http://www.vreme.com/cms/view.php?id=320500

VREME, 607, 22.avgust, 2002.

POLITIKA

Kampanja 2002:
                    Sta nudi Labus

                    Predsednicki izbori kao uvertira u parlamentarne:
sest od deset
                    tacaka Labusovog programa moglo bi biti u direktnoj
ingerenciji
                    vlade

                    Miroljub Labus je u ponedeljak 19. avgusta,
                    na Preobrazenje gospodnje, pred nekoliko
                    hiljada ljudi zapoceo svoju kampanju
                    Kostunicinom recenicom iz oktobra 2002.
                    godine: "Nece biti drugog kruga!" Ta
                    mobilizatorska recenica odudarala je od
                    slike tog vlaznog retko napucenog trga,
                    ocito pripremanog za neki mnogo veci
                    skup od onoga koji se odigrao - sudeci bar
                    po dobro rasporedenim ogradama
                    postavljenim da zastite spomenik, binu,
                    funkcionere i nekoliko punktova na kojima
                    je deljena proklamacija: "Ja Labus, kao
                    predsednik Srbije, garantujem svojim potpisom..."

                    Labus je bio sam na bini, a dole u parteru
                    bio je citav Partenon sadasnje vlasti: srpski
                    premijer Zoran Dindic, guverner NBJ
                    Mladan Dinkic, srpski ministar finansija
                    Bozidar Delic, savezni ministar inostranih
                    dela Goran Svilanovic, gradonacelnica
                    prestonog Beograda Radmila Hrustanovic,
                    predsednica Skupstine Srbije Natasa Micic,
                    potpredsednik srpske vlade Zarko Korac,
                    savezni ministar za manjine Rasim Ljajic,
                    savezni ministar policije Zoran Zivkovic...

                    GALERIJA: Ne, ovde se ne zeli kazati - kao sto ce
neki sigurno reci jer to ipak ne bi bilo
                    tacno - da je na Trgu republike te veceri bilo vise
funkcionera nego onog pristojnog
                    beogradskog sredovecnog sveta, vec se zeli kazati
samo to da se te vlazne veceri (oluja je
                    bila dva sata ranije, kisa ipak nije nikoga oterala
s trga) prilicno jasno videlo da je Miroljub
                    Labus kandidat iza koga stoji srpska vlada, ciji
polozaj i opstanak uveliko i zavisi od
                    Labusovog izbornog rezultata. O tome govori
prisustvo funkcionera i ono sto se najavljuje iz
                    vlade - pojeftinjenje jestivog ulja (reci:
"zeeejtin"!), vracanje nekog duga penzionerima, itd.

                    Mozda je bolje da je to glasacima u pocetku jasno
receno da ne bi gubio kredibilitet kad
                    glasaci "provale" da je u pitanju "foliranje" i da
se vlada koja se boji izbora krije iza tzv.
                    nestranackog kandidata.

                    Labus je u kampanju usao kao kandidat grupe gradana,
formirano je udruzenje "Pobeda
                    2002", koje kao kisobran treba da obezbedi siroku i
razudenu podrsku tzv. nepartijskih
                    struktura.

                    Kako se i moglo ocekivati, tu se stvar u nekoliko
navrata komplikovala. Kad je najavio svoju
                    kandidaturu, Labus je, na primer, pomenuo i Otpor,
ali je otuda doslo saopstenje da se Otpor
                    nece angazovati u izbornoj kampanji ni za koga
direktno.

                    Kosarkasi Divac i Danilovic javno su protestovali
zato sto im je neko, kao da je 1948, rekao
                    da je vreme da se opredele.

                    Onda se stvar dalje malo komplikovala u vezi sa
statusom G17 PLUS, uz pitanja da li je to
                    vladina ili nevladina organizacija: NGO (non
government organization) ili GANGO
                    (government assisted non government organization),
ili istureno odeljenje Demokratske
                    stranke.

                    Predsednistvu DOS-a do dvotrecinske podrske
Labusovoj kandidaturi doslo je u drugom
                    krugu glasanja posto se predstavnik RDSV-a na svoju
odgovornost predomislio. Sami iz
                    DSS-a tvrdi da ova partija ima saznanja kako je u
Kragujevcu vrsen ucenjivacki pritisak na
                    clanice DOS-a da daju podrsku Labusu.

                    Istog dana im se desilo, jer vlast lako gubi osecaj
za suptilnost, da inace tesko pokretni
                    Nenad Canak sleti u plavo-belom helikopteru na mesto
zvano "Kod sest topola", na ulazu u
                    gladnu Zastavu.

                    Od podrske Labusovoj kandidaturi uzdrzani su bili
predstavnici DC-a, ND-a, DA, SPOT-a i
                    DHSS-a. Velja ilic iz Nove Srbije vec uvelike vodi
sopstvenu predsednicku kampanju i cilja
                    najdirektnije samog Labusa.

                    Posle tog kragujevackog lomljenja ruku, povukla se
predsedniska kandidatkinja DHSS-a,
                    stranke koja se programski veoma mnogo razlikuje od
svih clanica DOS-a po tome sto trazi
                    samostalnu Srbiju, cak i u trenutku direktnog
evropskog posredovanja u finalu spora pise
                    Solani pismo u kome trazi resenje po svom
srpsko-indipendistickom receptu.

                    DISTANCA: Od tekuce igre se najkonkretnije ogradio
profesor Micunovic pomenuvsi dva
                    krupna momenta. Prvo, Micunovic, koji i sam ima
izvesne pretenzije, smatra da kandidata za
                    sefa drzave treba da pronadu partije ili koalicije
jer je vreme "nepartijske demokratije" proslo.
                    Drugo krupnije pitanje odnosi se na oduzimanje
mandata narodnim poslanicima DSS-a koje
                    Micunovic smatra nedopustivim. Predsednik Veca
grdana Skupstine SRJ Micunovic citavu
                    je deceniju branio neprikosnovenost narodne volje i
bice da bolje procenjuje dalekoseznu
                    vaznost te teme, od, recimo, predsednice skupstine
Natase Micic iz Gradanskog saveza
                    Srbije, kojoj ce na kraju zapasti da potpise nesto
sto se kosi sa samom programskom
                    sustinom demokratskih partija - postizbornu kradu.

                    Sad se tu otvara staro pitanje da li se drustveno
pozeljni ciljevi (brza odrziva prosperitetna
                    ekonomska reforma) mogu ostvarivati nedozvoljivim
sredstvima (uzurpacija vlasti) i koliko
                    takvo stanje moze da traje.

                    Posto je vladajuca koalicija ocito nepovratno pukla
(a puca i po novim savovima - tako Kasa
                    preti napustanjem koalicije ako se u ustavnoj
povelji ne pojaca odredba o nacionalnim
                    manjinama), jasno je da ce ovi predsednicki izbori
biti uvertira za republicke parlamentarne
                    izbore, na koje se ocito ne moze dugo cekati, ma
koliko se srpska vlada zubima drzala za
                    tzv. cvrstu vecinu u Skupstini Srbije.

                    Lose ce biti ako se to desi u nekoj krizi u kojoj ce
ovaj detalj imati odlozeno kumulativno
                    dejstvo, pa tako i ugroziti i ono sto kandidat Labus
u sustini personifikuje, a to je vizija
                    moderne ekonomski prosperitetne Srbije.

                    U Labusovoj kandidacionoj proklamaciji, sadrzajno
gledano, u sustini i nije jasno da li se
                    kandiduje za predsednika ili za premijera.

                    Po Ustavu predsednik republike, ako nije ratno
stanje, ima malo nadleznosti - predlaze
                    mandatara, sudije Ustavnog suda, proglasava zakone,
dodeljuje odlikovanja, skupstinu moze
                    da raspusti tek na predlog vlade. Po clanu 85 Ustava
predsednik republike, medutim, moze
                    traziti od vlade da izlozi stavove o pojedinim
pitanjima iz njene nadleznosti. To nije vise od
                    politicki jakog apela jer ne pise kako se vlada
prema tome ima odnositi.

                    OBECANJE: Kao i mnoge ranije proklamacije, Labusova
predstavlja nabacanu mesavinu
                    pravnih, simbolickih i ekonomskih motiva - pominje
se zastupanje interesa svih gradana
                    Srbije, obezbedenje jasnih granica drzave, socijalni
dogovor za stabilnost Srbije, himna i grb,
                    nova radna mesta, stambeni krediti, izmirenje dugova
prema gradanima, jednakost pred
                    zakonom, popravljanje stanja u zdravstvu,
decentralizacija vlasti, vracanje dostojanstva
                    vojsci i policiji, ulazak Srbije u Evropsku uniju
kao lidera na Balkanu. Sest od deset tacaka
                    tog programa moglo bi biti u direktnoj ingerenciji
vlade.

                    U svom programu Labus zaobilazi goruce pitanje
srpskog ustava.

                    Onaj koji je ustavnim pitanjem zabavljen, Vojislav
Kostunica, porucio je jos jednom ove
                    nedelje da je odlucio jos malo da odlozi odluku o
tome hoce li se kandidovati. To odlaganje je
                    ovoga puta mozda rezultat cajtnota u koji zapada
posao oko izrade ustavne platforme i
                    najavljeni dolazak evropskih posrednika, a verovatno
i mentaliteta. Njegovo odlaganje
                    podseca na one poruke koje su stizale iz Londona od
Kralja Petra II: "Dolazim uskoro".
                    Trenutno demobilisani DSS-ovci su u prilici da bolje
shvate kako je bilo kraljevskoj vojsci u
                    otadzbini.

                    Milan Milosevic
                     

Одговори путем е-поште