Srpska dijaspora, sem jednog broja casnih izuzetaka, ponasa se kao krajnje razmazeno deriste. Mama, mama...! Htela bi, valjda, da se njena ostarela i izlapela majka seti svog deteta. Naravno, da nasi Srbi u rasejanju nisu toliko samozivi i puni sebe i svojih nadljudskih vrednosti, oni bi sigurno shvatili da je njihova majka toliko onemocala, da ne samo da nije u stanju da izadje u susret njihovim decjim snovima, vec, zalosna i slabovida, nije u mogucnosti da ih uopste primeti. Srbija je oslepela i nasumice baulja koz gudure smucenog uma, a njena "dijasporna" deca ne mogu ili nece da to spoznaju. Stoga, jasno je da postaje krajnje bezdusno i pokvareno, da se od "majke" i dan danas trazi "sisa".
Kao sto znamo, Nikola Janic (Predsednik Srpskog saveza iz Svedske), godinama se trudi da nasim sunarodnicima, van Matice, ukaze na put kojim bi srpsko rasejanje moralo da krene, ukoliko u njima uistinu jos ima ljubavi prema svojoj Otadzbini. Stvar je zapravo sasvim prosta. Srbima u dijaspori potrebna je ozbiljna organizacija i ljudi cija se aktivnost nece zavrsavati beznadnim kukanjem i trazenjem "krivca" u Srbiji za nasu svekoliku propast. Takvim, krajnje savesnim i odgovornim putem krenula je USDE, ali, ne lezi vraze, to nikako ne odgovara onim, davno "etabliranim", "elitnim" krugovima, koji bi zeleli da i dalje zive na lovorikama ranije, nezasluzene i izmisljene "slave". U takve, na prvom mestu treba ubrojati KSU i njihove "satelite", KSE (sacinjen od dva nad-coveka), nekakve "kultur/bund/tanane/milene" i NGO ad hoc organizacije, kao i pojedine srpske "kolenika" biznismene. KSU je oduvek jedno pricala a drugo radila. Djordjeviceva i Paniceva uloga u sunovratu Srbije toliko je u odredjenim momentima bila velika (katkad i presudna), da sigurno mozemo da kazemo, kako je "dijaspora" kriva za satiranje zdravog srpskog uma, ako ne vise, ono barem u istoj meri koliko i politicki lesinari u Srbiji. Takva bezdusnost moze se svaliti na pleca citave srpske dijaspore, iako je jasno, da ubedljiva vecina nasih ljudi u svetu, iskreno zeli dobro svom rodu. Ipak, cutanje je znak odobravanja. Srbija sebi vise ne moze pomoci. Ko drugacije misli, grdno se vara. Srpski brod, bez jedara i kormila, pluta svetskim morem, i ako braca iz rasejanja ne priteknu u pomoc, on ce se pred prvim sledecim olujnim vetrom razbiti u paramparcad. Nikola Janic, vidimo, ovog puta je ignorisao "susrete dijaspore". Ucinio je ono sto bi morao da ubuduce ucini svaki castan Srbin. Smucila mu se ta snobovska parada i prizemni (varvarski) kiceraj, uz veselo cvrkutanje na rastanku. "Vidimo se sledece godine!" Takav njegov potez bi trebalo svim srcem pozdraviti, jer, valjda nam je dosta te jalove srpske "bez/veze". Zakoni u Srbiji nisu dobri, kazu, da bi Srbi iz inostranstva dolazili i investirali novac u zemlji svog porekla? Ali, namece se i sledece pitanje: Zasto dijaspora ne utice na politicki zivot u svojoj zemlji? Eto, sada se vracamo na gornju pricu: ne moze da utice jer nije u stanju da se ozbiljno organizuje. Umesto da se zdusno stane uz jedinu srpsku instituciju (USDE), u kojoj je srpska misao jasno opredeljena i kristalno jasna, dijaspora dopusta da ih za nos vuku bezdusnici, kojima sem licne koristi nista drugo nije sveto. Milijarde dolara cekaju da se sliju u Srbiju! Setimo se nedavnih izbora i srpskih parazita, koji su iz inostranstava dosli da se kandiduju na srpskim predsednickim izborima (Milinkovic, Jovic). Iz prevelikog patriotizma dosli su da od "majke" iskamce koju desetinu hiljada evra! Na to gotovo niko iz srpske dijaspore nije reagovao. Dakle, cinjenice pokazuju da Srbi iz rasejanja, ne samo da nemaju nameru da investiraju svoj "silni" novac u matici, vec, sasvim suprotno, dolaze u "rodnu kucu" da bi opljackali svoje smrtno bolesne "roditelje". Kakva ljudska beda! Kakav nemoral! To, sto se u ovom casu ministarstvo gospodina Vukcevica (Srbina koga su su Srbi, po vlastitom priznanju, davno prognali) "dosetilo" da zapocne "ujedinjavanje" srpske dijaspore, svakako nije doslo iz Vukcevicevog upaucenog mozga. Iza takve ideje sigurno stoje ljudi iz srpske dijaspore, koji su se davno odrekli sebe, a kojima, iz pohlepnih razloga, nikako nije u interesu da se ostvari zamisao gospodina Janica i drugih Srba u USDE-u, kojima je interes nacije vazniji i od vlastitog zivota. Dusan Vukotic From: [EMAIL PROTECTED] Date: 07/12/04 22:27:37 To: Sorabia Subject: [sorabia] Dijaspora umorna od cekanja http://www.novosti.co.yu/vest.php?vest=30175&rubrika=Ekonomija Umorni od cekanja Ekipa Novosti 11.07.2004, 19:15:15 ZBOG BEZAKONJA SMO I OTISLI Kada covek slusa i gleda neki od brojnih beogradskih sastanaka nasih zvanicnika i srpskih biznismena iz sveta, rekao bi da ce MMF-u ubuduce vise trebati Srbija, nego MMF Srbiji. Ipak, ti "susreti dijaspore i matice" u Srbiji u "ovo vreme" ne samo da mnogo lice onim u "ono vreme", nego se programske doze pogaca, soli, folklora, prasica na raznju, prijema, odlikovanja, poseta manastirima, slikanja, intervjua... jos moraju pojacavati, ne bi li predstavnici sve vece srpske dijaspore uopste navracali na par dana u sve manju Srbiju. - Treba biti iskren i reci da je sve teze okupiti istaknute Srbe iz sveta da dolaze na ovakve sastanke, da uopste dolaze ovde, iako to zele - kaze profesor dr Slobodan Cuk, jedan od najpoznatijih naucnika i fabrikanata u SAD. - Prosto, ljudi su se umorili od nadanja, cekanja, pricanja, a posao je u domovini sve teze napraviti. Jedno vreme, posle oktobarskih promena, ta nadanja su bila obnovljena, ali, sada je i to splasnulo. "DODITE, BRACO" NA nedavnim "Susretima s dijasporom", profesor Cuk dobio je visoko drzavno odlikovanje Srbije. Dobitnik je i najprestiznijih nagrada u Americi, drzi predavanja u oblasti elektronike po celom svetu a svoj cuveni konvertor je dalje usavrsio i nazvao ga po Tesli (prvi put ga je, nedavno, promovisao u Japanu, gde je to bila prava senzacija). Sada, se izmedu ostalog, taj TESLIN KONVERTOR ugraduje u najmocniji racunar sveta, cije je ime tajna. I gotovo svi ostali uspesni srpski biznismeni i naucenici s cele planete, ne kriju razocarenje sto bar nesto od toga sto imaju i znaju ne mogu da urade i ugrade u Srbiji. - Mi zelimo da se vratimo, ali nemamo gde, jer ne zelimo u zemlju koja nema zakone. Nasi drzavljani u celom svetu imaju ukupno preko 400 milijardi dolara, ali nam se ne isplati da ulazemo u Srbiju. Mnogi su pokusali, ali su se brzo i razocarani vratili - kaze Bosko Tesanovic koji decenijama zivi i uspesno radi u Sidneju. Kad su vec ovih dana bili u Beogradu, iskoristili smo da sa nekima od mocnijih srpskih biznismena u svetu, popricamo. Kazu, dzaba sto oni na skupovima direktno, taksativno nabroje koje to uslove drzava treba da obezbedi da investicije krenu u talasima, kad odmah zatim za govornicu izade neko od ministara i kaze - "Lako cemo, braco, samo vi dodite, sve cemo da resimo..." Zbog tog "lako cemo", vecina njih je i otisla u beli svet i kod njih je veliki oprez da se vrate i ovde ulazu. Zar je moguce, pitaju se, da se decenijama ovde ne moze ili nece da prihvati da je svaka investicija cista matematika, da se dugo planira, priprema, da nije isto da li je porez na profit ili bilo sta drugo ovoliki ili onoliki, da se ne moze u Srbiji za izgradnju magacina traziti za komunalije vise nego za desetospratnicu u Kanadi, da se ne moze krasti i podmicivati, da se ne mogu ljudi zaposljavati po partijskim i rodackim linijama... NESKRIVENA KORUPCIJA - DECENIJAMA ne mozemo da ubedimo vlasti u Srbiji da taj takozvani, motiv vise, koji se odnosi na nasa patriotska osecanja, u biznisu ima smisla, ali tek onda kada neko od nas resi da investira u Evropi pa su uslovi za to isti u Srbiji i, na primer, Rumuniji, Poljskoj, Bugarskoj, Ceskoj... Kada je to isto, ili priblizno isto, onda taj motiv vise moze da prevagne da se izabere bas Srbija. Rodna Srbija. U svim drugim okolnostima, slede se logika i interes biznisa - kaze Mladen Selak, uspesni biznismen i pronalazac u SAD. - Neki kazu da je sitnica kad zameramo sto se putnicima iz dijaspore u Srbiji naplacuje cetiri puta skuplja drumarina nego za domaca vozila - ljuti se Milorad Tomanovic iz Rusije. - To ne samo da nervira, nego pokazuje sustinsko nerazumevanje problema. Pa jos kada nas carinici docekuju na nacin da i ne kriju koliko su korumpirani i koliko traze da i mi u tome ucestvujemo, nemamo razloga da verujemo da se nesto promenilo. Srbija sada ima, po prvi put, Ministarstvo za dijasporu. Da li to najavljuje sustinski zaokret prema osmisljenom iskoriscenju ogromnih potencijala dijaspore, ili je to samo dekoracija za "vec videno", tek, prvi direktni susret sa dijasporom na tom nivou poceo je nedavno izvinjavanjem Miodraga Jaksica, pomocnika ministra za dijasporu u Vladi Srbije, i obecanjem da ce "3,5 miliona evra sakupljenih u tek osnovani Fond dijaspore za maticu biti brzo vracen i potrosen namenski..." A gde je taj novac tako brzo "potrosen nenamenski", nasi poslovni ljudi iz dijaspore ne znaju. Sve i da (sa)znaju, ne menja stvar, demonstracija "sustinskog zaokreta" im je vec priredena. KAO AMBASADE SVAKODNEVNO smo u kontaktu sa nasim ljudima u inostranstvu i politicka nestabilnost i zakonska nesredenost u nasoj zemlji najcesce se istice kao razlog daljeg odlaganja, pa i udaljavanja od poslova u otadzbini - kaze Aleksandar Vlajkovic, predsednik Upravnog odbora vrlo agilne asocijacije "Srpska veza". Tu se misli i na zakonske uslove investiranja, na regulisanje drzavljanstva, kao vrlo bitnog pitanja, vlasnistva, garancija, na probleme denacionalizacije, regulisanje vojne obaveze... Preko 100 hiljada nasih mladih ljudi po svetu nije sluzio ovde vojsku i njihov povratak na devet meseci, znacio bi im kraj poslu koji su tamo tek zapoceli. Kako nasa privreda nema ni mrezu privrednih, ekonomskih i konzularnih predstavnistava po svetu, a svaka jaka zemlja to ima, i to je problem koji bi mogao relativno brzo da se resi. Na nacin da dobar deo tih poslova preuzme nasa dijaspora, ukljucujuci i onaj njen deo koji ne namerava da se brzo ili uopste vrati. F. V. N. UBI NAS PRAZNA PRICA MALO je Srba, kako ovih dana rece akademik Matija Beckovic, koji su zasluzni sto su Srbi jos Srbi. Takvi su jos dragoceniji medu nasim sunarodnicima u rasejanju, a jedan od njih je ugledni biznismen iz Stokholma Nikola Janic, predsednik Ujedinjene srpske dijaspore Evrope, lider Srpskog saveza Svedske i clan Saveta svedske vlade za pitanja integracije i etnicke ravnopravnosti. Koliko je danas, gospodine Janicu, zaista brojna srpska dijaspora u Evropi? Onoliko koliko je kome potrebno da tu brojku smanji ili rastegne. A rastezu je: od milion i po do dva. Cak i do dva i po miliona. Kakva je ekonomska karta srpske dijaspore u Evropi? - Sarolika, ali to nije tipicno samo za Srbe. Vecina stranaca u zapadnoj Evropi danas zivi veoma skromno, nije sve samo med i