[sorabia] NEMAŠTINA DRAMATIČNO UZDRMALA ZDRAVLJE GRAĐANA SRBIJE

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-17-09-2009/kriza-ubija


NEMAŠTINA DRAMATIČNO UZDRMALA ZDRAVLJE GRAĐANA SRBIJE


Kriza ubija!


Najveći problem je nabavka lekova za hronične bolesnike koji su ostali 
bez novca, a medikamenti im nisu na pozitivnoj listi, tvrdi Ranka Savić, 
predsednik ASNS

BEOGRAD - Svetska ekonomska kriza žestoko je udarila na Srbe, posebno na 
njihovo zdravlje. Jer, prema podacima Asocijacije slobodnih i nezavisnih 
sindikata, ne prođe nijedan dan a da se nekoliko unesrećenih radnika ne 
javi za pomoć bilo koje vrste.

Siromašni smo i nemamo za lekove!

Među Beograđanima smo pokušali da saznamo da li su i koliko osiromašili, 
jedu li sve ono što su pre krize jeli i da li imaju para za lekove. 
Skoro svi su slično odgovorili. Sublimaciju svega toga dala je 
sugrađanka G. R. koja je ostala bez posla.

- Imamo dvoje školske dece, a samo moj suprug radi. Bukvalno nam sada 
sav novac ide na opremanje dece za školu. Nemamo novca da redovno 
kupujemo voće, ali ni slatkiše. A deca, ko deca hteli bi čokoladu svaki 
dan. Užasno mi je teško. Pokušavam da radim bilo šta, ali ne uspevam. 
Suprug ima visok pritisak. Nekada nađe lekove na recept, nekada ne. Kada 
ih nema, onda i ne kupuje. Pokušava pritisak da snizi belim lukom i 
nekim drugim prirodnim stvarima. Kada razmišljam o budućnosti, osetim 
samo strah i nesigurnost - kazala je naša sagovornica koja nije želela 
da se slika.

Uglavnom traže pomoć za nabavku lekova, ali i novac za goli život, jer 
su na talasu krize bukvalno ostali na ulici bez sredstava za život.

Ranka Savić, predsednica ASNS, kaže da je situacija katastrofalna.

- Sindikat se pretvorio u socijalnu ustanovu. LJudi nas zovu zbog raznih 
problema kojima bi trebalo država da se bavi. Prema dosadašnjem 
iskustvu, najveći problem predstavlja nabavka lekova za hronične 
bolesnike koji su ostali bez novca, a lekovi im nisu na pozitivnoj 
listi. Takođe, veliki broj njih ima problema i sa lekovima sa pozitivne 
liste jer ih nema u državnim apotekama, dok ih u privatnim nalaze, ali 
moraju da ih plate, a za to nemaju novca - ističe Savićeva i dodaje da 
zbog nemogućnosti uzimanja redovne terapije zdravlje građana Srbije na, 
čije živote je direktno uticala ekonomska kriza tako što su ostali bez 
posla, pogoršano je.

Prema njenim rečima, nedavno se desilo da je bračni par koji ima bolesno 
dete dobio otkaz.

- Dete je obolelo od dijabetesa i mora redovno da dobija insulinsku 
terapiju. Pošto roditelji više nisu zdravstveno osigurani, a bilo je 
neophodno da se detetu prepiše recept, lekar je na svoju odgovornost to 
uradio. Nakon toga nam se obratio da preduzmemo neke korake kako bi se 
pomoglo bolesnom detetu - kaže ona.

Kako Ranka Savić navodi, nije baš najprecizniji zvanični podatak da je u 
Srbiji bez posla do sada ostalo oko 250.000 ljudi.

- Prema našoj evidenciji, samo u Beogradu je otpušteno 150.000 ljudi, a 
u Srbiji taj broj prelazi 400.000! LJudi su očajni, nemaju novca ni za 
šta. Čak ni mi kao sindikalna organizacija ne možemo da funkcionišemo, 
jer ljudi nemaju para ni za članarinu. Kada se pojavi neki veći problem 
između sebe skupljamo novac kako bismo pomogli. Stanje je više nego 
beznadežno. Zbog (ne)delovanja države imaćemo sve više ljudi koji svoje 
životne probleme rešavaju tako što se pred kamerama obogaljuju. Tako da 
cela Srbija prati uživo odsecanje delova tela. Dotle je došlo. A, biće 
još gore. Očekuje nas burna jesen, zima i proleće - ocenjuje naša 
sagovornica.

U Institutu za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ 
upozoravaju da će se ekonomska kriza nesumnjivo odraziti na zdravlje 
stanovnika. Posebno, kako naglašavaju u tom institutu, takozvanih 
ranjivih grupa u koje spadaju i hronični bolesnici.

- Koliki će kriza uticaj imati na zdravlje nacije zavisiće od njenog 
intenziteta i trajanja. Na osnovu istraživanja odnosa materijalnog 
stanja stanovništva i dostupnosti zdravstvene zaštite, kao i niz drugih 
pokazatelja vezanih za ishranu, navike i ponašanje kao faktora rizika za 
nastanak hroničnih nezaraznih bolesti, ustanovljeno je da je 
stanovništvo lošeg materijalnog stanja procenjivalo svoje zdravlje kao 
loše - ističu u toj ustanovi dodaju da je kod građana ispod linije 
siromaštva uočena neredovnost uzimanja terapije.

- Troškovi za zdravstvene usluge su predstavljali veće opterećenje za 
budžete siromašnijih slojeva stanovništva. U pogledu ishrane, na primer, 
procenat onih koji su svakodnevno konzumirali mleko, sveže voće i povrće 
bio je značajno manji među najsiromašnijima. A, o zdravlju pri izboru 
načina ishrane najsiromašniji su najmanje razmišljali - naveli su u 
„Batutu“.


[sorabia] Jovo Kapičić, general Udbe za „Blic”

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic
http://www.blic.rs/temadana.php?id=43


Tema Dana
Jovo Kapičić, general Udbe za „Blic”
Što bih se mirio s onim kome sam brata ubio
Autor: Vuk Z. Cvijić | Foto:Z.Raš | 17.09.2009. - 05:00
Što bih se mirio s onim kome sam brata ubio

Nismo imali milosti, bili smo okrutni jer smo čistili smeće. Ubijeni su 
tada nemački zarobljenici, pa oni koji su radili za okupatora, a onda i 
četnici, kazuje za „Blic” Jovo Kapičić (90), koji je kao potpukovnik 
Ozne učestvovao u akciji zarobljavanja đenerala Dragoljuba - Draže 
Mihailovića. „Šta ja sada da se mirim sa nekim kome sam brata ubio”, 
ljutito dodaje.

Kapičić, između ostalog, potvrđuje da je verodostojan i tačan spisak 
imena 12 pripadnika Ozne, koji su zarobili đenerala Mihailovića i koji 
je „Blic” objavio juče.

On objašnjava da je 1946. bio načelnik Udbe za Beograd (pošto je te 
godine Udba osnovana iz Ozne prim. aut.).
- To je tada bilo kao da sam bog. Nije bilo propisa, a mogli ste da 
sudite i da odlučujete. Zato Draža nije dobio grob da se ne ide na 
poklonjenje, pa neću ja sada da mu pravim spomenik nizašta na svetu - 
kaže Kapičić i dodaje:

- Ne bi rek’o gde je Dražin grob ni da mi glavu uzmu, pa da pljunem na 
svoju borbu, ideologiju i mrtve drugove!?

On objašnjava da Mihailović nije sahranjen kako dolikuje da se ne bi 
stvarao kult ličnosti.

- Nije bačen u jamu, nego je negde pokopan pored Save, do Sremske 
Mitrovice, u Lisičijem potoku, na Adi, ne znam gde i ne interesuje me. 
Znate koliko kostiju ima tamo, bojim se samo da ne izmisle da su neke 
njegove. Srbija je većinom bila za četnike, ne za partizane, to vam ja 
kažem. Srbija je bila vezana za kralja, dinastiju, crkvu, koja je u duši 
naroda, i intelektualce kakav je bio Slobodan Jovanović - ispričao nam 
je Kapičić.

On je za „Blic” pristao da opiše svoju verziju hapšenja đenerala 
Mihailovića, navo­deći da ga je Aleksandar Ranković – Drug Marko, 
savezni ministar policije čiji je Kapičić bio pomoćnik, pozvao i 
obavestio ga da Nikola Kalabić, komandant kraljeve garde, sarađuje sa 
Oznom nakon što je priveden.

- Milovan Pejaković je Kalabića namamio u Beograd sa pričom da će biti 
Dražina veza u inostranstvu i tu je uhapšen. Data mu je mogućnost da 
sarađuje i spase sebi život i on je pristao. To je meni sve ispričao 
Ranković, kada mi je rekao da je grupa Ozne na terenu i da su 
istovremeno i pripadnici vojske na terenu. Svi oni su bili preobučeni u 
četnike i postojala je opasnost da se ne poubijaju. Bio sam zadužen za 
vezu i bio sam najstariji oficir na terenu, kao Rankovićev pomoćnik - 
navodi Kapičić.

Da nije bilo Kalabića, kaže, „đeneral Mihajlović nikad ne bi bio 
pronađen jer ga je krio narod”. Na naše pitanje šta je posle bilo sa 
Kalabićem, odgovara da je za to bila zadužena Ozna u Srbiji i dodaje: 
„Šta mislite da je takav čovek ostao živ, a njega smo jedino mogli na 
Mesecu da krijemo”.

Kapičić navodi da je Mihailović zarobljen na putu za Dobrun i da je to 
izvelo 12 pripadnika Ozne čija je imena „Blic” objavio u jučerašnjem broju.

On tvrdi da je đeneral Mihailović prilikom zarobljavanja izgovorio samo: 
„Šta bi, braćo Srbi”.
- Išli smo u Krcunovu kancelariju u Đušinoj ulici. Dražu smo ostavili sa 
naša dva čoveka, da ne uradi nešto. Krcun je bio u Novom Sadu, pa sam ga 
obavestio telefonom i on se dovezao posle 40 minuta da se uveri svojim 
očima. Javio sam i Rankoviću. Pričao mi je posle da mu je ispala 
slušalica kada je čuo. To je bila prvorazredna vest da je uhvaćen Titov 
konkurent - navodi Kapičić.

On kaže da je Josip Broz u to vreme bio u Poljskoj, pa mu je tamo javljeno.
- Kada se Tito vratio, odlučeno je da se Draži sudi u Srbiji i da može 
da ga brani koga on izabere. Bilo je tada intervencija iz mnogih zemalja 
da se Draži spase život, ali to nije prihvaćeno. Suđeno mu je i kazna je 
izvršena. Nije prema njemu moglo da se postupa kao prema čoveku, on je 
bio zločinac - kaže Kapičić.

Ratni zločini ne zastarevaju
Prema do sada prikupljenim podacima, komunističke vlasti u Srbiji ubile 
su oko 80.000 ljudi, od koji 60.000 Srba i 20.000 pripadnika nacionalnih 
manjina i ove zločine će ispitati druga komisija Vlade Srbije, kaže 
Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde. „Ratni zločini 
ne zastarevaju. Tek predstoji težak rad komisije koja treba da utvrdi 
zločine tadašnjih vlasti”, navodi Homen.



[sorabia] Unicef objavio alarmantne podatke: gladno 600.000 Srba, od toga 150.000 dece! U Beloj Palanci 3.000 ljudi ostalo bez posla

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic
http://www.kurir-info.rs/clanak/vesti/kurir-13-09-2009/glad

Glad!
Unicef objavio alarmantne podatke: gladno 600.000 Srba, od toga 150.000 
dece! U Beloj Palanci 3.000 ljudi ostalo bez posla

BEOGRAD - Do kraja godine u Srbiji će gladovati skoro milion ljudi! 
Prema podacima Unicefa, trenutno više od 600.000 građana živi ispod 
granice siromaštva, a 150.000 dece bukvalno gladuje. Najugroženiji su 
stariji od 65 godina i deca do 14 godina. Od ukupnog broja ugroženih, 
samo oko 155.000 ljudi redovno prima neku vrstu socijalne pomoći.

Ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić izneo je alarmantan 
podatak da je broj ljudi u Srbiji koji žive ispod granice siromaštva ove 
godine uvećan za 60.000, ili čak 80.000.

Ekonomista Branko Dragaš i sam je dobio podatke Unicefa, koji ga nisu 
iznenadili:

.- Država koja ima 4,2 miliona hektara najbolje zemlje na svetu, 
najbolje obradive površine - nije sposobna da prehrani svoju decu. To je 
dokaz potpune nesposobnosti lažnih reformatora i eksperata koji su 
dobili zadatak i plaćeni su da slome kičmu Srbiji. Ovo stanje od 2001. 
zovem okupacijom iznutra i najgore je u istoriji Srbije. U politici su 
ljudi bez morala i bez ikakvog iskustva i znanja, ljudi koji preziru 
svoj narod i koji imaju loše namere prema državi. Pitam se samo dokle će 
građani da ih trpe.

Profesor ekonomije Danijel Cvjetićanin za ovo, kako kaže, „strašno 
stanje“, optužuje Vladu Srbije:

- Situacija jeste drastična zato što bi Srbija trebalo da bude negde na 
nivou Grčke, Španije, Portugala, tih evropskih tržišnih ekonomija, gde 
joj je nekad i bilo mesto, a ona je na nivou južnoameričkih banana 
država. Nećemo se naći ni u društvu afričkih zemalja, ali činjenica je 
da u 10 godina vlast nije uspela da napravi ambijent za privređivanje, 
već je odgovorna zbog strahovitih intervencija u privredi i 
ograničavanja ekonomskih sloboda. Posledica siromaštva je kad neko umre 
od loše ishrane, ali i kada se ljudi ubijaju zbog posledica 
privatizacije, kad se deca kockaju, a mlade devojke prostituišu.

Aleksandar Živković, predsednik opštine Bela Palanka, koja je 
apostrofirana kao najsiromašnija opština u Srbiji i u kojoj „ljudi umiru 
od gladi“, za Kurir kaže da takvih slučajeva još nije bilo:

- Jeste da se teško živi, ali ne umiremo od gladi. Još ne. Ali ako ne 
počnemo da se bavimo proizvodnjom, ako država nešto ne uradi, dogodine 
ćemo nastradati! Belu Palanku je satrla idiotska privatizacija, 
opustošili su nas. Katastrofa! Više od 3.000 ljudi je bez posla, čitave 
porodice. Država nije pomogla, ali zvali su me ministar Rasim Ljajić i 
državni sekretar Verica Kalanović, bez obzira na to što se politički ne 
slažemo, oni su korektni. Ali, ako ne pokrenemo bar poljoprivrednu 
proizvodnju, nastradali smo.   

NARODNE KUHINJE KAO SPAS!

U Ministarstvu za rad i socijalnu politiku potvrdili su da je Vlada u 
četvrtak usvojila njihovu inicijativu i inicijativu Ministarstva za 
lokalnu samoupravu da se iz robnih rezervi izdvoji hrane u vrednosti 100 
miliona dinara za narodne kuhinje.

Usvojena je i molba devet opština u Srbiji za otvaranje narodnih 
kuhinja, tako da ih sada ukupno ima - 67! Narodne kuhinje iz robnih 
rezervi dobiće meso i mesne prerađevine, dok se još traži način za 
nabavku ostalih namirnica.



[sorabia] Чедомир Антић: Статус С рба у Македонији, Словениј и и Албанији

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic

http://www.politika.rs/pogledi/Chedomir-Antic/ZA-TRECINU-IH-JE-MANJE.sr.html



ЗА ТРЕЋИНУ ИХ ЈЕ МАЊЕ
Статус Срба у Македонији, Словенији и Албанији

Положај српског народа у Босни и Херцеговини (Републици Српској), 
Хрватској и Црној Гори имао је још и некакав значај за власти у Београду 
док је трајала борба за очување и наслеђе неке од Југославија. Наш народ 
у Македонији, Словенији или Албанији никада их није посебно занимао.

Срба у Македонији данас има званично за трећину мање него што је то био 
случај пре непуне две деценије (1991. године). Милошевићев режим их се 
присећао 1991. када је требало подизати температуру пред распад СФРЈ. 
Касније их је у потпуности занемарио. Напредни клуб је чак дошао до 
непотврђених сазнања да је постојао некакав споразум између председникâ 
двеју држава, Милошевића и Глигорова, о томе да се ово питање не отвара. 
Срби у Македонији су доживели чудну судбину. Имали су више посланика у 
османском парламенту и сенату него што данас имају посланика у 
македонском Собрању. Њихова партија – Демократска партија Срба 
Македоније (ДПСМ) – ушла је пре неколико година у парламент захваљујући 
коалицији са ВМРО! Реч је о парадоксу какав је ретко виђан чак и на 
нашим просторима. За то време српским буџетом улаже се 15,5 пута више 
новца у пројекте и програме малобројније македонске заједнице у Србији 
него што македонска држава улаже у сличне пројекте српске заједнице.

Срби у Македонији не уживају слободу вероисповести, будући да СПЦ није 
омогућено слободно деловање на територији Македоније. Један од 
коментатора на интернет страници „Политике“ тврдио је недавно како 
Србија не треба да отвара питање слободе вероисповести у Македонији док 
сама не призна тзв. Црногорску православну цркву. Ипак, ако оставимо по 
страни канонско право чије одредбе свакако не одговарају заговорницима 
ЦПЦ или МПЦ, чињеница је да би Србија данас била прва држава која 
признаје ЦПЦ, будући да је она и у Црној Гори регистрована као невладина 
организација.

Древни манастири и део наше историје (рецимо краљ Марко) преузети су и 
укључени у историју и традицију македонске нације. Тек после 2001. 
године остале националне заједнице, међу којима и Срби, добиле су, као 
равнотежа Албанцима, извесна права усклађена с европским нормама. Ипак, 
већина гробница, костурница и споменика српске историје на тлу 
Македоније стоји разрушена. Није тајна да су пре неколико деценија кости 
из порушене костурнице српских војника, погинулих 1912. године ради 
успостављања граница које су данас међе међународно признате Македоније, 
годинама коришћене за вежбе на Медицинском факултету у Скопљу!

   *

У Словенији српском народу није признат статус аутохтоне етничке 
заједнице. Српском народу, најбројнијој мањини у Словенији, оваквим 
тумачењем оспорено је право да добије представнике у парламенту. Срби 
су, међутим, и староседелачка заједница Словеније, будући да у источној 
области Словеније – Белој Крајини – још увек постоје села са српским 
становништвом. У Словенији је још увек отворен проблем грађана који су 
нелегално избрисани из словеначког држављанства. Реч је о до сада 
неутврђеном броју који неки процењују на око 20.000 особа. Сматра се да 
су већина избрисаних припадници српског народа. Шефови наше дипломатије 
одлазили су протеклих година у Љубљану, али се нису састајали с 
представницима српског народа, баш као што тема његовог статуса није 
била део дневног реда њихових сусрета са словеначким државницима. Ипак, 
током 2009. дошло је до извесног помака у правцу решавања статуса 
„избрисаних“ грађана.

*

У Републици Албанији Срби су тек недавно добили статус националне 
мањине. Иако непризнати, представници српског народа учествовали су у 
изради Закона о националним мањинама! Током деценија у Албанији није 
признавано постојање српског народа. Симболичан број албанских Срба 
демантован је када је 1990. године преко тек отворене границе у Црну 
Гору прешло више од хиљаду наших сународника. Још 1938. године тадашњи 
албански краљ Мехмед Зогу декретом је одредио брисање више од 1.000 
топонима који су имали корен у српском језику. Током протеклих двадесет 
година код нас се мало размишљало о албанским Србима, чак ни у време 
када је албанско питање на Косову и Метохији и на југу Србије било у 
пуној мери употребљавано и злоупотребљавано. Свођење политике према 
Србима на северу Албаније, којих је до почетка 20. века било неколико 
десетина хиљада, на фолклор, своју ће цену имати у часу када Албанци у 
Прешеву и Бујановцу постану национална мањина чија је матица Косово и 
када упоредник за њихова права постану косовски Срби.

Напредни клуб

Чедомир Антић
[објављено: 17/09/2009]



[sorabia] Fwd: ПОВОРКА СРАМА (повод ом најављене тзв. Параде п оноса у Београду)

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic


 Original Message 
Subject:ПОВОРКА СРАМА (поводом најављене тзв. Параде поноса у 
Београду)
Date:   Thu, 17 Sep 2009 13:04:08 +0200
From:   Radmila Ninic radm...@ninic.de
Reply-To:   radm...@ninic.de
To: Dragica Ilic dri...@web.de, 'angelina markovic' 
angelina.marko...@gmail.com, l.do...@gmx.de




 


ПОВОРКА СРАМА (поводом најављене тзв. “Параде поноса” у Београду)

http://svetigora.wordpress.com/2009/09/16/%d0%bf%d0%be%d0%b2%d0%be%d1%80%d0%ba%d0%b0-%d1%81%d1%80%d0%b0%d0%bc%d0%b0-%d0%bf%d0%be%d0%b2%d0%be%d0%b4%d0%be%d0%bc-%d0%bd%d0%b0%d1%98%d0%b0%d0%b2%d1%99%d0%b5%d0%bd%d0%b5-%d1%82%d0%b7%d0%b2/

Објављено од стране svetigora http://www.mitropolija.me/ на 16/09/2009

*10A_0612crop 
http://svetigora.files.wordpress.com/2009/09/10a_0612crop.jpgЦЕТИЊЕ, 
16. септембар 2009.* *(Светигорапрес) *- Најављена за 20. септембар у 
Београду тзв. „Поворка поноса“, уствари поворка срама, поворка Содоме и 
Гоморе – само је потврда оне народне: /Ко се Бога не боји ни људи се не 
стиди/.

Давно је речено: /Све ми је слободно, али није ми све на корист/. 
Заиста, слобода нас је створила, човјек је за слободу створен. Но, само 
истина је она која ослобађа човјека, тј. истински начин живљења, 
постојања и понашања. Лажни, посуновраћени начин живљења човјековог 
јесте слободан али он не гради него разграђује људско достојанство. 
Право значи ићи *правим путем* и живјети на прави, праведан начин.

По датој слободи, човјек има право и на самоубиство; по сатанској 
филозофији живота, човјеку је „закон што му срце жуди“. Човјек је биће 
обдарено тјелесним и душевним силама. Све што човјек јесте и има, само 
онда кад се употребљава на прави начин, остварује своју сврху и постиже 
свој истински смисао. Човјек, по слободи, има право, може и да 
злоупотреби богодане силе и дарове. Тако, иста рука, иста снага и 
вјештина човјекова оперише и лијечи зли тумор на човјековом организму, 
али и закоље човјека и дијете у колијевци…

То што важи за све психофизичке силе и дарове човјекове, за могућност 
њихове употребе и злоупотребе, важи и за богодани дјетородни нагон 
човјеков. Употријебљен на прави и здрави начин, он љубављу мужа и жене 
рађа и ствара нови живот; њиме се испуњује заповијест Божја и благослов 
уграђен у мушку и женску природу: /„Рађајте се и множите и напуните 
земљу и владајте њом…“/

Може ли се прогласити за врлину и човјека достојно право – гажење и 
скрнављење тог и таквог закона људске природе, самог богоданог смисла 
човјековог постојања и вјечног смисленог Закона Божјег? Не претвара ли 
се чедоморством (абортусом) материна утроба, створена да буде радионица 
живота, у радионицу смрти? Исто тако и бесловесно распаљивање похоте 
мушког на мушко и женског на женско, не представља ли обесмишљење велике 
и сверодне тајне брачне љубави како у времену тако и у вјечности? Љубав 
је дата човјеку да рађа; свако рођење је рођење за вјечност, а не за 
смрт и ништавило. А /„дрво које плода не рађа сијече се и у огањ баца“/. 
Да ли је јалова љубав – љубав? А таква је мужеложничка, геј-лезбијска 
љубав која неће и не може наслиједити Царства Божијега, јер је бесплодна 
и јалова. (ср. 1Кор. 6, 9) Јер њен ерос води у смрт и 
самоубиство,истовјетан је са смрћу. Содома и Гомора су у древна времена 
сами себе уништили, сагоревши у сумпору и огњу, управо зато што су 
претворили природно употребљавање мушког и женског у противприродно (ср. 
Рим. 1, 26), самоуништавајуће.

Љубав које јесте Бог и која је дата човјеку да њоме познаје Бога, 
остварујући свој вјечни смисао и пуноћу постојања, постаје, 
злоупотребом, извор егзистенцијалног помрачења ума и сљепила, содомије. 
Такве, морално и духовно ослијепеле, /„предаје Бог у срамне страсти“/ 
(ср. Рим. 1, 26)

Са горе укратко наведених разлога, видовита Црква Божја не може и не 
смије прихватити противприродност за природност, гријех за врлину, 
бесловесност за разумност, античовјечност за човјечност, самоуништење и 
обесмишљење љубави као најсветије сфере живота, за радост живота, 
праведности, за избор пута који води у истинско људско живљење.

Наравно, Црква нити је икад позивала нити данас позива на насиље против 
било кога, па ни против оних који бирају намјесто пута живота – пут 
бесловесности и смрти. Она, међутим, као чуварка светиње живота и 
љубави, и као радионица вјечног живота и чисте, непролазне љубави, 
осуђујући свако насиље, има за богодану обавезу и дужност да сваког 
човјека, свако људско покољење, па и ово данашње, непрестано подсјећа на 
потребу разликовања Бога и Сатане, свјетлости и мрака, зла и добра, 
истине и лажи, природности и противприродности, смисла и бесмисла. Као 
таква, она не може прихватити нити одобрити поворку срама – за поворку 
поноса, поготову кад се њеним наметањем, као у овом и сваком сличном 
случају, врши јавно насиље над инакомислећим. Утолико прије што се таква 
поворка организује у граду који је под вјековним покровом Пречисте, 
Преблагословене Дјеве Богородице, која је нетрулежно Бога Љубави родила 

[sorabia] NATO Mentors Fledgling Kosovo Army

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN
http://www.nato.int/kfor/docu/pr/2009/09/pr090915b.htm


NATO 
Kosovo Force
September 16, 2009


NATO declares Initial Operational Capability for the Kosovo Security ForceToday 
on 15 September 2009, NATO announces that the Kosovo Security Force (KSF) has 
achieved Initial Operational Capability (IOC).

The decision was made after Exercise Agile Lion, which was the culmination 
point of just over seven months of hard work by KFOR and the KSF to recruit, 
train and equip the force. 

The exercise allowed KFOR to evaluate the KSF’s current operational 
capabilities in the core Civil Protection trades as Explosive Ordnance Disposal 
(EOD), Fire Fighting, Hazardous Material Handling (HAZMAT) and Search and 
Rescue supported by logistics, medical and security capabilities.

The next goal for the KSF is to reach Full Operational Capability.

KFOR will mentor and support this process which is expected to take 2 – 5 years.



[sorabia] PORESKA POLICIJA ZAPEČATILA „KUR IR”

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN

PORESKA POLICIJA ZAPEČATILA „KURIR” 


Izvor: Dnevnik, 17.09.2009; Strana: 14 


 

Zbog akcije Poreske policije u prostorijama listova”Glas javnosti”, “Kurir” i 
“Grom”, njihov pravni zastupnik, advokat Sava Anđelković je najavio krivičnu 
prijavu protiv načelnika Poreske uprave Dejana Erića, jer je zloupotrebio 
položaj i prekršio prava vlasnika i izdavača Radisava Rodića. Anđelković kaže 
da je u saopštenju Poreske policije prekršeno Rodićevo pravo na pretpostavku 
nevinosti, jer je unapred označen kao počinilac krivičnih dela koja nisu 
dokazana. Provera finansijskog poslovanja tih listova je “politički obračun 
određenih ljudi i ministara koji imaju snagu da upotrebe ceo državni aparat da 
se svete nekim medijima i urednicima”. On je pozvao ministra finansija i 
nadležne da poštuju zakon i omoguć e pristup opremi preduzeća, ocenivši da 
blokadom krše jedno od osnovnih ustavnih načela – pravo na rad.
Zastupnik kapitala Aleksandar Rodić je pozvao i ministra Ivicu Dačića da 
zaštiti njegovu porodicu i oca Radisava jer, kako je rekao, smatra da su svi 
ugroženi. Odgovorni urednik “Kurira” Rade Jeremić kaže da nije izvesno da li će 
se taj list danas pojaviti jer je zaposlenima onemogućen pristup opremi.
– Cilj je gašenje “Kurira”, jer to novi Zakon o informisanju, kojem smo se 
uspešno prilagodili, nije uspeo – rekao je on, i pozvao novinare da “dignu glas 
protiv progona i zaštite kolege koji nisu prekršile nijedan standard 
profesije”. Poreska policije juče je zapečatili prostorije ova tri dnevna lista 
nakon što su pokušali da oduzmu dokumentaciju o poslovanju i računarsku opremu 
preduzeća. Poreska uprava saopštila je da se Rodić, kao direktor “ABC 
produkta”, sumnjiči za utaju 203,3 miliona dinara poreza. 



Autor: NN 

 



[Non-text portions of this message have been removed]



[sorabia] Пораз правде и истине

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic
http://www.srpskamreza.net/Aktuelnosti_arhiva.aspx?ID_Teksta=388ID_Rubrike=3


Давор Ковачевић
Објављено 16.09.2009. у 04:56:52 сати
 Одштампај текстПошаљи на маил...

Пораз правде и истине

 

 

Последња почаст српским жртвама протеклог
рата у БиХ (Фото Д. Ковачевић)

У новоизграђену Спомен-костурницу у Источном Новом Сарајеву, јуче су 
пренесени посмртни остаци 245 неидентификованих српских жртава

Источно Сарајево - Посмртни остаци 245 неидентификованих српских војника 
и цивила страдалих у протеклом рату у БиХ пренесени су јуче у 
новоизграђену Спомен-костурницу на војничком гробљу у Миљевићима у 
Источном Новом Сарајеву с надом да ће она за неке од њих бити само 
привремено место боравишта, а за неке вечно, уколико се настави 
опструкција процеса идентификације.

„Данашњи пренос неидентификованих посмртних остатака српских бораца и 
цивила доживљавам као пораз правде и истине. Мера нашег сећања и памћења 
јесте и ова Спомен-костурница у којој ће од данас свој привремени смирај 
наћи кости ексхумиране на разним српским стратиштима у БиХ. Више од 
десет година неко се поиграва са њима, намерно вршећи опструкцију како 
се никада не би открио њихов идентитет. Ти моћници из сене не би могли 
да раде то што раде да немају подршку одређених међународних кругова 
којима је очито стало да се истина о страдању Срба, поготово у Сарајеву, 
никада не сазна, рекао је начелник Источног Новог Сарајева Гојко 
Драшковић. Од сарајевске истине, нагласио је он, невино уморени, 
нажалост, не би устали из својих гробова, али би макар живи били лишени 
сталног подгрејавања неповерења и подозрења.

Министар рада и борачко-инвалидске заштите Републике Српске Раде 
Ристовић казао је да је 15. септембар, који је посвећен свим погинулим и 
несталим борцима и цивилима у протеклом рату, најтужнији дан међу 18 
најзначајнијих датума које је Влада РС уврстила у програм годишњег 
обележавања. „Данас је прилика да опет и ко зна који пут кажемо овдашњој 
јавности, али и целом свету да је у протеклом одбрамбено-отаџбинском 
рату на овим просторима страдао и српски народ, што доказују и ови 
посмртни остаци поред којих стојимо, а који немају своје име и презиме, 
поручио је он апелујући на одговорне институције БиХ да престану са 
дискриминацијом и опструкцијом, и да, коначно, схвате да „истина о 
несталим Србима на овим просторима мора да буде приоритет једнак 
приоритету тражења сваког другог несталог лица.

Преносу посмртних остатака српских жртава, међу којима је 90 одсто 
цивила који су убијени прве ратне године, осим чланова породица бораца, 
присуствовали су високи званичници РС, града Источно Сарајево и свих 
градских општина. У оквиру обележавања Дана несталих и погинулих у 
Одбрамбено-отаџбинском рату, јуче је у цркви Светог Ђорђа у Миљевићима 
служена света архијерејска литургија и парастос несталим и погинулим 
борцима и положени су венци на централни Спомен-крст на војничком гробљу.

Давор Ковачевић

Извор: www.srpskenovinecg.com

 

 

Српска мрежа
   


[sorabia] Srbija između istoka i zapada

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN
IZAZOVI ISTINE - MILOVAN DRECUN

Srbija između istoka i zapada

Nadasve je zanimljiva evolucija stavova pojedinih petooktobarskih 
revolucionarnih stranaka i njihovih vođa. Od tragikomičnog obožavanja Amerike i 
njenih evropskih svaeznika i vulgarnog sprdanja sa Rusijom, Kinom i još nekim 
zemljama, Srbija je na jedvite jade, u poslednjem trenutku, spoznala da se svet 
ne okreće oko nje i da se dešavaju tektonske geopolitičke promene u 
međunarodnoj zajednici. Sa ključnom zabludom i teškom greškom 
postrevolucionarne srpske spoljne politike suočio se među prvima Zoran Đinđić. 
Shvativši da sunce ne izlazi na Zapadu poručio je da se politika Srbije neće 
voditi iz Vašingtona, te da je realan politički potez Beograda da u slučaju 
otimanja Kosmeta postavi pitanje Republike Srpske. Vojislav Koštunica je jedini 
imao snage da građanima saopšti da Srbija nema većeg protivnika od američke 
politike.
Konačno, Boris Tadić, shvata da Srbija ne ide dobrim putem. Sa mesta 
predsednika malene Srbije poručio je da zvanični Beograd, iako ophrvan 
višegodišnjom kataraktom, vidi da se rađa novi međunarodni multipolarni poredak 
koji nezadrživo potiskuje američki jednopolarni globalni hegemonizam. Tadić je 
prihvatio izazov, spoljni i unutrašnji, i suočio se sa realnošću. Definisao je 
spoljnopolitičke prioritete Srbije: Evropska unija, Rusija, SAD, Kina. 
Ispravno, samo trebalo je to ranije da učini i da prione realizaciji takvog 
koncepta hrabro i beskompromisno. Narod bi rekao bolje ikad nego nikad.
Tom diversifikacijom spoljnopolitičkih prioriteta Tadić je potvrdio sumnje, 
zapravo iskustvo realpolitičke Srbije, sa Amerikom. Beograd je bez razmišljanja 
radio ono što mu je Vašington sugerisao, govorio, predlagao, a bogme i 
naređivao. I šta smo dobili? U tome i jeste caka, ništa nismo dobili, već nam 
još traže - uzimaju Kosmet. Stavljanjem Rusije ispred Amerike na listi 
spoljnopolitičkih prioriteta Tadić je nastavio putem kojim su krenuli Đinđić i 
Koštunica. Izgubio je, međutim, dragoceno vreme da još bolje pozicionira zemlju 
i ojača njen kapacitet za odbranu najvažnijih nacionalnih i državnih interesa.
Tim svojevrsnim rangiranjem najjačih polova moći, Tadić je nedvosmisleno 
pokazao s kojim zemljama imamo slične ili identične interese, a s kojom smo 
zemljom mislili da imamo, pa nas je ona svojim ponašanjem gorko otreznila. 
Naravno, postavlja se pitanje ima li Srbija adut za takvu novu geopolitičku 
igru ili je to samo moralni odušak pojedinca koji je shvatio da nije baš sve 
tako kao što pišu novine i govore američki slatkorečivi zvaničnici. I mi konja 
za trku imamo, samo su nas neki petooktobarci lagali da je u pitanju raga. Niko 
drugi do Džozef Bajden, američki potpredsednik, otkrio je naše svetlo u tunelu. 
„Srbija je od ključnog značaja za budućnost jugoistočne Evrope“, poručio je 
Bajden prilikom majske posete Beogradu. Bez Srbije se ne može voditi politika 
na Balkanu, takođe poručuju zvaničnici EU. To je naša šansa.
Bez nas se ne može kapacitetno i efikasno delovati na Balkanu. Ali, ne treba se 
zanositi da će Srbija biti most koji će povezati Istok i Zapad. Tu ulogu ima 
moćna Nemačka. Srbija, može i treba da bude stožer zajedničke balkanske 
politike EU i Rusije, sastavni deo njihovog strateškog partnerstva. Tako će na 
najbolji način iskoristiti svoj regionalni geopolitički značaj i ojačati 
kapacitet da se izbori sa strateškim problemima sa kojima se suočava. Budućnost 
Srbije se ne može graditi na dilemi Zapad ili Istok, već na multipolarnosti 
novog međunarodnog poretka: i Istok i Zapad, i nesvrstani...

http://www.glas-javnosti.rs/clanak/drustvo/glas-javnosti-17-09-2009/srbija-izmedju-istoka-i-zapada



[Non-text portions of this message have been removed]



[sorabia] Blagojevich Tells Newsmax: 'I Did Nothing Wrong'

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN
 

 
http://www.newsmax.com/headlines/blagojevich_obama_book/2009/09/16/260778.h
tml?s=alpromo_code=8932-1
http://www.newsmax.com/headlines/blagojevich_obama_book/2009/09/16/260778.ht
ml?s=alpromo_code=8932-1

 

 

NEWSMAX




Newsfront





 


Blagojevich Tells Newsmax: 'I Did Nothing Wrong'


 


Wednesday, September 16, 2009 11:07 AM

By: Jim Meyers 

Article Font Size  javascript:setActiveStyleSheet('default');
javascript:setActiveStyleSheet('largeFont'); 



 

In an exclusive Newsmax interview, ousted Illinois Gov. Rod Blagojevich
insists the accusations against him are completely false and says he would
not accept a plea bargain even if it meant he escapes a prison sentence. 

