BOJANA RISTIC: Ovde se ziveti moze, ali to moramo i da pokazemo
10.01.2006  dnevnik 
 


-Zajednicki i najveci problem srpske zajednice u istocnoj Hrvatskoj je
nezaposlenost, a privrednici iz Srbije bi otvaranjem preduzeca na ovim
prostorima mogli znacajno da doprinesu njegovom resavanju - naglasila je u
razgovoru za nas list generalni konzul SCG u Vukovaru Bojana Ristic. Po njenim
recima, sada je osnovni zadatak konzulata SCG, ali i obe drzave i privrede,
stvaranje pozitivne slike o ovom podrucju kako bi izbeglice koje su u Srbiji a
iz ovih su delova Hrvatske, uvidele da je zivot na ovim prostorima moguc, kao i
da je je moguce doci do posla i tako resiti osnovnu prepreku na putu povratka. 

- Upravo o ostvarivanju novih poslovnih veza i unapredenju postojece privredne
saradnje izmedu Vojvodine i ovog dela Hrvatske je i bilo govora na sastanku s
predstavnicima Izvrsnog veca Vojvodine. Jedino ovakvim aktivnostima mozemo da se
potrudimo da resimo najveci problem Srba koji zive ovde. U predstavnistima firmi
iz Srbije u Hrvatskoj mogli bi da se zaposle predstavnici srpske zajednice, a i
privrednici iz SCG, pogotovo Vojvodine, naisli bi ovde na povoljan privredni
ambijent. 

Treba pomoci ljudima 

Iako je kampanja o povratku u organizaciji Republike Hrvatske i OEBS-a naisla na
osudu vecine izbeglickih udruzenja u Srbiji, koja su istakla da je rec o
licemerstvu hrvatske vlade, ona smatra da je upravo povratak resenje za mnoge
koji su izbegli iz ovog podrucja. 
- Potrebno je da se sto vise medija u Srbiji i Hrvatskoj ukljuci u kampanju
povratka, a treba uciniti sve i u okviru SCG da se omoguci odrzivi povratak -
veli ona. - Treba pomoci ljudima da se vrate, da vrate imovinu i sva stecena
prava koja su imali u Republici Hrvatskoj i da tako olaksaju sebi, ali i smanje
teret drzavi SCG.
 


Sada je Republika Hrvatska u mnogo povoljnijoj poziciji od Srbije kada je rec o
pristupu fondovima Evropske unije i drugim fondovima. Oni su u Hrvatskoj za
privrednike dostupniji nego u SCG. To je okolnost koja bi trebalo da privuce
privrednike iz Srbije da eventualno ovde otvore firme s ljudima s ovog podrucja
i tako stupe na otvoren put fondovima koje nemaju u svoj drzavi jer SCG nije na
tom nivou pristupa EU - objasnjava Bojana Ristic. 

Ona podseca na to da ovaj konzulat ima jurisdikciju na podrucju pet zupanija u
Hrvatskoj: Vukovarsko-sremskoj, Osijecko-baranjskoj, Brodsko-posavskoj,
Pozesko-slavonskoj i Viroviticko-podravskoj. 
- To je veliko podrucje s razlicitim problemima srpske zajednice: oni u
Podunavlju razliciti su od onih u ostalim zupanijama, razlikuju se i problemi
predstavnika srpske zajednice u ruralnim od onih s kojim se susrecu Srbi u
urbanim podrucjima, ali nezaposlenost je zajednicki imenitelj svima - kaze nasa
sagovornica. 

- U ovom trenutku je najvazniji povratak izbeglica, odnosno vracanje njihove
imovine i svih stecenih prava, narocito stanarskog i radnog. Pravo na rad nije
isto u svim zupanijama. Erdutskim sporazumom je predvideno da Srbi zadrze
pozicije koje su imali pre sukoba na ovom podrucju, tako da odredeni broj Srba
radi u policiji, pravosudu, carini i drugim institucijama, ustanovama, javnim
preduzecima... Medutim, ne zaposljavaju se pripravnici, novi mladi, obrazovani
ljudi. Statasavaju nove generacije koje ne mogu da dobiju radno mesto ili ga
dobijaju vrlo tesko. U Vukovarsko-sremskoj zupaniji nezaposlenost je veca nego u
ostalim delovima Hrvatske. Teska je situacija u privredi, i to dodatno otezava
ove probleme - kaze Bojana Ristic. 

Ona dodaje da su se Srbi u Podunavlju izborili za neka prava u oblasti
obrazovanja i zaposljavanja.U Vukovarsko-sremskoj i Osijecko-baranjskoj zupaniji
ima dece koja pohadaju nastavu na srpskom jeziku i cirilicnom pismu, po
takozvanim modelima A i B, koje je predvidelo nadlezno ministarstvo u Hrvatskoj.
Po modelu A, objasnjava nasa sagovrnica, deca uce na srpskom jeziku i cirilicnom
pismu, i tako je u cisto srpskim sredinama. Po modelu B to su mesovite skole gde
deca takode imaju nastavu na srpskom jeziku i cirilicnom pismu, a po modelu C,
na podrucjima gde ima manje dece iz redova srpske zajednice, moguca je posebna,
dodatna nastava srpskog jezika i grupe predmeta, na primer, istorije,
geografije, muzicke i likovne umetnosti. Medutim, po recima Bojane Ristic, tako
nesto nije organizovano. 

- Najcesce se radi o strahu Srba na ovom podrucju da se prijave i traze ovakvu
nastavu. Nije to jedini razlog. U svakom slucaju, roditelji zele da izbegnu
moguce neprijatnosti pa ipak upisuju decu na nastavu na hrvatskom jeziku. Ima
mnogo dece srpske zajednice koja pohadaju nastavu na hrvatskom jeziku i u
hrvatskom Podunavlju, ali postoji mogucnost i da oni koji zele nastavu na
srpskom jeziku i cirilicnom pismu to tu mogu da ostvare. To nije slucaj na
ostalim podrucjima, pa bi u tim zupanijama predstavnici srpske zajednice trebalo
sami da se organizuju i zatraze tako nesto, a podrsku ce naci u nasem konzulatu
- kaze nasa sagovornica. 

Po recima Bojane Ristic, problemi predstavnika srpske zajednice u ovih pet
zupanija se razlikuju i po tome sto je u nekim od njih mnogo vise izbeglica: 
- U Pakracu, Lipiku, Brestovcu, Velikoj i drugim opstinama malo je Srba
zatrazilo povratak.

 Ponekima su obnovljene kuce, zahvaljujuci Republici Hrvatskoj, ali cesto nemaju
struju ili postoje neki drugi problemi, tako da ne mogu da obnove svoje
aktivnosti na poljoprivrednim gazdinstivama, a o zaposljavanju za sada ne mogu
ni da razmisljaju - kaze Bojana Ristic. 
Ipak, po njenoj oceni, to ne bi trebalo da zaustavi povratak izbeglica iz SCG u
ovaj deo Hrvatske.

S. Gluscevic 
 
http://www.dnevnik.co.yu/



                           Srpska Informativna Mreza

                                sim@antic.org

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште