http://www.politika.co.yu/kuldod/kuldod_2.htm
http://www.politika.co.yu/2001/0609/indexdan.htm

Od postnacionalizma do posthumanizma


KRAJ ZAPADNE KULTURE

Duhovnost se zamenjuje informativnim sadržajem. Princip korisnog,
utilitarnog, odnosi prevagu. Time se nagoveštava kraj zapadne kulture kao
integrisanog sistema znanja, verovanja i ponašanja. Srpski narod ce
obezbediti svoj opstanak samo ako se vrati svojim korenima


Globalni poredak "Pax Americana" koji pociva na ideologiji "demokratije,
ljudskih prava i slobodnih tržišta", neminovno iziskuje stvaranje svetskog
sistema gradanskog prava, a samim time i svetskog, nadnacionalnog sistema
vlasti. Srbi su predstavljali test projekta, a njihov poraz, neminovan pod
bivšom vlašcu, dao je podstrek njegovim zagovornicima. Implikacije su
dalekosežne.

Suoceni smo sa globalnim problemom koji predstavlja sintezu svih ostalih
problema cc veka, a koji se može definisati kao kraj kulture. Hiljadama
godina ljudi su živeli u zajednicama u kojima su medusobne veze bile
direktne i emotivne. Zajednice su se vremenom stapale u društva u kojima su
odnosi bivali podvrgnuti "objektivnim" uzusima, ali je covek, pojedinac, i
dalje bio subjekat sopstvenog ponašanja, sopstvenog delovanja motivisanog
njegovim osecanjima i težnjama kao živog, misleceg bica. Medutim, drugom
polovinom XX veka naucno-tehnološki razvoj zapada uvodi eru informatike gde
covek od subjekta aktivnosti postaje njen puki element: tzv. ljudski faktor.
Ukljucen u mrežu odnosa koji stvaraju sopstvenu "stvarnost", pojedinac mora
da sledi sistemske okvire. Vecina odnosa medu ljudima više nije uslovljena
neracionalnim impulsima kao što su osecanja, obicaji, vera, ljubav, mržnja,
nada, strah, razlikovanje izmedu dobra i zla, lepog i ružnog, istine i laži.
Duhovnost se zamenjuje informativnim sadržajem. Princip korisnog,
utilitarnog, odnosi prevagu. Time se nagoveštava kraj zapadne kulture kao
integrisanog sistema znanja, verovanja i ponašanja.

Fosilizovana kultura

Transformacija zapadnog društva u Fukujaminu postistoriju znaci da kultura
postaje izlišna kao mehanizam održavanja društvene dinamike i integracije.
Materijalno bogatstvo, profesionalni uspeh i fizicko zdravlje jedina su
istinska dobra u zapadnom tehnosu. Emotivna iskustva i licna mišljenja su
balast i luksuz koji zapadni profesionalac sebi ne može da dopusti - u
okviru formule vreme je život akumulisan u novcu. Sve ostalo (pravda, cast,
dužnost, ljubav prema zemlji, narodu i porodici, ljubav kao takva) puki su
atavisticki otpaci pretehnološkog, istorijskog društva. Pitanje svrhe
ljudskog postojanja iskljucuje se apriori, jer je sam koncept svrhe
prevaziden. Kultura je fosilizovana, puki produkt koji se konzumira, a ne
proživljava.

Kraj istorije, u smislu pretvaranja ljudskog društva u sociotehnološki
sistem regulisan tržištem, iziskuje ne samo kraj nacija kakve znamo
(globalizam), vec i kraj coveka kakvog znamo (posthumanizam). Pobornici tog
razvoja - poput profesora sociologije i filosofije na Univerzitetu države
Merilend, dr Džona Hjuera - otvoreno isticu da je intervencija NATO 1999.
imala paradigmatski znacaj za citav svet, kao sukob humane, iracionalne
prošlosti (Srbi) i posthumane, racionalne buducnosti (Amerikanci):
"Amerikanci bombarduju, Srbi se postavljaju kao ljudski štitovi po
mostovima, i time olicavaju dva bitno razlicita sveta. Visokoj tehnologiji
neprevazidene savršenosti, tako logicnoj i racionalnoj, suprotstavlja se
potpuno odbacivanje logike i racionalnosti. Srbi znaju da ne mogu da se
odupru; trpe gubitke i podnose bol razaranja, jer im je misao podvrgnuta
srcu punom bola i gorcine".

Hjuer smatra da je bombardovanje Srbije simbolizovalo dva arhetipa društva:
jedno je orijentisano ka buducnosti, drugo ka prošlosti. Amerikanci veruju u
moc tehnologije i svega što ona nosi: razum, logiku, prakticnost, rešavanje
problema, veli on, dok Srbi veruju u moc sudbine, snažnu i tako ljudsku, ali
iracionalnu i osudenu na propast. Njegov zakljucak je istinski frapantan:
"Amerikanci sada ulaze u novu, bitno drukciju eru društva i kulture, u eru
kakvu svet do sada nije video. To je posthumana era u kojoj ce svi aspekti
društvenog života biti svedeni u predvidljive šablone i racionalizovani, sve
nijanse meduljudskih odnosa pojednostavljene u rutinske procedure i
prepuštene placenim profesionalcima poput advokata, psihologa i birokrata...
Ova posthumana Amerika mnogo je svetlosnih godina udaljena od Srbije, koja
je još uvek svojim delima mislima u mracnom dobu koje nema blage veze sa
modernim vremenima".

