[SNN] Marovicu, smeni Davinica

2004-12-18 Прати разговор ANTIC.org-SNN

 INTERVJU PREDSEDNIK FORUMA ZA BEZBEDNOST I DEMOKRATIJU NINOSLAV KRSTIC

Marovicu, smeni Davinica

Brojka od oko 400 nevladinih organizacija koje postoje u Srbiji od sredine
maja povecana je za jos jednu - u Beogradu je 21. maja osnovan Forum za
bezbednost i demokratiju. U njemu su ljudi iz vojske i policije koji su se
nekada profesionalno bavili tim poslom. Predsednik Foruma za bezbednost i
demokratiju (FBD) je general-potpukovnik u penziji Ninoslav Krstic. Rec je o
iskusnom i cenjenom visokom oficiru Vojske, nekadasnjem komandantu
Novosadskog korpusa, nacelniku Staba Prve armije, komandantu Zdruzenih snaga
koje su u prolece 2001. usle u Kopnenu zonu bezbednosti i glavnom inspektoru
Vojske. FBD i general Krstic su vec od pocetka svog delovanja skrenuli
pozornost javnosti svojim saopstenjima u kojima ukazuju na anomalije koje se
desavaju u sektoru odbrane i bezbednosti, a pre svega u Ministarstvu odbrane
i u Vojsci. O jednom delu tih problema general Ninoslav Krstic govori za 
Nedeljni Dnevnik. 
lDa krenemo od najnovijeg: trazite smenu ministra odbrane Prvoslava
Davinica, pisali ste pismo predsedniku drzavne zajednice Svetozaru Marovicu,
predsedniku Skupstine SCG Zoranu Samiju o tome da imate dokumenta koja
dokazuju njegove prljave rabote. O cemu je, zapravo, rec?
- Pocelo je od Fonda za reformu vojske. U vreme formiranja tog Fonda, nas
Forum se odmah oglasio i rekli smo da je to nezakonito. Zasto? Zbog toga sto
u Ministarstvu odbrane vec postoje sektori koji se bave ljudskim i
materijalnim resursima i bilo nam je pomalo cudno zasto uz sve to da se
formira i ovaj Fond. I to nam je odmah bilo i sumnjivo. Taj Fond nije
utemeljen u zakonu, kao ni vojna imovina i zato treba da se najpre donese o
tome zakon. Zbog toga to sada remeti odnose Vojske i Crne Gore i Vlade
Srbije. I pre slucaja sa prodajom Vojnotehnickog instituta postavljao sam
pitanje kontrole rada Fonda, a sada se definitivno potvrdilo da na nivou
drzavne zajednice ne postoji organ finansijske kontrole. 
Drugi razlog za smenu Davinica je tragedija u kasarni u Topcideru. Kada je
ovaj slucaj u pitanju, polazim od sebe. Ne moze ministar povodom ove
tragedije da kaze kako ne oseca neku korelaciju izmedu njegove funkcije i
onoga sta se desilo 5. oktobra u Gardijskoj brigadi. Ministar vojni to ne
sme da kaze. On je odgovoran za svakog pojedinca u Vojsci. Da sam na
njegovom mestu, iz pijeteta prema ljudima koji su stradali, rekao bih:
Gospodo, podnosim ostavku.
lNalazi Drzavne i Vojne komisije, koje su posebno istrazivale kako je doslo
do pogibije vojnika Gardijske brigade, u potpunosti se razlikuju?
- Povodom pogibije ta dva mlada momka napravljena je velika steta i od
strane Ministarstva odbrane i vojno-istraznih organa koja ce se tesko
popraviti. A ta steta se ogleda u tome da je urusen ugled vojske. Steta je
napravljena najpre od ljudi koji su po funkciji morali da obave taj posao,
da ga urade brzo i efikasno. Znam da vojska ima strucne i sposobne ljude i
kada je rec o sudijama i o istraznim organima. Ali, sve se to odugovlacilo,
da bi to rezultiralo formiranjem Drzavne komisije. Pitam se se zasto? S
obzirom da znam kakav je kadar u nasoj Vojsci, imam utisak da je neko
namerno pravio da to sto duze traje da bi se ugled vojske urusavao. 
lMinistar Davinic je pre nesto vise od mesec dana izjavio da je zaustavio
korupciju i gradevinsku mafiju u redovima Ministarstva odbrane i Vojske?
- On ne da nije zaustavio kriminal i korupciju u Vojsci i Ministarstvu, nego
je svojim odnosom i podstice. To ministarstvo je, na primer, 2001. imalo
projekat izgradnje vojno-policijske baze Cepotina kod Bujanovca, koji je
potpisao tadasnji ministar odbrane Boris Tadic. Zahtev Koordinacionog tela
za jug Srbije bio je da objekti budu montaznog tipa, jer niko u svetu ne
zida kasarnu. Da ne bi izdvajalo iz vojnog budzeta, najpre su i Vlada
tadasnje SRJ i Vlada Srbije prihvatile taj projekat, pa se tadasnja Savezna
vlada obavezala da ce dati 200 miliona dinara, a ostatak Vlada Srbije.
Vrednost tog objekta je, inace, 970 miliona dinara. 
Dok je jos Boris Tadic bio ministar odbrane, krenulo se s izgradnjom te
vojne baze i potroseno je onih 200 miliona, a juna ove godine Vlada Srbije
je uplatila 700 miliona dinara na racun MUP-a za potrebe izgradnje te baze.
To sam rekao i ministru Davinicu u avgustu i dao mu dokumentaciju o
izgradnji baze. Ali, njemu se nije svideo montazni objekat. On pravi novi
plan, ovoga puta za zidane objekte, i taj projekat sada kosta milijardu i
680 miliona dinara! 
Drugi dokaz: trazili smo da vojne gradevinske firme grade taj objekat.
Vojska ima i svoj projektni biro. U pocetku oni su i radili, ali posle je s
tim prekinuto da bi u taj posao usla neka privatna firma koja ima samo
tasnu, masnu i kompjuter. Pored toga, eliminisan je i vojni projektni biro a
angazovan Centroprojekt,  koji nije vojna firma. Smatram da ministarstvo
namerno nije angazovalo svoje kapacitete da bi ih jos vise urusili i zatim
jeftino prodali. 
Tu nije kraj. Iz istih razloga uveren 

[SNN] Ispovest kanadskog novinara koji je preziveo kidnapovanje u Iraku

2004-12-18 Прати разговор ANTIC.org-SNN

Ispovest kanadskog novinara koji je preziveo kidnapovanje u Iraku

Amerikanci nece uspeti u borbi protiv gerilaca

Skot Tejlor, urednik casopisa Espri de kor, pojavice se najverovatnije u
januaru kao svedok odbrane Slobodana Milosevica

BEOGRAD - Pomirio sam se sa Bogom i nisam mu obecavao da cu, ako prezivim,
uraditi ovo ili ono - znao sam da cu umreti - prica Skot Tejlor, kanadski
novinar i urednik magazina Espri de kor kojeg su u septembru u Iraku
zarobili pripadnici zloglasne grupe Ansar al Islam, ogranka teroristicke
mreze Al kaida. 

Pakao je trajao pet dana tokom kojih su Tejlora i njegovog prevodioca,
tursku novinarku Zejnep Turgul, vise puta izvodili na streljanje. Bivsem
vojniku koji je postao novinar i izvestavao sa sukoba na Balkanu i u Iraku,
kaze da mu i dalje nije jasno zasto je osloboden.

- Kidnapovali su me u Tal Afaru, novinarima gotovo nepoznatom gradicu na
severu Iraka, a oslobodili su me u Mosulu. U proteklih nekoliko godina iz
Iraka sam izvestavao dvadesetak puta - kako za vreme vladavine Sadama
Huseina, tako i tokom poslednjeg americkog rata protiv te arapske zemlje. U
Tal Afaru sam vec bio u junu, istrazivao sam za svoju novu knjigu Od
Beograda do Bagdada koja je pre dva meseca objavljena u Beogradu. To je
cudan, izolovan gradic sa 400.000 stanovnika, bez hotela. Tada sam
uspostavio dobar kontakt s tamosnjim Turkmenima, o kojima sam napisao i
knjigu. Nijedan zapadni novinar tamo ranije nije bio.

Novinar cesto plati cenu ekskluzivnosti?
- Ljudi me stalno pitaju kako je moguce da sam, posle toliko godina
izvestavanja sa raznih ratista, bio otet. To je rizik kojem se novinar
izlaze. Dosli smo na policijski punkt u predgradu Tal Afara. Imali smo
pouzdanu informaciju da ce Amerikanci napasti grad u roku od 24 do 48
casova. Trebalo je da udemo u grad, smestimo se u kucu jednog turkmenskog
lidera s kojim sam se sprijateljio u junu, i izvestavamo iz grada. 

Tako sam cinio i tokom bombardovanja Beograda i na Kosovu 1999. godine. Na
tom punktu je dvadesetak policajaca nadgledalo evakuaciju reke izbeglica
koja je napustala grad. Pitao sam jednog policajca gde je kuca tog mog
prijatelja, poznatog lokalnog politicara. 

Cinilo se da je sve u redu - policajac je znao o kome govorim i rekao nam da
udemo u kola u kojem su vec sedela cetvorica naoruzanih i maskiranih
muskaraca. Nije mi to bilo neobicno, pomislio sam da se radi o maskiranim
specijalcima, obezbedenju, jer je bilo logicno da nas specijalna policija
uvede u grad koji je u nekoliko narednih sati trebalo da bude bombardovan.
Usli smo, krenuli, i ubrzo sam shvatio da je grad pun maskiranih ljudi -
pripadnika pokreta otpora - i da s nama u kolima nisu policajci.

Znali ste da je sprega izmedu iracke policije i gerilaca veoma opasna?
- To samo dokazuje da americka politika irakizacije rata - regrutovanja
Iraka za borbu protiv gerilaca - nece uspeti. Ali 95 odsto Iracana je
nezaposleno, a posao se moze naci jedino u sluzbama bezbednosti. Mnogi
lekari nose kalasnjikove i rade za policiju i razne sluzbe bezbednosti. Dok
su nas otmicari vozili, prosli smo kroz jos dva policijska kontrolna punkta
usred bela dana. 

Policajci su nasim otmicarima davali cigarete i nazivali ih bracom. Ljudi
koji su nas oteli bili su iz turkmenskog ogranka teoristicke grupe Ansar al
Islam, koja slovi za kurdsku organizaciju. Predali su nas drugoj, arapskoj
grupi, a u jednom trenutku su na pregovore sa Arapima dosli pripadnici
nekadasnje Sadamove partije Baat. 

Dakle, turkmenski i arapski fundamentalisti saraduju medusobno, ali u sprezi
su i sa batistima i sa policijom, koja otvoreno podrzava pokret otpora.
Gerilci su mi rekli da ih policija placa tako sto svaki policajac odvaja deo
plate, i veoma su ponosni na to. To znaci da se od americkih para kupuje
naoruzanje koje se koristi u borbi protiv Amerikanaca.

Je li pokusaj da se iracke snage bezbednosti angazuju u borbi protiv irackih
gerilaca promasaj?
- Kad su Amerikanci napali Faludzu, ukljucili su u akciju neke trupe iz
Mosula. Svi strani izvestaci odvedeni su u Faludzu da izvestavaju o tome
kako su Amerikanci pobili hiljade mudzahedina - sto se nikada nije dogodilo.
Ubili su nekih 1.200 sve ukupno. Za to vreme su iracki pobunjenici zauzeli
Mosul i drzali ga nekih pet-sest dana. 

Svih sest policijskih stanica bilo je zauzeto i ispraznjeno, a pet hiljada
policajaca, koji rade u tim stanicama, oterano je bez ijedne zrtve. Ali
gerilci su pokupili kompletno naoruzanje koje su zatekli u stanicama, a bilo
je novo, tako da su sve sto su izgubili u Faludzi trostruko nadoknadili u
Mosulu. To je dokaz potpune propasti tog pokusaja irakizacije borbe protiv
pobunjenika. I pored toga, hiljadu tih policajaca se vratilo na posao.

U januaru su izbori u Iraku. Da li ce oni povecati izglede za mir?
- Nema izgleda na mir. Samo lud covek moze da veruje da ce ti izbori biti
demokratski. Ne mozete zadobiti ljude oruzjem i Amerikanci lude zbog toga.
Gerilci u Faludzi borili su se 18 meseci protiv najmocnije armije na svetu.
Oni 

[SNN] Koliko je presuda Medunarodnog suda nasa sansa

2004-12-18 Прати разговор ANTIC.org-SNN

Koliko je presuda Medunarodnog suda nasa sansa

Vetar nam u jedra duva iz Holandije

Jednoglasno doneta presuda Medunarodnog suda pravde u Hagu od 15. 12. 2004.
je maksimum sto koji je nasa zemlja mogla postici. Srz odluke je sledeca:
SCG ne moze biti tuzilac, ali ni tuzena za genocid, jer nije bila clanica UN
ni stranka Statuta Suda u momentu podnosenja tuzbe protiv clanica NATO pakta
(29. 4. 1999), kao ni u momentu kad su BiH (1993) odnosno Hrvatska (1999)
protiv nje podnele tuzbe. 

