Ekskluzivno NT objavljuje prednacrt Ustava Vojvodine, koji je izradila
Cankova Liga socijaldemokrata Vojvodine

Republika Vojvodina u federalnoj Srbiji

Dvodomni parlament, drzavljanstvo, grb, himna, zastava
 

Krajem januara bice promovisan tzv. najvisi pravni akt Vojvodine (oko
samog naziva jos se vodi polemika). Nedeljni Telegraf dosao je do
prednacrta ovog dokumenta, sa potpisom najmocnije od svih stranaka u
tzv. Vojvodjanskom savezu - Cankove Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Objavljujemo ga u celini.

REPUBLIKA VOJVODINA: 

Put mira, razvoja i stabilnosti

PRAVO NA RAZLICITOST

Vojvodina nema cistih nacionalnih enklava. Etnicka mesovitost
stanovnistva nije karakteristika samo gradova, nego i 95 odsto seoskih
naselja koja imaju stanovnistvo razlicitih nacionalnosti. Pogresno je,
povrsno i najcesce zlonamerno zbog toga poredjenje vojvodjanskog pitanja
sa bilo kojim do sada otvaranim pitanjem na prostoru bivse Jugoslavije. 

Ustav pisu Fira i Canak, 
supervizor Zivan Berisavljevic

Kako NT ekskluzivno saznaje, buduci konstitutivni akt Vojvodine (cije
pisanje, inace, nije bilo deo predizbornih obecanja koalicije DOS na
izborima u septembru 2000.) upravo se pise, i to u cetiri ruke! Posao
vode akademik dr Aleksandar Fira i Nenad Canak. Upuceni u novosadske
politicke prilike tvrde da se sve odvija pod budnim okom jos uvek mocnog
politicara iz vojvodjanskih autonomaskih vremena - Zivana Berisavljevica
(lidera Socijaldemokratske unije Vojvodine).
Po ovim saznanjima, promovisanje vojvodjanskog konstitucionalnog akta
bice obavljeno krajem januara, s tim sto to treba zvanicno da uradi
ekspertski tim na cijem je celu upravo akademik Fira. U Novom Sadu se,
pak, moze cuti da doticni tim eksperata, navodno, do sada nije posteno
ni konsultovan, niti su se njegovi clanovi ikada sastali u punom
sastavu. Takodje, kako NT saznaje, vojvodjanski politicari zure sa
proglasenjem svog Ustava, sledeci logiku da je to nuzno uraditi pre
donosenja novog Ustava Srbije - tako bi se, navodno, vojvodjanske
ustavne odredbe direktno inkorporilale u buduci, najvazniji srpski
zakonodavni akt. Dakle, da Srbija bude prinudjena da prihvati ponudjena
resenja iz Vojvodine. 

Za Vojvodinu se moraju traziti nova i drugacija resenja. 

PRVO: Vojvodina mora imati pravni okvir nacinjen uz apsolutno uvazavanje
kao vrhovnog principa prava pojedinca na razlikovanje koje je omedjeno,
samo i iskljucivo, pravom drugog pojedinca na razlicitost. 
Svim gradjanima Vojvodine mora biti garantovana potpuna ravnopravnost,
fizicka, imovinska i pravna sigurnost bez obzira na nacionalnu, versku,
zavicajnu, rasnu ili polnu pripadnost. Ni pojedinac, ni kolektiv, ne
mogu sticati polozaj na osnovu nevoljnih razlika, odnosno onih razlika
koje nisu posledica slobodnog izbora. 
Gradjanima Vojvodine mora se garantovati pravo i sloboda povezivanja sa
drugima u cilju organizovanja radi promocije i zastite svojih
kolektivnih prava i uzivanja kolektivnih sloboda. Prava i slobode
kolektiva ogranicene su samo u pravima slobodom drugih kolektiva. 
Zbog toga Vojvodina treba da ima svoje predstavnicko zakonodavno telo,
parlament sa dva doma - vecem gradjana i vecem naroda. 
Vece gradjana bi bilo birano neposrednim, slobodnim i tajnim glasanjem
na periodicnim izborima. Izabrani poslanici bi reprezentovali volju
gradjana Vojvodine u donosenju svih zakona od znacaja za zivot i
funkcionisanje Vojvodine kao celine. Pravo da bira i bude biran ima
svaki punoletan gradjanin Vojvodine. 
Vece naroda bi bilo predstavnicko telo koje bi cinili predstavnici Srba,
Madjara, Hrvata, Slovaka, Rumuna, Rusina i ostalih organizovanih
nacionalnih, verskih i drugih grupacija. Vece naroda bi odlucivalo o
pitanjima kulture, obrazovanja i informisanja neophodnih za cuvanje i
negovanje jezickih, nacionalnih, verskih, zavicajnih i drugih
kolektivnih specificnosti. Odluke bi se donosile jednoglasno. 
Rad vojvodjanskog parlamenta regulisace se Ustavom Vojvodine koji ce
doneti Ustavotvorna skupstina Srbije. 
Uz navedene principe Ustav bi definisao veze sa drzavom Srbijom ili sa
sirom drzavnom zajednicom u kojoj bi se Vojvodina nalazila, a njime bi
bila regulisana i problematika regulisanja vojvodjanskih vojnika van
Vojvodine. 
Vojvodina mora biti konstitutivni elemenat svake federativne zajednice
koju bi cinila. 

DRUGO: Strateske privredne grane Vojvodine su agroindustrija,
petrohemijski kompleks i saobracaj. 
Vojvodjanski parlament bi kao najvise telo odlucivao o pravcima
privrednog razvoja usmerenim na sto tesnju saradnju sa svim susedima,
ali zasnovanu na trzisnim principima koji bi sprecili odlivanje
prirodnih i novonastalih bogatstava sa teritorije Vojvodine kao sto je
to, tokom celog 20. veka, bio slucaj. 
Trzisni principi podrazumevaju povezivanje sa zemljama EU i favorizovali
bi one privredne grane i delatnosti koje bi bile komplementarne
evropskim privrednim resursima i potencijalima, u skladu sa najvisim
standardima zastite covekove prirodne okoline. 

TRECE: Odnosi sa Republikom Srbijom bi morali biti regulisani na
principima ravnopravnosti i uz neophodnu promenu unutrasnjeg ustrojstva
Srbije. 
Srbiju vidimo kao demokratsku federativnu drzavu sastavljenu od
federalnih jedinica s visim ili nizim stepenom autonomije. Odgovornost o
sudbini drzave preuzele bi, priblizno jednake, federalne jedinice sa po
oko dva miliona stanovnika i definisanim ekonomskim, politickim i
istorijskim interesima. Na taj nacin bi se i politicki i ekonomski i
nacionalno Srbija stabilizovala i konstituisala kao moderna evropska
drzava. Federalne jedinice trebalo bi da budu: Vojvodina, Sumadija,
Jugoistocna Srbija, grad Beograd sa okolinom, Sandzak (Raska oblast) i
Kosovo. 
Demokratska federalna Srbija imala bi parlament sa dva veca - Vecem
gradjana i Vecem federalnih jedinica. Drzavu bi predstavljao
predsednicki dom. 

Od autonomije do republike

Ideja o autonomiji vojvodjanskih Srba, u austrijskoj carevini, rodila se
revolucionarne 1848. Tada su Srbi Srema, Banata, Backe i Baranje, stali
na stranu beckog dvora i tom prilikom izdejstvovali za sebe autonomnu
oblast - Vojvodstvo Srpsko... 

Naravno, cim su se prilike stisale, Srbi su izgubili dobijene
privilegije. Preostalo im je da uzivaju samo u crkvenim i prosvetnim
olaksicama.
Lideri vojvodjanskih Srba proglasili su, u jesen 1918, prisajedinjenje
Vojvodine Kraljevini Srbiji. U periodu izmedju dva rata autonomaske
teznje Vojvodjana bile su vezane mahom za levicarske i revolucionarne
pokrete.

Sledeci medjuratnu komunisticku propagandu, Titov rezim potencirao je
autonomiju Vojvodine unutar Republike Srbije - prethodno, od Srema,
Banata i Backe odvojena je Baranja i ustupljena, 1945, Republici
Hrvatskoj. Jake privredne veze Srbije i Vojvodine trajale su sve do
pocetka 70-tih godina, kada je, posle sloma srpskih liberala, 1972,
naglo porasla autonomaska svest medju vojvodjanskim politicarima. U
aktuelnim raspravama pred donosenje Ustava 1974, vojvodjanski autonomasi
postigli su visok kompromis za svoje separatne teznje: Vojvodina jeste
ostala, u formalno-pravnom smislu, bas kao i Kosovo, u sastavu Srbije,
ali je, kao i juzna srpska pokrajina, dobila status - konstitutivni
element federacije. 
Najvisi predstavnici Vojvodine i Kosova, kao po pravilu, u saveznom vrhu
nastupali su protiv interesa Srbije. Tek sa pocetkom raspada SFRJ, u
tzv. jogurt revoluciji, 1988, vojvodjanska autonomaska vlast pala je pod
udarima "dogadjanja naroda", odnosno politicke ofanzive rezima Slobodana
Milosevica. Takvo stanje, sa suspenzijom prava razvijene autonomije,
potrajalo je sve do nasih dana, kada su vojvodjanske stranke pokrenule
ideju o konstituisanju Vojvodine kao republike u federalizovanoj Srbiji.


Federalne jedinice bi u dvodomnom parlamentu Srbije ispoljavale svoje
interese kroz Vece federalnih jedinica koje bi odlucivalo o strateskim,
politickim i razvojnim ciljevima Srbije. 

Vlada drzave Srbije bi upravljala pitanjima narodne odbrane, spoljne
politike, monetarne politike i predlagala osnovne principe
makroekonomskog programa. O tim predlozima bi glasalo Vece gradjana. 

Vece gradjana bi imalo i nadzornu funkciju nad funkcionisanjem drzavnih
organa federalnih jedinica i kontrolu ustavnosti njihovog rada.
Vojvodina u takvoj federalnoj drzavi mora da ima status republike.

Na to upucuju istorijska iskustva i cinjenica da se autonomna pokrajina
pokazala kao nedovoljno stabilno resenje bez adekvatne garancije
stabilnosti ustavnog poretka. To se videlo posle puca 1988. i
protivustavnog ukidanja autonomije u Vojvodini. 

U ovako definisanom drzavnom uredjenju Vojvodina bi, u oblasti spoljne
politike, imala suvereno pravo da uspostavlja medjuregionalne odnose sa
ostalim evropskim regijama, a u slucaju ulaska Srbije u sire integracije
odluku o tome bi moralo doneti vece federalnih jedinica konsenzusom sa
jasno definisanim polozajem Vojvodine u novim okolnostima. 

Federalizacija Srbije bila bi krupan korak ka stabilizaciji Srbije i u
korenu bi sasekle sve separatisticke teznje na teritoriji Srbije. 
Vojvodina sa svojim Ustavom bi predstavlja i okvir za ispoljavanje
specificnosti svih nacionalnih i drugih zajednica u Vojvodini i bila bi
garant dugorocnoj demokratiji u Srbiji. Povratak Vojvodine na polozaj
definisan Ustavom iz 1974. godine ne zadovoljava ove zahteve. Posto je
Ustav iz 1974. stvaran u drugim okolnostima - u jednopartijskom sistemu
i dok je postojala SFRJ kao garant njegovog sprovodjenja. 

Republicka administracija Vojvodine kostala bi daleko manje nego
postojeca pokrajinska administracija. Upotrebila bi se postojeca
infrastruktura, a umnogome bi se podigla ekonomska moc same Vojvodine.
Republika Vojvodina bi tako morala biti decentralizovana spustanjem
odgovornosti za ekonomski razvoj na svaku od tri tradicionalne regije -
Srem, Banat i Backu, zatim na vojvodjanske gradove i, potom, do nivoa
opstina. 
Republika Vojvodina bi garantovala pravo na drzavljanstvo svim svojim
gradjanima bez obzira na njihovu nacionalnu, versku i zavicajnu
pripadnost i dvojno drzavljanstvo ukoliko bi za tim postojala potreba. 
Vojvodina bi imala svoju zastavu, himnu i grb, koji bi se javno isticali
u skladu sa vojvodjanskim zakonima, a uz zastavu, himnu i grb drzave
Srbije. 
http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/novi/drtr.html

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: [email protected]

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште