Anonimni pisac sladunjavim jezikom velica belosvetsku "demokratiju",
koja je poslednjih deset
     godina ulozila ogromna materijalna sredstva I stavila u petu brzinu
svoju smrtonosnu medijsku
     masineriju, podmazala sva diplomatska, politicka I ekonomska orudja, I
moderna smrtonosna oruzja, 
     da dohaka toj jadnoj Srbiji, koja je "zarazena sovinizmom, jingoizmom,
rasnom I verskom netrpeljivoscu", 
     srecom ne I nacionalozmom, kako nam ovaj "uceni" analiticar poucno
porucuje, ne bi li od ovog opakog srpskog 
     naroda stvorila podnosljivog,  kultivisanog partnera koji bi setao
opanke zapadnjackim zrecima civilizacije, 
     tolerantnosti, umeca da  se sazive sa "razlicitim", "drugacijim",
"svojevrsnim" bliznjima I daljnjima, itd.

     Ovakve podmukle  kanadske demo-ucitelje ne bi trebalo pustati s lanca
da zavijaju, napadajuI I ujedaju po Internetu.
     Ako ove bljuvotine procita Stojan Cerovic, prepunice mu se  zucni
mehur, jer ovo je bila njegova partija,  koju bi on 
     sa ponosom potpisao I po celom svetu oglasio.

     Tika Jankovic   

        -----Original Message-----
        From:   Miroslav  Antic [SMTP:[EMAIL PROTECTED]]
        Sent:   Wednesday, January 23, 2002 4:50 PM
        To:     'YUGO'; 'BALKAN'; 'News'; 'SIM'; 'SIM Egroups';
[EMAIL PROTECTED]; [EMAIL PROTECTED]
        Subject:        [NSP] Pogled iz Kanade na govor mrznje