He also claims he and Barack Obama had no idea that their fundraiser,
convicted felon Tony Rezko, was involved in any criminal activities. 

See Video: Rod Blagojevich talks about the charges he’s facing and the
corrupt fundraiser he shared with President Obama -
http://video.newsmax.com/?bcpid=20972460001bclid=22770166001bctid=4043949
3001 Click Here Now 

Blagojevich was impeached and removed from office by the Illinois Senate on
Jan. 29 for corruption and misconduct in office over charges that he tried
to sell the U.S. Senate seat vacated by Obama to the highest bidder. 

The Democrat had been arrested in December on federal corruption charges
including solicitation of bribery. 

Blagojevich tells his side of the story in his new book The Governor.
Newsmax.TV's Dan Mangru asked him what he would say to people who think the
book is simply an attempt by the former governor to cash in on his plight. 

We're saying to people what the truth is, Blagojevich responded, claiming
that he has been maligned, had his reputation slaughtered, and been
lied about. 

The truth has been mutilated, he continued. Accusations that I was trying
to sell a Senate seat for financial gain are completely false. 

And when you've been hijacked from office, the office the people of
Illinois elected me to serve in twice, without being given a chance to prove
my innocence, call witnesses, and deprived of an opportunity to have every
taped conversation that was secretly recorded heard in the Illinois Senate,
and then to be removed from office in a process that was phony and political
and didn't require them to prove any wrongdoing, you have a real need to go
out and tell the people what the truth is. 

I've been elected by the people. I've never lost an election, and it means
a lot to me for the people who hired me to know I didn't do the things I've
been accused of doing. 

Mangru noted that federal prosecutors say a tape recording reveals that a
potential Senate candidate was willing to offer Blagojevich money in
exchange for the Senate appointment. 

Blagojevich: I can't go into specific details...but I will say, and I've
written in my book, there were people who approached aides of mine and
offered campaign contributions and suggested campaign fundraising if I would
be willing to consider the candidate they were supporting for the United
States Senate. 

Mangru: Did you ever say yes to any of those? 

Blagojevich: The answer is absolutely not. And no one associated with me
with any authority approached anybody along those lines. 

Blagojevich was impeached by a vote of 59-0, and not a single Democratic
senator stood up for you, Mangru said. Were you hurt? 

Well, yes. Some of those same senators were friends of mine and were people
who had open access to my office and were political allies, and I thought
friends, Blagojevich said. 

But Harry Truman had a saying: If you want a friend in Washington, get a
dog. So it really wasn't surprising...Politicians are politicians. There's
not a lot of fortitude with most of them and it was inevitable that they
would run away. 

Mangru asked Blagojevich about his relationship with Chicago businessman
Tony Rezko, a major fundraiser for Blagojevich and Obama who was convicted
in 2008 on fraud and bribery charges over kickback demands he made to
businesses seeking work with the state of Illinois. 

My mistake was, as was President Obama's, that we didn't know he was the
person he turned out to be, and that we didn't know — I can't speak for the
president but I'm certain it's the case — that Tony Rezko was involved in
any kind of criminal wrongdoing. 

Mangru noted that tapes essentially reveal Obama wanted his current Senior
Adviser Valerie Jarrett for the Senate seat, but he and Rahm Emanuel weren't
willing to give Blagojevich anything but appreciation if he appointed her.
Blagojevich disputed that. 

I'm not sure President Obama wanted Valerie Jarrett, he said. 

I don't know that to be true. I know emissaries who purported to be
speaking for him talked about that but I don't know if that really came from
him or not. 

Blagojevich admitted that he eventually appointed Roland Burris to the
Senate seat because of his race. 

I chose Roland 

[sorabia] Томислав Николић, Прекини те хајку на медије

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN
ТОМИСЛАВ НИКОЛИЋ ТРАЖИ ОД ВЛАСТИ ДА НЕ ГУШЕ НОВИНЕ 

Прекините хајку на медије

Влада је кренула на медије. Упад у Курир је образац који ће власт користити за 
затварање и гушење медија 
 
Спартанци нису хтели да чују да је битка изгубљена и зато су убијали гласника. 
То исто не жели ни ова Влада. На изборима ће то само да се верификује

Томислав Николић, председник Српске напредне странке, казао је да упад пореске 
полиције у уторак у просторије листа Курир представља опомену за остале медије, 
и додао да то није Србија и демократија коју је Борис Тадић обећавао грађанима.
– Двојац Тадић–Динкић кренуо је на медије. Напали су Курир. Полиција је упала у 
њихове просторије и пленили су оригиналну документацију. Нису дозволили 
радницима тог листа да направе копије документације и нису оставили никакав 
податак шта су однели. Тамо је било доста новинара и телевизијских екипа, али 
приметио сам новинарску несолидарност, јер готово ниједан медиј није објавио ни 
једну једину реч о овом нападу – рекао је Николић.
Председник напредњака новинарима је поручио да кажу власницима и главним и 
одговорним уредницима да нереаговањем отварају врата да ни њих нико не брани 
оног дана када се нађу на удару власти која не зна шта је демократија. 
Према његовим речима, представници СНС-а присуствовали су читавом скандалу у 
коме се један медиј, као почетак, као образац и опомена осталима, затвара и 
гуши. 
– Наше могућности нису велике, али нека председник Србије схвати да ово није 
Србија коју је обећавао грађанима. Ово није демократија коју је обећавао и није 
демократија са којом може да разговара било која држава у свету, а поготово не 
ЕУ – истакао је Николић. 
Додао је да нема ништа против тога да се спроведе истрага било које врсте и у 
складу са законом, али да је недопустиво да се једне новине затварају само зато 
што критикују власт.
– Позивамо власт да се склони и нека пусти да се истрага било које врсте 
коректно спроведе. Нека раде све што је по закону, али нека не затварају новину 
која о њима пише лоше. Пишу лоше и о мени, па шта? Да ли сутра и ја треба да 
затварам новине које су лоше писале о нама? – наводи он и додаје да су и 
Спартанци убијали гласника који доноси лошу вест, али да је битка ипак била 
изгубљена. 
– Спартанци нису хтели да чују да је битка изгубљена. То исто не жели ни Борис 
Тадић. Он би да не чује да је његова битка за власт у Србији изгубљена пре 
избора. На изборима ће то само да се верификује – додао је Николић.
П. Јеремић

 

http://www.pravda.rs/dogadjaji/12248/prekinite-khaku-na-medie



[Non-text portions of this message have been removed]



[sorabia] UDBA montirala izdaju

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN

UDBA montirala izdaju


B. PUZOVIĆ, 17.09.2009 20:59:02



 