Po Hjueru, "Amerikanci su prototip ljudi buducnosti, Srbi atavisticki
ostatak prošlosti. Posthumana Amerika vladace novim vekom, jer ce sva njena
energija biti usmerena na širenje informativne tehnologije i popularne
kulture, privrednonovcanu dominaciju i neprekidnu vojnu hegemoniju širom
sveta". On zakljucuje da bi bilo pametno za Srbe da spoznaju ovaj neumitni
istorijski razvoj i da se priklone onome što ce biti, a ne onome šta je bilo
ili je trebalo da bude.

Ovaj brutalno otvoreni iskaz ukazuje zašto sve ono šta se Srbima desilo
tokom protekle decenije - i šta ce tek da im se desi u narednoj ako sada ne
legnu na rudu - nije samo njihov, niti samo regionalni, balkanski problem, a
pogotovu nije samo problem prevazilaženja tmurnog nasleda Miloševiceve
vlasti Beogradu. Ta je vlast, naravno, godinama bila garant svih srpskih
poraza, nesposobna da osmisli ma kakvu strategiju otpora. Zbog toga je
savršeno odgovarala Klintonovoj administraciji, sa kojom je bila u odnosu
neraskidive simbioze. Medutim i sada, posle njenog sloma, suoceni smo sa
istim, uistinu globalnim problemom.

Otpor ili saradnja

Dok još traje varljivi medeni mesec posle beogradskog Oktobra, dok uživamo
predah posle decenijske satanizacije, primamljivo je iskušenje da pomislimo
kako ce nas pustiti da ubuduce budemo jedan normalan mali evropski narod sa
normalnom privredom, obrazovanjem, zdravstvom itd. Ta je težnja na mestu,
ali nema šanse. Parola Miloševic je kriv za sve nije i nece biti prihvacena
bez tzv. denacifikacije koja znaci desrbizaciju. Za naše dobro izlecice nas
od naše mitomanije i kompleksa žrtve. Za naše dobro zabranice se deseteracka
poezija i "Magnum Krimen" Viktora Novaka, da o Njegoševom genocidnom
"Gorskom vijencu" ne govorimo. (Put utire Aleksandra Stiglmajer zabranjujuci
Andrica u Bosni.) Za naše dobro smanjice nam holesterol u ishrani, alkohol i
duvan zameniti prozakom i vijagrom, džoging uciniti obaveznim, a ispred
Manježa podici spomenik pok. G. Nebrigicu. Ovo ne kažem ja. Ovo nam porucuju
sami tvorci projekta i njihovi izvršitelji, poput kojekakvih "strucnjaka" za
Balkan koji u povinovanju Srbije haškom diktatu vide kljucni test uspešnosti
njihovog projekta.

Rec je o kulturi coveka razdvojenog od prirode i okruženog veštackom
realnošcu koja prodire u njega i ispunjava ga sobom. Ona zahteva odricanje
od identiteta zasnovanog na porodici, zadruzi ili plemenu, na svakoj
samobitnosti koja svoje postojanje duguje kolektivnim secanjima a ne
merljivim dobitima. Ona je bezrezervno suprotstavljena svemu što miriše na
evropsku, hrišcansku misao. Omirisala je na Balkanu krv, nekažnjeno je
pocinila zlocin i smelo grabi napred. Sada bi cak i da Miloševicev pad upiše
svom pohodu u zaslugu. Njeni saucesnici, u masmedijima i na adakemskim
katedrama, taj pohod nazivaju hodocašcem.

Novi, postmoderni globalni imperijalizam ipak ne može da traje vecito. On ne
može unedogled da melje nacije i kulture, da vecito gradi "Mekdonaldse" i
video-spotove na njihovim ruinama, da zauvek bombarduje svakoga ko se drzne
da keže ne. Stoga završimo sa trackom nade. Svi pokušaji negacije ljudske
prirode u krajnjoj liniji se oslanjaju na silu, na prinudu. Njihova
protivprirodnost nosi seme sopstvenog uništenja, iako taj proces može da
potraje dugo. Koliko dugo znacemo, možda kada Amerika zapadne u prvu
ozbiljnu ekonomsku recesiju, ili kada novi Zapad negde naleti na tvrdi orah,
nego što su se Srbi pokazali u ovoj rundi. Kada god to bilo, a pre ili
kasnije to ce da se desi, srpski narod mora biti spreman da odlucno pristupi
izmeni nametnutih mu rešenja tokom katastrofalne poslednje decenije XX veka.
Trku treba izdržati a pritom ne izgubiti sebe.

Srda TRIFKOVIC






>                           Srpska Informativna Mreza

                             [EMAIL PROTECTED]

                             Lista: [EMAIL PROTECTED]

                             http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште