29. 11. 2004.
Zločin nad vojnicima JNA u Tuzli 15. maja 1992.
Vrijeme istine
Porodice poginulih u koloni sa kojima je kontaktirao Patriot navode da su im se javljali radnici komunalnog preduzeća i čistoće koji su učestvovali u sklanjanju ubijenih vojnika. Ubacivali su ih u smećarske kamione sa presama i odvlačili na gradsko smetljište. Oni su ih "u djecu kleli" da ne spominju njihova imena jer se plaše za svoju bezbjednost u Tuzli!!! Jedan od svjedoka (ime poznato Patriotu ) tako navodi da su na sakupljanju posmrtnih ostataka radili i Rifko Pepić i izvjesni Hasib. Radnici na deponiji iz 1992. godine su mu pričali da su u noći 15. i 16. maja dovožena mrtva tijela i zatrpavana slojem smeća od pet metara. Kao tačnu lokaciju navodi udaljenost od 150 do 200 metara od mjesta gdje su 1992. bile parkirane mašine
piše: Mladen Stojanović
Okružno tužilaštvo u Bijeljini će do daljeg nastaviti sakupljati dokaze protiv 53 lica osumnjičena za organizovanje napada i napad na kolonu JNA u povlačenju 15. maja 1992. godine na Brčanskoj malti u Tuzli. Prema sadašnjem stanju, i suđenje određenom broju ovih lica, ukoliko dođe do optuženja, biće vođeno u Bijeljini, potvrđeno je Patriotu iz Tužilaštva. Eventualne promjene bi mogle nastupiti formiranjem Odjeljenja za ratne zločine Suda BiH u Sarajevu nakon nove godine, ali je o tome još prerano govoriti. Tužilaštvo je još prije godinu dana, poštujući pravila Rimskog puta, preko Kancelarije RS za saradnju sa Haškim tribunalom, tražilo saglasnost za gonjenje devet od pomenuta 53 lica, smatrajući da za njih ima najviše materijala sa kojim bi moglo ući u procesuiranje. Pokazalo se da od tih devet tužilaštvo u Hagu smatra da dokaza ima za četiri, dajući im oznaku "A". Prema nezvaničnim saznanjima, njom su obuhvaćeni Enver Delibegović, tadašnji komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO) Tuzla, Muhamed Bajrić, tadašnji načelnik MUP-a Tuzla, Faruk Prcić, rezervni kapetan prve klase i član Kriznog štaba Tuzla, te Muhamed Brkić, član Kriznog štaba SJB Tuzla. I dok je podizanje optužnice protiv nabrojanih, kako se nezvanično saznaje, stvar tehnike i vremena potrebnog za "prevođenje" dokaza i njihovo prikupljanje po novom Zakonu o krivičnom postupku, nekadašnji predsjednik Skupštine opštine (SO) Tuzla Selim Bešlagić, danas poslanik u Sarajevu, i najčešće spominjan u vezi s pregovorima i obećanjima o mirnom izlasku kolone, od strane Haga je svrstan u klasu osumnjičenih sa oznakom "B". To znači da je potrebno sakupiti još dokaza da bi se predmet procesuirao. Pod oznakom "B" su i tadašnji presjednik Izvršnog odbora SO Tuzla Sead Avdić, sada visoki funkcioner Stranke za BiH, i nekadašnji načelnik Sekretarijata Narodne odbrane (NO) Tuzla i kapetan prve klase Muhamed Žilić, kasnije ministar unutrašnjih poslova FBiH, sada član Komisije za restrukturisanje policije u BiH.
Aktuelni gradonačelnik Tuzle i visoki funkcioner SDA Jasmin Imamović se, prema nezvaničnim saznanjima, nalazi na listi sa oznakom "C" zajedno sa bivšim potpukovnikom JNA Željkom Knezom, nekadašnjim operativcem u komandi 17. korpusa. Pozivi za saslušavanje osumnjičenih se već pišu i u narednih petnaestak dana treba očekivati prve rezultate. Ukoliko neko odbije da se pojavi pred istražiteljima, ili "postane nedostupan", za njega će se zatražiti privođenje, odnosno, poštujući zakonsku proceduru, raspisati potjernica.
Krunski svjedok
Ključna ličnost u postupku istrage i krunski svjedok eventualnog suđenja je bivši komandant 92. motorizovane brigade potpukovnik Mile Dubajić. Međutim, on se do sada nerado odazivao na zahtjeve za davanje izjava. Optužbe porodica ubijenih vojnika da ih je izdao, da se nije vratio po njih dok su ginuli na Brčanskoj malti, da je bio lakovjeran u pregovorima, prijetnje istragom zbog loše organizacije povlačenja kolone, čak likvidacijom kada je u zamjenu za zarobljene oslobodio komandanta TO Envera Delibegovića, "garanta" da neće biti napada na kolonu, vjerovatno su ostavili traga na ovog oficira. Njegova "krivica" se i danas prepričava u Bijeljini i okolini. Dubajić je ubrzo nakon masakra vojnika, prema dostupnim informacijama, najvjerovatnije premješten u komandu 2. Krajiškog korpusa u okolini Drvara. Prema pričama koje su u Semberiju dolazile sa "zapadne" strane, tamo se pokazao kao dobar komandant. Sa druge strane, propagandna mašinerija u Tuzli, u kojoj se 15. maj slavi kao dan oslobođenja, na Dubajića je prebacila svu krivicu označavajući ga odgovornim za "pucanje na grad i agresiju" i čak "pokušaj zauzimanja" Tuzle. Tužilaštvo u Bijeljini je svjesno položaja i neprijatnosti koje je ovaj penzionisani oficir, trenutno nastanjen u Srbiji, proživio i proživljava, ali sve posmatra sa distance od dvanaest godina. Vrijeme je, kaže naš sagovornik, da se sazna istina o tuzlanskoj koloni i pregovorima koji su pratili njen izlazak, ističući da sadašnji pukovnik može dobiti sve garancije da neće biti utvrđivana bilo kakva njegova vojna ili druga odgovornost.
U jednoj od rijetkih izjava do sada, datoj Vojnom tužilaštvu u Beogradu septembra 2001, u koju je Patriot imao uvid, Dubajić kaže da se 15. 05. u devet časova ujutro u Domu JNA u Tuzli sastao sa predstavnicima SO Tuzla, i to Seadom Avdićem, predsjednikom IO, Refikom Ahmedinovićem i Simom Šolajom. "Na sastanku je dogovoreno da 'zelene beretke' neće provocirati jedinice JNA u kasarni 'Husinjska buna' i da se mirno sačeka povlačenje iz garnizona do 19. 05. 1992, a shodno naređenju Presjedništva SFRJ o povlačenju JNA iz BiH", kaže Dubajić. Nakon sastanka je otišao u Ugljevik u Komandu 17. korpusa, gdje je referisao o izlasku Pirotskog bataljona dan ranije i postignutom dogovoru sa predstavnicima opštinske vlasti. Međutim, pred kraj referisanja neko od starješina ulazi na sastanak i obavještava da se u Tuzli puca. Dubajić se vraća u Tuzlu, i, kako kaže, na Brčanskoj malti vidi "zelene beretke" kako zauzimaju položaje.
"Između 15 i 16 časova u kasarnu su došli predstavnici opštinske vlasti Jasmin Imamović i Enver Delibegović, komandant Štaba TO Tuzla, dok je Mehmed Bajrić zvani Meša, načelnik MUP-a Tuzla ostao na ulaznoj kapiji kasarne. Tom prilikom je postignut dogovor da vojska napusti kasarnu u 19.00 časova u pravcu Bijeljine, mirnim putem u koloni, i to pravcem kasarna – Skojevska ulica – Brčanska malta – Bijeljina. Kao garancija da neće biti napada, dogovoreno je da sa mnom u vozilu bude Enver Delibegović, kao garant bezbjednosti, a da drugo vozilo bude iz MUP-a Tuzla i da se u njemu nalazi M Brkić, bivši načelnik Centra bezbjednosti Tuzla", precizira dalje Dubajić.
U 19.00 kolona je krenula navedenim pravcem. "Vojnicima i starješinama je izdato naređenje da se ponašaju kao za vrijeme marša i o potrebnim mjerama bezbjednosti i gotovosti u slučaju napada na kolonu. Ostale mjere obezbjeđenja nisu mogle biti preduzete zbog objektivnih razloga", kaže Dubajić. Kada je stao u Siminom hanu i izašao iz prage da vidi kako se kreće kolona, "uočio je da je napadnuta". Brkić (Muhamed) uspio je da pobjegne iz kolone i da se vrati u Tuzlu, dok je Enver (Delibgović) ostao zarobljen. Prema Dubajićevim riječima, u napadu je poginulo oko 90 ljudi. Oko 100 je ranjeno. Enver Delibegović je razmijenjen nakon par dana za zarobljene i ranjene. Za poginule vojnike kaže da su bili uglavnom sa Ozrena i Majevice. Kao organizatore napada, prema svojim saznanjima, imenuje bivšeg potpukovnika i operativca u komandi 17. korpusa JNA Željka Kneza, načenika MUP-a Tuzla Mehmeda Bajrića. Odobrenje su, kaže, dali predsjednik SO Tuzla Selim Bešlagić i Sead Avdić, predsjednik IO Tuzla. Kao dokaz da je sve bilo organizovano Dubajić navodi i direktan prenos na TV FS3.
Svjedoci
Iako u svojoj izjavi otkriva imena osoba sa kojima je direktno pregovarao, Dubajić ne pominje detalje razgovora i ne opisuje garancije koje je dobijao. Da li su one bile toliko čvste da zbog toga nije zatražio podršku avijacije, koju je sutradan dobio "obični" kapetan sa dijelom vojnika koji su se sklonili u skladištu "Šipad", da li je pravac koji navodi bio ultimativno određen kao jedini siguran "na kojem neće biti napada" iako je, kažu druge starješine, prema planu povlačenja bilo predviđeno da brigada ide u pravcu Ozrena – pitanja su na koja njegovo svjedočenje ne daje odgovore. Takođe ne govori nijedan detalj o telefonskim i drugim kontaktima koje je, prema riječima oficira, imao sa Selimom Bešlagićem. Da li mu je i on davao garancije i koje? Interesantno bi bilo rasvijetliti i ulogu aktuelnog Bešlagićevog nasljednika na mjestu gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića. Dubajić ga spominje kao aktera posljednjih pregovora u 16 časova, a sam Imamović je u emisiji povodom "dana oslobođenja Tuzle" prije godinu-dvije dana rekao da je bio jedan od garanata da kolona neće biti napada i da je "jedva spasio živu glavu bježeći iz kolone koritom Jale", dok mu se supruga nalazila u zgradi u kojoj je bila i televizija FS 3 (sugerišući da je bila u TV-ekipi), koja je direktno prenosila napad. Ako tužilaštvo računa da će teško biti "otkraviti" Dubajića, treba računati i na vrijeme koje je proteklo od 1992. do danas, ali takođe i na već uobičajeno izbjegavanje svjedoka da pričaju o događajima povezanim sa zločinima u kojima se imenuju krivci. Pitanje je i koliko ih je trenutno živo i da li je moguće pronaći njihove adrese. Jedna od zanimljivih ličnosti za utvrđivanje istine je i pukovnik Ugo Nonković, specijalni izaslanik generala Save Jankovića, "ovlaštenog" za "koordiniranje aktivnosti na prolasku jedinica kroz Tuzlu". On je, kažu pojedini oficiri 92. mtbr., imao toliko dobre veze sa Bešlagićem i ostalima da sumnjaju da je radio i za njih. I Nonković je, prema sopstvenoj izjavi, prisustvovao sastanku od 9 do 12 časova u Domu JNA 15. maja. Nakon toga je imao telefonske kontakte sa Bešlagićem, od kojeg je tražio obustavu paljbe po kasarni oko 13 časova istog dana. On je i prvi oficir JNA koji je već oko 20 ili 21 čas obišao kolonu u plamenu i tom prilikom u svom vidokrugu izbrojao oko 49 posmrtnih ostataka vojnika. Izvori iz Saveza logoraša RS za njegovo ime vežu i navodni video-snimak koji se, tvrde, nalazi u arhivi Vojske SiCG u Nišu. Porodice poginulih u koloni, sa kojima je kontaktirao Patriot navode da su im se javljali radnici komunalnog preduzeća i čistoće koji su učestvovali u sklanjanju ubijenih vojnika. Ubacivali su ih u smećarske kamione sa presama i odvlačili na gradsko smetljište. Oni su ih "u djecu kleli" da ne spominju njihova imena jer se plaše za svoju bezbjednost u Tuzli!!! Jedan od svjedoka (ime poznato Patriotu ) tako navodi da su na sakupljanju posmrtnih ostataka radili i Rifko Pepić i izvjesni Hasib. Radnici na deponiji iz 1992. godine su mu pričali da su u noći 15. i 16. maja dovožena mrtva tijela i zatrpavana slojem smeća od pet metara. Kao tačnu lokaciju navodi udaljenost od 150 do 200 metara od mjesta gdje su 1992. bile parkirane mašine. Na bageru koji je ravnao smeće radio je, kaže, Hajdur Husein. Kao čuvar izvjesni Hajdur iz Tojšića, a direktor Komunalnog preduzeća u to vrijeme bio je Dževad Berdić. U Bijeljini već kruže priče onih koji su boravili u Tuzli da je dijelu svjedoka već "prijećeno". Navodi se i slučaj jednog Srbina koji je odustao od pokazivanja tačne lokacije na kojoj su sahranjeni ostaci vojnika nakon što je "prijateljski upozoren", ali od strane Srba koji imaju "dobre veze sa Tuzlom".
Posao Tužilaštvu u Bijeljini u ovom slučaju znatno bi olakšalo uvođenje instituta zaštićenog svjedoka, koji, kako navode pravnici, trenutno ne postoji u Kaznenom zakonu.
Dosadašnje istrage
Prema saznanjima Patriota , vojni organi SRJ su do sada vodili dvije istrage o ubistvu vojnika u Tuzli 15. maja 1992. Prva je sprovedena od 1993. do 1995. i od prvobitnog usmjerenja ka vojnim pitanjima postepeno je prerastala u istragu o uzrocima i počiniocima ubistva. Marta 1995. vojnom tužilaštvu je jedna vojna pošta podnijela je krivičnu prijavu potiv 59 lica zbog zločina prema zarobljenicima, ranjenicima i civilnom stanovnštvu. Međutim, iz korenspodencije Ministarstva odbrane RS i Vojnog suda u Beogradu iz januara i februara 2002. vidljivo je da ova prijava najvjerovatnije nije dalje procesuirana. Vojni sud kaže da "nisu sprovođene pojedine istražne radnje" jer "nije bilo zahtjeva ovlaštenih tužilaca". Nakon interesovanja Vojnog suda kod Vojnog tužilaštva o stanju predmeta od 13. februara 2002, već 20. februara u obrnutom pravcu je poslat zahtjev za sprovođenje istrage protiv Selima Bešlagića, Envera Delibegovića, Mehmeda Bajrića, Muhameda Brkića, Budimira Nikolića i Ilije Jurišića. (Dvojica posljednjih se ne nalaze na spisku iz Haga.) Njima se na teret stavlja da su istovremenim davanjem garancija da kolona neće biti napadnuta i organizovajem napada sa oko 3.000 naoružanih pripadnika "zelenih beretki" prekršili protokol I uz ženevske konvencije, koji zabranjuje perfidne načine borbe. Da li su obavljena predložena saslušanja tadašnjeg pritvorenika CZ Beograd Alije Delimustafića kao bivšeg ministra MUP-a u vladi Alije Izetbegovića, Pukovnika Mile Dubajića, pukovnika Abdulaha Mandže, Pukovnika Uge Nonkovića i drugih vrlo je neizvjesno imajući u vidu nerazjašnjene okolnosti predaje Delimustafića Sarajevu i tadašnji postupak ukidanja vojnih sudova. Po jednoj teoriji i izvorima iz tadašnje VJ, Delimustafić je salušan. Po drugoj, njegovi sarajevski advokati i pritisak iz BiH to su spriječili. Za sadašnje najave da je jedna od struja u Specijalnom sudu u Beogradu zainteresovana za nastavak procesuiranja, u bijeljinskom tužilaštvu kažu da nemaju ništa protiv da predaju predmet, ali upozoravaju na moguće poteškoće obezbjeđivanja i osumnjičenih i svjedoka koji sada imaju državljanstvo BiH. Iz tužilaštva je Patriotu skrenuta pažnja i na "priličnu" neorganizovanost organa i RS i drugih zemalja, prvenstveno SiCG kad je u pitanju dostavljanje dokaza Haškom tužilaštvu, jer su dijelove materijala, svako po svom nahođenju, raznim kanalima dostavljale razne organizacije i institucije. Zatrpavanje, čak istim dokumentima bez ikakve obrade, dovodilo je do negativne reakcije i upozorenja o "neozbiljnosti", koja su stizala iz Haga. Trenutni problem je i što istražni organi iz Beograda, osim prijava, nisu dostavili druge rezultate istrage, ali i što je prekinut obrnuti protok informacija iz Kancelarije RS i ostalih organizacija o dokumentima koja su mimo tužilaštava u Bijeljini otišla u Hag. Kompletiranjem ove dokumentacije, saslušavanjem svjedoka i osumnjičenih, uz dokaze koje tužilaštvo već posjeduje, sagovornik Patriota je uvjeren, doći će do optuženja i procesuiranja. U pitanju je samo broj lica. Vrijeme je da se utvrdi puna istina o uzrocima i organizatorima ubistva vojnika u koloni u povlačenju 15. maja 1992, o tačnom broju ubijenih, o sudbini onih koji se od tog dana do danas vode kao nestali, o tome zašto zvanične vlasti do danas nisu prijavile mjesta na kojima su sahranjeni ubijeni, o tome da li su lica osumnjičena za ratni zločin kasnije napredovala u vlasti " zahvaljujući", između ostalog, i ovom događaju...
Uznemirenost
Iz Tuzle trenutno dolazi samo jedna reakcija: šok i uznemirenost osumnjičenih pomiješana sa pobunom zbog objavljivanja njihovih imena. U tužilaštvu demantuju da su lični podaci potekli iz ove ustanove, naglašavajući da se strogo vodi računa o pravima osumnjičenih i propisanoj proceduri, kako se ni u najmanjoj mjeri ne bi mogla osporiti validnost istrage. Sve je, osim inicijala, naglašavaju, novinarska interpretacija.
Naređenje za masakr
Naređenje da se otpočne ubijanje vojnika u koloni komandiru Četvrte manevarske čete Kadri Pekariću, prema riječima svjedoka kojem je on to ispričao, izdao je Mehmed Bajrić, tadašnji načelnik Stanice javne bezbjednosti. Pošto Pekarić nije mogao da shvati da je to ozbiljno, potvrdu je tražio i dobio od Ilije Jurišića, penzionisanog načelnika Sektora javne bezbjednosti CSB Tuzla, tada člana Kriznog štaba. Selim Bešlagić će, gostujući zajedno sa Jasminom Imamovićem u emisiji povodom "praznika oslobođenja Tuzle, reći da je znao za ovo naređenje. Nakon više dojava da se iz kolone puca, njihovim snagama na terenu je, kaže Bešlagić, rečeno – "na vatru odgovoriti vatrom". Bešlagić će u jednom od intervjua pojasniti i cilj napada, pravdajući ga time da je napad na kolonu bio odlučujući trenutak za preokret rata u Tuzli jer je uništeno oružje koje je trebalo biti izvezeno iz grada.
| Yahoo! Groups Sponsor | |
|
|
Yahoo! Groups Links
- To visit your group on the web, go to:
http://groups.yahoo.com/group/SrpskaInformativnaMreza/
- To unsubscribe from this group, send an email to:
[EMAIL PROTECTED]
- Your use of Yahoo! Groups is subject to the Yahoo! Terms of Service.