 DA je Nikola Kalabić komunistima prokazao Dražu Mihailovića, izdao bi time 
svog mrtvog sina koga su ubili partizani, otadžbinu, kralja i krst pred kojim 
se na vernost zakleo. Navodna Nikolina pisma Slobodanu Peneziću Krcunu i 
njegove fotografije s partizanima prerušenim u četnike koji su učestvovali u 
hvatanju Draže, za nas su obična izmišljotina i udbaška montaža. Nikola ni u 
najvećim mukama, po cenu života, ne bi s komunistima sklapao nikakve sporazume.
Ovo, u suzama, u četvrtak, čitajući napise u dnevnoj štampi, kaže Vesna 
Dragojević (52), iz Valjeva, unuka Nikole Kalabića, predratnog šefa geodetske 
uprave u ovom gradu, komandanta Gorske garde kraljevske vojske u otadžbini. 
Zajedno sa svojim ćerkama, Nikolinim praunukama, jedinim direktnim potomcima 
Kalabića - Jelenom (32), bliznakinjama Snežanom (28) i Ivanom (28) ovih dana, 
veli, proživljava pravi pakao - još jednom njihovom pretku prilepljena je 
etiketa izdajnika.
- Ako su već pronašli navodna pisma koja je moj deda slao Krcunu i fotografije 
s partizanima prerušenim u četnike koji su uhvatili Dražu, trebalo je prvo da 
se utvrdi njihova autentičnost, pa tek onda da se pojave u javnosti.
Smatramo da je ekspertizu njegovog rukopisa i eventualnu montažu fotografija 
trebalo da obave strani, nezavisni stručnjaci - kaže Vesna Dragojević. - U 
jednom pismu, čak, Nikola navodno poziva Krcuna na slavu, da povede Uču i 
ostale. Pa, gde je deda mogao da slavi? Niko od nas o tome ništa ne zna. Sve je 
montirano da bi se još jednom, po ko zna koji put, bacila ljaga na četnički 
pokret, i to preko Dražinog prvog saradnika!
Vesna i njene ćerke u četvrtak su pomno analizirale fotografije koje su se ovih 
dana pojavljivale u dnevnoj štampi. Zaključile su da ni na jednoj nije pravi 
Nikola Kalabić.
- Ni po liku, ni stasu, na tim slikama nije Nikola. Pričalo se da su partizani 
nekog glumca iz Kraljeva, prerušenog, vodili po valjevskom kraju i 
predstavljali ga kao Nikolu Kalabića - kažu naše sagovornice. - Sve to dešavalo 
se u vreme kad je Nikola već uveliko bio mrtav. 

MANIPULISALI I MRTVIM
Postoji nekoliko svedoka pogibije 

našeg dede. U obruču agenata Ozne, ubijen je u gradačkoj klisuri, pored jedne 
pećine. To je komunistima došlo kao poručeno, pa im je bilo lako da manipulišu 
mrtvim Nikolom Kalabićem, predstavljajući ga u narodu kao izdajnika. Ovo što se 
danas dešava, ponovno blaćenje Nikole Kalabića, nastavak je tragedije i muka 
kroz koje je, za vreme komunista, naša porodica prošla. Nismo očekivali da 
ćemo, posle šest decenija, tako nešto ponovo da doživljavamo.

SUMNjA OSTAJE
- DO danas pipci Udbe nisu sasečeni, ona sve ovo montira - kažu naše 
sagovornice. - Kad se zna da su komunisti bezmalo kompletnu istoriju od dolaska 
na vlast lažirali i falsifikovali, zar je moguće da je samo uloga Nikole 
Kalabića u navodnom hvatanju Draže Mihailovića jedino istinita.
Uostalom da je sa komunistima sklopio nekakvu nagodbu o hvatanju Draže, zar bi 
Nikolina supruga Borka i ćerka Mirjana posle rata preživljavale onakve muke i 
torture? Živele su u bedi i nemaštini, komunisti su im ograničili kretanje, 
iako školovane, bilo kakav posao dugo nisu mogle da dobiju, na ulici su ih 
često tukle partizanke, nazivajući ih četnikušama...

MISTERIOZNI KALABIĆEV KRAJ
SMRT Nikole Kalabića je podjednako kontroverzna kao i njegov život. O tome 
postoji više verzija i, naravno, sve su moguće. Jedna počiva na legendarnoj 
priči kako su Kalabić i Slobodan Penezić Krcun u predratnoj Jugoslaviji 
drugovali po kafanama, opijali se i učestvovali zajednički u više kafanskih 
tuča. Upravo ta „činjenica“ pomogla je Krcunu da priđe Kalabiću i lako ga ubedi 
da izda Dražu, zauzvrat mu obećavši život sa promenjenim identitetom i mestom 
boravka van Srbije.
Ta verzija je dalje pokrivena pričom kako su posle egzekucije nad Mihailovićem, 
Kalabića prebacili u Bosnu da se pod drugim imenom bavi svojim starim zanatom i 
radi kao geometar. Uslov je bio da se nikada ne javi svojima niti ikada otkrije 
ko je. Ali, Kalabić ne bi bio Kalabić, i prvi put kad je malo više potegao iz 
flaše, ispričao je i pohvalio se pred celom kafanom kako se nagodio sa Udbom. U 
Udbi su odmah dobili izveštaj o njegovom ponašanju, i, navodno, je Ranković bio 
za to da se odmah ukloni, ali se Krcun založio za „starog druga“ i pružena mu 
je druga šansa, ovoga puta u Vojvodini. Kalabić je i tamo nastavio da se ponaša 
kao da su „njegovi na vlasti“ i od tada mu se gubi svaki trag.
Druga verzija je znatno konkretnija i plastičnija. Kalabić je udavljen u stanu, 
u Kosovskoj ulici u Beogradu, gde je bio pod nadzorom Udbe, i to odmah pošto je 
Draža uhvaćen. Mnogi istoričari ne veruju da su se Kalabić i Krcun uopšte 
poznavali, osim da su svaki na svoj način voleli kafanu, pesmu i čašicu. Teško 
je poverovati da je svest posleratnih Udbaša bila na takvom nivou da su pravili 
pogodbe sa „omrznutim neprijateljima“ poklanjajući im živote 

[sorabia] Protest Srba sa Kosova u Beogradu

2009-09-17 Прати разговор angelina markovic
http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=storyid=80033sectionId=37

BEOGRAD, 18.09.2009.

PRESS
Protest Srba sa Kosova u Beogradu

Predstavnici Skupština zajednice opština Kosova i Metohije predali su 
predsedniku Srbije Borisu Tadiću Ustav kao podsetnik da je njegova i 
obaveza države da zaštite srpsko stanovništvo na Kosovu i teritorijalni 
integritet zemlje


Srbi s Kosova ljuti na Borisa Tadića zbog sporazuma MUP-a i Euleksa

Crkveno narodni sabor na Kolarcu... Srbi s Kosova ljuti na Borisa Tadića 
zbog sporazuma MUP-a i Euleksa

Predsednik Skupštine Radovan Ničić rekao je posle predavanja Ustava i 
programskog dokumenta misije Euleks na pisarnicu Predsedništva da 
„Beograd pomaže Euleksu da napravi institucije na Kosovu i Metohiji.

- Mi smo zamolili aktuelnu vlast da ako ne želi da nam pomaže da nam bar 
ne odmaže, da ne potpisuje sporazume i da ne pomaže Albancima da naprave 
nezavisnu državu na srpskoj zemlji - rekao je Ničić.
U protestnoj šetnji od Kolarčeve zadužbine, gde je prethodno održan 
crkveno-narodni sabor Srba sa Kosova zbog potpisivanja protokola MUP-a i 
Euleksa, učestvovalo je nekoliko stotina ljudi. Na saboru je usvojen 
proglas kojim se upozorava vlast da Srbi sa Kosova ne pristaju na 
pravljenje granica između Srbije i Kosova i da je cilj potpisanog 
protokola utvrđivanje granične linije između Srbije i Kosova.

(AG.)



[sorabia] Гестапо, НКВД, ОЗНA, Сигур ими, Секуритате, Штази, тј . министар Шкулетић

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN

Гестапо, НКВД, ОЗНA, Сигурими, Секуритате, Штази, тј. министар Шкулетић 


četvrtak, 17 septembar 2009 14:17 ИН4С 

 

Разлог који је Министарство просвјете навело као повод за смјену директора 
цетињске гимназије, више је него довољан да се хитно смијени министар просвете 
Шкулетић.

  Ова класична измишљотина и подвала достојна  СДП-а, поред тога што има за 
циљ да родитеље, и гимназијалце, који данима протествују због његове смјене 
окрену против директора, има много страшнију позадину, која најбоље говори о 
карактеру и идеологији дијела власти чија је Шкулетић слика и прилика.

  Да  ли је могуће да се у земљи која је аплицирала за чланство Европској 
Унији, класичном параполицијском доставом, достојној временима Гестапоа, 
НКВД-а, ОЗНЕ, Сигуримија, Секуритатее, Штазија,  може елиминисати човјек због 
својих вјерских увјерења? Да ли је могуће да ће овај срамни политички процес, 
проћи некажњено, и без реакције јавности? Чак и да је тачно, да ли је могуће да 
је дружење са  његовим Високопреосвештенством Архиепископом цетињским и 
Митрополитом црногорско-приморским довољан разлог за било чији политички 
одстрел?!

  Оно што плаши јесте и то што се Шкулетићева подвала, готово поклапа са 
изјавом предсједника парламента Кривокапића који је прије неки дан отварајући 
нову зграду Аеродрома Подгорица исту  „даровао само онима који су  21. маја 
2006г били за независност“ чиме је на најбруталнији начин дисквалификовао 
половину пореских обвезника Црне Горе.

  Ако је дружење са Митрополитом Амфилохијем  кажњиво дјело зашто  Шкулетић 
и екипа, не покрену разрешење предсједника Републике Вујановића, 
потпредсједника Владе Маровића, и великог броја локалних функционера ДПС-а који 
су се јавно дружили или се друже са Његовим Високопреосвештенством Амфилохијем?

  Срамота која се оваквим поступцима наноси, овом народу представља 
континиутет политике коју је бивши министар просвете Бацковић, неопрезно назвао 
„стварањем новог човјека“. Можемо замислити како би изгледао човјек по мјери 
Ранка Кривокапића, Слободана Бацковића и Сретена Шкулетића.

  Поставља  се питање да ли се и већи коалициони партнер слаже са оваквим 
испадима. Ово су важна питања  јер изјаве и потези присталица етничке чистоте 
коју искључиво форсира шачица, СДП-оваца који  стицајем политичких околности и 
историјском удесу, налазе на високим државним положајима,  само у Црној Гори 
пролазе некажњено.

  Очекујемо бурно реаговање бројних организација које се баве  заштитом 
људских права и слобода у Црној Гори, као што је то био безброј пута до сад и у 
приликама када је степен кршења истих био на много мањем нивоу од поменутог.


  Портпарол
  Славиша Губеринић

http://in4s.net/x/index.php?option=com_contentview=articleid=12462:--a--catid=58:cgItemid=181



[Non-text portions of this message have been removed]



[sorabia] Serbia: dismemberment of the country, consolidation of Islamism

2009-09-17 Прати разговор ANTIC.org-SNN
Pyotr ISKENDEROV

Serbia: dismemberment of the country, consolidation of Islamism

While the Serbian leaders are making persistent efforts to push through the 
country’s regionalization plan, that’s been imposed by the European Union and 
that ignores Serbia’s historical and cultural realities, an altogether 
different scenario is being implemented in the region consistently and 
steadily. Radical Islamists are modelling a future fundamentalist state for 
Serbia under the guise of creating “Euro-regions” in Serbia. 

The trial of four Wahhabis that drew to a close in Belgrade on September 8th 
shows graphically the sort of future that the ideologists of Islamic extremism 
have prepared for Serbia and other Balkan countries. The Wahhabis, accused of 
masterminding acts of terror and other “unconstitutional moves”, have been 
sentenced to various prison terms, ranging from four years to eight years. The 
investigators have established that the four had planned terrorist attacks in 
the city Novi-Pazar, the centre of the Sanjak historical area, which is 
predominantly Muslim-populated and located in the south of Serbia, on the 
border with Montenegro and Bosnia-Herzegovina; they also planned “other violent 
acts to create an atmosphere of fear and intimidation in Serbia”. Specifically, 
the Wahhabis in question planned acts of terror at the Novi-Pazar stadium 
during football matches that are traditionally attended by large numbers of 
fans. 

The list of things, seized from the terrorists, is quite indicative. Aside from 
an ample quantity of arms, ammunition and explosives, the list features DVDs 
with the recorded scenes of assassination of US troops in Iraq and Afghanistan, 
and Russian servicemen in Chechnya. What’s more, the Belgrade-based judge Milan 
Ranic points out that the gangsters “have been trained in piloting aircraft and 
have come into and maintained contact with people of the same fold in 
Bosnia-Herzegovina, Macedonia, Albania, Georgia and Syria”. This makes it safe 
to assume that the four would have by no means limited themselves to the 
Novi-Pazar stadium or police stations when launching their planned terrorist 
attacks; the more so since in July a Belgrade court had already sentenced 
another group of 12 Islamic militants, accused of terrorism, to long prison 
terms. 

But the sentences pronounced, however important, make one feel concerned, 
rather than set their mind at rest. On the 8th of September it was only two of 
the four terrorists that were in the courtroom when the sentence was being 
pronounced, while the other two were tried and got their prison terms in 
absentia. But the main problem seems to be that the Serbian police efforts (it 
is the previous Serbian government under Prime Minister Vojislav Kostunica who 
get the credit for the arrest of the Islamic militants) are local in character 
and cannot per se settle the problem of Islamic fundamentalism in the Balkans. 
Belgrade is actually out of control of not only Kosovo, which is now a key 
segment of a single Wahhabi front, but also the southern Serbian communities 
with mixed Serbian-Albanian population. The broad self-government rights that 
the Serbian Government has granted to local Albanians prevent the state law 
enforcement bodies from monitoring the situation. Now, as regards other Balkan 
areas that have already been ensnared by fundamentalist networks, such as 
Albania, Bosnia-Herzegovina and Macedonia, the processes under way there have 
wrested out of control of the world community, whose only concern is to make 
local elections look the least democratic and prevent these countries from an 
immediate break-up along ethnic, religious or clan lines. 

A conversation that the author has had with a leading Serbian expert on 
interethnic relations in the region, Chairman of the Serbian Democratic Party’s 
Economic Council, Member of the Serbian Parliament Nenad Popovic casts some 
light on the essence of the problem of Islamic extremism and terrorism in the 
Balkans. When a member of the Vojislav Kostunica government, he held important 
posts in the government coordination centres for Kosovo and Metohija, and also 
for southern Serbian communities of Presevo, Medveđa and Bujanovac. According 
to him, the information that the Serbian law enforcement bodies have gathered 
makes it safe to claim that a single centre has been set up in the Balkans to 
create in the region a terrorist state of extremists, radical fundamentalists 
and drug dealers. The main motive force of the process is the radically-minded 
Albanians as the European ethnos that’s best organized militarily and 
politically. But rather than countering that very real threat, international 
and European organizations split the problem into component parts, which, 
experts claim (NATO and European Union experts specifically), are in no way 
interconnected. As interpreted by international “centres of power” and their 
news media, the list of the problems