mleko. Funkcionise li srpski biznis i kao srpski, i kolika je realna moc Srba biznismena? - Sta je to u nasem slucaju uopste biznismen? Neko ko ima na stotine zaposlenih u svojim fabrikama i firmama i godisnje obrce stotine i desetine miliona evra ili je to i mali kafedzija i krojac iz predgrada Pariza? Pitanje je i ko je za Srbiju vazniji: krupni biznismen sa velikim licnim bogatstvom ili onaj ko bi sa manjim sredstvima pokrenuo biznis u domovini i stotinama ljudi omogucio zaposlenje? Naravno da su ovi drugi vazniji, ali ih nema puno. Sta je potrebno promeniti u zakonodavstvu i ekonomskim uslovima u domovini da bi srpski biznis iz sveta konacno poceo da ulaze u maticu? - Priliv kapitala u Srbiju i buduci ulazak u EU ne zavise od toga da li i ko je njen predsednik neki Tadic ili Nikolic. Vaznije je da budemo nacionalno i demokratski zdravi i tolerantni, i da biznisu zakonski stvorimo povoljne i sigurne uslove ulaganja, sprecivsi pritom i iskoriscavanje radne snage i pljackanje i rasprodaju domacih resursa. Treba li stvarati posebne pogodnosti za srpski biznis iz Evrope i sveta? - Bice dovoljno da budu privlacni oni opsti uslovi. Zato sto ti uslovi nisu bili dovoljno primamljivi za Nemce ili Francuze - nisu bili takvi ni za srpski "patriotski biznis". Smatram da ne treba ozbiljno uzimati one Srbe iz sveta koji turisticki dolaze na "susrete" dijaspore i matice, na kojima se lepo druze i jos lepse nastupaju, a u Srbiji iza sebe ostave samo obecanja koja retko ispune. Zato ovogodisnjim susretima nisam ni prisustvovao. I nasi ljudi i stranci treba u Srbiju da investiraju radi sebe, a to ce ciniti tek kada Srbija ne bude vise nesigurna, nedozrela i nepredvidiva i zbog svoje sklonosti podelama. Sada: na "demokrate" i "neprijatelje". Na kakva ulaganja bi se u tom slucaju moglo racunati? - Na veca nego sto je do sada videno na celom podrucju bivse Jugoslavije. LOBISTI "SPASIOCI" ZASTO Srbi nemaju ni u jednoj uticajnoj zemlji jak i organizovan lobi? - Zato, pored ostalog, sto ni jedna vlada u Beogradu jos nije shvatila znacaj lobiranja po svetu, pa naivno veruju da ministar za dijasporu, samo zato sto je ministar, o svim zemljama i celoj dijaspori zna vise nego mi koji smo decenijama u rasejanju. Primera radi, Ujedinjena srpska dijaspora Evropa ima kancelariju u Beogradu, koja predstavlja vise od 80.000 clanova, ali od Ministarstva za dijasporu nije dobila ni jedan jedini dopis ili telefonski poziv. Umesto da sa nama saraduju oni, cujem, najavljuju da ce "poceti sa ujedinjenjem dijaspore"... Koliko nas je kostalo sto proteklih 15-ak godina nismo, pogotovo u SAD, imali lobi koji bi bio konkurentan albanskom i hrvatskom? - Vise nego sto se moze i zamisliti, a kostace nas jos vise ako hitno ne dode do nacionalnog osvescenja i ne shvatimo da jedni bez drugih ne mozemo. Neki se predstavljaju, a tako ih i reklamiraju u zemlji, kao vode i organizatore lobiranja po svetu, iako tu nema nista osim prazne price. Nije nista drugo do bezobrazno varanje kad neko istovremeno skriva od srpske javnosti da je clan Odbora za zastitu Karadzica ili da svake godine demonstrira u Hagu za gospodina Milosevica, dok u matici se predstavlja kao lobista spasilac u ime "Kongresa Srba". PISMO KOSTUNICI NAPISATI ili ne napisati pismo predsedniku SCG Svetozaru Marovicu ili premijeru Srbije Vojislavu Kostunici, Nikola Janic se ne koleba kad oceni da je potrebno. Tako je Kostunici napisao i ovo: "Za koga je vlada Srbije stampala Belu knjigu o Kosovu kada ni celne organizacije srpske dijaspore u Evropi, cak ni na izricito trazenje, nisu dobile ni jedan primerak?" JELENA Z. SKENDERIJA
