http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/03.htm
Prve crnogorske nezavisne elektronske novine (PCNEN)
Drygi pisu:
20.10.2002.
EKSKLUZIVNO: Ko su Scepo i Radujko?
"Slobodna Bosna" otkriva ko su glavni likovi iz
humoreske knjizevnika Seada Fetahagica i zasto
"izvjesni Scepo" koji je "glavni bos u Sarajevu" a koji
je
"sa najlonskom kesom dosao iz istocnih krajeva"
neodoljivo podsjeca na medijskog magnata, vlasnika
"Avazove" imperije Fahrudina Radoncica
Brojne su indicije da je Radoncica iz Titograda u
Sarajevo poslao KOS; Oficir KOS-a Nikola Radujko
priznaje da je poznavao Fahrudina i brata Sekija!
Radoncicevu predratnu suradnju sa KOS-om ovih dana
"provalio" visoki politicar i diplomata iz Crne Gore O
Kakve su zadatke dobijali novinari koji su suradjivali
sa
KOS-om O Splitska "Nedjeljna Dalmacija" uoci rata
objavila izvjestaj KOS-a u kojem se kao jedan od
suradnika spominje Fahrudin Radoncic O Zasto je
zagrebacki "Danas" raskinuo suradnju sa danasnjim
vlasnikom "Avaza"
Pise: Istrazivacki tim "SB"
Po svemu sudeci proslonedjeljni brutalni nasrtaj
"Dnevnog Avaza" na nekolicinu sarajevskih novinara i
knjizevnika koje su pisci ovog lista nazvali "udarnom
medijskom pesnicom propalog SDP-a", mogao bi skupo
kostati vlasnika najvece novinske kuce u BIH Fahrudin
Radoncica. Podsjetimo, u tu "zavjerenicku
antibosnjacku grupu" uz redovne, gotovo tradicionalne
novinare-neprijatelje, urednike Slobodne Bosne Senada
Avdica i Asima Metiljevica, Radoncicevi su novinari
svrstali i vlasnika NTV Studio 99 Adila Kulenovica,
kolumnistu Oslobodjenja Mirka Sagolja, te poznatog
knjizevnika Seada Fetahagica. Nedugo zatim,
saznajemo, Kulenovicu i Fetahagicu je njihov prijatelj,
visoki crnogorski politicar i diplomata, uz solidarnost
ponudio i izvjesna pouzdana saznanja koja se ticu
"tamnih mrlja" na biografiji novinskog magnata
Radoncica. Otkrio im je, naime, da je Radoncic tokom
crbogorskog dijela svoje karijere bio dugogodisnji
saradnik zloglasnog KOS-a, Kontraobjavjestajne sluzbe
bivse JNA. Radoncic je, prema ovom crnogorskom izvoru,
u KOS-u bio zaveden pod kodnim imenom "Scepo", a
izvjestaje je podnosio visokom oficiru ove sluzbe Nikoli
Radujku. Kroz koji dan u "Oslobodjenju" je osvanula
neobicna kolumna Seada Fetahagica,
alegorijsko-humoristickog karaktera u kojoj ovaj
knjizevnik pise kako ga je izvjesni Radujko (osoba "koja
je nekad radila za Beograd a sada radi za Amerikance")
upozorio "da je ovdje glavni bos izvjesni Scepo,
nekada takodje sluga beogradskih gospodara".
"Scepo je", pise dalje Fetahagic, "u Sarajevo dosao s
najlon kesom iz istocnih krajeva, a sada je vlasnik 22
stambene jedinice velicine osrednjih palata, ali je i
vlasnik vise od 222 ljudska stvorenja". Cak i pazljiviji
citaoci tesko su mogli otkriti ko je famozni "bos
Scepo",
kojeg knjizevnik Fetahagic na kraju teksta pokorno i u
strahu "moli da ga ne primjecuje". No, kada se poredaju
sva vaznija fakta, moguce je prilicno precizno
rekonstruirati cijeli ovaj obavjestajno-medijski
rasomon,
svojevrsnu bosansku repliku na legendarnu humoresku
"Vojko i Savle", objavljenu u beogradskoj "Politici"
nakon
koje je poceo unutrrasnji obracun medju zavadjenim
frakcijama unutar srbijanskog Saveza komunista iz kojeg
je kao pobjednik izasao Slobodan Milosevic. No,
krenimo redom u rasvjetljavanju slucaja "Radujko&
Scepo" i pogledajmo kako se u cijelu tu pricu uklapa lik
Fahrudina Radoncica. PRANJE KOS-a Centralna
kontraobavjestajna grupa (KOG) predstavljala je vrh
Kontraobavjestajne sluzbe JNA (KOS) i smatralo se da se
onaj ko se nalazi u sastavu KOG-a nalazi u najuzem vrhu
kontraobavjestajne sluzbe. KOG je, pored centrale u
Beogradu, imao tri detasmana: Zagreb, Sarajevo i
Skopje. Iz skopskog detasmana su pored Makedonije
pokrivani Crna Gora, Kosovo i Sandzak.
U prvoj polovini 80-ih godina u Skopju se na celu
detasmana KOG-a nalazio Nikola Radujko, profesionalni
oficir JNA i vrsni obavjestajac, koji ce kasnije biti
premjesten u centralu KOG-a u Beogradu.
Visokopozicionirani oficir KOG-a tvrdi za nas list da je
upravo u to vrijeme Radujko vrbovao Fahrudina
Radoncica kao suradnika sluzbe. Nepoznanica je da li je
do poznanstva doslo preko Fahrudinovog brata
Semsudina Sekija Radoncica koji je sluzio vojni rok u
Skopju ili nekom drugom linijom. U svakom slucaju,
Fahrudin Radoncic je brzo napredovao u sluzbi gdje je
nosio najvisu mogucu ocjenu - vrsni obavjestajac.
U KOS-u je 1987. donesena odluka da se mimo
republickih Sluzbi drzavne bezbjednosti vrsi prodor u
sve
segmente drustva sa ciljem pravljenja suradnicke mreze
na terenu. Do tada je vazilo zakonski regulisano pravilo
da se KOS jedino uz odobrenja republickih SDB-ova
mogao baviti civilnim licima - da ih prati ili pridobija
kao
suradnike. Od 1987. vise nisu trebala nikakva odobrenja
od civilnih organa vlasti da se "vrsi prodor na teren",
u
sfere politike, privrede ili medija. Svi suradnici KOS-a
su
tada dobili zadatak da dostave spisak svojih rodbinskih,
poznanickih ili prijateljskih veza kako bi se izvrsila
procjena na koga od tih ljudi bi se "moglo ici" odnosno
s
kim bi se mogla uspostaviti suradnja. Ovi procesi traju
tokom 1988. i 1989. da bi prije visestranackih izbora
1990. bila donesena odluka da se totalno prekidaju svi
odnosi sa republickim MUP-ovima, odnosno SDB-ovima
sto je formulirano kroz zahtjev da se od njih uzimaju
sve
potrebne informacija, ali da se njima ne prosljedjuje
nista. Paralelno sa procesom stvaranja suradnicke mreze,
pravi se i politicka agenturna mreza. U to vrijeme
Fahrudin Radoncic radi u Gradskom komitetu Saveza
komunista (GK SK) Titograd gdje su, naravno, mogli
raditi samo odabrani i provjereni kadrovi.
Prekid suradnje KOS-a i republickih SDB-ova je znacio
da se preslo na teren specijalnog rata. Tako se 1991.
formira OPERA - odjeljenje za propagandni rat, sa
sjedistem u Domu avijacije u Zemunu. U sastav OPERE
ulaze najveci eksperti iz oblasti psihologije,
strucnjaci za
rukovanje elektronskom tehnikom, novinari, kljucni ljudi
iz vojnog vrha kao sto su general Slobodan Rakocevic,
general Vojislav Radovic, general Zivan Mircetic...
Koordinaciju nad radom OPERE je vodio tadasnji nacelnik
KOS-a Aleksandar Vasiljevic. Radilo se pod devizom da
"nijedna akcija nema puni efekat ukoliko je ne prati i
adekvatna psiholosko-propagandna djelatnost."
Dva kljucna suradnika OPERE iz Hrvatske su bili ljudi sa
kodnim nazivima Ljudevit i Kondor. Suradnik cije je
sifrovano ime bilo Ljudevit a pravo Radenko Radojcic
bio je sef arhiva CK SK Hrvatske. U CK SK Hrvatske, kao
i u drugim arhivima centralnih komiteta, nalazile su se
informacije drzavne bezbjednosti. Podaci koje je
dostavljao suradnik Ljudevit bili su utoliko znacajniji
sto
isti podaci nisu dostavljani u Savezni sekretarijat
unutrasnjih poslova i Saveznu drzavnu bezbjednost.
Treba napomenuti da je od njihovog formiranja postojalo
stalno rivalstvo ministarstava unutrasnjih poslova i
drzavne bezbjednosti Srbije i Hrvatske. U takvoj
konstelaciji snaga savezna drzavna bezbjednost, koja je
djelovala unutar SUP-a, bila je tijelo bez dovoljno
informacija i podataka, buduci da republicki MUP-ovi
zbog vlastitog rivaliteta saveznu sluzbu nisu htjeli
servisirati. Radojcic je bio znacajan i zbog ukazivanja
na
pojedince na koje je KOS mogao racunati u Hrvatskoj.
Suradnik Kondor bio je Slavko Malobabic, koji je dugo
vremena radio kao sef kabineta Stanka Stojcevica,
predsjednika CK SK Hrvatske. Dokumenti koje su slali
Kondor i Ljudevit isli su linijom: detasman Zagreb
(zapecacena koverta) - Beograd Slobodan Rakocevic, koji
otvara kovertu i konacno na ruke sefu KOS-a
Aleksandru Vasiljevicu. Bez suvisnih posrednika. U to
vrijeme Fahrudin Radoncic radi kao dopisnik
zagrebackog nedjeljnika Danas iz Podgorice. U sluzbi mu
je kodno ime Scepo. Ilustrativno je da je ovo kodno ime
izabrano kao skracenica od imena Scepan sto je lik iz
crnogorske historije, covjek koji se lazno predstavljao
i
cak jedno vrijeme vladao Crnom Gorom kao car Scepan
Mali.
LAZNI NOVINAR SCEPAN MALI
Skolski primjer rada novinara-suradnika sluzbe je,
recimo, vezan za slucaj kada je u OPERI zakljuceno kako
u istocnoj Bosni treba stvoriti rivalitet izmedju Harisa
Redzica i Nurifa Rizvanovica koji su ocijenjeni kao
moguci organizatori otpora u predstojecoj agresiji na
BiH. Tako je preko KOS-a najprije postavljen eksploziv
ispod kamiona Harisa Redzica. Potom OPERA pravi tekst,
koji potpisuje i u Vecernjim novinama objavljuje
novinar-suradnik sluzbe Ljubisa Sobot kako je Nurif
Rizvanovic, bivsi oficir JNA, postavio eksplozivnu
napravu pod kamion Harisa Redzica da bi ga eliminisao
iz politike, a za sebe stvorio prostor da bude lider u
istocnoj Bosni. Tekst je napravljen dobro, reklo bi se
dokumentovano. Za laike je izgledao potpuno ubjedljivo.
Pravi cilj je bio: zbuniti ljude, unijeti konfuziju,
pridobiti
ih za neku ideju, a onda koristeci sva sredstva to
ostvariti u praksi.
Kada je iz Podgorice (Titograda) dosao u Sarajevo,
dopisnik Danasa Fahrudin Radoncic je tvrdio da je u
Sarajevo stigao jer je izgubio posao u Gradskom
komitetu Saveza komunista buduci da je crnogorsku
antibirokratsku revoluciju nazvao "sovinistickim
pokretom polupijane rulje". Sumnju u autenticnost
Radonciceve price o razlozima dolaska u BiH je izazvala
splitska Nedjeljna Dalmacija koja u martu 1992.
objavljuje izvjestaj KOS-a o bezbjednosno-politickoj
situaciji u BiH u kom se, izmedju ostalog, navodi:
"Posebno treba iskoristiti nase saradnike
muslimanske i hrvatske nacionalnosti koji bi
organizovali akcije napade na JNA. Mi smo u sve
uputili." slijedi nabrajanje imena medju kojima je i
ime Fahrudina Radoncica. Nedjeljnoj Dalmaciji se u
optuzbama da je Radoncic KOS-ovac pridruzio i tadasnji
lider HDZ-a Mate Boban koji je svaku priliku koristio da
ukaze na KOS-ovske aktivnosti Fahrudina Radoncica.
Radoncic je kontinuirane optuzbe Mate Bobana za spregu
sa KOS-om tumacio revansizmom buduci da je u
Danasu, februara 1992. objavljen kompromitirajuci
dokument o Mati Bobanu kojim se tadasnji lider HDZ-a
proziva zbog suradnje sa KOS-om. "Sve se svodi na
zelju Mate Bobana da me dezavuise kao javnu
licnost kako bi minimizirao dokumentaciju koja je o
njemu objavljena u Danasu", objasnjavao je Radoncic
tvrdeci da ga Boban neopravdano sumnjici kao novinara
koji je ovaj dokument dostavio redakciji Danasa. Stvar
se dodatno zakomplicirala kada je zagrebacki Vecernji
list objavio informaciju SDB BiH namijenjenu
Predsjednistvu RBiH u kojoj se kaze kako je
"muslimanski krizni stab" u kojem su, pored Fahrudina
Radoncica, Ferid Selmanovic, Habib Idrizovic i Murat
Dizdarevic u vrijeme martovskih barikada u Sarajevu
podijelio 4.000 automata Muslimanima u Sarajevu.
Potpisnik DB-ove informacije je bio tadasnji podsekretar
SDB-a Brana Kvesic. Naravno, Sarajlijama je poznato
da u vrijeme martovskih barikada Bosnjacima niko nije
podijelio ni 400, a pogotovo ne 4.000 automata. Ostalo
je jedino sporno kako da se novinar Radoncic nasao na
spisku organizatora otpora protiv JNA upravo po matrici
kakva je navedena u KOS-ovoj infromaciji da za
"inscenirane" napade na JNA treba koristiti suradnike
muslimanske i hrvatske nacionalnosti.
Sam Radoncic je tada tvrdio da se oko njega stvara veo
obavjestajca koji cas radi za Albance, cas za KOS, cas
za
Muslimane. "Sutra ce se onda samo reci da je to
obavjestajac kojeg je ubila jedna od nezadovoljnih
strana", objasnjavao je. Medjutim, da je Radoncic dobro
kotirao u obavjestajnim mrezama koje je unutar SDA i
Armije BiH pleo KOS-ovac Fikret Muslimovic (a
oslanjajuci se na provjerene KOS-ovske mreze preuzete
iz JNA) pokazalo se vec mjesec dana kasnije kada je
Fahrudin Radoncic, zahvaljujuci Muslimovicu, postavljen
na mjesto sefa kabineta tadasnjeg nacelnika Staba
ARBiH. Iz tog perioda sugovornici ga se sjecaju kao
raskosno talentovanog poltrona kojem je u ciscenju
obuce nadredjenih oficira GS ARBiH jedino mogao
parirati Sakib Mahmuljin.
Nikola Radujko, visoki oficir KOS-a za kojeg se tvrdi
da je Fahrudina Radoncica vrbovao za KOS i dugi
niz godina ga drzao na vezi, u ekskluzivnoj izjavi za
nas list kaze:
NE ZNAM NIJEDNOG RADONCICA, ALI FAHRUDIN I
SEMSUDIN JAKO LICE JEDAN NA DRUGOG
Nikolu Radujka, visokog oficira KOS-a koji je u prvoj
polovini 80-tih godina obavljao duznost sefa detasmana
KOG-a u Skopju, pitali smo da se proba sjetiti svojih
suradnika. Radujka smo pronasli u Beogradu i
"naprepad" uhvatili za razgovor koji se trudio sto prije
zavrsiti. No, iz razgovora se da zakljuciti da u prici o
"Scepi i Radujku" ima nekog vraga. Evo kako je tekao
nas razgovor.
Da li Vam nesto znaci kodno ime Scepo?
Bilo je razlicitih kodnih imena, ne mogu se bas najbolje
sjetiti ko je od saradnika nosio koje ime.
Ovaj koji nas zanima je ipak vodjen u kategoriji
vrsnih obavjestajaca. Morali biste se sjetiti?
U razlicitim dijelovima zemlje je bilo po 20-ak ljudi sa
takvim kodnim imenom - Scepo.
Za ovog kazu da ste ga upravo Vi u prvoj polovini
80-ih godina pridobili da radi za
kontraobavjestajnu sluzbu?
To je davno bilo. Ne sjecam se. Puno trazite od mene.
A, ime Fahrudin Radoncic? Je li Vam ono nesto
znaci?
Ne. Nikada nisam cuo to ime.
U sarajevskim dnevnim novinama je objavljeno da
ste ga Vi pridobili da radi za KOS!?
Ne, to nema veze. Nema veze s pamecu. Ne znam
covjeka.
Informaciju smo provjerili i potvrdjena je cak i od
ljudi sa kojima ste radili u KOG-u
(Kontraobavjestajnoj grupi)!
Stanite. Da, da sad kada se malo bolje prisjetim. znam
jednog Radoncica.
Znate li njegovo ime?
Semsudin Radoncic.
Kako ste ga upoznali?
On je studirao gradjevinu u Pristini i dolazio je cesto
u
tamosnji Dom JNA.
Studenti obicno odlaze u studentske domove, a ne
u armijske?
Semsudin se druzio sa jednim potporucnikom iz Rogatice
i zbog toga je cesto dolazio u Dom JNA.
Kakve su mogle biti zajednicke teme razgovora
mladog gradjevinca i potporucnika JNA?
Semsudin Radoncic, koliko ja znam, nije zavrsio
fakultet.
Je li njegov brat zavrsio fakultet?
Koliko znam jeste.
Ipak, znate da ima brata?
Da, znam.
I znate da se zove Fahrudin Radoncic!? Ma, vidite
nesto. Ja sam Fahrudina Radoncica samo jednom vidio
na televiziji poslije onih "desavanja naroda" s' kraja
80-ih godina. On se tada nalazio u sastavu jedne
delegacije Gradskog komiteta Saveza komunista
Titograd.
Kako ste znali da je Fahrudin ta osoba na televiziji,
ako ga, kako kazete, niste znali?
Pa, prepoznao sam ga jer lici jako na svog brata
Semsudina. Mislim da su oni blizanci. Toliko lice.
Prilicno dobro se sjecate sta ste prije 15-ak godina
gledali na TV s obzirom da ste na pocetku rekli da ne
znate Fahrudina Radoncica. Prema nasim informacijama,
s njim ste uspostavili suradnju u Skopju gdje ste vodili
detasman KOG-a? Je li on dolje sluzio vojni rok?
U Skopju je vojni rok sluzio Semsudin (Seki) Radoncic, a
ne Fahrudin. Mislim da je Fahrudin sluzio vojni rok u
Sarajevu.
I ovoga se dobro sjecate. Znate li cime se bavio
Fahrudin Radoncic krajem 80-ih i pocetkom 90-ih
godina?
Bio je dopisnik zagrebackog nedjeljnika Danas iz
Podgorice.
Kazu da je u Danas "ubacen" po zadatku i izbacen
kada se saznalo da je suradnik KOS-a!?
Znate. ne kazem da covjek, mozda iz patriotskih,
ljudskih razloga nesto nije uradio za sluzbu.
Vi, naravno, iz profesionalnih razloga necete reci
nista vise, ali hvala i za ovoliko.
Sta rekoste, sarajevske novine su objavile ovo oko
Scepe?
Da. Ali, smo provjerili jos na nekoliko strana
autenticnost price izmedju ostalog i kod nekih
Vasih kolega.
Necete reci gdje i kod koga?
Vi stitite svoje suradnike, mi stitimo svoje.
Takva su pravila sluzbe.
KAKO JE AVDIC PREUZEO RADONCICEVO VJENCANO
IME- SCEPO!
Kakvu je monopolsku poziciju na medijskom trzistu u
Federaciji BiH zahvaljujuci mafijasko-politickim
pokroviteljima sebi priskrbio Fahrudin Scepo Radoncic
svjedoci tekst u njegovom "Avazu" u kojem se
obracunava sa pisanjem "Slobodne Bosne". Nista cudno
tu ne bi bilo da "Avaz" nije reagovao dva dana prije
nego
sto ce se "SB" uopce stampati!? Nas se list, stampa u
stampariji OKO koja je duze od godinu dana u vlasnistvu
Radoncica. Buduci da se korice "SB" predaju u stampu
dva dana prije ostalih sadrzaja, nakon sto je u utorak
poslijepodne u OKO stigla naslovnica ovog broja,
Radoncic je hitno informiran, nakon cega je digao na
noge svoje vjerne novinarske sluge. Tako je nastao tekst
u kojem, da se Vlasi ne dosjete, njegov anonimni autor
tvrdi kako je Scepo iz Fetahagiceve price zapravo glavni
urednik SB Senad Avdic, iza kojeg stoji Federalna
obavjestajno-sigurnosna sluzba (FOS) i njen direktor
Munir Alibabic.
Iz krugova bliskih Radoncicu, jos u utorak vecer
informirani smo da postoji realna mogucnost da on ne
dozvoli stampanje ovog broja "Slobodne Bosne" u svojoj
stampariji. To nas uopce ne bi iznenadilo buduci da je
to
zapravo (ucjene, prijetnje, zabrane) metod koji je Scepo
Radoncic godinama usavrsavao radeci za KOS JNA.
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