Sud je definitivno utvrdio da nisu ispunjeni uslovi za njegovu nadleznost iz
cl. 35 st. 1 Statuta Suda, a pogotovo st. 2 istog clana. Utvrdivsi to, Sud
se nije upustio u ocenu njegove nadleznosti za agresiju po cl. 36 st. 2
Statuta Suda odnosno ocenu razloga u nekom drugom smislu.

Dakle, nece biti daljeg postupka protiv clanica NATO pakta, ali nece biti ni
daljeg postupka po tuzbi BiH i Hrvatske. Obe ove tuzbe bice odbacene vec
posle prvog rocista na kojem SCG istakne prigovor da ne postoji nadleznost
Suda u smislu cl. 35 st. 1 i 2 Statuta Suda. 

Radikalno novi stav Suda koji ce biti osnov za takve odluke jeste da
Konvercija o genocidu nije stupila na snagu u momentu stupanja na snagu
Statuta Suda - 24. 10. 1945. (paragrafi 95, 112 i 113 obrazlozenja presude
npr. protiv Italije). Do 15. 12. 2004. stav Suda je bio da je bitno da je
Konvercija o genocidu bila punovazna u momentu kad je jedna drzava pokrenula
postupak protiv druge.

Zelim da javno izrazim duboko postovanje za samopregoran i vrhunski
profesionalni angazman prof. Varadija i saradnika. Ogromni ulozi su bili u
pitanju. Bio je to bukvalno, bez patetike, minuciozan hod po ivici zileta.
Uspeo je.

Presuda od 15. 12. 2004. je i najpregnantniji dokaz koliko je bilo promasena
letosnja halabuka oko povlacenja tuzbe pre odluke o nadleznosti. Da je
postupljeno kako su npr. gospodin Draskovic i gospodin Stojanovic
insistirali, Sud se ne bi izjasnio ni o nepostojanju nadleznosti u smislu
cl. 35 st. 2 Statuta Suda, sto je, da ponovim, krucijalni razlog za
odbacivanje tuzbe BiH i Hrvatske.

Konacno, Medunarodni sud pravde u Hagu je i ovom prilikom ponovio stav da
postoje povrede medunarodnog prava iako za njihovo sankcionisanje on nema
nadleznost. Sud nije amnestirao agresiju na nasu zemlju, ali ni svako drugo
krsenje medunarodnog prava pocinjeno prema bilo kojoj drzavi!

Budimir Rudovic
Beograd

http://www.glas-javnosti.co.yu/






 Yahoo! Groups Sponsor ~-- 
$4.98 domain names from Yahoo!. Register anything.
http://us.click.yahoo.com/Q7_YsB/neXJAA/yQLSAA/NfOolB/TM
~- 

 
Yahoo! Groups Links

* To visit your group on the web, go to:
http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/

* To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]

* Your use of Yahoo! Groups is subject to:
http://docs.yahoo.com/info/terms/
 





[SNN] IZA KULISA: KO SE ODREKAO EELjA

2004-12-18 Прати разговор ANTIC.org-SNN

IZA KULISA: KO SE ODREKAO EELjA 


Niko ne voli prkos 


Radikali kau da ekaju svog lidera, vlada Srbije dala je garancije sa
zakanjenjenjem, a Karla del Ponte neprestano brine o njemu 
 
Vojislav eelj jedini je haki optuenik koji je sam kupio avionsku kartu i
otputovao u Hag, stekavi ansu i da ga DOS proglasi patriotom a njegovi
sledbenici junakom. Meutim, svojim prkosom, koji u Hagu doivljavaju kao
sprdnju sa Tribunalom, on ne moe da oekuje njihove simpatije i odluku da
e ga vratiti u zemlju do poetka suenja. Naprotiv, Karla del Ponte ne
prestaje da radi na proirenju eeljeve optunice.

Vojislav eelj nije imao garancije kada je kretao u Hag, kae Aleksandar
Vui. Ako eelj nije hteo da razgovara sa dosovskom vladom, za koju je
tvrdio da mu je isposlovala odlazak u Sheveningen, nije bilo jasno zato od
vlade Vojislava Kotunice nije traio garancije da se brani sa slobode.

On ni sada ne trai nita od drave, niti je traio, ve je ekao da vidi
kada e Vlada Srbije dati garancije da bi bio puten na slobodu do poetka
suenja u Hagu. A garancije je dobio poslednji. Ni to to se dobrovoljno
predao nita ne znai jer se optunica proiruje kako bi dobili jo godinu
dve za istragu.

Zbog svega toga eelj stie simpatije i kod onih koji ga nisu voleli,
objanjava Vui. Prema nekim istraivanjima on ima najvei skok pozitivnog
i najvei pad negativnog rejtinga. U Srbiji smo dobili bitku, niko i ne
misli da je eelj poinio ratne zloine, kae Vui.

Ironija sudbine je da eelj je imao manje simpatija dok je pretio zaralim
kaikama nego sada kada ga doivljavaju kao rtvu. Ima li u tome
naravouenija za radikale.

Da se nije prialo da drava naroito trai da se iz Haga do suenja puste
Milan Milutinovi i Dragoljub Ojdani, niko je ne bi sumnjiio da su joj
simpatije prema eelju srazmerne njegovoj udaljenosti od Srbije. 

injenica je da su garancije Vojislavu eelju date kasnije, odgovara Zoran
Stojkovi, republiki ministar pravde. On je u Hag otiao u vreme prole
vlade. Zato oni nisu dali nikakve garancije ja ne mogu da dam objanjenje.
to se tie ove vlade mi smo zauzeli principijelni stav da svakom licu koje
dobrovoljno ode u Hag damo garancije koje e vlada braniti. Pored toga po
zakonu se dobija mogunost korienja dokumenata, eventualno sasluavanje
svedoka i skidanje obaveze uvanja tajne i materijalna pomo porodici.

Nije li, ipak, vlada, stavljanjem eelja na listu za ekanje, poruivala da
ga voli koliko i Karla del Ponte ili bar da je time htela da isposluje
podrku radikala u Skuptini Srbije. Ministar Stojkovi odbacuje ovo
sumnjienje i kae da eelju garancija nije data kasnije zbog toga to ova
vlast ne eli da se on vrati.

To nije tano. Problem je u neem drugom. Vojislav eelj je jedno vreme
izjavljivao da ne priznaje vladu. Verovatno se to odnosilo na prethodnu
vladu. Poto je ova vlada zauzela stav postupljeno je u svim sluajevima
identino. Data je mogunost korienja dokaza. I ubudue e ta mogunost
moi da se koristi. Ja sam ministar koji je spreman da brani garancije
svakog naeg graanina koji se nalazi u Hagu. Siguran sam da niko nema
razloga da sumnja u ono to tvrdim jer ono to kaem ja i probam da
realizujem.

Hoe li ministar ii u Hag i braniti garancije za eelja, kao to je to
inio i za Jovicu Staniia i Franka Simatovia. Ii u i u Hag,
objanjava Stojkovi, jer svi imaju isti tretman. Na interes je da se to
vie ljudi pusti na slobodu radi odbrane do suenja i da se to vie
predmeta prebaci ovde. Mislim i da su svi mogli da vide da i to pokuavamo.
Ovde bi moglo i da im se sudi. Mi sada imamo jedno vee koje radi a mogu da
se otvore jo dva-tri. Treba imati u vidu prve predmete kao to je bio
Sjeverin, Skelani to su zapoeli i zavrili regularni sudovi. I nije bilo
nikakvih primedbi od meunarodne zajednice i Hakog tribunala na nain
voenja postupka.

Ministar ima objanjenje i zato su Staniia i Simatovia dobili garancija
vlade pre eelja. Zato to su njihovi branioci to traili. Vlada je
poslala mene da branim garancije. Ja sam prihvatio da svedoim smatrajui da
e to biti bolje i ubedljivije za ono to mi dajemo kao garanciju. Pokazalo
se da sam bio u pravu. Jer, i sud je poao od tvrdnje da ova zemlja ne
sarauje dovoljno ali u konkretnom sluaju ja sam dao validne garancije.

Za to vreme, uprkos predvianjima da e propasti bez eelja, Srpska
radikalna stranka je napredovala. Partija je imala odline rezultate na
izborima za republiku skuptinu, lokalnim i izborima za gradonaelnika. Ali
ono to je tada primeeno je odsustvo lika i dela voe radikala u
predizbornim kampanjama Tomislava Nikolia zamenika predsednika i Aleksandra
Vuia, generalnog sekretara. Prialo se zato da novo rukovodstvo nije u
najboljim odnosima sa hakim zatvorenikom i da im nije mnogo stalo da se
vrati u Beograd. Pa da on nije u najboljim odnosima sa Nikoliem i da je
Maja Gojkovi njegova produana ruka

Nismo se odrekli eelja, odgovara Vui. Svake nedelje tim za odbranu
eelja ima konferenciju za novinare. U januaru e biti odran veliki nauni
skup, na koji e biti pozvani eminentni strunjaci, a razgovarae se o
optunici 

[SNN] KANADSKO ISKUSTVO U STANOGRADNjI

2004-12-18 Прати разговор ANTIC.org-SNN

KANADSKO ISKUSTVO U STANOGRADNjI 


Recept za uspeh



Ulaganje u nekretnine je dobar biznis i ako se pametno radi tu se ne moe
izgubiti 
  
U trenutku kada se u Srbiji na velika vrata kree u masovnije kreditiranje
stambene izgradnje, verovatno nema boljeg sagovornika za tu temu od
gospodina Riste Simia. Re je o naem oveku, koji je pre 35 godina kao
mlad ekonomista stigao u Toronto i napravio zavidnu karijeru majstora za
nekretnine. Njegovo veliko iskustvo i pre svega, rezon ulaganja u kue,
zemlju ili poslovni prostor su pravi vodi.

Kada sam ja stigao u Toronto daleke 1969. to je bila tipina
severnoamerika palanka. Danas je to ogroman grad sa preko pet miliona
stanovnika, svetski centar, sa neverovatnim mogunostima za ulaganje i veoma
visok ivotni standard. Poeo sam da radim u jednoj osiguravajuoj kompaniji
i imao sreu da me je brzo zapazio jedan od efova. Englezi su majstori da
osete talenat kod svojih zaposlenih za biznis i okretanje para.

Rekao mi je vrlo kratko, neto to i danas pamtim: Mladiu, vidim da imate
petlju za investiranje i rad sa klijentima. Ovde moete raditi ceo ivot za
drugog, ali je jedina prava stvar raditi za sebe. Razmislite o tome. Jasno
mi je bilo ta treba da radim. Dao sam otkaz i krenuo u svet nekretnina.
Iskreno, imao sam i sree da radim u pravo vreme sa mudrim ljudima. Toronto
se fantastino razvijao i naravno, izgradnja poslovnog i stambenog prostora
je bila prilika za preduzimljive i pronicljive da okrenu i velike pare. Pre
samo desetak godina ovde se mogla kupiti pristojna kua za 200.000 kanadskih
dolara. Sada je to nezamislivo bez pola miliona u proseku. To slikovito
pokazuje o kakvom je bumu u nekretninama re.

Veliki izbor

Po svim pokazateljima, trite nekretnina u Torontu je meu tri vodea u
svetu. Trenutno ima ak 10.000 praznih stanova, to obara kirije, ali
svedoi o izvanrednoj ponudi. Meutim, ima nekoliko stvari koje treba znati,
ako se eli uspeh u svetu nekretnina u estokoj konkurenciji i vrhunskom
profesionalizmu kakva ovdi vladaju. Prvo, kada mladi ljudi poinju da se
kue u Kanadi, oni ispred sebe imaju dunglu ponuda banaka, agenata za
nekretnine. Svi ele da preko njih dou do krova nad glavom. To je, po
pravilu, najvea privatna investicija i drava je ovde razvila pravu lepezu
pomoi pri kupovini, renoviranju, prodaji ili biznisu sa nekretninama. Treba
strpljivo nai sebe u svemu tome. Drugo, najvanije pri izboru je kraj grada
u kome se kupuje. Toronto je strogo podeljen i svaka erija, kako se to
popularno zove, ima svoj raspon cena. U mondenskom i prestinom Forest Filu
i Rozdejlu stanuju po tradiciji milioneri i bogatai, a na potezu od ulige
Eglinton na sever do avenije Lorenc iskljuivo Jevreji. S obzirom na to da
je re o gradu sa veinskom iseljenikom populacijom, tano se zna gde ive
Italijani, Grci, Portugalci, Koreanci, Indusi ili Kinezi. Tree, u posao oko
kupovine ili prodaje nekretnina mora se ii sa dobrim agentom i porodinim
advokatom. Ovde je praksa da se ispred kua koje su na prodaju stave table
sa svim podacima. Tim poslom ne moe svako da se bavi. Dil se sklapa tako
to se na poleini predugovora piu licitirane cene. Kada obe strane potpiu
dogovorenu sumu, pogodba je sklopljena. Provizija agenata je izmeu tri i
est odsto. Kapara je obino bar 5.000 dolara i retko se vraa, ako se neka
od strana predomisli. Sve ide preko banaka i advokata i nezamisliva je ke
isplata. Jo neto, prilikom isplate, prodavcu se isplauje iznos koji je
preostao kada su se namirili svi eventualni dugovi drave na toj nekretnini
(porezi, takse, struja, voda, grejanje). On dobija neto iznos koji mu
prezentira advokat. Apsolutno ceo Toronto sa okolnim naseljima je uknjien i
advokati dobijaju u geodetskoj upravi ceo istorijat parcele od prvog
vlasnika. - objanjava gospodin Rista Simi.

Dobar trgovac

Ime je stekao predano radei za kineske, a naroito jevrejske poslovne
ljude, bankare i advokate. Odlian trgovac i izuzetno fer poslovni partner
stekao je ogromno poverenje Jevreja koji i danas drmaju tritem
nekretnina. Kao agent radio je za poznatu firmu Rimaks, gde je godinama
bio jedan od najuspenijih trgovaca nekretninama. On ne pamti takav tempo
izgradnje, kakav se belei u Torontu poslednjih nekoliko godina.

itavi kvartovi grada su nestali. Milijarde dolara su uneli pre svega
useljenici iz Hongkonga, Kine, Indije, Pakistana. Cene obaraju rekorde iz
meseca u mesec. Ljudi su za nekoliko godina zaradili na razlici u ceni po
nekoliko stotina hiljada dolara. Ali, treba znati da se i u Kanadi plaa
porez na razliku u ceni. On je trenutno u rasponu od 25 do 50 odsto, zavisno
od toga da li se nekretnina dalje preprodaje ili koristi za ivot. Banke se
utrkuju sa niskim kamatama (u proseku 4 do 5 odsto), ali je svima jasno da
e se taj krug zavriti, moda ve sledeeg prolea. Tu se sada otvara
sutinsko pitanje: kada kupiti nekretninu, jer valja je i otplatiti. Da se
ne zavaravamo. Kakva god matematika bila, dok se kua ili stan otplate,
jedna se kupi sebi, a druga banci. Dilema je samo to vie smanjiti otplatu

[SNN] Boa Prelevi ..Istina jaa od metka

2004-12-18 Прати разговор ANTIC.org-SNN







  
  
Boa Prelevi ovek visokog rizika 
  Istina jaa od metka 
  Vojska 
  je o tragediji dvojice gardista u Topideru zakljuila da su se vojnici 
  meusobno poubijali, a dravna Komisija da su ubijeni. ta o tome kae 
  ovek koji zbog isterivanja pravde i zakona ve deset godina, ini se, 
  koraa ivicom ivota 
  
  


  Boa Prelevi je ovek iji ivot poslednjih desetak 
  godina i bukvalno ide ivicom neizvesnosti. Ne zato to on to hoe, ve 
  zato to ne zna na drukiji nain da obavi posao koji mu je poveren. Moda 
  bi, dodue, on to ponekad i hteo, ali ne ume. Za njega je verovanje u 
  istinu jedina pokretaka snaga koja ga dri, na toj tananoj granici 
  ivotne neizvesnosti, i tera da prihvata sluajeve visikog rizika pa i po 
  sopstveni ivot, jer u ovoj naoj zemlji je, maltene, postao obiaj da se 
  spreavanje otkrivanja vanih tajni najlake reava metkom ili atentatom. 
  A Bou Prelevia je, bar do sad, uvek uvala srea ali i istina kojoj 
  je, kako kae, odan pa i po cenu ivota. 
  - Ja sam to u sebi odavno prelomio - kae ozbiljno dok razgovaramo u 
  njegovoj kancelariji u prostorijama "Lige eksperata" na Topliinom vencu - 
  jo dok sam bio sudija Petog optinskog suda. Bio sam najefikasniji sudija 
  u Beogradu. I bio sam otputen s posla jer sam zajedno sa sudijama Zoranom 
  Miloeviem i Slobodanom Vuetiem osnovao Drutvo sudija i borio se da 
  sudovi budu nezavisni i rade iskljuivo po zakonu, a ne partijskim 
  direktivama. Jo tada smo prozivali vlast. Ne zbog politike, ve zbog 
  krenja zakona. Bio sam prvi sudija koji se popeo na kola i rekao 
  okupljenom narodu da su izbori pokradeni. Prvi put je neko iz sudske 
  vlasti uradio tako neto. Nae drutvo sudija je uestvovalo na mitinzima 
  protiv drutva koje je ubilo Slavka uruviju i Ivana Stambolia. Bio sam 
  na listi Mire Markovi za odstrel. Video sam taj spisak. Na njemu je bilo 
  trideset i est imena. Meu njima i moje. Opasno je bilo i kada smo 
  Slobodan Vueti i ja posle demonstracija 5. oktobra uvee otili kod 
  Milana Milutinovia da spreimo da se ne napravi neka glupost koja vodi 
  krvoproliu. 
  Upozoren na atentat 
  Svega se jasno sea Boa Prelevi. A to su bili dani kada mu je glava i 
  bukvalno bila u torbi. Sea se i kada su mu ponudili da kao nestranaka 
  linost ispred DOS-a postane koministar policije. Prvo je odbio. Rekao je: 
  " Ja ne znam to da radim. To je ogromna odgovornost. Izaberite nekoga iz 
  policije". Odgovorili su mu: " Ba zato to nisi iz policije i to je 
  velika odgovornost, treba da prihvati". 
  - Tada sam shvatio - sea se Prelevi - da u morati i ja da dam svoj 
  doprinos promenama uz sve opasnosti koje su iz te ponude proizilazile. 
  Bio je koministar policije puna tri meseca. 
  - I to u Miloevievoj najjaoj polugi sistema.Odmah mi je bila nejasna 
  koncepcija u kojoj se ne menja naelnik dravne bezbednosti. Nas dvojica, 
  Nikevi i ja smo hteli odmah da ga promenimo. I Radeta Markovia, koji je 
  na kolegijume dolazio s pitoljem za pojasom, ali i generale Bucu uria, 
  Dinia, Eria i jo neke. Ali nismo mogli. Traio se konsenzus, a trei 
  koministar Tomovi je otiao do vrha SPS-a i sve stopirao. Tada su 
  organizovane namerno pobune na jugu Srbije i po zatvorima. Bio sam 
  upozoren da se sprema atentat na mene. I to u Medvei. Zna to i Neboja 
  ovi. Ali mi je na vreme dojavljeno pa nisam otiao. Scenario je bio : 
  kada se pojavim da me snajperom likvidiraju sa albanske strane. A tada je 
  dole bio JSO. Bilo je tih pokuaja i dojava prilino. Na osnivakoj 
  skuptini Drutva sudija javljeno mi je da je ispod mojih kola postavljen 
  eksploziv. 
  
  


  Zbog jake stege vrha policije sa 
  SPS-om formirana je i jedinica "Poskok". 
  - Kada sam video da nita nema od kadrovskih promena formiran je 
  "Poskok". Ali je ta jedinica morala da se uklopi u strukturu policije. A 
  to je opet znailo da ne mogu nita da menjam. Graani su s pravom 
  oekivali hapenja onih koji su nareivali da ih policija tue ili ih 
  javno prave izdajnicima kao i svi oni koji su ih godinama poniavali i 
  maltretirali. A pri tome su se, prodajui patriotizam, obogatili iznad 
  svih granica ljudske pristojnosti. Taj "Poskok " je obavio sve istrage i 
  hapenja zapoete 5. oktobra. Kada je postao ministar policije Duan 
  Mihajlovi je to prvo rasformirao. Kada sam predao vlast Mihajloviu, dao 
  sam i elaborat u kome je najvanija stvar bila je da se JSO ne kontrolie. 
  To je po meni bio najvei problem. Dao sam tada i predlog : da se ta 
  jedinica uputi negde van zemlje, kao "plavi lemovi", na primer, i budu u 
  sastavu meunarodnih snaga. I da tamo troe taj adrenalin od koga se ovde 
  strepelo. ini je,