www.lopusina.com Dzordz Bogdanic, srpski lobista iz Njujorka, o izvestaju Medjunarodne grupe za istrazivanje Srebrenice, koji radi desetak profesora i u kome se otvoreno sumnja u zvanicnu verziju dogadjaja od pre deset godina, kaze:
N: Izvestaji o Srebrenici - falsifikat! Bosanski izvestaji o masakru Bosnjaka u Srebrenici su montirani i napravljeni pre nego sto je zavrsena istraga o borbama u ovom gradu. Uz to, ti izvestaji su politicki pristrasni i zato falsifikovani, jer se u njemu pominju neprovereni i znatno uvecani brojevi stradalih. To je teza koju pokusava da dokaze nezavisna, Medjunarodna grupa za istrazivanje Srebrenice, koja radi u Njujorku, Londonu i Beogradu, a koja, kako smo saznali od Dzordza Bogdanica, clana ovog tima, treba do 11. jula da okonca svoj rad i objavi pravu istinu o Srebrenici. Nas sagovornik, americki novinar i filmski producent Bogdanic, otkriva da ce njihov izvestaj biti "senzacionalan", odnosno da ce promeniti dosadasnju "sliku o Srebrenici". - Istrazivacka grupa za Srebrenicu je stvorena pre oko tri godine. clanovi grupe su 13 analiticara i eksperata za Balkan - iz SAD, Kanade, Velike Britanije i Srbije, koji su mnogo ranije posumnjali u zvanicne, bosanske I medjunarodne izvestaje o Srebrenici. Tada smo odlucili da napravimo objektivni izvestaj o dogadjajima u tom gradu, jer smo i sami bili, na osnovu dokaza, uvereni da su glavne trvdnje o masakru naduvane i prezentirane javnosti iz politickih i ideoloskih, a ne naucnih razloga. Ja sam, licno, dosao do saznanja da su sarajevske vlasti manipulisale brojem zrtava - tako sto su Srebrenici pripisivale sve zrtve rata u BiH. o Na osnovu cega iznosite takvu tvrdnju? - Mnogi mladi muslimani, a rec je o 3.000 vojnika, koji su pobegli sa 28-om divizijom Armije BiH prema srpskoj granici, bili su ubijeni u borbi izmedju muslimanskih frakcija. Bosanska vlada ih je proglasila nestalim osobama. Kasnije su te "nestale osobe" uracunate u zrtve borbi u Srebrenici. Tu prevaru bosanske vlade pratila je jaka propaganda u BiH i svetu. Ja sam uspeo, medjutim, da dodjem do zvanicnih podataka NATO i OUN o Srebrenici i da raskrinkam ovu prevaru. o Na cemu ste Vi licno radili u ovom izvestaju Medjunarodne grupe za Srebrenicu? - Uradio sam prvo poglavlje o dogadjajima koji su bili uvod u ono sto se zbilo u Srebrenici 1995. Taj deo analize sam nazvao "Preludij Srebrenica", dok sam poglavlje o slabostima Izvestaja OUN iz 1999. nazvao "Defektni raport". o Kakva je bila uloga u ovom istrazivackom timu ostalih analiticara, posebno profesora Hermana i profesora Mendela? - Profesor Ed Herman treba ovih dana da napise zakljucke naseg izvestaja o Srebrenici. Kao analiticar, dr Herman je napravio prikaz kako su americke informativne agencije, pod uticajem bosanskog lobija u SAD, lazno izvestavale o Srebrenici. Profesor Majkl Mendel, sa Jork univerziteta u Torontu, pisao je o nacinu na koji su dokumenti Tribunala u Hagu korisceni da bi se opravdale optuzbe za genocid, koje su bile podignute mnogo pre nego sto je uradjeno bilo kakvo ozbiljno istrazivanje o borbama za osvajanje Srebrenice. Kolumnista Dzordz Zamueli je otkrio kako je lazno svedocenje Drazena Erdemovica, Momira Nikolica i drugih haskih svedoka korisceno ne samo da se opravdaju bosanske i haske tvrdnje o genocidu, vec i kako su ovi lazni svedoci za to bili "placeni" nagodbama sa tuziocima Tribunala. o Sa kim ste sve iz NATO i UN razgovarali i ko vam je davao podatke? - Nasa istrazivacka grupa je imala najvise koristi od svedocenja zvanicnika UN, kao sto su general Filip Morijon, zatim Filip Korvin, koordinator UN za gradjanske poslove, Karlos Branko, pomocnik direktora UNMO, Sedrik gradj Tornberi, bivsi pomocnik generalnog sekretara UN, i Hjubert Vejland, visoki komesar UN za ljudska prava, zatim Carls Bojd, nekadasnji komandant NATO, i potpukovnik Dzon Srej, vojni analiticar. Fil Korvin, koji je bio najvisi civilni funkcioner u Bosni u vreme osvajanja Srebrenice, napisao je predgovor za nas izvestaj. Uostalom, i svedocenja muslimanskih vodja u Hagu bila su veoma vazna za nas izvestaj, jer oni potvrdjuju cinjenicu da je veliki broj vojnika njihove 28-me divizije, kojima je naredjeno da prave vojne provokacije protiv bosanskih Srba, u stvari pobegao, umesto da se bori kada su Srbi krenuli da osvoje grad. General Halilovic je priznao da Srebrenica nikad nije bila demilitarizovana, kao sto je to trazio sporazum UN o sigurnim zonama. o sta je rekao general Morijon? - General Morijon je potvrdio da genocida nije bilo, jer se u Srebrenici vodio rat. I da su sve zrtve, i muslimanske, ali i srpske, ratne zrtve. Od 1992. do 1995, dakle - pre masakra u Srebrenici, vise od hiljadu srpskih civila pobijeno je od strane muslimana prilikom devastiranja okolnih sela. Ne treba zaboraviti da je i sam koncept "zona bezbednosti" u BiH bio velika medjunarodna prevara. Naime, kako su zone bezbednosti trebalo da budu razoruzane, to nije uradjeno uz precutan pristanak UN, da bi ih muslimani koristili, u Srebrenici i drugim gradovima, za napade na okolna srpska sela. Muslimanski komandant Naser Oric je, u prolece 1994, ponosno pokazivao izvestacima sa Zapada snimke obezglavljenih Srba. Od 9.300 Srba, koliko ih je zivelo na tim prostorima, preostalo ih je manje od 900. Svedoceci pred Tribunalom 2004, general Filip Morijon, vojni komandant UN u Bosni 1992. i 1993, izneo je svoje ubedjenje da je napad na Srebrenicu bio "direktna reakcija" na masakre Srba od strana Nasera Orica i njegovih snaga. o Mozete li otkriti, pre objaviljivanja izvestaja, jos neke cinjenice do kojih je dosla Medjunarodna grupa za istrazivanje Srebrenice? - Filip Korvin, koordinator za civilne poslove UN i autor "Sumnjivog mandata", dela u kome objasnjava kakav je bio njegov licni doprinos poslednje godine rata, potvrdio nam je da je Srebrenica, pre 11. jula 1995, nije imala 46.000 stanovnika, pa prema tome nije imala ni 7.300 ljudi pod oruzjem i civila koji su ostali sa vojskom, kako tvrde Bosanci. Srbi su pomogli da se organizuje operacija sigurnog prolaska do Tuzle za nekoliko hiljada stanovnika Srebrenice, koji su se opredelili da krenu iz susednih Potocara, gde su bili rasporedjeni u autobuse. Do prve nedelje avgusta 1995, 35.632 osobe su registrovane kod Svetske zdravstvene organizacije i bosanske vlade kao raseljene, prezivele iz Srebrenice. Da je cilj Srba bio genocid, ne bi bilo sigurnog prolaza za civilno stanovnistvo. Prema njegovim podacima sa lica mesta, na dan napada u Sreberenici je bilo samo 700 muslimanskih vojnika. I da su mnogi civili stradali u obracunu muslimanskih frakcija, koje su se sukobile oko toga ko hoce, a ko nece da se bori protiv Srba i da brani grad. o Ima li jos slicnih tvrdnji? - Karlos Martins Branko, portugalski vojni zvanicnik, nam je posvedocio da je broj zrtava od 7.300 failsifikovan, da bi bio koriscen za propagandne svrhe. On je 1998. napisao da "postoji malo sumnje da je najmanje 2.028 bosanskih muslimana poginulo u borbi sa bolje uvezbanom i bolje komandovanom Vojskom RS u tri godine zestokog ratovanja". Toliko je tela, naime, ekshumirano od strane eksperata Haskog tribunala u ovom regionu do 2001. Mnoga tela, kaze Branko, nalazila su se u zoni grada, i pre pada Srebrenice 11. jula 1995. o I kako se doslo do cifre od 8.000 zrtava u Srebrenici? - Procenu od 8.000 zrtava u Srebrenici prvo je izneo Medjunarodni crveni krst. Taj podatak je bio zasnovan na grubim procenama da je armija bosanskih Srba zarobila 3.000 muslimana, a da je 5.000 muslimana prijavljeno kao "nestali". Ti "nestali" muslimani su dosli u Tuzlu, a mnogi su i ubijeni u borbama, ali su u Crvenom krstu prikazani kao "pogubljeni". Ovo je krunski dokaz za politicko i pristrasno koriscenje ove medjunarodne humanitarne organizacije, koja je pristala da bude uvucena u veliku obmanu svetske javnosti. Posle je ta cifra korigovana na 7.300 navodno pogubljenih muslimana. Upravo to mi i demantujemo. Uostalom, Dzonatan Ruper, bivsi novinar BBC-a, koji je bio na licu mesta, a kroz niz zvanicnih izvestaja tokom vise godina istrazivao je dogadjaje koji su sledili posle osvajanja Srebrenice, direktno mi je rekao: "Pretpostavka da su srpske snage ubile sedam do osam hiljada ljudi nikada nije bila moguca". A prema profesoru Mandelu, tvrdnje Tribunala o genocidu koji se dogodio u Srebrenici nisu potkrepljene cinjenicama. ^ak i zakljucak iz sudnice da su "snage bosanskih Srba ubile nekoliko hiljada bosanskih muslimana, a da je konacan broj verovatno izmedju 7.000 i 8.000 ", nije potkrepljen dokazima. o Da li su, kao sto se moze cuti, lideri u Sarajevu zrtvovali Srebrenicu, kako bi izazvali intervenciju NATO na muslimanskoj strani? - Da, to je povtrdio Ibran Mustavic, lider SDA, kada je rekao: "Scenario za izdaju Srebrenice bio je svesno pripremljen. Da sam ja dobio naredbu da napadnem srpsku vojsku iz demilitarizovane zone, bez razmisljanja bih to odbio i trazio bih od osobe koja je to naredila da odvede svoju porodicu u Srebrenicu, pa bih joj dao pusku i dozvolio da izvede napad iz demilitarizovane zone. Znao sam da su ti sramni, proracunati potezi vodili moj narod u katastrofu. Naredba je dosla iz Sarajeva!" o Zasto su Amerikanci prihvatili bosansku pricu o genocidu u Srebrenici? - Postoje tri cinjenice o masakru u Srebrenici o kojima u SAD dosad nije raspravljano. Prva je da je masakr odgovarao politickim potrebama Klintonove administracije, bosanskih muslimana i Hrvata. Druga je da su, i pre i posle 11. jula 1995, u Srebrenici postojale zrtave ratovanja, kojima se, radi obmanjivanja medjunarodne zajednice, manipulisalo. I trece, broj od 7.300 pogubljenih ljudi u Srebrenici je problematican, jer je zasnovan na netacnim podacima i na ratnoj propagandi. Kada je prvi problem u pitanju, mogu da kazem da je Klinton podrzao bosanske lazi o Srebrenici jer je tada bio pod politickim pritiskom medija i kongresmena Boba Dola, da pokrene energicniju akciju u protiv Srba. Devetog jula 1995, dva dana pre no sto su bosanski Srbi osvojili grad, Alija Izetbegovic je pozvao Klintona da spreci 'terorizam i genocid' u Srebrenici. I da pronadje opravdanje za agresivniju politiku SAD. Klintonovi zvanicnici su zato pojurili na mesto dogadjaja u Srebrenici da potvrde i objave tvrdnje o masakru, kao sto je i Vilijam Voker uradio kasnije u Racku, 1999. o sta mislite o rezoluciji koju je Kongres nedavno doneo o Srebrenici? - Sudeci po skorasnjoj, politicki iskosenoj rezoluciji Kongresa SAD, deset godina koje su prosle od kraja rata u Bosni nisu bile dovoljne da se taj sukob stavi u odgovarajuci istorijski kontekst. Rezolucija posebno naglasava i ozbiljno naduvava zloupotrebe pojedinih komandanata bosanskih Srba, ali istovremeno ignorise brutalne, velike vojne operacije Bosnjaka protiv srpske populacije, pre i posle Srebrenice, i to bas u podrucjima pod zastitom UN. Uz to SAD precutkuju progone Srba u Zapadnoj Slavoniji i Krajini. Ova brutalna etnicka ciscenje su sprovodile hrvatske snage, koje su bile naoruzane i logisticki podrzane od strane SAD. Dakle, rezolucija Kongresa SAD je doneta da bi se opravdala upotreba americkih snaga protiv Srba, a ne da bi se otkrila istina o ratu u bivsoj Jugoslaviji i o stradanju srpskog naroda. Marko Lopusina --------------------------------- Antrfile 13 NN: Prof. Edvard Herman, Univerzitet u PEnsilvaniji: N: Strategija ponizavanja Srba - Mnogobrojni zvanicnici UN, NATO, EU i medjunarodne zajednice poslednjih godina nezvanicno su stavljali primedbe da se masakr u Srebrenici peterano koristi u politicke svrhe, a da pricu o 7.300 zrtava ne prate i dokazi. Zvanicni prikaz dogadjaja u Srebrenici osporili su i zvanicnici NATO i UN koji su bili u Bosni na mestu dogadjaja. Pre svih, ^arls Bojd, bivsi komandant NATO, zapravo obavestajni direktor NATO u BiH. Zatim, Karlos Martins Branko, koji je ispitivao vojne posmatrace OUN u Srebrenici. Zbog toga je mnogo puta nezvanicno izrazena bojazan da je Srebrenica, na jedan politikanski nacin, pretvorena u simbol kontinuiranog ponizavanja Srba i potcinjavanja Srbije. Na nama je da otkrijemo istinu o Srebrenici i pokazemo zasto medjunarodna zajednica pristaje na politicke prevare. Kada bude gotov, nas izvestaj ce imati oko 250 strana, a bice poslat svim institucijama i celnicima medjunarodne zajednice - kaze za NT profesor Edvard Herman. Antrfile 16 N: Naucnici, profesori, analiticari Grupu za istrazivanje o Srebrenici vodi profesor Edvard Herman, sa Univerziteta u Pensilvaniji. Herman je, sa Filom Hamondom, autor serije eseja pod nazivom "Degradirana sposobnost: Mediji i kosovska kriza". Dzordz Bogdanic je unuk Dzordja Bogdanica, knjigovode hotela Palas u Beogradu, a rodjen je u SAD 1948. godine. Po profesiji je slobodni novinar, politicki analiticar, komentator lista Cikago tribjun i drugih listova u SAD. Pocetkom devedesetih radio je u Cikagu za «srpsku stvar». Autor je i producent filma "Jugoslavija, rat koji se mogao izbeci", u kojem je pokazao pravu ulogu CIA u ratovimau na Balkanu. Njegov brat Volter Bogdanic je, takodje, novinar, i dobitnik dve Pulicerove nagrade. Ostali clanovi istrazivacke grupe su Dzordz Zamueli, kolumnista Njujork Presa, Dajana Dzonston, autor "Krstaski rat budala: Jugoslavija, NATO i obmane Zapada", zatim Majkl Mendel, profesor medjunarodnog prava, Fil Hemond, pisac, istrazivaci Dejvid Piterson iz SAD, Tim Fenton iz Londona, Dzordz Pamfri iz Nemacke, dr Milan Bulajic, bivsi direktor Muzeja genocida, i beogradska profesorka Vera Vratusa. Srpska Informativna Mreza sim@antic.org http://www.antic.org/