|
EKSKLUZIVNO Milorad Komrakov prvi put posle 5. oktobra govori za novine Ne�u da puknem u Zve�koj! Biv�i glavni i odgovorni urednik Informativnog programa RTS-a govori o politi�koj svrstanosti, gre�kama u svom radu, kazni, osveti njegovoj porodici, novom radnom mestu kraj sru�enog predajnika do kojeg svakog dana mora da pre�e �etrdeset pet kilometara... Milorad Komrakov je prvi novinar u istoriji srpskog novinarstva kojem je dekretom, pismeno, oduzeto zvanje, diploma i zabranjeno da se bavi novinarstvom. Ta�no tako. Zabranjeno.
Ti zaposleni na razru�enom radio-predajniku, kad su videli novog kolegu koji zajedno s portirom deli sobu a nema ni stolicu da sedne u toku rada, rekli su: "Njemu mesto nije ovde. Ako je kriv, onda se zna gde treba da bude. Ako nije kriv, opet isto, �ta �e ovde..". Komrakov ne radi ni�ta, nema zadu�enja. Uredno, od 25. septembra kada je prekinuo desetomese�no bolovanje i javio se na posao, prelazi tih �etrdeset pet kilometara u jednom pravcu i toliko natrag. Prema zakonu, radno mesto ne mo�e da bude udaljeno vi�e od pedeset kilometra od mesta stanovanja. Kao da je neko birao da ga po�alje ba� do granice koju zakon propisuje. I granice strpljenja. Da ga ponizi i omalova�i. Da digne ruke od svega i preda se. Ko se proteklih godina uop�te interesovao �ta se de�ava u Srbiji, mora da zna ko je Milorad Komrakov. Bio je glavni i odgovorni urednik Informativnog programa Radio-televizije Srbije i pet-�est godina ure�ivao TV dnevnik i ostale vesti na TV "Bastilji", kako su zvali dr�avnu srpsku televiziju. A onda je 5. oktobra 2000. godine jedva izvukao �ivu glavu kada su demonstranti napali zgradu u Takovskoj ulici. I pre i posle tog datuma Milorad Komrakov nije davao intervjue, nije govorio o sebi za novine i elektronske medije. Prelistavaju�i arhivu, nismo na�li nijedan tekst s njim, ali mnogo takvih o njemu. Kao predsednik Udru�enja novinara Srbije tako�e je, osim kratkih izjava o odre�enom pitanju, malo �ta izjavljivao. I sada, kada se pro�ulo da je postao "zve�anski su�anj", kako ga je kolega iz lista "Vreme" krstio, Milorad Komrakov je odbijao da progovori. Da iznese svoje vi�enje, da ka�e svoju istinu, da prokomentari�e... I strani i doma�i novinari su ga tra�ili, ali on nije pristajao. Zarad generacijskih i fakultetskih dana prelomio se i otvorio mi du�u. Pristao je posle du�eg premi�ljanja. Ne da se brani, posipa pepelom, ve� da iznese ono �to bi u jednoj zemlji, koja treba da prele�i sve de�je bolesti demokratije, moralo da bude pravo i obaveza svakog ko je javna li�nost ili je to bio u odre�enom periodu. Prisetio se prve svoje velike dileme na pragu radnog veka, kada je trebalo odlu�iti gde da radi. Mladi novinari, �eljni posla, okr�aja... - Konkurisao sam na dva mesta. U Televiziji Beograd, gde sam ve� posle rada u Radio-indeksu, jo� za vreme studiranja, pravio priloge i bio smatran za vrednog i talentovanog momka. I u "Politici Ekspres" na konkursu na kom se prijavilo nekoliko hiljada kandidata. U komisiji li�no Bo�a Bogdanovi�, glavni i odgovorni urednik, poznatiji kao Bo�a Bog, pa Stojan Proti�... U sali op�tine Stari grad tiskali se mladi, tra�ili svoju �ansu. Test koji se bodovao. Pa razgovor sa psihologom. Po pet minuta za svakog. Ja ostanem sat i po. Razgovarali, smejali se. A primalo se u "Ekspres" samo pet novinara pripravnika. Konstatovano je da je generacija sjajna i odlu�ili su da prime desetoro a jo� toliko u stali honorarni odnos... Na prvom mestu, pod rednim brojem jedan, od tih tri-�etiri hiljade kandidata bio je Milorad Komrakov. Odmah iza njega Selma Latifi�, Sne�ana Milivojevi�, �or�e Popovi�, Dragana Roter, Slavko Gajevi�... Bilo je to 1980. godine. I sekretarica "Ekspresa" zove Televiziju Beograd i tra�i Komrakova da donese dokumenta i po�ne da radi. Ne, on je na� novinar, odgovore joj... - Jeste, premi�ljao sam se, jer sam, eto, tako je ispalo, konkurisao na oba konkursa i primljen na oba mesta.
