Broj 503.
|
|
Albanci na KiM
masovno proslavili Miloševicevu smrt, kao i najave da ce do kraja
maja, u sklopu paklenog plana SAD, dobiti nezavisnost Kosovo najveca NATO baza, Aviano se seli
na Slatinu @
Dragoljub GAJEVIC
U danu kada je iz Haškog
tribunala stigla vest da je Slobodan Miloševic u celiji naden mrtav,
na KiM su Velika Britanija, Nemacka i Francuska, predvodene
Amerikom, udarile temelje novoj nezavisnoj albanskoj
državi. Slavlje Albanaca na
Kosovu, zbog smrti, kako su elektronski mediji na albanskom javili,
"poslednjeg diktatora na Zemljinoj kugli", uvecano je kada su isti
ti mediji iz Haga javili da bivši premijer Kosova Ramuš Haradinaj
može da se bavi politikom. Podršku velikom slavlju Albanaca dala je
i Skupština Kosova, koja je uz blagonaklonost visokog predstavnika
UN Jesena Petersena izabrala dosadašnjeg komandanta Kosovskog
zaštitnog korpusa, Agima Cekua, za premijera
Kosova. Albanci nisu krili
oduševljenje, što je bilo vidljivo na ulicama, po kaficima, u javnim
ustanovama... Sve je tog 11. marta na ulicama Prištine licilo na
dobro osmišljen film, koji su režirali upravo Albanci, a gradanima
srpske nacionalnosti bilo je jasno da se sve odvija uz podršku NATO
i da od toliko proklamovane borbe protiv terorizma, bar na Kosovu,
nece biti ništa. Subotnja
zbivanja, kao i "saveti" britanskog šefa diplomatije Džeka Stroua,
jasno potvrduju da Zapad, odnosno NATO, nece odustati od nezavisnog
Kosova. Vecina vojnih i politickih analiticara, stacioniranih u
Prištini, smatra da je u subotu deo medunarodne zajednice, predvoden
Amerikom, srpskoj pregovarackoj delegaciji jasno porucio da se u
buducim razgovorima u Becu može jedino pregovarati oko
decentralizacije, sve ostalo je vec rešeno. Takode, i pored "silnog"
zalaganja da se proterani vrate u južnu srpsku pokrajinu, ovim
porukama preostalim Srbima na KiM kao da je predoceno - ukoliko ne
žele da žive u nezavisnoj albanskoj državi, niko ih nece sprecavati
da odu s Kosova. Dobro
obavešteni izvori u Prištini potvrdili su nam da je "gotova stvar"
da ce Kosovo možda vec u maju dobiti nezavisnost. Takode, ocekivanja
predstavnika medunarodne zajednice svode se na to, da Vlada Srbije,
posle beckih pregovora, prizna tu "na neki nacin ogranicenu
nezavisnost", što bi olakšalo posao Ujedinjenim nacijama i
medunarodnoj zajednici da isto to
ucine. Iako se Srbija ovim
paklenim planom stavlja gotovo pred svršen cin, ne nazire se kraj
pritiscima na Vladu Srbije, i to iz Haga, odakle tragicne vesti o
stradanjima stižu samo kada su u pitanju Srbi. Hag, dakle, i
medunarodna zajednica, pojacavaju pritisak na Srbiju da do 5.
aprila, eventualno do sredine maja, izruci bar jednog od dvojice
najtraženijih haških optuženika - Ratka Mladica ili Radovana
Karadžica. Odlazak, milom ili silom, sasvim je svejedno, Mladica ili
Karadžica u Hag, bio bi i signal da se ubrzaju dogovori o
proglašenju nezavisnog Kosova. Zna se i zbog cega to medunarodna
zajednica povezuje, i na tome uporno
insistira. I svetskim
mocnicima je jasno da bi nezavisnost Kosova bila veliki gubitak i
udarac za Srbiju. Zato i žure da hapšenjem ili predajom Karadžica
ili Mladica "svrše posao" sa Republikom Srpskom. Iz prostog razloga
da isti standardi, dakle o proglašenju nezavisnosti, ne bi važili na
Kosovu i u Republici Srpskoj. Za RS je spremljen takode pakleni
plan, da se u Hagu, priznanjem krivice Karadžica, Mladica, ili u
krajnjem slucaju nekog treceg, ko se vec nalazi u Ševeningenu,
"dokaže da Republika Srpska - zbog zlocina pocinjenih u ratu - ne
može biti nezavisna". Taj plan je donekle osujecen višom silom -
smrcu Slobodana Miloševica - jer Karla del Ponte i njen tim tužilaca
više ne mogu na svakom sudenju da podsecaju na "zlocinacko
udruživanje s ove i one strane Drine". Dakle, jasno je da Zapad i
NATO planiraju gašenje Republike Srpske, odnosno njeno utapanje u
Federaciju BiH. O tome se sve cešce i sve glasnije govori na
Kosovu. Jedino što se zasad
ne nazire, jeste cena koja bi Srbiji bila isplacena za eventualno
priznavanje nezavisnog
Kosova. Nedelja, 12. mart,
na Kosmetu nije donela ništa novo. Mediji su i dalje upucivali silne
pohvale Americi, ali i izveštavali o smrti Slobodana Miloševica,
apostrofirajuci kako je on "uz pomoc vojske i policije na Kosovu
pocinio nevidene zlocine nad nedužnim Albancima". Pošto Srbi na
Kosovu nemaju svoj medij, njihov glas se i ne cuje. Albance,
medutim, sve više interesuje i brine šta ce reci Rusija. Tim pre,
što je pre samo nekoliko dana Haški tribunal odbio ruske garancije i
nije dozvolio Miloševicu da se leci u
Moskvi. Užurbane pripreme
dela medunarodne zajednice i kosovskih Albanaca za proglašenje
nezavisnosti, tesno se povezuju sa planovima Amerike o izgradnji
najvece vojne baze na svetu. Dobro obavešteni krugovi su nam
saopštili, da Amerika vec ima spreman plan, da ce, cim Kosovo
postane nezavisno, poceti izgradnju ogromne baze, iako jedna takva,
"Bondstil" kod Uroševca, vec postoji. Zapravo, na Kosovo bi bile
preseljene najvece NATO baze iz Nemacke i Italije, što podrazumeva i
nova proterivanja, ne samo Srba, nego i Albanaca, posebno onih koji
su od 1999. stigli iz Albanije. Jednostavno za sve nece biti mesta
na Kosovu, upravo zbog izgradnje te ogromne vojne
baze. Saznajemo, da ce
vazduhoplovna baza Avijano iz Italije biti preseljena na aerodrom
Slatina, u blizini Prištine. Ovakav dogovor postignut je još davno
izmedu predstavnika NATO i terorista OVK, koji su danas "demokratski
izabrani" predstavnici vlasti.
POZIVAJU SE NA RTS Elektronski
mediji na albanskom su u nedelju forsirali informacije "da
Srbija ne žali previše za Miloševicem, potkrepljujuci to
izveštajima RTS i drugih beogradskih TV kuca. Takode su u prvi
plan stavljali trogodišnjicu smrti Zorana Đindica, i
nagoveštavali da zbog nekih "neprimerenih izjava" može doci do
žestokih sukoba pristalica SPS sa neistomišljenicima, pa cak i
otkazivanja podrške socijalista Vladi
Srbije.
|
DVE OPCIJE ZA REFERENDUM Analiticari iz
Prištine objašnjavaju zašto je za "konacno rešenje kosovskog
pitanja" odabran baš kraj maja. Do tada ce se znati sudbina
državne zajednice SCG, odnosno rezultati crnogorskog
referenduma. I tu postoje dve opcije. Prva, ako referendum
prode, onda ne bi više važila Rezolucija 1244, koja se odnosi
na SRJ, odnosno SCG, "u cijem je sastavu Kosovo i Metohija". I
druga, ukoliko bi narod Crne Gore glasao za ostanak državne
zajednice, to bi EU, Amerika i NATO protumacili kao "dar,
odnosno kompenzaciju
Srbiji".
| | |
|