.
No, da se vratimo nazad na temu imigracije.
Novi Zeland, kao i Australija, prinudjen je da se
oslanja na emigraciju iz jednog jednostavnog razloga: potomci britanskih
robijasa i ludaka ne mnoze se dovoljno velikom stopom ( a i bolje je tako, da
ne sire vise svoje bolesne gene).
U zadnih 100 godina se populacija NZ vise nego
utrostrucila, od nesto ispod miliona do sadasnjih 3.8 miliona. Najvise od tog porasta (84 %) je usljed prirodnog
razmnozavanja medju stanovnicima NZ. Uprkos cesto usijanoj debati i bigotriji
sa kojom se tretiraju skoro sva imigrantska pitanja, cinjenica je da
imigranti nemaju bas mnogo doprinosa u ukupnom porastu stanovnistva (vidi
clanak "Falling birthrate opens door for immigration" objavljen 03/7/00 u NZ
Heraldu):
Sto se tice prirodnog prirastaja kivijima
definitivno ne cvjetaju ruze. Od 4.3 porodjaja po zeni u 1961, broj uspjesno
uokoncanih porodjaja je u prosloj godini spao na oko 2.0/zeni, sto je ispod
nivoa potrebnog za prostu reprodukciju ("the replacement level is 2.1 - one
baby for each woman and partner plus a factor to compensate for the greater
number of males born")
U upravo objavljenom predvidjanju buducnosti
Novog Zelanda, Statistics NZ upotrebljava stopu plodnosti od 1.9, dok su mnogi
drugi ubijedjeni da ce ona padati i nize.
Zbog toga, trenutni je cilj NZ da svake godine
ima neto priliv stanovnistva od oko 10 000 osoba, kroz imigraciju u oba pravca
(racunajuci sa nekih 38 000 odobrenih dozvola za stalni boravak godisnje). Da
bi se to ostvarilo za dugogodisnji cilj je broj migranata postavljen na nekih
45,000 godisnje.
U 1990-tim godinama NZ je uspjeo ostvariti taj 10
000 neto priliv emigranata, mada se to odvijala uz dosta velikih fluktuacija
koje su pratile raznorazne vladine odluke i promjenu ekonomskih
faktora.
U zadnje dvije godine NZ je imao neto gubitak po
pitanju emigracije - skoro 9000 u godini do marta 2000 - posto je veliki broj
kiwija bio privucen u Australiju porastom njihove
ekonomije.
Proces imigriranja na NZ se nastoji uprostiti i
ubrzati mada ce na primjer, od 1. januara ove godine, aplikanti za emigraciju
u kategoriji "general skills" (sto cini 60% imigranata) trebati da skupe
u svojim prijavama 25 poena umjesto trenutnih 24.
Dobra vijest za VK emigrante je da ce od aprila
ove godine poslodavci moci uvoziti visoko placenu radnu snagu pod novom
kategorijom vize zvane "talents visa" koja ce raditi izvan normalne procedure
sa kvalifikujucim poenima. Imigranti koji dodju po ovoj specijalnoj semi, po
kojoj moraju zaradjivati najmanje $45 000 godisnje, kvalifikuju se za stalni
boravak nakon dvije godine ako jos uvijek imaju ponudu za stalno
zaposlenje.
Inace novozelandski imigracioni sistem predvidja
tri nacina na koje se moze dobiti status rezidenta: strucna/poslovna klasa (60
%), sponzorisanje clanova familije(32%) i internacionalni humanitarni programi
(samo 8%). Po ovoj zadnjoh humanitarnoj klasi u NZ ulazi godisnje tek oko 750
ljudi, plus to drzava dozbvoljava da oko 300-400 neocekivanih tragaca za
azilom ostane u ovoj prekrasnoj zemlji.
Zahtjevi za emigraciju na NZ su trenutno u
stalnom porastu, osobito nakon dogadjaja u Americi ("the September 11
terrorist atrocities").
Suprotno opste izrazenom uvjerenju
(reflektovanom i u clanku BDj) da azijati preplavljuju Novi Zeland,
britanci (popularno ovdje znvani "poms") su jos uvijek vodeci izvor
emigranata za Novi Zeland
Opet suprotno opste izrazenom uvjerenju, proces
imigriranja za azijate postaje sve tezi i tezi. Tako na primjer, nakon
uvodjenja zaloga od $20 000 za ucenje engleskog jezika u 1995, zahtjevi za
odobrenje imigracije sa Tajvana su naglo pali sa 12 325 godisnje na samo 664.
Mnogi tajvanci su napustili NZ. Broj molbi za emigraciju se jednostavno
presaltao sa Tajvana, Koreje i Hong Konga, na Britaniju (5 688 molbi u zadnjoj
godini), Indiju (5 683 molbi), Kinu (5 571 molba) i Juznu Afriku (4 154
molbi).
Ukupna imigracija, nakon pada do 33 683 u periodu
1996-97, porasla je na 45,011 u godini do juna 2000, vise od pola puta do
rekordnih 54,437 ostvarenih u 1995-96 godini.
Do 1996 u Aucklandu je bilo oko 110,700
stanovmika azijatskog porijekla, ili oko 10% od ukupnog broja stanovnistva u
toj regiji. Prema projekciji Statistickog zavoda NZ smatra se da bi ih u
prosloj godini trebalo biti oko 152,700, ili otprilike svaki osmi aucklander
bi trebao biti azijatskog porijekla (vidi clanak "Immigrants with the world at
their feet", objavljen 25/8/01 u NZ Heraldu).
Jos jedan koristan izvor informacija u razbijanju
strajha od poplave azijata je statistika nacionalne podijeljenosti djaka u
skolama, obradjena iu clanku "Big changes forecast in classroom racial mix",
objavljenom 07/8/oo u NZ Heraldu.
Prema ovom izvoru informacija broj maorskih djaka
ce se izjednaciti sa brojem pakeha djaka u 2050. godini. ("pakeha" je naziv za
bijelce na NZ, sa vjerovatnim znacenjem "bijeli krmak"). Trenutno se skolska
populacija satoji 65% od pakeha klinaca i klinki i 20% od
maorske piculadi.
Maorska populacija ce da raste, sve dok sredinom
stoljeca u skolskim razredima ne biude sjedjela 1/3 maora, 1/3 pakeha, a
ostalo ce biti pripadnici raznih drugih etnickih grupa.
Procenat djece ciji su roditelji sa okolnih
pacifickih ostrva ce porasti na 21.2%, dok ce djeca azijata sacinjavati tek
11.2% ukupne populacije djaka.
Po informacijama iz jula 1999, pakeha djaci su
bili zastupljeni sa 65% (473 112) u ukupnoj skolskoj populaciji od 727
396, maori su bili zastupljeni sa 19.9% (144 738), pacifik ajlendersi sa 7.5%
(54 553) i azijati sa samo 5.9% (42 821).
U dekadi do 1996, proporcija pakeha u skolskoj
populaciji (ukljucujuci i predskolsku) pala je sa 72.6% na 62.4%. Nasuprot
tome udio maora u skolskoj populaciji jue porastao sa 20.5% na 24.5%, pacifik
ajlendersa sa 5.6% na 7.6%, dok su azijati skocili sa 1.7% na
5.0%.
U godina do marta 2001 godine 323,958 ljudi,
ukljucujuci tu i 108 938 novozelandjana, je uslo na Novi Zeland sa namjerom da
tu ostane najmanje godinu dana. U istom periodu, 332 089 ljudi, ukljucujuci tu
254 766 novozelandskih gradjana je napustilo NZ, opet na najmanje godinu dana.
U stvari, uprkos svojoj izolaciji, NZ je samo za 5 godina zamjenio jednu
desetinu svog stanovnistva.
Sto se tice polozaja azijata, na NZ im bas ne
blista sunce. Mnogi od njih ne mogu ovdje naci posao. Prema popisu iz 1966
samo 46% azijata je bilo zaposleno u Aucklandu, u poredjenju sa 63% ostalih
radno sposobnih stanovnika Aucklanda. Medu radno sposobmnim azijatima su i
brojni doktori koji obicno zavrsavaju kao taksi vozaci, nemogavsi da ozvanice
svoju diplomu.
Mnogi novi azijatski emigranti se vracaju kuci u
potrazi za poslom ili popkusavaju da se nasele u Australiji ili SAD, kako bi
izbjegli probleme sa endemickom nezaposlenoscu u Aucklandu.
Najnovija studija je pokazala da od svih
etnickih grupa u Aucklandu, 110 000 azijata pati od najmanje stope
zaposlenosti, daleko ispod novozelansdskog standarda.
Evo sta o svom bijednom emigrantskom zivotu u
Aucklandu misli 125 azijatskih emigranata koji su intervenisani
za pomenutu studiju:
KEY FINDINGS
* There are at least 110 000 Asian people in
Auckland - more than the population of Hamilton
* 71 per cent of Asian migrants live in Auckland
* The majority of Asian people in New Zealand are
recent migrants, arriving in the past 10 years
* All Asian groups, except the Japanese, have
substantially higher rates of unemployment than the New Zealand average
* Many Asian youths find life in Auckland "clean,
green and boring"
* Many Asian migrants feel Kiwis are not overtly
racist but they also feel the job market is stacked against them, with many
employers not wanting to interview people with a foreign name
* Hospitals are especially seen as difficult
places because Asians feel a lack of people who speak their languages
* Many feel burglary is an especially bad problem
in New Zealand
* Many Asian parents feel New Zealand schools are
easy and slack compared to home
Sto se tice Australije i John Howarda, evo kako
se u novozelandskoj stampi prokomentarisala njegova nedavna "slavna" izborna
pobjeda:
"Across the Tasman, Prime Minister John Howard
thanked his lucky stars that a boatload of asylum-seekers helped him join the
exclusive club of three-time Prime Ministers Sir Robert Menzies, Malcolm
Fraser and Bob Hawke. Mr Howard had been all but written off earlier in the
year. But that was before the Tampa refugees and the September 11 attacks gave
him an opportunity to simultaneously whip up prejudice and play the safe pair
of hands, sending Labor leader Kim Beazley into political oblivion in the
process. "
Pozdrav svima - rojalistima i
komunistima,
Nebojsa Joveljic
Papakura, Auckland, New Zealand
----- Original Message -----
Sent: Tuesday, January 01, 2002 4:37
PM
Subject: [KPJ] Kiviji beze, Azijati
dolaze
Novi svetski poredak
pise Bob
Djurdjevic
------------------------------------------------------------------------
23.
januar 2001
Kiviji beze, Azijati dolaze
"Raj na zemlji" Tamo
dole i nekadasnja "farma Engleske" pada kao zrtva
osione globalizacije i
imigracije.
Australija je spremna da upise mastilom sopstvenu verziju
sramotnog
NAFTA sporazuma (Severnoamericki `sporazum o slobodnoj trgovini`
- iz
1993. koji obuhvata SAD, Kanadu i Meksiko) i otvori svoju
imigracionu
branu Azijatima iz Singapura. Istovremeno, u novembarskom
izdanju lista
Sydney Morning Herald izasla je alarmantna prica pod zgodnim
naslovom -
"Flight of the Kiwis" - o Novozelandjaninu koji bezi iz svoje
zemlje da
pobegne od plodova globalizacije.
Najbolji i najpametniji
stanovnici Novog Zelanda su postali izbeglice,
koje beze od valute cija
vrednost pada, nedostatka dobro placenih
poslova i zemlje koja se pognula
od spoljnog duga, primetio je ovaj
sidnejski dnevni list. Novi Zeland od
pre samo 15 godina, kada su ga jos
nazivali "farmom Engleske", sada je
neprepoznatljiv. Prodat je.
Globalizovan. Skoro sve je otislo stranim
vlasnicima - bankama,
osiguravajucim kompanijama, pivarama, stranim
kompanijama, medijima...
Cak i one institucije koje mnogi
Novozelandjani smatraju za javnu
infrastrukturu vise se ne kontrolisu
lokalno. Zeleznica i Telecom su
prodati velikim americkim kompanijama pre
jednu deceniju, u orgiji
prodaje drzavne imovine koju je prva zapalila
Laburisticka vlada Dejvida
Langa sredinom 80-ih godina, a koju je nastavio
njen konzervativni
naslednik, Nacionalna stranka.
Lang je od tada
promenio svoju pesmu. Mnogo puta. Njegov ministar finansija, Rodzer Daglas,
nije.
Ako je ekonomsko blagostanje zemlje mera uspeha, sada mnogi
obicni
Novozelandjani ocenjuju da je veliki eksperiment sa slobodnim
trzistem
posrnuo, ako ne i doziveo neuspeh.
Strani vlasnici Novog
Zelanda gledaju kako novozelandski dolar pada na
US40� i preznojavaju se.
Neki zele da izvuku svoj novac odatle, kao onaj
americki biznismen koji je
kupio novozelandsku zeleznicu. Oni su
organizaciju koja je nekad
zaposljavala 25.000 ljudi reducirali na 4.000
sluzbenika, a sada zele da
prodaju zeleznicki putnicki saobracaj ove
zemlje i srezu njen broj
zaposlenih na samo 600.
Privreda Novog Zelanda usporava, dok Australija
ide ka rekordnih cetiri
godine snaznog rasta. Oko 70.000 Novozelandjana
godisnje napusti zemlju.
Pola njih odlazi u Australiju i to je najveci
izvor imigranata ove
zemlje. Oni beze od valute kojoj pada vrednost,
nedostatka dobro
placenih poslova i zemlje koja se zalozila strancima i
koja poseduje
ogromne sume u privatnim prekomorskim pozajmicama".
A
sta rade Australijanci? Oni otvaraju branu razlicitoj vrsti imigracije
- iz
Azije, narocito iz Singapura. Izgleda da je australijska vlada
spremna da
upise mastilom sopstvenu verziju sramotnog NAFTA sporazuma
("sporazuma o
slobodnoj trgovini" koji su 1993. potpisale SAD, Kanada i
Meksiko).
Pretpostavljam da je Kanbera zeljna da dokaze svojim
globalistickim
gospodarima koliko je daleko otisla od dana Bele
Australije i koliko brzo
je spremna da gazi stazom multikulturalizma.
Slobodno kretanje gradjana
izmedju Singapura i Australije, ukljucujuci
tu i automatsko dobijanje
prebivalista, je na dnevnom redu nakon sto su
ove zemlje najavile u
novembru da ce zapoceti formalne pregovore da
obezbede sporazum o slobodnoj
trgovini. Ocekuje se da ce ovaj formalni
sporazum biti zakljucen u roku od
godinu dana. On ce predstavljati tek
drugi takav sporazum Australije, nakon
njenog davnasnjeg sporazuma o
slobodnoj trgovini sa Novim
Zelandom.
Premijer, g. H. (Dzon) Hauard, je rekao da je cilj da se
"stavi sve u
sporazum", a jedan visoki trgovinski zvanicnik je kasnije
potvrdio da
"sve znaci sve", ukljucujuci tu i kretanje gradjana i aranzmane
o
prebivalistu. "Mi to vidimo kao ambiciozni pokusaj da se otvori
trgovina
izmedju ove dve zemlje, koje su veoma bliske ekonomski, politicki
i
drustveno", rekao je g. Hauard.
Odluka Australije da sledi
bilateralnu trgovinsku rutu sa Singapurom
odrazava strateski pomak u
trgovinskoj politici daleko od oslanjanja na
medjunarodne forume kao sto su
Svetska trgovinska organizacija i APEC,
primetio je list Sydney Morning
Herald u svom novembarskom komentaru. To
je takodje indikativno za
obustavljen globalni pokret za slobodnu
trgovinu nakon kolapsa razgovora
Svetske trgovinske organizacije u
Sietlu zbog divljih ulicnih protesta u
decembru 1999.
Singapur je sedmi po velicini trgovinski partner
Australije. Izvoz u
Singapur je imao vrednost 4,9 milijardi australisjkih
dolara u
1999.-2000., dok je uvoz bio 4,4 milijardi australijskih dolara,
sto je
Australiji dalo trgovinski suficit od 499 miliona australijskih
dolara.
Prodaja zlata i nafte cini glavni deo australijskog izvoza u
Singapur,
dok je meso na trecem mestu. Glavni uvozni artikli u 1999.-2000.
bili su
kompjuteri, brodovi i plutajuce naftne platforme i
telekomunikaciona
oprema. Singapur salje vise studenata u Australiju (skoro
18.000) nego
ijedna druga zemlja.
Novi Zeland, sa kojim Australija
ima zajednicko trziste, potpisao je
svoj trgovinski sporazum sa Singapurom
u novembru.
Nije ni cudo da Kiviji beze, dok Azijati dolaze. Ali malo
je onih koji
su emigrirali u Australiju koji su mislili da mogu da uskoce u
iz vatre
u tiganj. A pri tome, tiganj koji verovatno ima etiketu "made
in
Singapore". Ili "made in China".
Pa zasto vlade Australije i
Novog Zelanda prodaju nacionalne interese
svoje zemlje? Jedan ocigledan
odgovor je - uvoz globalizma i unistavanje
suvereniteta je obrnuti edikt
koji diktiraju Princevi 20. veka -
multinacionalne korporacije ciji
interesi pokrecu Novi svetski poredak.
Ali postoje i drugi razlozi. Evo
sta je Brajan Mek Dermot, pocasni
sekretar Patriotskog pokreta Australije
Inc. , iz Brizbejna u
Kvinslendu, imao da kaze u skorasnjem pismu ovom
piscu:
"Premijer (Dzon) Hauard je predao Australiju
Medjunarodnom
komunizmu/socijalizmu (sada eufemisticki poznatom kao
Globalizam),
govoreci da je to neizbezno. (Sto je) tacno u skladu
sa
Whitlam-Hawke-Fabian politikom. PRVA STAVKA: Mnogo je receno
o
takozvanom budzetskom suficitu. Nista nije receno o nasem
nacionalnom
spoljnom dugu, koji je uzleteo na preko - pazite sada - 404
milijarde
australijskih dolara (oko 240 milijardi USD), i koji se
uspinje
vertikalno dok pricamo o tome.
DRUGA STAVKA: Hauard nas je
obavezao na takozvanu "slobodnu trgovinu",
sto znaci da nema carine. Samo
primetite da se ovo odnosi na Australiju.
A ipak, ako bismo mi zeleli da
proizvedemo laki avion, na primer, i
izvezemo ga u komunisticku Kinu,
carina koja se placa kineskoj vladi je
100%!!! Za ovo mi treba da verujemo
da je "poravnato igraliste".
TRECA STAVKA: Marksizam je uvek bio za
"slobodnu trgovinu" izmedju
zemalja. Ovo je jos jedan od mnogih nacina na
koji se razvijene zemlje
mogu porusiti i svesti na nivo Treceg sveta. Drugi
nacini su:
(a) Uvoz bolesnih jabuka i krusaka sa Novog Zelanda u
Australiju, tako
da one neminovno kontaminiraju australijske useve, koji su
trenutno
relativno bez bolesti;
(b) Istovremeno placati vocarima
toliko po drvetu da izbacuju savrseno
dobra, zdrava narandzina stabla, i
uvoziti jeftine pomorandze druge
klase i sok od pomorandze iz Kalifornije i
Brazila;
CETVRTA STAVKA: Australijska mlecna industrija je sada
razbijena.
Sledeca velika primarna industrija koja ce biti razbijena je
INDUSTRIJA
SECERA KVINSLENDA. Ovo je vec u toku sa uvodjenjem jeftinog
uvoznog
secera, niskih svetskih cena secera, sve pogorsano bolescu snet
koja se
sad pojavila u mnogim oblastima, narocito u oblasti
Mekej.
PETA STAVKA: Stalno nam pricaju o "rastu" (radi rasta) i
"poslovnom
poverenju". Pokusajte da pricate o tome gradjevinskim radnicima,
na
primer, od kojih su mnogi bez posla jos od juna. Ili onima koji se
bave
obnavljanjem motora. Mi smo ove nedelje dobili izvestaj da je
30
(TRIDESET) firmi koje se bave obnavljanjem motora SAMO NA
SEVERNOJ
STRANI BRIZBEJNA zatvorilo svoja vrata u poslednja dva
meseca!!!
Male radnje i biznisi sirom Australije se prosto zatvaraju.
Vecina njih
nema novac da plati BAS, GST, itd. Lojalna ustavna vojska, ciji
je stab
izgleda u Jandini, pisala je mnogim politicarima i
sudijama,
obavestavajuci ih da su i oni krivi za pocinjavanje dela izdaje
protiv
australijskog naroda.
DA LI JE IKO RAZMOTRIO STA JE
"ZAJEDNICKA CRTA" kod ovih
Internacionalaca? Sta ih povezuje u zaveru da
podriju zemlje kao sto su
Australija, (Kanada), Rodezija, Juzna Afrika i
sve druge razvijene
zemlje?" Pa da odgovorimo na pitanje g. Mek Dermota,
da, mi smo
razmotrili sta to znaci. I to ne samo u razvijenim zemljama.
Takodje i u
zemljama u razvoju, kao u Istocnoj Evropi, gde je Srbija
poslednja
drzavna domina koja je pala u krilo
globalista.
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