        Pogled iz Kanade na govor mrznje, ili mesto gde se mole i Mustafa i
Jakov
        Obracun sa totalitarizmom u sebi
         http://www.danas.co.yu/images/null.gif
<http://www.danas.co.yu/images/null.gif> 
            Svakoga dana nesto posle podneva, Mustafa i Jakov srecu se na
ulazu u mezanin jedne od poslovnih zgrada u srcu finansijske cetvrti
Toronta. Mustafa izlazi a Jakov ulazi u jednostavnu, ni po cemu upadljivu
prostoriju, kakvih je na stotine rezervisano za biznis ili sastanke u ovom
kraju grada. Postoji ipak jedina razlika: ova, gde se srecu Mustafa i Jakov
iznajmljena je za - molitvu. Neupuceni prolaznik moze sa zaprepascenjem i
nevericom da proprati taj prizor, ali za ostale uzurbane i prezaposlene
'japijevce' u ovom delu kanadskog megapolisa, slika je sasvim normalna:
poveca grupa Jevreja i muslimana deli troskove iznajmljivanja zajednickog
prostora za molitvu. I jednima i drugima je to sustinski deo identiteta,
kulture, samobitnosti...
            pa su stoga neki pametni ljudi nasli nacina da obave svoj ritual
u pauzi za rucak - prvo jedni, pa onda drugi - i da stignu nazad na svoje
poslove, od kojih ipak zive. Na finansijskom trzistu, gde se mnogo radi,
vreme je bukvalno novac i racionalna racunica je jedino merilo akcije. Ali,
kako je Toronto takodje i grad u kome zivi 125 nacija i blizu 70 religija,
ljudi stvaraju nove navike i silom prilika menjaju stereotipe. Na kraju
dana, manje je onih koji se zbog toga osecaju lose, od onih drugih - kojima
saznanje da su srusili jos jednu unutrasnju barijeru prema razlicitostima -
daje neverovatnu snagu da prebrode daleko teze prepreke.
            Jedna od najjezivijih poruka Orvelove "Osamdeset cetvrte" je -
uniformnost i prezir svega sto je drugacije. Protekla decenija pod
totalitarnom vlascu u Srbiji, dovela je takvo stanje duha do kulminacije, i
mnogim ljudima propagandom usadila misljenje da smo dobri samo ako smo isti,
da smo ispravni samo ako smo nacionalno cisti i da iza svake razlicitosti
vreba opasnost, malignitet, potencijalna zavera i naravno, 'izdaja'.
            Ubitacnost ovakve propagande i ideoloske indoktrinacije nije
bila svojstvena samo nama, u Srbiji. Nazalost takva manipulacija simbolima
vidjena je manje-vise u svim ex-YU drzavicama, ali to ni po cemu ne olaksava
nasu situaciju, niti opravdava tolerantnost administracije prema javnim
ispadima rasizma, sovinizma, ksenofobije i mrznje. Namerno izostavljam
nacionalizam, jer on ne mora uvek da ima negativnu konotaciju, mada u
kombinaciji sa ostalim pomenutim kategorijama i sam postaje zatrovan.
            Sindrom potrebe da budemo prvi medju najgorima, umesto prvi
medju najboljima, je fenomen koji ima korene u dubokim drustvenim
poremecajima. S Milosevicem na vlasti, cinilo se jasnim odakle 'vetar duva',
ko hrani te bolesne ideje o belosvetskoj zaveri protiv Srba i zasto. Takav
rezim jedino je mogao da opstane u izolaciji, a izolacija se postizala
isticanjem posebnosti u svakom pogledu i presecanjem svih veza sa spoljim
svetom pod izgovorom 'ugrozenosti i pukog opstanka'. U nasem slucaju to je
cak izjednaceno sa 'zastitom nacionalnih interesa'.
            Bez Milosevica, stvar postaje utoliko alarmantnija, jer smo sada
slobodni i 'demokratizovani', pa smatramo da u novim okolnostima mozemo
otvoreno da iskazujemo misli i stavove kako nam padnu napamet. To je
medjutim vulgarno shvatanje veoma dragocenih vrednosti demokratije koja se
gradi pocev od licne odgovornosti i uracunjivosti za javnu akciju i iskaz
svakog pojedinca, pogotovo ako nije politicki anoniman. Kategorije kao sto
su tolerantnost, postovanje razlicitosti, licna kultura, uljudnost,
uvazavanje neistomisljenika jesu okosnica demokratskih vrednosti zato sto se
pojedinacna sloboda ogranicava istom dozom slobode drugog pojedinca. Ta
ravnoteza jeste osnovna mera pravicnosti i ona mora da bude uspostavljena
prvo u nama samima.
            Sada, medjutim, na videlo jasno izlazi cinjenica da najveci
problem naseg drustva nije bio 'samo' u totalitarizmu i iskljucivosti
vlasti, nego u totalitarizmu u nama. To je na zalost nemoguce smeniti
'revolucijom' i jednokratnom akcijom socijalne deratizacije poput one od
petog oktobra, vec dubinskim lecenjem i dugotrajnom terapijom na svim
nivoima od politike, skole i narocito crkve.
            Desetine hiljada mladih ljudi napustilo je Srbiju tokom 90-ih i
otislo u svet, sa zeljom da pobegne od rata, izolacije, nasilja i
izopacenja, duhovne i materijalne bede. Ogroman broj nasao je novo utociste,
dom i posao u Kanadi, zemlji koja godisnje prima od 200 do 250 hiljada
imigranata iz celog sveta. Mnogi su se za pocetak sklonili od rata i
politike, da bi ubrzo uz ozbiljne i cesto veoma gorke probleme opstanka,
poceli da spoznaju i vrline jednog istinski demokratskog drustva, gde covek
moze i ne mora da bude bogat, ali gde niko i nigde ne mora da trpi
ponizenja, uvrede, sikaniranje i diskriminaciju, bez obzira koje je boje,
kakvog je stasa ili akcenta, a narocito kakvog je imena i prezimena.
            Daleko od toga da je ovo prica o perfekciji. Demokratija
kanadskog tipa razvija se, neguje i popravlja svakodnevno upravo na bazi
cinjenice da bez obzira na razlicitost, ljudi mogu i moraju da zive zajedno
jer je to dobro i korisno i za njih, njihovu ekonomiju i za zemlju u celini.
Kanada je uspela da razvije kult razlicitosti kao meru ljudskog obogacenja i
unapredjenja, tako sto se tom poslu pristupilo sistematski, siroko i
promisljeno, uz najvece postovanje identiteta i integriteta pojedinaca ali i
potrebe njegovog uklapanja u grupe. Vrlina ovog procesa je sto to nije
asimilacija, vec integracija. Takav balans nije uoste lako postici jer svuda
i u svim zajednicama postoje usijane glave i veliki zastitnici identiteta i
cuvari posebnosti. Ono sto je jace od njihove galame je svest ljudi sta je
bolje za njih i njihovu decu. To nadvladava svaku indoktrinaciju.
            Mehanizmi koji garantuju ravnopravnost svim ljudima su
sistemski, institucionalni i vidljivi svuda: u skoli, ambulanti,
samoposluzi, prevozu, na poslu, univerzitetu, a posebno administraciji. Oni
nisu formalni, vec veoma istiniti i veoma efektivni u veoma prakticnim
svakodnevnim stvarima. U negovanju kulture uljudnosti i postovanja
razlicitosti odmalena, najvecom nepristojnoscu i skandaloznim ponasanjem se
smatraju nasrtaji po verskom, rasnom ili nacionalnom osnovu. Kad bi, recimo,
svestenik neke od vecinskih vera - protestantske ili katolicke - na nekoj od
lokalnih televizija izgovorio za recimo pravoslavce, budiste ili Jevreje,
nesto slicno onome sto je nedavno izgovoreno na jednoj od beogradskih
televizija, sankcije ne bi bile samo duhovne - u smislu izopstenja - vec
politicke i legalne. I jos nesto, bile bi momentalne.
            Sve znacajnije institucije ukljucujuci tu i velike firme koje
zaposljavaju hiljade ljudi razlicitog porekla, stepena znanja jezika i
verskih obicaja, imaju specijalne programe gde se ljudi uce timskom radu,
uzajamnom postovanju i resavanju medjuljudskih problema na strukturiran
nacin. Jedino tako sistem moze da funkcionise i jedino tako, bogatstvo ideja
dovodi do napretka jer nije bitno cija je ideja, vec kakva je!
            Na univerzitetima, prva stvar koja pada u oci jeste folklor.
Retko da na svetu postoji neki nacionalni, verski ili ideoloski simbol koji
se ne moze videti medju studentima. Ali niko te simbole niti cepa, niti
spaljuje niti vandalizuje. Jedno od prvih nacela ponasanja je medjusobno
uvazavanje, postovanje i javno izvinjenje za makar i nehoticnu uvredu na
bazi identiteta. Omladina sa svih strana sveta oblikuje se u tom duhu, ne
osecajuci da je time ostecena i skucena, vec naprotiv obogacena, osnazena i
oslobodjena stega, predrasuda i mrznje. Vecina nase dece u Kanadi odrasta u
slicnom duhu i ono sto upada u oci je da se u njima prepoznaje ta vrlina
tolerancije, poverenja, otvorenosti za razlike i druzeljubivosti sa
drugacijima.
            Skeptici ce reci: Srbija se ne moze porediti sa Kanadom jer nas
su bombardovali, njih nisu; Kanadjane ekonomija i demografska neravnoteza a
ne 'ljubav' prema drugacijima od sebe, tera da budu tolerantni prema
'dosljacima'. Oni su veliki i bogati, mi smo mali i siromasni... Pravo
pitanje je, medjutim, da li mi hocemo ili necemo da se poredimo sa dobrim
primerima i ako necemo, zasto necemo? Zar nasa crkva moze ovoliko dugo da
dozvoljava takvu radikalizaciju i frakcionastvo? Zar je drzava toliko
udaljena od crkve da ne moze da intervenise u ovakvim slucajevima? Zar
Srbija nema ekonomske interese da se otvara, rusi barijere i integrise sa
svetom? Zar pogled ka Evropi moze da bude bistar u ovakvoj magli
ksenofobicnog potpaljivanja?
            I sasvim licno, Beograd mog detinjstva i mladosti, podseca me na
Toronto mog zrelog doba. Zelim da verujem da ce deca koja stasavaju u Srbiji
u ovom veku ipak imati prilike da spoznaju tu lepotu i snagu razlicitosti i
da ce taj korak unapred biti snazniji od svih vetrova koji duvaju unazad.
        http://www.danas.co.yu/ <http://www.danas.co.yu/> 
        
        NSP Lista isprobava demokratiju u praksi
<< File: null.gif >> 

NSP Lista isprobava demokratiju u praksi

==^================================================================
This email was sent to: [email protected]

EASY UNSUBSCRIBE click here: http://topica.com/u/?bUrBE8.bVKZIq
Or send an email to: [EMAIL PROTECTED]

T O P I C A -- Register now to manage your mail!
http://www.topica.com/partner/tag02/register
==^================================================================

Одговори путем е-поште