Title: Message

DUŠAN MIHAJLOVIĆ - Ministar unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srbije

Opsednuti smo velikim tajnama

Kao što smo otvorili policijska dosijea, tako nameravamo da zatvorimo "afere prisluškivanja" koje su mahom izmišljene, a pogodne za nove brojne manipulacije u javnosti

Jovica Krtinić, Vladimir Radomirović


Odnosi Dušana Mihajlovića i redakcije Reportera zategnuti su otkako je naš list prošlog novembra objavio spisak policajaca protiv kojih Haški tribunal vodi istragu ili ih smatra svedocima eventualnih zločina počinjenih na Kosovu. Tada su ministar policije i Reporter stali na suprotne strane, a situacija se do danas nije mnogo promenila. Usred još jednog novog "slučaja Reporter", ministar Mihajlović je pristao da nam da intervju, nažalost (zbog nedostatka vremena) samo pismenim putem. Zato ovaj razgovor treba čitati i između redova.

REPORTER: Da li ste bili obavešteni o nalogu okružnog javnog tužioca da se sasluša glavni urednik Reportera? Tužilac Terzić kaže da je naloge za saslušanje u vezi sa pretkrivičnim postupkom za aferu prisluškivanja, "pošto je reč o javnim ličnostima", prosledio u Vaš kabinet. Ako niste bili obavešteni, smatrate li da je normalno da ministar policije ne zna da policija ulazi u prostorije jednog glasila?
Teško je kratko odgovoriti na vaša tako duga i brojna pitanja. Ali, pokušajmo da prvo postavimo stvari na svoje mesto.
Ministar unutrašnjih poslova u jednoj demokratskoj vladi nije neposredni nalogodavac za bilo koju akciju policije. Znam da se javnost teško privikava na promenjene uloge i nov stil rada vlade i MUP-a. Utvrđeno je koji službeni "nivoi" imaju redovnu komunikaciju sa kojim službama i kako se nalozi prosleđuju i izvršavaju, usklađujući i teritorijalnu nadležnost. Obaveza da se ministar prethodno informiše o svemu otvarala bi put za njegovo eventualno mešanje, pored toga što bi usporavala aktivnosti nadležnih organa MUP-a.
Jasno je, takođe, da tužilaštvo nije u mojoj nadležnosti i da npr. okružnom javnom tužiocu pripada pravo izdavanja naloga u vezi sa obezbeđenjem prisustva određene stranke u bilo kojem postupku. Prirodno je, dakle, što nisam unapred znao sa kim i o čemu tužilac želi da razgovara - od građana ili "javnih ličnosti", što je zakonski isto.
Drugo je pitanje gde policija sme, a gde ne sme da uđe. Suština je, ipak, u tome da li za to ima ovlašćenja i nalog i da li ih zloupotrebljava. Za sada nisam obavešten da ih je zloupotrebila i da je primenila bilo koja nedozvoljena sredstva. Ulazak u službene, ali i privatne prostorije određen je zakonom. Uzgred, koliko znam, urednik ovog lista nije se odazvao na ranije dostavljen poziv, pa su ga službena lica posetila na radnom mestu.

Da li bilo koja institucija Ministarstva unutrašnjih poslova (uključujući i RDB) prisluškuje ili je prisluškivala Vojislava Koštunicu ili članove njegovog kabineta?

Ne. Ali i to je regulisano zakonom. Lično nikada ne bih izdao takav nalog niti bih koristio takav izveštaj, ali ako vi imate bilo kakva saznanja u vezi sa tim, molim vas da me upozorite kako bih mogao da preduzmem mere koje bi sprečile da se neko neovlašćeno lati prisluškivanja. Kao što smo otvorili policijska dosijea, tako nameravamo da zatvorimo "afere prisluškivanja" koje su mahom izmišljene, a pogodne za nove brojne manipulacije u javnosti. Mi smo inače opsednuti velikim tajnama malog značaja.

Prvih dana svog mandata pozvali ste, citiramo, "pametnije kriminalce da se manu ćoravog posla i svoj novac usmere u legalne tokove". Koliko je bilo onih koji su Vas poslušali i da li pratite u koje grane privrede su uložili kriminalno stečeni novac?
Ovo je bila samo jedna od poruka, ali nemojte zaboraviti ni neke druge koje su imale odjeka. Evidentno je da je broj kriminalnih dela u opadanju, da se sužava prostor kriminogenog ponašanja, da su građani sada mnogo sigurniji nego pre, da je njihova imovina bolje zaštićena. Sve zemlje u tranziciji suočene su još uvek sa kriminalom, koji je veoma žilav i fleksibilan. Naš narod kaže: "Vuk dlaku menja, ali ćud nikako!"
Neki ljudi su postali kriminalci jer im je prethodni režim to omogućavao, ili ih čak podsticao na to - nastojeći da se i sam okoristi. Uzusi poslovanja, posebno u vreme međunarodnih sankcija, pružali su idealan okvir za to. Nelegalno stečena bogatstva se moraju vratiti, ekstradohodak oprezovati, kriminalci osuditi, ali bilo je aktivnosti na ivici zakona koje su donosile prihod. Njih bi trebalo vratiti u normalu a sredstva učiniti korisnim u našoj ekonomiji. Imam osećaj da me mnogi još nisu poslušali, a koliko ih je prihvatilo logiku novog vremena i gde su uložili svoja sredstva, ne bih umeo da kažem. Verovatno da će to bolje znati ljudi iz vlade koji se bave finansijama, ekonomijom, privatizacijom, jer stručno prate kretanje i ulaganje kapitala.

Nedavno ste upozorili da su u vlasti "jedni za to da se kriminalci hapse, drugi ih štite i puštaju". Da li možete reći ko u vlasti štiti kriminalce?
Prvo treba znati da je vlast vrlo slojevita i razuđena i da se ne svodi na Vladu Srbije i njena ministrastva. Od lokalnog do saveznog nivoa brojni su centri moći, brojni su ljudi na funkcijama iz prethodnog režima. Kriminal je uvek imao uporište u politici i vlasti, a sada se uspostavljaju nove kombinacije tog tipa. Neki političari dolaze na vlast uz pomoć ekonomski jakih lobija, da bi se kasnije zadobijena politička moć vraćala tamo odakle je potekla ili gde je našla oslonac. Ova opasna spirala je objektivno zasnovana na snažnim interesima i, srećom, samo ponegde ima kriminalni predznak.
Građani, pa i novinari, žele da čuju imena - ko štiti kriminalce, ali nije toliko reč o pojedincima niti ima toliko otvorenih intervencija u korist kriminala. Nekada su za pomoć dovoljne informacije, usmeravanja, manipulacija vremenom i aktima. Uostalom, zaštitu bilo kome može pružiti samo onaj ko ima bilo koji oblik moći i uticaja. Policija traga za njima pozivajući medije i građane da joj pomognu u tome, jer "Svi ljudi sve znaju" kako glasi stara izreka.
S druge strane, moje upozorenje se odnosilo i na neke druge institucije i organe, uključujući i pravosuđe u najširem smislu. Najlakše ćemo izaći na kraj sa pojedincima. U međuvremenu, treba ubrzanije menjati sistem, da se ne dogodi da se kriminal menja brže od vlasti...

U više navrata ste istakli da policija zna ko su izvršioci najtežih krivičnih dela, ali da nema dokaze, pa zbog toga ne može da ih hapsi. Međutim, u slučaju ubistva našeg kolege Slavka Ćuruvije još u junu prošle godine ste rekli da su Vam poznati i organizatori i izvršioci i da je "postupak zaokruživanja dokaza pri kraju". Zašto ni godinu dana posle toga nema konkretnih akcija, odnosno hapšenja vinovnika ovog ubistva?
Nažalost, zato što još uvek sve nije završeno i što su dokazi na vreme uništeni, a mogući svedoci se ne usuđuju da se oglase. To istovremeno znači da su ljudi tokom dugog perioda totalitarne vlasti primili teška upozorenja i pretnje i da se ne mogu osloboditi toga. S druge strane, kriminalci i nalogodavci su i dalje uvezani u čvor, u smrtni zagrljaj. Voleo bih da mogu reći da u njemu nema i pokojeg kvazinovinara...
Ostajem u obavezi da preduzimam i dalje sve što je u mojoj moći da se reši ovaj i nekoliko drugih slučajeva na koje me sada niste podsetili, ali koje ja svakako nisam potisnuo.

Da li Vi lično i Vaši saradnici osećate strah od pojedinaca i kriminalnih grupa? Da li je i Vama prećeno ubistvom?
Niko od nas nije supermen nego normalan čovek. Onaj koji se ničega ne boji vređa i ljudsko i božje u nama. Ali, razuman strah je uslov za racionalna i odlučna dela. Samo tako možemo štititi sebe i druge.
Nastojimo da korak po korak suzbijamo kriminal, između ostalog i dozirajući strah kod kriminalaca, jer oni se ne smeju osećati ni sigurno ni superiorno. Dobro je na našoj strani. To je izvor naše snage, a podrška građana je njeno uporište.
Podsetiću vas na neke ranije incidente u vezi sa mojom bezbednošću, da bih savetovao svima oprez i zajedništvo u borbi protiv kriminala. Ipak smo mi brojniji, jači i hrabriji od njih!

Dosadašnji pokušaji borbe protiv organizovanog kriminala kroz formiranje grupe "Poskok" i aktuelne Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala nisu dali očekivane rezultate. Koliko će nova zakonska rešenja i instituti (poput zaštićenog svedoka, agenta provokatora i sl.) dovesti do konkretnijih pozitivnih pomaka i kada te pomake možemo očekivati?

Ne bismo se zalagali za ove zakone i mere da ne očekujemo pozitivne efekte, kao i stvaranje uslova za niz specifičnih aktivnosti kojima do sada nismo mogli da pristupimo. Ako je organizovani kriminal "efikasan" i mi moramo biti daleko brži i efikasniji, odnosno mnogo direktniji u suzbijanju toga zla. Bilo je u tome i do sada rezultata ali to nije dovoljno. Policija se ubrzano reformiše i to je moj osnovni zadatak. Sastavni deo toga su neke za nas potpuno nove institucije, inače već proverene i poznate u Evropi, čiji deo postajemo i na ovaj način.

Ima li mesta strahu da će primenom nove zakonske regulative biti kršena ljudska prava?
Pitanje se može postaviti i na drugi način: zar kriminal ne ugrožava najviše ne samo ljudska prava, nego i ljudske živote, čak sve što je ljudsko? Uistinu, takva opasnost postoji u načelu, ali mi ćemo primenjivati proverena rešenja koja izvesno štite ljudska prava, po svim savremenim kriterijumima. Kriminalci, međutim, moraju biti pronalaženi i na zakonit način onemogućeni u svojoj prljavoj raboti. To je i po pravu i po pravdi.

U kom intenzitetu se trenutno radi na otkrivanju počinilaca ubistva generala Boška Buhe i da li su referiranja premijeru učestala i u onom tempu (svaka dva dana) kako je on tražio? Da li je dosadašnja istraga dala neki konkretan rezultat?

Ukratko, radi se dosta intenzivno, izvesnih rezultata ima, referišemo redovno, očekujemo da će neke provere otkriti činjenice do kojih nam je stalo.

Šta je bitno novo u organizaciji Bezbednosno-informativne agencije? Da li je odabrano optimalno zakonsko rešenje, pošto ima primedbi da parlament neće moći da kontroliše tajnu službu?
U ovom trenutku je odabrano optimalno rešenje. Agencija je odvojena od Ministarstva unutrašnjih poslova. Uspostavljena je civilna kontrola preko nadležnog parlamentarnog odbora.

Kako trenutno radi Savet za državnu bezbednost i šta će s njim biti po formiranju nove agencije?
Savet je bio prvi oblik pomenute kontrole i dao je određene rezultate, a sa formiranjem Agencije njegova uloga se menja. Na vladi je da odluči o načinu kontrole Agencije i daljoj ulozi Saveta.

Koliki će biti obim (brojčano i organizaciono) BIA? Gde će biti raspoređeni prekobrojni i šta će biti sa saradnicima Službe?
U Skupštini sam već izjavio da neće biti prekobrojnih, ima posla za sve. Rekonstrukcija je prilika za novu organizaciju rada i raspored ljudi. U narednim danima će biti određeno ostalo.

Da li Šesta uprava (za obezbeđenje ličnosti) kompletno prelazi u RJB?
Da, ali to su pojedinosti o kojima nema razloga da raspravljamo u ovom trenutku.

Kada se može očekivati usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o dosijeima, odnosno u kojoj fazi je trenutno javna rasprava?
Tokom jesenjeg zasedanja Skupštine može se očekivati rasprava i usvajanje oba zakona, jer njihova priprema je u završnoj fazi. Očekuje se da će posle usvajanja predloga zakona u Vladi Srbije biti održana rasprava za javnost, na koju pozivamo i medije.


Nedavno hapšenje Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam, u Bugarskoj ponovo je bacilo svetlo na fenomen da su opasni kriminalci imali legitimacije SDB-a i da su često po nalogu ove službe vršili najteža krivična dela, posebno likvidacije. Da li ima indicija da je Jocić učestvovao u likvidacijama viđenijih ljudi u Beogradu i da li ćete zbog toga od Bugarske tražiti njegovo izručenje?
Zahtev za izručenjem nije u mojoj nadležnosti, ali mislim da se ono ne isključuje. Šta se ranije događalo otkrivamo tek sada, mada smo posledice već iskusili. U konkretnom slučaju, sami ste rekli da "ima indicija" i ja se moram složiti sa vama. Za sada toliko, uz opasku da se najopasniji kriminalci iz naše "kriminalne dijaspore" još kriju po svetu. S druge strane, ne zaboravite da svaka policija ima svoje "oči i uši" u podzemlju, ali to ne znači da treba da ih štiti ili koristi za najprljavije poslove, što je do sada bio slučaj. Garantujem da naša policija neće više ići tim krvavim putem.

Kako ocenjujete dosadašnju saradnju s Interpolom? Nedavno su nam u sedištu Interpola u Lionu visoki službenici ove organizacije rekli da nisu zadovoljni nivoom saradnje, ali i da će sačekati do septembra (kad prolazi godinu dana od našeg učlanjenja) da vide da li ima poboljšanja.

Vi ste čuli i ono što mi nismo, pa biste mogli da nam prenesete o kojem "nivou saradnje" je reč. Svakako, posle toliko godina isključenosti iz ove i svih drugih međunarodnih organizacija i foruma, povratak nije nimalo lak ni brz. Kako se podrazumeva da je saradnja obostrana, mi se nadamo pomoći u svakom pogledu, uveravajući kolege iz sveta da nam je stalo do saradnje i da činimo mnogo da bismo uradili više. Inače, saradnja s Interpolom pre svega je u nadležnosti Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova pa ćete tamo dobiti kompletniju ocenu.
http://www.reportermagazin.com/look/reporter/articlereporter.tpl?IdLanguage=4&IdPublication=1&NrIssue=222&NrSection=2&NrArticle=354

Одговори путем е-поште