Dvadeset godina kasnije sud �asti Udru�enja novinara Srbije, 5. decembra 2000. godine, isklju�io je svog dotada�njeg predsednika Komrakova sa obrazlo�enjem "da je objektivno odgovoran za vi�egodi�nje medijske manipulacije prema gra�anima Srbije u emisijama informativnog programa televizije, fabrikovanjem neistinitih vesti, informacija i drugih priloga, prekrajanjem stvarnih doga�aja ostra��enim komentarima, pozivima na progon politi�kih neistomi�ljenika i pre�utkivanjem relevantnih zbivanja u zemlji i svetu". To �to se taj sud nije jedanaest godina pre toga sastajao (nije valjda bilo potrebe!) i �to je sudio u odsustvu, sli�no kao jedan drugi sud Klintonu i kolegama, manje je va�no. - Odluku tog suda �asti nikada nisam dobio. Saznao sam za nju preko novina. Bio sam nepokretan tada, u postelji, i oni su to znali. Verovatno je to trebalo da se tako brzo zavr�i. U tom trenutku je Milorad Komrakov bio simbol svega onoga �to je negativno, lo�e u novinarstvu, simbol poslu�ni�tva, re�imskog novinara, kvaziprofesionalca i tako dalje. Ja sam imao tu nesre�u da sam bio glavni urednik u najgorem periodu od kad televizija postoji. Zna�i, u vreme demonstracija 1996. godine, pa 1997, u vreme onih poni�tenih izbora, pa 1998. kada su se ponovo javile aveti albanskog separatizma, pa 1999. godine u vreme bombardovanja Jugoslavije, sve do tog 5. oktobra koji svi pamtimo na svoj na�in. Od po�etka sam pre�ivljavao pretnje, ne samo ja nego i moja porodica. Nikada o tome nisam govorio, osim u jednom kra�em razgovoru u "TV novostima" pre neku godinu. Re�io je, posle svega, ka�e nam, da ostane tu gde je, jer ljagu sa svog imena mo�e da skine samo u ku�i u kojoj je proveo dvadeset dve godine. - Istorija se, na moju �alost, surovo poigrala sa mnom. Verovatno �u ja ostati kao paradigma svega lo�eg u novinarstvu. Ali, istovremeno sam duboko uveren da postoje ljudi, gledaoci i �itaoci, koji pamte ne�to �to sam profesionalno dobro radio. Kad to ka�em, mislim na demonstracije 1981. godine na Kosovu i Metohiji. Ja sam, mislim, jedan od onih sa najdu�im sta�om na Kosovu. Od 1981. do 1989. godine neprekidno. Punih 26 dana sam bio u "Starom trgu", u jami. Svakodnevno sam, po�to nismo mogli da �aljemo materijale iz Pri�tine jer su prednost imali Slovenci i Hrvati, odlazio u Skoplje i natrag da po�aljem izve�taj u Beograd. Bio sam prvi novinar koji je u�ao u Rumuniju kada je obaran �au�esku. Bio sam novinar koji je pratio onu �uvenu poplavu i sne�nu blokadu Srbije i Beograda sa autenti�nim javljanjima sa lica mesta. Do mesta glavnog urednika do�ao je svojim radom. - Nisam se laktao, nego radio. Do tog mesta do�i tada je podrazumevalo i odre�enu politi�ku svrstanost. Da se razumemo: od vremena Vukosa, Mitevi�a pa nadalje nije bilo druk�ije nego da dnevnik prvo vidi generalni direktor. I �itava, velika ekipa ga je radila. Niko sam nije na svoju ruku ni�ta radio. S�m sam pristao, niko me nije terao. Danas se zbog toga mo�da kajem i li�no mislim - nikome ne bih preporu�io od mladih kolega da se priklanjaju ili u�lanjuju u bilo koju politi�ku stranku. Ja sam, kao rukovodilac, imao �etiri stotine ljudi pod sobom. Niko od njih danas ne ka�e kako su radili.
Ne zameram tim ljudima ni�ta jer shvatam situaciju u kojoj se nalaze. Da li su zapla�eni ili je ne�to drugo, to ne znam. Komrakov ne �eli da govori o samom 5. oktobru 2000. Vra�a tu sliku u glavi i samo ho�e da zahvali dobrim ljudima koji su mu pomogli da ostane �iv. - Pi�em knjigu o tom danu. Zapravo dve. Prvu o tim oktobarskim doga�ajima i drugu o svemu onome �to mi se de�ava otkad mi je neko zabranio da pi�em. Ja sam danas, po pismenom re�enju, samostalni stru�ni saradnik u poslovnoj jedinici pravni, kadrovski i op�ti poslovi a po usmenom nare�enju - referent u Zve�koj, bez stolice, bez radnog stola, sa nare�enjem da sobu delim sa portirom, pored poru�enog predajnika, u uslovima rada koji su potpuno nehumani, bez pija�e vode, s mi�evima i pacovima koji protr�avaju svuda po sobi, ulaze nam u rukave. Zami�ljeno je bilo da budem potpuno degradiran i uni�ten, ne znam od koga, ali kad sam razgovarao sa generalnim direktorom, nije mi tako rekao. Rekao mi je u o�i: "Ti novinar da bude� vi�e ne mo�e�, zbog negativnog imid�a koji sa sobom nosi� a rekao sam im da ti na�u neko radno mesto sa visokom stru�nom spremom". Tako sam ja danas sa dvadeset dve godine sta�a i sa VSS- om, u Zve�koj, gde mi se zdravlje naru�ava. Imam dokaz za to, lekarska uverenja i ostalo, da ne mogu da radim u ote�anim uslovima, ali �ovek sve izdr�i. Plata mi je sa koeficijentom 3,20, �to iznosi oko 3.500 dinara uklju�uju�i i topli obrok a naknada za prevoz do radnog mesta (2.000 dinara) otprilike mi je sedamdeset odsto onoga �to mi je potrebno za autobuske karte "Laste" i lokalni autobus do sela. Komrakov ne krije da mu je �ivot posle 5. oktobra potpuno promenjen. Sumoran.
O bombardovanju ne �eli da pri�a. - Proces je u toku, ja sam svedok i dok se ne zavr�i to su�enje, nije fer da govorim javno. Naravno, jo� na po�etku tog optu�ivanja mene, javno sam kratko rekao da su to la�i, optu�be bez osnova i da pitaju moje kolege, koga god ho�e, na Televiziji, pa �e znati kako je bilo. Nedavno mu je bila i slava - Sveti Nikola. Otkad mu je otac umro, Komrakov je preuzeo slavu i slavi je, a knjiga gostiju, kako ka�e, drasti�no je opala. - Pro�le godine mi nije do�ao ven�ani kum, ina�e kolega iz redakcije i kolega sa fakulteta. Ove godine nisu bili neki moji drugari s kojima sam se dru�io i trideset godina. Prema tome, ja moram da skinem ljagu u toj redakciji, da opovrgnem to �to se o meni pi�e. Taj 5. oktobar po�tujem kao sud naroda koji se desio prvi put u istoriji na takav na�in, zaista po�tujem. Bez obzira na to �to sam to i te kako osetio na svojoj ko�i. Zahvalan sam razboritim ljudima koji su imali snage da omogu�e da ostanem �iv. Sekundi su falili... To �uvam u sebi, to je deo neke intime. Ni ti ljudi koji su me spasli za proteklo vreme nisu o tome govorili. Ka�e narod da �ovek u �ivotu mora da pro�e vezane tri godine zla. - I pogledaj tu koincidenciju. Devedeset osme u aprilu mi umre otac, u septembru iste godine premine mi i majka. U martu idu�e godine krene bombardovanje. Osmoro izbeglica sa Kosova, ro�aci moje supruge, svi su bili kod mene. Krajem te godine krene atak na mene da sam znao za bombardovanje. Potom, 5. oktobar i suo�avam se sa smr�u, vi�e puta u toku nekoliko sati. A ove godine poni�en, upropa��en. Ponu�eno mi je da dignem ruke od sebe, da dam otkaz. Ne, rekao sam, dajte mi vi. Nisam dobio otkaz, jer su rekli da nemaju osnova za to. Ali su mi zabranili da radim u struci. Vo�en je disciplinski postupak protiv mene i dobio sam ga. Ra�unali su da ne�e sve to da izdr�i. - Ali ja sam �ilav, borac sam, iz patrijarhalne sam porodice. Ro�en sam u Vr�cu, brat u Nik�i�u, otac mi je ro�eni Beogra�anin, a �iveli smo po celoj Jugoslaviji: u Nik�i�u, Travniku, Vr�cu, Kikindi, Leskovcu, Kru�evcu... Kako je otac dobijao anga�mane. Bio je glumac, po�eo je sa �kaljom i Mijom. U Kikindi je javno pocepao partijsku knji�icu zbog nepravdi. �iveli smo te�ko, �esto bez hrane. Osam godina sam bio podstanar, kao zamenik glavnog urednika. Nikada nisam bio politi�ki radnik. Neka neko ka�e ko je �uo neku moju politi�ku izjavu. Ja sam po osamnaest sati provodio u redakciji. Narod je prosto "bombardovan" pri�ama o meni, tako da mi ka�u ljudi: "Ako je sve ta�no �to ja ka�em, onda sam ja onda bio lud". Ka�em javno, da smo gre�ili, vukli na jednu stranu previ�e. Ali, nikad nijedna dr�avna televizija ne mo�e da bude nezavisna. Ko tvrdi druk�ije, nije u pravu. Tada je bilo opozicionih dnevnih listova, sijaset lokalnih TV stanica, tako da je moglo da se �uje i ono �ta nije bilo na RTS-u. Ure�iva�ka politika je bila takva i ja sam bio njen deo i zato sam spreman da snosim odgovornost. Tu kaznu sam i te kako osetio, i ose�am i sad pitam, zar treba da me nema na ovoj zemlji? Ne zamera ni onima koji mu u Zve�ku �alju ma�ku, za one pacove koji tamo slobodno �etaju. - Posle deset meseci bolovanja javio sam se glavnom uredniku Lazovi�u da po�injem da radim. On ka�e da nisam u njegovoj ingerenciji, ve� da generalni treba da odlu�i. I dok se ne vrati s puta, da �ekam. Dolazio sam u Ko�utnjak, na posao. Onda me rasporede u Zve�ku. Zove me jednog dana tamo moj drugar Du�ko Kora�. Ka�em mu da ne�u da razgovaram sa njim. On ka�e: "Stani, jesi li video ono u �Anteni�?" I ispri�a mi da tamo pi�e kako su mojim dolaskom na posao kolege htele da me biju, pljuvali me... A sve je bilo ba� suprotno. Pozdravljali me i pitali za zdravlje. Demantovao sam, ali �ta to vredi. I ne�u da puknem u Zve�koj. Menjani su i pre mene glavni urednici. Ali im nije bilo zabranjivano da pi�u. Nude mi drugari da pi�em, da radim za novine. Ali ne pod svojim imenom. To ne�u. Na pijaci mi se moji stalni prodavci uredno javljaju, daju �ak i jabuku vi�e, pitaju kako sam. |
Ozren MILANOVI�
NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
==^================================================================ This email was sent to: [email protected] EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq Or send an email to: [EMAIL PROTECTED] T O P I C A -- Register now to manage your mail! http://www.topica.com/partner/tag02/register ==^================================================================
<<1.jpg>>
<<1a.jpg>>
<<1b.jpg>>
<<1c.jpg>>
